субота, 06. април 2013.

2042.
JEDAN
OD DVA RAJKA
 

Cijenim Rajka Dukića. Ali ne samo zbog toga što je on jedan od dva Rajka koji su, u toku rata, imali hrabrosti da najgorem Karadžiću kažu Ne seri Rašo, to što radiš pogrešno je. S tim što je on to rekao Radovanu direktno i uživo. A ja sam mu rekao u rovu, na Savi. I, s tim da Rašo nije bio u rovu. Ja sam bio kao oni Bugari iz Varšavskog pakta, u vicu, koji, kad vide Ruse, u uniformi, popišaju ih. Ali ne vade ga. Sila prilika, šta ćeš.
Cijenim Dukića. Jer je napravio opštinu Milići, koja sada ima bazen. A Vlasenica, gdje su prije bili Milići, ima samo Miću. Jer je od Boksita načinio kompaniju koja u odnosu na prije deset godina kopa pet puta više otkrivke a prodaje tonu po istoj cijeni. I ne propada. To može samo komunistički stari kadar. Ovi novi pušačiuskasi, bili u Fabrici Duvana ili u Glinici Birač, ili u Pedepeu, čegagod se uhvate, osuši se ko ona stvar kod Pradeda Milojice.
Prema ideji koja je zahtijevala da ostane moja, Država Srpska treba da preuzme Birač i postavi Rajka Dukića za direktora.
A prema informacijama koje nastoje da još ne izađu na vidjelo dana, Boksiti Milići je ponudio da kupi, od Države Srpske, Birač za jedan euro.
Štagod uradi Vlada, neće biti greška. Mada sam ja, kao stari dobri ortodoksni komunist, uvijek za Državu.
Birač su mogli da upropaste samo Ivanić, Mikerević i Lopoviuskasi. Jer. Kada se sve sabere mjesečna dobit je izvjesna. 14 miliona maraka se dobije za glinicu, hidrat i zeolit. Kupci za 20 hiljada tona glinice postoje. Kao i za ostala dva nusproizvoda. Kada se boksit plati 3,33 miliona KM, lužina, 3,37 miliona, ugalj, 1,28, gas 1,86, struja 0,32, radna snaga 1,4 miliona KM, refa se podvuče na 12 miliona KM.
Eto šta kaže teka i olovka.
Zato Vlada treba stvar rješavati što prije. A, usput, pohapsiti sve koji su dostupni. Pa nek se peru. Volj lužinom, volj zeolitom.
2041.
ČESTITKE
ISARAJEVU
NA KONAČNOM
OSLOBOĐENJU
 

