петак, 05. фебруар 2010.

ŠABLON ŠARABA
Instruktori pozitivne unitarizacije Bosne i Hercegovine doista nemaju mašte. Sve svoje junoše, jurišnike, favorite i epohalne lidere velikih šansi i malih rezultata, kojima je svima odreda potreban politički vep-ukrutitelj, uče istim frazama i sintagmama.
Istovremeno, uz povećanje broja perspektivnih lidera sa neperspektivnom politikom, povećava se i broj političkih analitičara. A politički analitičar, u BiH, jest usrana jedinka bez referenci, s tom razlikom što je obični, pošteni, seronja, usran od tabana prema spremištu a politički analnitičar je usran od glave pa dolje.
Već nekoliko desetina puta analnitičari, favorit-političari i propozicioneri izlaze u javnost sa istim tezama, istim ocjenama pa čak i potpuno identičnim sintagmama.
I vježbaju na istim poligonima: sarajevsko oslobođenje, federalna televizija, ateve, blic, beenteve...
Radi se o velikoj plaćeničkoj vojsci. Plaćeništvo je vidljivo po tome što nepostojeće stranke, stranke bez odbornika i poslanika, dakle, bez zakonitih budžetskih nadoknada, otvaraju prostorije po opštinskim središtima (zakupljeni prostor neko mora da plati), što novinari dobijaju sredstva za dovođenje određenih učesnika u emisije a što se dokumentuje snimkom i njihovim potpisom a da često učesnici i ne znaju da je njihovo gostovanje plaćeno.
Najnoviji ovan-igrač, čija glava služi za razbijanje tvrđave Esenesdea, a pogledajte, biraju samo glavoglave: Ivanić, Čavić, Cenićka, Mihajlica, Babić... jeste Šaraba S., takođe glavotan.
U oslobodilačkom sarajevskom oslobođenju, kome je jedina misija da oslobodi Republiku Srpsku od mrskih srpskih agresora, genocidaša i nastavljača karamiloševićeve politike, Šaraba S. je iznio par genijalnih i originalnih šablonskih teza:
· U Republici Srpskoj vlada medijski mrak jer vladajući vladari drže sve medije: RTRS, Nezavisne, Fokus, Glas Srpske, nabrojao je. Šaraba, dabome, laže – čak i da to Vladari drže, to nije ni četvrtina televizijskog areala i čitalačke publike.
· Ljudi sve više prepoznaju katastrofalnu politiku aktuelne vlade. Pa su joj, u Bileći, dali 900 glasova više nego 2006., kažem ja.
· Entitetsko glasanje se zloupotrebljava i treba ga ograničiti. To znači, dodajem, da treba dopustiti preglasavanje i nadglasavanje Republike Srpske pošto je omjer u PS BiH 2:1. Dakle, samo politički konji, kao što je Šaraba i onaj Harisov Arnaut, mogu da optužuju Republiku Srpsku da stalno koristi entitetsko glasanja a Federacija skoro nikad. Pa, zato je i smišljeno entitesko glasanje jer je Republiku Srpsku moguće uvijek nadglasati a Federaciju samo teoretski.
Koliko se sjećam iz osnovne škole, opozicija bi, za pobjedu barem, morala imati i neki politički program. Dok je u opozciji, ne mora. Instruktori su to zaboravili da im kažu. Ili su Mihajlica i družina bježali sa časa.

четвртак, 04. фебруар 2010.

