субота, 11. децембар 2010.

PEDEPELOM
U sjeni raspada Pedepea prikrila se činjenica da je Esdepe dobio Malog Komšića Ivanića. Glasovima Esdepea Mladen Ivanić je izabran u Dom naroda PS BiH. Biha, što rekao Uroš Gostić.
Šta će Ivanić u Domu naroda. On je za Dom fotelja. Ili za Dom Sarajeva. Kadgod je izbila prilika, on je sve ovdje ostavljao i letio u Sarajevo. Poleti za člana Predsjedništva, još onomad, poleti za ministra alkalajevih dela, poleti u Dom naroda, prvi put Dodikovom dobrotom, poleti za člana Predsjedništva dobrotom Esdeesa, i, konačno, doleti opet u Dom naroda dobrotom Zlatka Lagumdžije.
Ovakav, human, kakav jesam, red je da upitam: Da li je išta uradio svojom zaslugom i dobrotom, STJ.
Upozorili smo Lagumdžiju na taj mogući ispad Esdepea, obzirom da smo sa Esdeesom došli dotle da je Ivanić njihova briga. Nismo uslovljavali. Red je da se koalicioni partneri još neko vrijeme drže zajedno. Htjeli smo, u stvari da vidimo, ko je gurao Mladena Mudronju, ko više, Lagumdžija, što na njega liči, ili, možda zajedno sa Tihićem.
Ovaj prolazak MM, Mladena Mudronje u Dom Zlatka Lagumdžije, u stvari je glavno označenje uzroka raspada Pedepea. Pedepelom je i počeo zbog toga što je Mudronja odlučio i naturio Pedepeu da napuste vodeću stranku, ne samo stranku nego i vodeći političku snagu, Republike Srpske, zarad kolaboracije sa Sarajevskim Političkim Krugom i proserima u Butmiru. Mislim na cijelu međunarodnu zgađenicu inkorporiranu u taj projekt unitarizacije i butmirizacije Naseobine. Mudronja je tako ponizio svoju Partiju svrstavši se u red vitezova Zlatne Žune u Sepetu, u sastavu Zdravhudin Krsmanović, Bojan Splavar, Dragan Čavić, Damir Miljević...
Odlazak Pedepeovaca sa Titanika, od tada, još traje.
Shvatili su ljudi da je Mladen Mudronja u stanju prodati Partiju i sjebati je na četrdeset hiljada glasova, zbog jednog, ali svog, mjesta u Domu Zlatka Lagumdžije.
Nije problem što je on dobio mnogo više, nego što je Partija dobila mnogo manje. Kud će oni, i oni su političari.
Savjetujem: Kad iz Glavnog pođeš, nemoj svjetla da ne pogasiš. I ne zaboravi Crnatka. Boji se mraka.

петак, 10. децембар 2010.

BN TV JE
SRAMOTA
I ZA MEDIJE
I ZA ZATVORE
Dobro veče, poštovani gledaoci. Ovo je naša centralna emisija o poštenju.
Gazda Triške osuđen na tri mjeseca zatvora. Nagodio se sa sudom. Utajio porez. Isto tako je i Ateve imala neplaćenog poreza pa niko ne zna šta bi. S kim li se nagodila neman. Nema smisla da Vlado Trišić robija u ime svim medija.
Nema smisla ni da se nagodi. Treba da odrobija svoje, kao svaki pošteni ubica ljudi ili ubica poreza. Mada razumijem da je boravak tamo, tog inokosnog gazde, sramota i za medije i za zatvor. U medijima, mislio sam, ne stignu uvijek iznijeti istinu, ponekad lažu ili prešute, ali da kradu poreze, to ne može biti. U zatvorima ne nosaju lutke dojenčadi sa cuclom, da bi vas zavarali. Zaklaće vas za sekundu. Bez Dobro veče poštovani gledaoci.
Kad narodne mase sjede ispred ekrana ili zavire u niskotiražne novine, prvo što im se predoči je da sve puca od poštenja. Svako slovo i svaka riječ nabijena poštenjem kao močvarno tlo čeličnim šipovima. Ima, samo, jedna sitnica, nikad ne adresiraju krivicu na pojedinačnog i odgovornog nego na vlast, vladu u vladine. Vlada je kriva i što sirotinja pravi djecu, i što naiđe povodanj, i što sarajevski šverceri uvezu neku stočnu boleštinu, i što ima zgradu, i što gradi put... niko drugi nizašta nije kriv.