Prije zadnjeg fašističkog rata protiv Nas, Sarajevo je bilo multikulturalno jezgro i nukleus Evrope, raskrsnica kultura i religija. A onda su otišli Srbi i Sarajevo je postalo još raskrsnutije, multikulturalnije i multikonfesionalnije.
Sad kad imamo Slobodan Grad, moramo raditi na tome da ga razvijamo. Rekao je izvjesni Zeljković. Kantonalni premijer. Vezir Sandžaka Isarajevo.
Mada ovo Slobodan malo asocira na Mrski Četnički Istok. Riječ Slobodan se ne bi trebala upotrebljavati u Isarajevu, ni kao pridjev. Ne treba ići tako daleko. Dovoljno je reći Rahat Ćaršija.
Sarajevo je osnovao Isa Beg. A danas njegovim putem ide Iba Kir Beg Ishetbegović. Kolikogod Avaz izdio na tu činjenicu.
Poslije je u njemu Gavrilo Prinćipe, Talijan četničkog porijekla, ubio austrougarskog nadvojvodu. To nije bila borba za Slobodana. To je bila mrlja u istoriji Raskrsnice.
Onda su došli Itlerovci i okupirali. Slobodan nije smio da prdne. Valter je samo ponekad zalazio u Raskrsnicu, odozgo, sa Četničkih Položaja.
Titovi Partizani, Vojska Komunističke Partije, oslobodila je Raskrsnicu malo prije kapitulacije Itlera. Uviđavni Partizani su sačekali da u Raskrsnicu prva uđe Muslimanska Brigada. Nisu htjeli da prva uđe Romanijska. Kod Konačnog Oslobođenja, Raskrsničari su uradili obrnuto. Prvi su izašli Srbi.
Lijepo je kad je neka Raskrsnica Slobodan. Slobodna a bez Videonadzora. U njoj je nastala i Slobodan Bosna.
Samo što ne postoji Konačna Sloboda ako ona samo ponekad proključa. Jebeš Slobodu koja kvrkolji. Kako nije bilo Slobode kada je u toj kotlini, dok nisu stigli Partizani, život izgubilo skoro deset hiljada Jevreja. A ostali nestali netragom.
Osobina vijekova nije samo da prolaze. Osobina vijekova je i da se talože.
A u tim isarajevskim talozima nešto su mi tanki slojevi Slobode. Ove vaše sadašnje, nema ni na mikroskopu.
Ipak. Čestitam.
Čestitam i na tome što je Isarajevo jedinstvena raskrsnica na svijetu.
Jednosmjerna Raskrsnica. STJ.

петак, 05. април 2013.

 
 
 
 
 
 
 

PRIČA O JEDNOJ
FOTOGRAFIJI

Nosio me tata na izložbu pa sam se malo zacuclala i zakunjala. Onda sam narasla i udala se pa se tata rastužio i malo plakao u mom ramenu. Svaki tata je malo P. Onda je tata u ateljeu napravio pet mozaika na temu naše fotke sa cuclanjem i sve stavio na jedan zid. tata je čudan. U romanu piše da čovjek na svijetu ima samo majku i kćerku. Ne znam. Sad i ja imam bebu. Isto cucla kao i ja na toj fotki. Sve se vrti u krugu. Ali ja ne mogu da pišem te teške romane kao tata i ne znam šta bih rekla šta svaka kćerka ima na svijetu. Osim tate i sina. Papa.
Posted by Picasa
2039.
OPET JA
MEĐU PEDERIMA


Jutros se na mom laptopu upalilo crveno rotaciono svjetlo. Instralirao sam taj program samo za dva slučaja. Ako Island napadne Bugarsku. I ako Nezavisne pomenu moje ime i prezime. Bunovnog me oblije znoj. Gdje će opet na Bugare, MIJ. Kad, laptop kaže da je sajt Nezavisnih izvor uzbune.
Uglavnom, negdje je bila neka diskusija, u sklopu Byke, ili nekog drugog buvljaka, o LGBT populaciji. LGBT je, pričao mi je o tome Toman, populacija koja ima malu onu stvar ili je nema nikako pa se na seksilištu snalazi priručnim sredstvima.
Neki je diskutant vrli tamo rekao kako mu je teško živjeti ako ga svaki dan neko smatra nenormalnim. Kao što rajkovasić pokušava da bude smiješan, duhovit, kad kaže da nije htio da bude peder u pozadini već Strašni Rambo na Prvoj Liniji.
Dobro, to jesam napisao na svom blogu. To priznanje ne zanči da priznajem Sud Pedera. Momak Diskutant ima malo problema sa jezikom. Ako mislim da je homoseksualnost bolest, ne mislim da su ljudi nenormalni. A ako kažem Peder, govorim o karakternoj osobini. Zna se šta su najraširenije karakterološke skupine Novih Balkanskih Demokratija. Pederi i Pizde.
Osim toga, ako se radi o Nenormalnosti, osobno sam već žezdeset godina nenormalan pa se nisam nikome žalio. Naročito ne Elgebeterima.
I nemojte da me privlačite toj populaciji. To što vi tražite ja nemam. A i da imam ne bih vam ga dao.
Umjesto plaćene kunjave po sesijama, trgovima i forumima, zašto ne formirate Stranku LBGT, sa sloganom Lezi, boga ti, i ne idete na izbore. To je ravnopravnost koja ne košta ništa. Nema ravnopravnosti na tacni. Kao što je nema ni na šljemu ni u pozadini.
2038.
JVK