SUDBINA BiH KAD HRVATSKA UĐE U EU
(pokušaj pojašnjenja za Biće Treći sa Poskoka)
Nekidan sam napisao tekst o politici prema Srbima i Hrvatima u BiH i posljedicama. Na kraju sam napisao i slijedeće rečenice: Ali sarajevsko-internacionalne brigade bi trebale shvatiti da je za opstanak BiH pogubniji Komšićev izbor za člana Predsjedništva nego pet referenduma u Republici Srpskoj. A naročito će biti poguban ulazak Hrvatske u EU.
Nizaštoinikoganejebavajući, u pozitivnom smislu, portal Poskok prenio je taj tekst. Uslijedile su reakcije. Mogu da kažem da se osjećam nelagodno što se ljudi međusobno vrijeđaju i mrze povodom neke moje teme ili što mene vrijeđaju a da se pri tome sakrivaju u anonimnosti skučenog prostora koji se oslikava poetsko-epskim muralima: Oj, pjesniče sa grguravom kosom...
A mogu da kažem i da me ne zanima, kao što me nikad u životu nije zanimalo šta ko govori i misli o meni.
Pao mi je u oči, čini mi se, iskren teskt u kome posjetitelj portala pod znakom Biće Treći kaže da bi volio da pojasnim tu zadnju rečenicu a da se oko Komšića slaže.
Nekoliko puta sam doticao problem odnosa Hrvatske prema BiH i prema Hrvatima u BiH. Ta tema je bila važna i prilikom kampanje za predsjednika Hrvatske. Ovdje ću sistematizovati neke činjenice i stavove.
Hrvatska se odnosila prema Hrvatima u BiH jednako kao i Milošević prema Srbima u Hrvatskoj i Srbima u BiH. Poznata je Miloševićeva rečenica: ko jebe narod (Srbe u BiH), važno je šta će reći istorija. Ja sam, pak više puta govorio: ko jebe Miloševića i istoriju, važni su Srbi i Hrvati u BiH (Bošnjaci su već važni). Dakle, Hrvatska je zloupotrebljavala Hrvate u BiH i za spoljnu i vanjsku publiku. Mesić i SDP su samo najsvjetlije lampice – indikatori. Agramerski Beli Zagreb Grad ponižavajuće tretira Hrvate Hercegovine, koji se još drže konzistentno i koliko-toliko na okupu, smatrajući ih da su svi Matan und jaranen, dakle lopovi, nedostojni Gospodskog Belega Hrvatstva, kao i one koji njih podržavaju ili im se obraćaju, pa makar samo pred izbore i u izborima.
To je sve poznato i piscima i čitaocima Poskoka.
Bitno je slijedeće:
· Hrvati Hercegovine su pokazali da imaju jedinstvenost kada im se da sloboda da se opredjeljuje i kada im se ne poturaju državne poturice i slično. U slučaju glasanja za Bandića to su demonstrirali. Pri tome je važnije jedinstveno opredjeljenje od toga za koga su se opredijelili. Dakle, uniformno kompaktno glasačko tijelo postoji. Potreban je samo lider.
· Hrvatska se, i izborna, i zvanična, i institucionalna i kandidatska, izjasnila za zaštitu Hrvata u BiH, neko otvoreno putem Trećeg, neko putem jednakopravnosti. I od toga neće moći pobjeći ubuduće. To je kao i ljestvica u skoku u vis. Nikada se ne spušta. A mudrost je da je dovoljno dugo držiš na toj visini. Do uslova za sljedeću.
· Hrvatska se bavila putem prema EU i zapostavljala sve ostalo. Pošto je doživjela probleme sa Gotovinom i Slovenijom, mora biti izuzetno oprezna da ne bi pokrenula neko međudržavno pitanje koje će je ponovo zaustaviti. Ako bi zvanična Hrvatska sada rekla da je za Treći, to bi bilo pogubnije nego Mesićevo pokretanje vojske na Srpski Koridor (sreća da je starkelja na odlasku i zalasku, mada treba pogledati briselske analize te izjave od strane Globusove novinarke, npr.) jer se ne bi protumačilo kao čuvanje integriteta BiH nego kao njen raspad.
· Ali, kada Hrvatska, uskoro, bude primljena u EU, i kada bude jasno da nakon toga teško ko može očekivati skori prijem, Urođena Nacionalna Politika Hrvata postaviće pitanje položaja Hrvata u BiH na najočitiji i najotvoreniji način. Zatražiće teritorijalnu-organizacionu, političko-nacionalnu i institucionalnu ravnopravnost.
· To unitarno sarajevsko bošnjaštvo neće dozvoliti i ponoviće se, u nekoj varijaciji, Hrvatska Samouprava. Sarajevsko Unitarno Državno Bošnjaštvo posljednje što ima u ruci je neravnopravnost Hrvata u Federaciji. Ako to izgubi, Republiku Srpsku neće više obuzdati. Ukidanjem Republike Srpske, pak, Hrvati bi istovremeno postali politički mrtvi.
· To zalaganje EUHrvatske za Treći, uslovno i u varijacijama, može izazvati reakciju Sarajeva koja će dovesti do ujedinjenja triju županija, plus Orašje, i do uvođenja neformalne labave konfederacije. A to je korak do raspada.
Zbog toga je ulazak Hrvatske u EU velika opasnost po opstanak BiH. Da sam na mjestu Sarajeva, bio bih veoma dobar sa Hrvatskom i prema Trećem. A i prema Republici Srpskoj.
Ako je bitno održati BiH.
Kakogod, Biće Treći.