Neću da se igram asocijacija. Ali i Isus je stradao zato što se kačio sa vlašću. Ne zbog ideje. Kako to da ubijaju novinare nasred ulice a nije rat. Kako to da miniraju novinare a nema agresije četnika i velikosrpčadi. Da li se iko ikada zapita čime se to bave mediji pa se protiv njih ratuje. Da li je ikada istina bila povod za miniranje i sačekuše. Da li je ikada istina bila mterijalni dokaz za zatvor ili za nagodbu o tri mjeseca zatvora.
Da li svakog dana mogu javno da balegaju oni koji ne plaćaju porez. Cijenim one koji šute, kriju se i kradu porez. Oni imaju plan i cilj da zajebu državu a oplode džep. Oni nam ne prodaju poštenje. Kradu dok ih ne uhvate. Ovi seru i balegaju sa ekrana i iz redaka u novinama, da ih ne uhvate.
Stranci su od medija stvorili nedoriljive svece a mediji, naročito privatni, od novinara kurve. Gazde su ostale u zavjetrini, znaju mnogo o parodavkama a malo o profesiji. Neodoljiva kombinacija. Da li se neko prepoznaje.
Stranci su počeli da plaćaju gazde medija jer je nestalo kriminalne ratne i poratne domaće pare. Tako su počeli i da plaćaju sudije (natjerali domaću vlast na to). Pa plaćaju Nevladine orgazmacije. Pa nijedan od tih segmenata ne funkcioniše. Sad plaćaju i političare. Prave rasadu od njih. One koji su prošli kroz izbore ko bosi po trnju.
Tako se cijelo društvo pretvara u kurvanjsko.
A o svemu tome izvještavca poštena BN televizija. Sunce ti jebem.
Dobro veče, pošteni gledaoci. Vijesti koje su obilježile dan: Nagodili smo se.
SLUŽBENI GLASNIK
REPUBLIKE SRPSKE
PUN SRBA IZ OPĆINE
Više puta sam rekao: Za naciju su bitne samo tri stvari, sve ostalo će obezbijediti modernizacija, globalizacija i demokratizacija: moja zemlja, moja noga i moj jezik – na jednom mjestu, istovremeno (kraj citata).
Mali broj ljudi to shvata, najveći broj to podrazumijeva a veoma mali broj se toga drži svakog dana. U svim nacijama na svijetu.
Oni, pak koji žive od te zemlje, noge i jezika, morali bi da nauče neke stvari, barem u večernjoj nacionalnoj školi.
Službeni glasnik Republike Srpske, ustanova koju je formirala Moja zemlja, Moja noga i Moj jezik, dakle, država i nacija, ima moderan formular Izvoda iz matične knjige rođenih, štampan sa dizajnerskim bordurama i sa zaštitnom metaliziranom trakom sa strane, kao ulaznice za koncert Lepe Brene, STJ. Izdaje i štampa: JU Službeni glasnik Republike Srpske prema Odluci Vlade, broj...
Ali.
Odmah u vrhu formulara, ispod teksta Bosna i Hercegovina, Republika Srpska stoji: Općina/Grad a dolje, u rubrikama: Mjesto i općina-grad rođenja.
Dakle, to općinstvo iz JU SL GL RS, dobija od Vlade, Zemlje, Noge i Jezika, osiguran posao, treba samo da cede odnesu do neke štamparije i da to distribuiraju na uhodane adrese. Dobijaju, i nelegalno, da izdaju formulare Izvoda za rođenje, vjenčanje, smrt i državljanstva, i nisu u stanju da nauče jednu spornu riječ Mog Jezika koji ih hrani.
A ti Milorade, i ostali Republikanci, srbuj, zavadjaj se sa svima.
I mi ćemo isto srbovati, više, onako, općenito.
Nepodnošljivo.

четвртак, 09. децембар 2010.

EVROPSKA KLAUZULA
Evropska klauzula je, u slučaju Naseobine, ražanj bez zeca za koga još ni šuma nije narasla.
Ona, pojednostavljeno, znači ugradnju u ustav člana u kome se priznaje apsolutna prednost zakonodavstva i zahtjeva EU nad domaćim.