Ad hoc priopćiteljstvo u sastavu Misija OSCE u BiH, STJ, Predstavnica OSCE za  Slobodu Medija, KTJ, Delegacija EU, LJTJ, AmAmb i OHR, TTJ, izdalo je saopštenje Za Slobodu Raka. To je nama naša borba dala.
Saopštenje nisu objavile Nezavisne na prvih sedam stranica. Dalje nisam gledao. To govori o rejtingu Ad hoc Priopćiteljstva.
A u saopštenju se kaže, komunističkim jezikom:
·         Medijske Sloboe u BiH ostaju jedan od važnih prioriteta
·         Profesionalni, nezavisni i nepristrasni mediji su jedan od najvažnijih aspekata uspješnog demokratskog društva. Bljuc i alternativni nisu pomenuti.
·         Snažno podstičemo članove komisije. Peting, STJ.
·         Regulatorna uloga Raka je od ključne važnosti za nezavisnost i Slobodu Medija u BiH. A i šire.
Krv Ti Jebem, kako nam to prije ne reče.
Dakle, akteri sa spiska Ad hoc Priopćiteljstva samo su dio onih koji su u BiH doveli novinarstvo dotle da medijima spadne za uši. Usrali su, u oblasti medija, i šefa i stanicu. Kao i u ostalim oblastima. Cijelo bosanskohercegovačko medijstvo je pretvoreno u tehnologiju Mome Joksimovića. Neko će platiti da se objavi a neko će platiti da se ne objavi.
Bez obzira šta mislim o akterima Ad hoc priopćiteljstva, mislim da im je Ispodniženja da se zalažu za Rak i ovakve medije kakve su ih okarakterisali. Jer, ne samo da su ih takvim izlegli, nego se i dalje sakate, njima, i drugima, naočigled.
Pred njihovim očima čitavu deceniju traje Kemodijaliza medija.
JVK. Jebo Vas Kemo.

четвртак, 04. април 2013.

2037.
U CARA IVANIĆA
BIRAČKE UŠI
 

Kako Pedepe i Ivanić, i njegov Mikerević, i njegovi Borenovići, i Crnadak, čovjek sa nevjerovatno odgovarajućim prezimenom briselskopanjkaškog tipa, zna sa biračima, tako je znao i sa Biračem.
Sada Ivanić, povodom Glinice Birač i kriminogeniziovane politike njegovih ugovornih partnera, popuje javnosti i Esenesdeu o tome kako SNSD traži Pedra koji će da visi kako bi se prikrila loša politika te stranke. Nas.
Jedan jedini Pedro, u pogledu izdaje Republike Srpske, njenih pedeve para, banaka, pa i konkretne Glinice, koji bi trebao da visi jeste Pedro Ivanić. Za Čavića sam već dao pravni lijek.
Samo što guzice nije dao Sarajevu. A sve što je prodao prodao je lopovima. Od Mandarića do Tandaramandarauskasa.
Da mi je biti prijesednik države, Srpske, samo dva časa, formirao bih Državni Ekonomski Institut, Ekonomsku Novinsku Agenciju i Ekonomski Ekspertski Portal, STJ, i unutra trajno i doživotno imenovao Milojevića i Ivanića. Da svaki dan mogu da seru narodu u skladu sa svojim znanjima, zvanjima i saznanjima.
Glinicu Birač je prodao Mladen Ivanić. On je, za vrijeme dok je bio premijer, potpisao ugovor sa ukletom UKIO grupom, ili kako se već zove. Cijena je bila kao i cijena banaka koje je Ivanić prodao. Po cijeni lubenica na kraju ljeta. Veliki Ekspert iz Velike Bukovice, Mikerević, kad je došao za premijera, pošto je Ivanić otišao da pravi karijeru u Sarajevu, kod Terzića, dolio je ulje na budzašto prodaju. Litvanouskasi, kad su vidjeli s kakvim blentovima imaju posla, počeli su da pljačkaju. O tome postoje i knjige i tužbe i sudski procesi. Samo se Ivanić pravi budala. Onda su počeli Srpsku neprestano da ucjenjuju sa Hiljadu Radnika. I uzimali još para. Za struju. Za investiciju. Za Pizdu Maternu. A jebo ih i onaj ko im je davao.
Sada Republika Srpska ima priliku da preuzme Glinicu, na osnovu hipoteka, i da pokaže da je zaista Država. Da može da upravlja svojim privrednim gigantima i resursima. Glinica može da posluje pozitivno svakog mjeseca. I to će se pokazati.
Samo treba držati dalje od nje Litvanouskase i Ivanikljusad.   