среда, 03. фебруар 2010.

GORE OD MAOČE GORNJE
Dok se Sarajevo bavi Srbima i Republikom Srpskom, kočničarima Velikog Voza Funkcionalne Države, razbijačima, otcjepljivačima, referendumašima, dok se sarajevske ambasade igraju mice i bacaju grah da vide koji liderčičć bi mogao postati funkcionalni igrač, dok Gregorijan Predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske nastoji transformisati u uklopničara trafostanica i ostalih električnih postrojenja za Brčko, dotle, i Rafiju pred očima, u BiH žive Maoče, gornje i donje.
Bosna i Hercegovina je puna tog kancerogenog tkiva koje nije uvijek vidljivo kao što je vidljiva Maoča ili njena prethodnica podno Ozrena. Ogroman broj ljudi je legalno i polulegalno infiltriran u sistem Funkcionalne Radikalizacije Islama u BiH. Ta mreža je uspostavljena kroz stotine dobrotvornih, donatorskih i humanitarnih organizacija koje su ovdje djelovale tokom i poslije rata. Niko nema evidenciju, a i da ima, neće je saopštiti jer su razni aidi i danas visokofunkcionalno odani, o tome koliko je ljudi vrbovano u toj mreži, koliko ih je zadužilo oružje i šta sada rade. Maoča je smao vrh ledenog brijega u kome je vjera povezana sa puškom. Smjerni muslimani u BiH, koji su navikli na drugačije ispovijedanje vjere, bez oružja i bez svetog rata za vjeru, ne smiju danas da pisnu o onome što znaju i što trpe. Uostalom, treba pogledati samo koliko je neprirodnih prezimena u javnom, političkom, ekonomskom i tajkunskom miljeu u BiH prisutno. Neprirodnih bosanskohercegovačkim muslimanima. Pa vidjeti kakva je mreža premrežila BiH.
To sve sada nije opasno, ni vehabizam ni selefizam, ali je dugoročno opasno ne samo po BiH nego i po Evropu.
Unatoč tome, a to znaju svi koji trebaju da znaju, u to nema sumnje, jer Nato odavno angažuje nezavisne specijaliste, intelektualce i publiciste da radi interne i javne studije o svim trendovima bitnim za opšte a ne samo za vojno stanje, Sarajevo i dio briselske nomenklature neprestano forsira priču o Republici Srpskoj kao referendumskoj, genocidnoj, antiliberalnoviznoj i antireformskoj tvorevini.
Bosna, to je onaj dio BiH nad kojim posluju funkcionalisti željni unitarizma, puna je Maoča, u ovom ili onom obliku. I to je pravi razlog viznog seksualnog odnosa Brisela prema BiH. A ne Republika Srpska.
Uostalom, u Banjaluku dođe i jedan regionalni kriminalac-optuženik pa se uljudno preda i zahtijeva da ga se isporuči Zagrebu a Sarajevo mirno toleriše postojanje javnih radikalnih paravojnih i paravjerskih baza.
Cijena rata za BiH je velika. Sarajevo će je još plaćati decenijama.