Sarajevo se dočepalo te klauzule kao nove tehnološke mogućnosti prenosa nadležnosti i stvaranja zajedničkih institucija koje i prije nego što su formirane postaju Državne. Postoje neskrivene ambicije da se u paketu usvajaju humanitarne ustavne promjene Sejdić – Finci i Evropska klauzula. Pri tome bi SF Ustavne promjene otvorile široke kapije i pozvale sarajevske pristalice unitarizma pod transparent Uzmite najbolje od Butmira do Aprila. A Evropska klauzula bi omogućila institucionalnu potku jer je, u očima Sarajeva, lepeza Državnih organa potrebnih evropskim integracijama nepregledna.
Stoga se neprestano i insistira na širokoj bosanskohercegovačkoj koaliciji koja će imati dvotrećinski kapacitet za ustavne promjene.
Optimisti koji misle da će Naseobina ući u EU za sedam, osam godina, treba da počnu da proizvode eliksir podmlađivanja koji će ljudima omogućiti da žive trista godina. Naseobina će se prije raspasti nego ući u EU. Potrebno je najmanje dvadeset godina krvavog rada. Pod uslovom da Evropa nema briga a ima entuzijazma za proširenje. Ovaj mandat je već potrošen. Novi nacionalni blokovi treba da se pozicioniraju i da artikulišu svoje nacionalane programe, da ih pretoče u politički kodirani jezik, pod uslovom da i Sarajevo učini isto. Ako ne učini onda će potrošiti dva mandata upirući prstom u srpske i hrvatske nacionaliste i separatiste. Ali, da sve i krene idelano potrebna je cijela decenija da se Naseobina stabilizuje iznutra i da unutrašnji dogovor i konsenzus teku glatko kada je u pitanju ulazak u EU.
Dakle, Evropska klauzula je kukurikanje u sumrak a ne u zoru.
A i kad dođe vrijeme, cijeli proces je moguće institucionalizovati međuvladinim dogovorom kojem bi pristupile vlade entiteta, županija i Savjet ministara. Neke običnije zadatke mogu da obave i trojni ili četvorni ministarski kružoci.
A EU će, svejedno, organizovati monitoring, kogod prihvatao obaveze i kogod ih provodio.




PODREPAŠI
PDP. I tako može da se prevede.
Moram da izrazim najdublje udivlenije Partiji Demokratskog Progresa za neuobičajeno dug vijek trajanja. Ad hoc interesne grupe obično traju mnogo kraće.
Pedepe je formiran kao remorker, tegljač koji, nakon 2000. i nekonotrolisane faze vlasti Dodika i Plavšićeve, treba da vrati Esdees na vlast, kao stranku pogodnu i Beogradu i Strancima. Jer je bila u fazi da, opterećena kriminalom, ratom i zločinima, hoda bez gaća pa je, kao takva, pogodna da se naguzi iza svakog ugla ili debljeg kestena. A preko njih i Republika Srpska. A i Srbi uopšte. Ivanićevi progresisti i beogradski udbaši su tada spinovali priču kako je Mudri Mladen to uradio da konačno pokopa i poklopi Esdees i tako ga eliminiše sa političke scene. STJ.
Interes je Pedepea bio da bude u vlasti sa svakim. Interes su bile Srpske šume. Interes je bio, 2006., i podrška Esenesdeu. Samo da bi se bilo u vlasti. Interes je bio i PIO. Onda je Mudri Mladen povukao istorijski potez – zahtijevao je od SNSD da na lokalne izbore idu sa zajedničkim listama. To je kao kad bi muž od žene zatražio da imaju zajedničkog ljubavnika. Dabome, znajući da to SNSD neće i ne može prihvatiti. Istorijski potez je bio odlazak iz vlasti i napuštanje Mrskog Esenesedea. Spin doktori Mudrog Mladena su kotrljali priču o tome kako je Mile i SNSD na rubu poraza, propasti i zatvora. Mnogi od Pedepeovih Kadrova napustili su stranku. Oni su odgojeni, genetski modifikovani i čipovani da budu u vlasti. U foteljama. Kakva strateška sranja.
Mudrost Mladenova nije dugo držala vodu. Izbori su objelodanili poraz. Partija se osjeća usrano. Ona sama dobila malo glasova a Mladen sebi skupljao od zla oca i od gore matere. Pa čak i od Esdepa i Esdea.