среда, 03. април 2013.

2036.
BiH NIJE
DRŽAVA
 

Ne zato što nema Državnu Asocijaciju Prostitutki i Državnog regulatora za provjeravanje oralno-voljnih osobina korisnika usluga. Niti zato što se Bosna i Hercegovina u Dejtonskom sporazumu, svom porodilištu, pominje tako malo puta.
Nije Država jer nije sposobna da čuva svoje stare puške. Toliko dragocjene relikvije kojima smo se ubijali četiri duge godine. I još bi, da nije došao šumar.
Zato je logična vijest koja je stigla odmah poslije prvog aprila. Eufor preuzima kontrolu vojnih skladišta. Logična je i zato što nijedno Međunarodno Sranije nije moguće bez stranaca. Pa da to, barem, bude zvanično. Kažu oružje iz Hrvatske prodavano u Siriju. Kako je to moguće. Onako kako je i došlo u Hrvatsku. Hrvatska je, tada, putem ovlaštenog Špegelja, bila samo evidentičar.
U BiH su Bratski Građani, pripadnici Oružanih Snaga, STJ, BiH, htjeli i nešto više. Htjeli su da naprave Samoposlugu. Uzmi eksploziva i pušaka prema željama a ostavi u skladištu prema svojim zaslugama. A one su minimalne ili nikakve.
Taj oružani i minskoeksplozivni komunizam nije moguć bez sadejstva stranih oružanih, civilnih, špijunskih i obavještajnih snaga. Faktora.
Šta da se radi.
Potrebno je raspisati javni tender za pedeset buradi benzina. Transparentno izabrati dobavljača, ne koji je najjevtiniji nego ko ima najtemeljnije izgorljiv benzin, formirati specijalnu jedinicu Šeme koja će paziti da neko ne ukrade benzin na putu do Ministarstva odbrane BiH, formirati Podjelbenu Skupinu kojom će rukovoditi Lijanović, u uniformi CZ, koja će svakom djelatniku Minnistarstva Odbrambenih Djela uručiti količinu benzina po koeficijentu Tjelesna Težina podijeljeno sa dva jednako je litara benzina. Uključujući i Ministra. Da se samozapale.
Kad već niko neće da podnese ostavku.
Napomena: sve protivpožarne aparate u krugu od osam kilometara oko sjedišta Ministarstva, preventivno zavariti za želejzne ograde i armature.
Onemogućiti one Zlajine da se motaju sa crnim tašnama. U krugu od osamdeset kilometara.

уторак, 02. април 2013.


