2039.
OPET JA
MEĐU PEDERIMA

Jutros se na mom laptopu upalilo crveno rotaciono svjetlo. Instralirao sam taj program samo za dva slučaja. Ako Island napadne Bugarsku. I ako Nezavisne pomenu moje ime i prezime. Bunovnog me oblije znoj. Gdje će opet na Bugare, MIJ. Kad, laptop kaže da je sajt Nezavisnih izvor uzbune.

Uglavnom, negdje je bila neka diskusija, u sklopu Byke, ili nekog drugog buvljaka, o LGBT populaciji. LGBT je, pričao mi je o tome Toman, populacija koja ima malu onu stvar ili je nema nikako pa se na seksilištu snalazi priručnim sredstvima.

Neki je diskutant vrli tamo rekao kako mu je teško živjeti ako ga svaki dan neko smatra nenormalnim. Kao što rajkovasić pokušava da bude smiješan, duhovit, kad kaže da nije htio da bude peder u pozadini već Strašni Rambo na Prvoj Liniji.

Dobro, to jesam napisao na svom blogu. To priznanje ne zanči da priznajem Sud Pedera. Momak Diskutant ima malo problema sa jezikom. Ako mislim da je homoseksualnost bolest, ne mislim da su ljudi nenormalni. A ako kažem Peder, govorim o karakternoj osobini. Zna se šta su najraširenije karakterološke skupine Novih Balkanskih Demokratija. Pederi i Pizde.

Osim toga, ako se radi o Nenormalnosti, osobno sam već žezdeset godina nenormalan pa se nisam nikome žalio. Naročito ne Elgebeterima.

I nemojte da me privlačite toj populaciji. To što vi tražite ja nemam. A i da imam ne bih vam ga dao.

Umjesto plaćene kunjave po sesijama, trgovima i forumima, zašto ne formirate Stranku LBGT, sa sloganom Lezi, boga ti, i ne idete na izbore. To je ravnopravnost koja ne košta ništa. Nema ravnopravnosti na tacni. Kao što je nema ni na šljemu ni u pozadini.