понедељак, 01. фебруар 2010.

PRESOVATI HRVATE, BALEGATI SRBE
Odavno je politika Sarajeva, politika bošnjačkih stranaka, krugova, vjera i intelektualaca, i politika dijela međunarodne zajednice, unitarističko-centralističke i funkcionalno-državne provenijencije, usmjerena u dva pravca.
Prvi pravac je tradicionalan i započet je još prije početka demokratizacije SFRJ putem međunacionalističkih ratova i kriminalizovane odbrane nacije. Označen je jednostavnim i tajnovitim kodom – Srbi, loši momci. Srpske budale su učestvovale u tom naučnom projektu mnogo vidljivije nego što se misli. Taj pravac se provodi i danas ali je najvidljiviji u Republici Srpskoj. Na primjeru referenduma.
Iako Esenesde nikada nije govorio da će organizovati referendum o otcjepljenju ili pripajanju Srbiji, nego samo o mogućnosti da se, ako zahtjevi o ukidanju Republike Srpske budu i dalje svakodnevni, referendum o statusu, o tome da li su ljudi za to da Republika Srpska postoji, opšti prevod je od svake sarajevske prilude, preko Salkića i Gregorijana pa i Ludog Stipana, raznih izvjestilaca, ambasadora i parlamentaraca, čak i danas kada se govori o referendumu o neprihvatanju nametanja odluka samozvanih gubernatora: Znamo mi, to je referendum o otcjepljenju i ostvarenju Miloševićevog sna. Jebo ih on.
Ta slika se šalje u Brisel i Vašington. Svakodnevno. To je formula postojanja Sadamovog Oružja Za Masovno Uništenje.
Drugi pravac je, započet odmah nakon potpisivanja Dejtona, depresijacija, pritiskanje, presovanje, sabijanje, potiskivanje, ponižavanje Hrvata u BiH. U početku je ta politika kamuflirana „zajedničkim neprijateljem“, Republikom Srpskom, genocidnom i agresorskom, koja je, eto, Hrvate uništila u Posavini i Banjaluci. Hrvati su nasjeli na tu politiku, toliko glupo da nisu ni trenutka obratili pažnju na svoj položaj u Federaciji, muslimansko-hrvatskoj. Kada su obratili pažnju, sada, skoro da je kasno. Bošnjaci im, ajde da Bošnjaci, nego Narcisoidni Reketaš im bira člana Predsjedništva BiH. U opasnosti im je i Dom naroda Federacije itd.
Oba pravca se provode ubrzano. Dok Hrvatska ne uđe u EU i dok se Srbija približava EU. Prvima su ruke potpuno vezane jer moraju paziti na jaja pošto su im noge pred vratima Brisela a za druge se pretpostavlja da će zbog Brisela, pošto je Kosovo već otišlo i nikada ga neće priznati, okrenuti glavu i od Republike Srpske i uvijek biti za ono što se unutar BiH dogovore. Pa ko kome vikne podvor.
Oba pravca imaju jednstven cilj: Islamska Republika u ovom vijeku.
Ali sarajevsko-internacionalne brigade bi trebale shvatiti da je za opstanak BiH pogubniji Komšićev izbor za člana Predsjedništva nego pet referenduma u Republici Srpskoj. A naročito će biti poguban ulazak Hrvatske u EU.
Jedva čekam.

недеља, 31. јануар 2010.