UKROĆENI BODLJARI
 
 
 
 
Posted by Picasa
2034.
PRVOMARTAŠI
SU AGRESIJA NA
REPUBLIKU SRPSKU
 

Totalitarna politička koalicija Prvi mart koju vodi Emir Suljagić nije ni građanska, ni nevladina, ni demokratska, već je eksperimentalno osmanska, nevidljivo finansirana, tortura većinske nacije u nastajanju i opredjeljivanju, Bošnjaci ili Bosanci, nad svima ostalim u BiH. A naročito nad Srbima.
Lažne pripovijetke po svijetu o tome kako se Prvomartaši bore za osnovna ljudska prava izbora prebivališta i za povratak odbjeglih, raseljenih i razjurenih, samo su dobro pokriće iz arsenala Srbi Divljaci jedu žive Dobre Bošnjane Muslimane. Hrvate za užinu.
Radi se o tome da se oni koji su nekada živjeli na području Republike Srpske a koji su odbili da se vrate ili su našli bolja prebivališta Među Svojima, ili, pak u Evropi, lažno, autobusno i jednokratno prijavljuju radi glasanja i tako stvaranja vještačke nacionalne većine na pojedinim područjima. Ali, i više, o tome da se bilo ko lažno prijavi na nepostojećoj adresi i glasa, jednako kao i onaj jadnik koji se vratio, kao i onaj jadnik Srbin koji tu živi u bijedi i nemaštini sa drugima. Preciznije. Radi poraza Srba na izborima u Republici Srpskoj.
Dabome. Iznošenje ovakve argumentacije Šuljevagić, Smuljagić, Gulagić, naziva fašizmom.
Radi se o neoosmanlijskom receptu osvajanja prostora. Sjediš u Stambolu a vladaš Srbljem i Sirotinjom Rajom.
Ko je želio da se vrati vratio se. Ko se nije vratio i ko ne živi u Republici Srpskoj, ne može glasati na izborima. To je, valjda, jasno za svaku božiju zemlju u kojoj postoje izbori.
Taj bivši ministar prosvjete u sarajevskom kantonu treba da odgovori na čuveno pitanje iz filma Valter Brani Sarajevo. Ko Te Šalje.
A ne da laže kako je njegov put u Ameriku koštao dvije hiljade dolara.
I ne da samo napada na Republiku Srpsku svojim Fiktivnim Boravišnim Jednokratnim Glasačkim Divizijama. Ne mora Federaciju, neka sa Prvomartovskim Jednokratnim Boravišnim Srbima napadne Sarajevo. Kad je toliko ograđanisan i demokratizovan. Moj Emire.
Prodavanje otomanskog anarhijskog repertoara, u dvadesetprvom vijeku, u Evropi, jednako je kao i sranje iz serije Sule Pičastveni. Sviraju violinu, recituju pjesme, pišu poeme. A kad ih zabole ruke od umjetnosti, onda kolju, od učkura pa do bijelog grla.
Suljagića i Prvomartaše zaboljele obje ruke od silne demorkatske i građanske umjetnosti. Pa bi sad da cijelu Republiku Srpsku pretvore u Srebrernicu.

понедељак, 01. април 2013.


jedan prvoaprilski poklon za rv fotos fankl i malu grupu pedera i pederica (u šta ne ubrajam dete paulinče)
Posted by Picasa
2032.
ESDEESOVA
VLADA IZA ŽIVICE
 

