2034.
PRVOMARTAŠI
SU AGRESIJA NA
REPUBLIKU SRPSKU
PRVOMARTAŠI
SU AGRESIJA NA
REPUBLIKU SRPSKU
Totalitarna politička koalicija Prvi mart
koju vodi Emir Suljagić nije ni građanska, ni nevladina, ni demokratska, već je
eksperimentalno osmanska, nevidljivo finansirana, tortura većinske nacije u
nastajanju i opredjeljivanju, Bošnjaci ili Bosanci, nad svima ostalim u BiH. A naročito
nad Srbima.
Lažne pripovijetke po svijetu o tome kako
se Prvomartaši bore za osnovna ljudska prava izbora prebivališta i za povratak
odbjeglih, raseljenih i razjurenih, samo su dobro pokriće iz arsenala Srbi
Divljaci jedu žive Dobre Bošnjane Muslimane. Hrvate za užinu.
Radi se o tome da se oni koji su nekada
živjeli na području Republike Srpske a koji su odbili da se vrate ili su našli
bolja prebivališta Među Svojima, ili, pak u Evropi, lažno, autobusno i
jednokratno prijavljuju radi glasanja i tako stvaranja vještačke nacionalne
većine na pojedinim područjima. Ali, i više, o tome da se bilo ko lažno prijavi
na nepostojećoj adresi i glasa, jednako kao i onaj jadnik koji se vratio, kao i
onaj jadnik Srbin koji tu živi u bijedi i nemaštini sa drugima. Preciznije. Radi
poraza Srba na izborima u Republici Srpskoj.
Dabome. Iznošenje ovakve argumentacije
Šuljevagić, Smuljagić, Gulagić, naziva fašizmom.
Radi se o neoosmanlijskom receptu osvajanja
prostora. Sjediš u Stambolu a vladaš Srbljem i Sirotinjom Rajom.
Ko je želio da se vrati vratio se. Ko se
nije vratio i ko ne živi u Republici Srpskoj, ne može glasati na izborima. To je,
valjda, jasno za svaku božiju zemlju u kojoj postoje izbori.
Taj bivši ministar prosvjete u sarajevskom
kantonu treba da odgovori na čuveno pitanje iz filma Valter Brani Sarajevo. Ko Te
Šalje.
A ne da laže kako je njegov put u Ameriku
koštao dvije hiljade dolara.
I ne da samo napada na Republiku Srpsku
svojim Fiktivnim Boravišnim Jednokratnim Glasačkim Divizijama. Ne mora
Federaciju, neka sa Prvomartovskim Jednokratnim Boravišnim Srbima napadne
Sarajevo. Kad je toliko ograđanisan i demokratizovan. Moj Emire.
Prodavanje otomanskog anarhijskog
repertoara, u dvadesetprvom vijeku, u Evropi, jednako je kao i sranje iz serije
Sule Pičastveni. Sviraju violinu, recituju pjesme, pišu poeme. A kad ih zabole
ruke od umjetnosti, onda kolju, od učkura pa do bijelog grla.
Suljagića i Prvomartaše zaboljele obje ruke
od silne demorkatske i građanske umjetnosti. Pa bi sad da cijelu Republiku Srpsku
pretvore u Srebrernicu.