PRESOVATI HRVATE, BALEGATI SRBE
Odavno je politika Sarajeva, politika bošnjačkih stranaka, krugova, vjera i intelektualaca, i politika dijela međunarodne zajednice, unitarističko-centralističke i funkcionalno-državne provenijencije, usmjerena u dva pravca.
Prvi pravac je tradicionalan i započet je još prije početka demokratizacije SFRJ putem međunacionalističkih ratova i kriminalizovane odbrane nacije. Označen je jednostavnim i tajnovitim kodom – Srbi, loši momci. Srpske budale su učestvovale u tom naučnom projektu mnogo vidljivije nego što se misli. Taj pravac se provodi i danas ali je najvidljiviji u Republici Srpskoj. Na primjeru referenduma.
Iako Esenesde nikada nije govorio da će organizovati referendum o otcjepljenju ili pripajanju Srbiji, nego samo o mogućnosti da se, ako zahtjevi o ukidanju Republike Srpske budu i dalje svakodnevni, referendum o statusu, o tome da li su ljudi za to da Republika Srpska postoji, opšti prevod je od svake sarajevske prilude, preko Salkića i Gregorijana pa i Ludog Stipana, raznih izvjestilaca, ambasadora i parlamentaraca, čak i danas kada se govori o referendumu o neprihvatanju nametanja odluka samozvanih gubernatora: Znamo mi, to je referendum o otcjepljenju i ostvarenju Miloševićevog sna. Jebo ih on.
Ta slika se šalje u Brisel i Vašington. Svakodnevno. To je formula postojanja Sadamovog Oružja Za Masovno Uništenje.
Drugi pravac je, započet odmah nakon potpisivanja Dejtona, depresijacija, pritiskanje, presovanje, sabijanje, potiskivanje, ponižavanje Hrvata u BiH. U početku je ta politika kamuflirana „zajedničkim neprijateljem“, Republikom Srpskom, genocidnom i agresorskom, koja je, eto, Hrvate uništila u Posavini i Banjaluci. Hrvati su nasjeli na tu politiku, toliko glupo da nisu ni trenutka obratili pažnju na svoj položaj u Federaciji, muslimansko-hrvatskoj. Kada su obratili pažnju, sada, skoro da je kasno. Bošnjaci im, ajde da Bošnjaci, nego Narcisoidni Reketaš im bira člana Predsjedništva BiH. U opasnosti im je i Dom naroda Federacije itd.
Oba pravca se provode ubrzano. Dok Hrvatska ne uđe u EU i dok se Srbija približava EU. Prvima su ruke potpuno vezane jer moraju paziti na jaja pošto su im noge pred vratima Brisela a za druge se pretpostavlja da će zbog Brisela, pošto je Kosovo već otišlo i nikada ga neće priznati, okrenuti glavu i od Republike Srpske i uvijek biti za ono što se unutar BiH dogovore. Pa ko kome vikne podvor.
Oba pravca imaju jednstven cilj: Islamska Republika u ovom vijeku.
Ali sarajevsko-internacionalne brigade bi trebale shvatiti da je za opstanak BiH pogubniji Komšićev izbor za člana Predsjedništva nego pet referenduma u Republici Srpskoj. A naročito će biti poguban ulazak Hrvatske u EU.
Jedva čekam.
Odavno je politika Sarajeva, politika bošnjačkih stranaka, krugova, vjera i intelektualaca, i politika dijela međunarodne zajednice, unitarističko-centralističke i funkcionalno-državne provenijencije, usmjerena u dva pravca.
Prvi pravac je tradicionalan i započet je još prije početka demokratizacije SFRJ putem međunacionalističkih ratova i kriminalizovane odbrane nacije. Označen je jednostavnim i tajnovitim kodom – Srbi, loši momci. Srpske budale su učestvovale u tom naučnom projektu mnogo vidljivije nego što se misli. Taj pravac se provodi i danas ali je najvidljiviji u Republici Srpskoj. Na primjeru referenduma.
Iako Esenesde nikada nije govorio da će organizovati referendum o otcjepljenju ili pripajanju Srbiji, nego samo o mogućnosti da se, ako zahtjevi o ukidanju Republike Srpske budu i dalje svakodnevni, referendum o statusu, o tome da li su ljudi za to da Republika Srpska postoji, opšti prevod je od svake sarajevske prilude, preko Salkića i Gregorijana pa i Ludog Stipana, raznih izvjestilaca, ambasadora i parlamentaraca, čak i danas kada se govori o referendumu o neprihvatanju nametanja odluka samozvanih gubernatora: Znamo mi, to je referendum o otcjepljenju i ostvarenju Miloševićevog sna. Jebo ih on.
Ta slika se šalje u Brisel i Vašington. Svakodnevno. To je formula postojanja Sadamovog Oružja Za Masovno Uništenje.
Drugi pravac je, započet odmah nakon potpisivanja Dejtona, depresijacija, pritiskanje, presovanje, sabijanje, potiskivanje, ponižavanje Hrvata u BiH. U početku je ta politika kamuflirana „zajedničkim neprijateljem“, Republikom Srpskom, genocidnom i agresorskom, koja je, eto, Hrvate uništila u Posavini i Banjaluci. Hrvati su nasjeli na tu politiku, toliko glupo da nisu ni trenutka obratili pažnju na svoj položaj u Federaciji, muslimansko-hrvatskoj. Kada su obratili pažnju, sada, skoro da je kasno. Bošnjaci im, ajde da Bošnjaci, nego Narcisoidni Reketaš im bira člana Predsjedništva BiH. U opasnosti im je i Dom naroda Federacije itd.
Oba pravca se provode ubrzano. Dok Hrvatska ne uđe u EU i dok se Srbija približava EU. Prvima su ruke potpuno vezane jer moraju paziti na jaja pošto su im noge pred vratima Brisela a za druge se pretpostavlja da će zbog Brisela, pošto je Kosovo već otišlo i nikada ga neće priznati, okrenuti glavu i od Republike Srpske i uvijek biti za ono što se unutar BiH dogovore. Pa ko kome vikne podvor.
Oba pravca imaju jednstven cilj: Islamska Republika u ovom vijeku.
Ali sarajevsko-internacionalne brigade bi trebale shvatiti da je za opstanak BiH pogubniji Komšićev izbor za člana Predsjedništva nego pet referenduma u Republici Srpskoj. A naročito će biti poguban ulazak Hrvatske u EU.
Jedva čekam.