RUPA KRALJA ARTURA
Ministarstvo inostranih poslova BiH trebalo bi da obavijesti i upozori građane BiH da ne putuju u američke države Masačusets, Vermont, Nju Hempšajr, Konektiket i Ajovu. Tamo su zakonom dozvoljeni istopolni brakovi. To znači da tamo evidentno postoje jeboljudi, pošto u SAD nije politički uljudno upotrebljavati riječ koju koriste seljačine sa Balkana, homoseksualci. A u opasnost se može doći ako, na primjer, neki razočarani iz tog jednopolnog braka ode u bar, popije viski bez leda i podivlja pa mu na pamet padne da siluje one koji su istog pola kao i njegov suprug.
No, stvar je ozbiljna. U SAD je u toku proces da se obori neki zakon koji kaže da je brak zajednica između muškarca i žene. To je početak procesa koji će se za koju godinu završiti na Vrhovnom sudu.
U suštini, homoseksualizam, odnosno LGBT, populacija lezbijke-gej-biseksualci-transeksualci, pokušaj je legalizacije i indemokratizacije jedne vrste autizma pri čemu je svejedno da li je to bolest ili dobrovoljnost.
Brak je institut između muškarca i žene radi djece. To u zakonu ne piše ali u prirodi piše. Svaki drugi odnos, koji nije radi djece, jednako je odnos kafanskog prijateljstva između ljubitelja žuje i apatinskog. Nadam se da oni neće nikada tražiti legalizaciju da se, dok piju pivo, ispod stola miluju za muda.
U SAD postoji između 4 i 12 miliona stanovnika koji spadaju u tu korporaciju LBGT. Dakle, minorna količina. Ako se još fokusiramo na gejzere, pedere, klasične homoseksualce, njih je još beznačajnija količina. A istovremeno, više od 2o miliona Američana je svaki dan gladno i ide na besplatnu supu u crveni krst. Ili, 57 miliona ih nema minimalnu besplatnu, državnu zdravstvenu zaštitu pa im sada Obama pokušava to priskrbiti mijenjajući zakone i uvodeći neke sitnice od socijalne države. Pederi su dakle apsolutno nebitni za američko društvo. I za čovječanstvo uopšte.
Nemam ništa protiv tih bolesti ili dobrovoljaca autizma. Ali ne treba dozvoliti da se od toga pravi demokratija. Kao i od burki koje islamska vjera ne nalaže, a i da na nalaže, već se radi o demonstraciji brkatog nasilja nad ženama ili, pak dobrovoljnog mazohističkog sakrivanja onoga, ljepote, zbog čega je bog i stvorio muškarca.
Kada bi se legalizovao brak između muškaraca i izjednačio pederski brak sa normalnim brakom, bilo bi potrebno potpuno promijeniti društvo. Toliko da bi to značilo – razoriti ga.
Umjesto Mač kralja Artura morao bi se snimiti film Rupa kralja Artura, trebalo bi napisati Anu Kurenjinu, zatim bi se morala uvesti olimpijska disciplina 4 x 18 cantimetara, termini muškarac i žena više ne bi bili apsolutni pa bi se moralo u jezik uvesti riječi: karac i karanfilče (prvi obavlja ulogu mužjaka a drugi je, očeigledno karofil), ravnopravnost polova bi izgubila svaki smisao pa bi se morala uvesti zakonska i demokratska kategorija Ravnopravnost udova, riječ udati se, koju slobodniji jezikoznanci objašnjavaju sa: dati se na ud (uz svjedoke i matičara) mora se zamijeniti riječju nauditi pa bi pozivnice za taj njihov brak počinjale sa: 14. marta naudiće se Marko i Čmarko. I, da, riječ brak takođe gubi smisao pa se za pedre mora naći nova odgovarajuća riječ: čmak. Riječ je idelna jer melodičnošću podsjeća na institut iz koga su potekli izrodi i nerodi ali, istovremeno, svojim početkom podsjeća na njihovo veličanstvo.
Legalizacija pederluka i istoudnih brakova, jasno je rušenje civilizacije. I jedna od varalica, kao i politička akcija zelenih, prava manjina, borba protiv globalnog grijanja, uvoz demokratije...