Onda: Budi se Istok i Đerić. Mudri vuče opet strateški potez, Borenoviću, skloni se malo, daj da zakrpimo. Ali ima Nagradić. On ne očekuje nagradu, koliko je vidljivo, ali očekuje analizu, glasanje, povjerenje, očitovanje.
E, sad dolazimo do tačke usijanja. Kad ja nešto spomenem Mudrom, javno, on kaže da ne kemontariše psihijatrijske slučajeve. U slučaju Nagradića rekao je samo da ne komentariše Nagradića, što je isto – ne komentariše. Izgleda da se psihijatrijski slučajevi oko Mudrog umnožavaju.
A moj pradjed Toman mi jedne prilike, u hladu ispod jabuke petrovnjače, reče: Sinko, kad dođeš dotle da ti izgleda da su svi oko tebe psihijatrijski slučajevi, otiđi kod neke gatare ili kod hodže po zapise (tad nije bilo ludnica), ili napusti Partiju.

среда, 08. децембар 2010.

SKROMNI ČOVJEK PROSINEČKI
Dabome da Roberta Prosinečkog ne znam lično pa zato ostavljam mogućnost da griješim. Svejedno, tvrdim da je Robi izuzetna ljudina, skroman čovjek koji uvijek zna na kojem je mjestu i koji svoje darove prirode nije zloupotrebljavao a počasti masa i javnosti nije shvatao tako da ih preuveličava.
Robi je, na terenu, imao izuzetnu percepciju prostora kojeg je opsluživao svojim dugim dijagonalama. Nadam se da i danas, kad je u pitanju fudbalski mravinjak biznisa, lopovluka, nekaraktera, protežiranja, mešetarenja i, konačno, običnog, igračkog, fudbala, ima te osobine i da će mu koristiti.
Ne znam da li bih mu čestitao za angažman u Zvezdi. I da li bih mu poželio sreću. Nije za čestitke a sreća mu neće pomoći. Nije dovoljno. Zvezda uništava svoje zvezde. Pižona, Piksija. I u Zvezdu se uvukao lopovluk teških razmera. Ako je ikada i izlazio. Dabome, nema poštenog fudbalskog kluba. Zato, i pored toga što nisam znao da igram fudbal, nisam nikad htio da izađem iz kopački i uđem u neko fudbalsko tijelo, takorekuć organ. I najblatnjavije kopačke sterilne su u odnosu na konglomerat trenera, uprava, sjenina, sponzora, sudija, delegata, novinara.
Kako uništava Zvezda, tako uništavaju i drugi klubovi. I svjetski. Sjećamo se kako je Del Boske donio Realu komplet titula, ko noževa u teve šopu, i onda ga se jednostavno odreklo, skoro otjeralo. Radomir Antić je došao, vatrogasno, u Barselonu i digao je iz opasne zone za ispadanje, mnoge od današnjih zvijezda uveo iz omladinskog pogona u prvi tim. Na kraju sezone, kada je Barselona bila skoro na površini, prošavši cijelu tabelu i igrajući fenomenalno, otjeran je.
Robi, mislim, nije čovjek za ajkule Zvezde, beogradskog zemlja, podzemlja i nadzemlja, polumedije i hrskav beogradski asfalt. Nije čovjek koji bi se ponašao na taj način, nije čovjek sa tim sposobnostima. Volio bih da uspije, ne radi Zvezde, nego zato što je skroman i običan. Prvo sam razgovarao sa svojom obitelji, pa sa Nogometnim savezom, veli. Tako se ponaša samo skromna i velika ljudina.
Volio bih da uspije jer bi to značilo da je moguće da takav čovjek radi i postiže uspjehe u fudbalu. Da Tapiji, Mamići, Karadžići, nisu svemogući, svevječni i neprolazni. Jel' on Karadžić jebi ti njega.
Ako je uspio da sačini ugovor na duži rok, da ga nemogu lako šutnuti, možda ima šansu. Ali svejedno, Robi je takav da, i ako se to desi, neće se iz Beograda vratiti ukaljan.