Esdees je održao skupštinu u Rodnom Gradu Predsjednika Bosića.
Kako to istorijski i epski zvuči.
Rođen u Brčkom. Ni Tamo Ni Vamo. Kako i vodi Esdees.
I povodom te sesije ostaje Damoklovo Pitanje. Da li je Esdees sposoban da preuzme vlast. Obzirom da nikad, u svojoj istoriji nije bio sposoban za to. A rezultati te nesposobnosti koštali su Srbe sve u Tripl.
Jedina svijetla tačka sadašnjeg Esdeesa je Stari Esdeesovac Drago Vuković. Čiji je laboratorijski nalaz o prisustvu sposobnih za vlast izrazito negativan. Nema infekcije.
A jedini argument poslije kojeg ne treba tražiti druge dokaze jeste Aleksis Milojević, samozvani ekspert za privredu i ekonomiju, kao što sam i ja specijalist za dresiranje anakondi i pitona, koji je ponovo otkrio suštinu Bivšeg Esdeesa koja kuca na vrata i sadašnjem. Dodika treba srušiti do Nove godine, Srpska Jesen, STJ, jer će prodati prirodnu geografiju, uzeti dvije milijarde i kupiti izbore.
Tipična Esdeesova tehnologija zbog koje je i propao. Kad su počeli da kupuju izbore otišli su sa političke scene. Umjesto da su se transformisali u političku stranku i izgradili stranačku organizaciju od dobrih domaćina na koje su tipovali.
Da i sada ne znaju ništa jasno je iz punktova njihove lokalne vlasti. U Višegradu. U Gradišci. U gdjegod su.
Vlast je jedan od rijetkih zanata koji ne izumire. Ali se, zato, najteže uči. Nikad ne znaš da li tije potrebna veća pamet ili muda. I u toj dilemi lipšeš a da je se nikad ne domogneš.
Sadašnji Esdees još uvijek nije politička stranka. Bela Knjiga je kao i Bela Lađa onog Šojića. Vlada U Sjeni je kao i Vlada Iza Živice. Politička stranka u opoziciji mora da ima sve ključne stavove o svim krucijalnim političkim pitanjima, u koje ne spada rušenje vlasti. I mora te stavove ponavljati godinama. Jer, birači ne leže na leđima, ne češkaju se po pupku i ne razmišljaju o tome šta li Esdees misli, npr, o ovom ili onome.
Nije stranka ni po tome što je to regionalni konglomerat self mejd lidera. O tome sam već pisao. Šarović. Obren. Mićo. Svako ima svog Miću. Kovač. Stoji stalno iza Bosića, ko Kosorka iza Sanadera, nebudipriminito. Dete Ogi.
U takvoj konstelaciji snošaja, Bosić mora da vodio računa o regionima, skoro kao Silajdžić u ustavnim promjenama. A o stranci i vlasti. Ko te pita.
 

 
2031.
KARDELJ
IZ BRISELA
 

Neki auropski marginalac, politička prišipelja, sagovornik koji je želio da ga ostave anonimnim, ispripovijedao je Avazu sve o Virtuelnim Elektroskim Izborima.
Mi smo više od 200 sati potrošli na sastancima o tome. STJ. Angela Merkel nije toliko potrošila da pojebe sve evropske bankare.
Uglavnom, sagovornik koji je ostavljen anoniman sere o tome kako nije baš prepisan pretpotopni američki sistem ali jeste bio polazište. Mi, kaže, ako se stranke slože, nećemo imati žive elektore nego samo virtuelne. Pored virtuelne države, virtuelne federacije, virtulenog dvomandatnog Komšića, sada dobijamo i virtelne elektore. Matematika je jebena, rekao je anonimni Avazu. Odlučuju birači ali odlučuju i premijum glasovi. Neko ide na izbore a onda njegovi glasovi idu pobjedniku kao premijum glasovi.
I ključni argument, od koga smo se svi upišali od sreće. To će podići nivo multietničnosti.
Pa. Podigni ga malo u Belgiji. To ti je mnogo bliže. A i civilizovanije. Multetničnost traži civilizaciju. Silu. Ili barem okrutni suprafinansijski kapitalizam.
Ako sam dobro hvatao bilješke za vrijeme Tomanovih predavanja, do svega i jeste dovela multietničnost. Savez Komunizama Jugoslavije razvijao je tu multetničnost od Vardara pa do Triglavot. A onda je nastala aždaja ne sa tri glave nego sa devet, deset. I još se pojavljuju.
I to Virtuelna Multietničnost. Baš kakva je i ova iz elektorskih izbora.