UMNOŽAVAJU SE
PROBLEMI „BOSNE“
Bosna je dio Naseobine, onaj dio koji je upisan u matičnom uredu u Sarajevu, čedo iz braka Žrtve Mira i Ikonizacije Žrtve, fikcija Sarajevskog Političkog Kruga, simbol nepostojećeg patriotizma, putokaz stvaranja Islamske Republike i ostvarenja Islamske deklaracije.
Ne upotrebljavam tu riječ. 2005. sam napisao knjigu Bosna ne postoji. Ali, da bih objasnio kako danas stoji stvar sa tom fikcijom, moram koristiti i tu rogobatnu riječ za trigonometar koji se može označiti kao Naseobina ili kao Površina.
Najprije je problem Bosne bio Mile Dodik i manji beha entitet, takozvana, ako baš mora da se kaže, Eres. Jučer je Bakir Izetbegović izjavio da Dodik i Čović stvaraju probleme. Dodik je namamio Čovića obećavši mu Treći entitet. Čović poletio. Šta ima da leti u Eres kad tamo živi nekoliko hiljada Hrvata a u Federaciji nekoliko stotina puta više. Hrvati žive sa Bošnjacima.
To i jest problem. To što Hrvati žive sa Bošnjacima. A ne što je Čović poletio. Dabome, ne sama činjenica da žive sa Bošnjacima nego što pri tome imaju nedobrovoljan politički snošaj.
Dragan Čović, Borjana Krišto i Davor Čordaš su jučer prošli banjalučkom Gospodskom ulicom. Razdragani četnici, izmamljeni toplim danom, pozdravljali su ih i bodrili da se drže zajedno, sa vođstvom Republike Srpske. Obični ljudi vide da je došao kraj političkom teroru Sarajeva. Za Bosnu su to bili četnici. A ako potraje, i Dragan, Borjana i Davor će postati četnici.
Umjesto da realno detektuje problem jednog naroda, Sarajevski politički krug daje čaršijsku dijagnozu: Čović poletio.
U Banjaluku je poletio i Ivo Josipović. Predsjednik Hrvatske. Za njega se još manje može reći da je naivan da bi poletio. Razmotrio je sve činjenice i vidio Baščaršijsku igru Esdepea i Fenomen Komšić. Analize i rezultati govore da izbor Komšića ni dijelom nije stvar Hrvata. Jedan ili jedan i pol posto, jedva. To čak nije ni stvar samog Esdepea. To je muslimanski projekt. Jer je za Komšića glasao i živalj izvan uticaja Esdepea. Takva disciplina, u glasanju, me plaši. Mene koji sam trećinu života proveo baveći se izborima, organizacijom, motivacijom, identifikacijom.
Bez obzira što je Predsjednik Hrvatske u Banjaluci proglašen Osobom godine, što je posjetio Podmilačje, njegov najznačajniji korak jeste dolazak u Palatu Predsjednika Republike. I razgovori koje je tamo obavio.
Prva i ova posjeta Josipovićeva Republici Srpskoj jeste prelomnica u politici Hrvatske prema Sarajevu, BiH i Hrvatima BiH. Prelomnica je i prema Republici Srpskoj ali to nije njena najznačajnija nijansa. Hrvatska prvi put za dvadeset godina počinje da pragmatično i interesno gleda na Hrvate BiH. Umjesto da ih upotrebljava kao što je Beograd upotrebljavo Srbe Hrvatske. I umjesto da mlatimudi o Šeher Sarajevu i ukidanju Republike Srpske kako je to dva mandata činio Burduš Meske.
To što Bakir voli da politiku opisuje, kao i babo mu, čaršijskim, sokačkim, ićindijskim, riječima, Poletio Čović, to je znak da Sarajevski politički krug nikada neće shvatiti suštinu politike potrebne BiH. Pa i toj Bosni. Usranoj, da prostiš. Nasljedni kvalitet otomanskog stambolskog pijedestala koji daje, koga se pita i kome se ide, nije dovoljan za kvalitet politike potrebne komplikovanoj Površini.
Kao što Izetbegović, ranije Silajdžić, odlaskom u Tursku, savremeni Stambol, traži podršku i pribavlja legitimitet svoj politici Unitarne Naseobine, tako bi Sarajevski politički krug instalitrao letove u Sarajevo. Isključivo u Sarajevo. Sarajevo daje, Sarajevo uzima.
Avaz je, također jučer, zapisao da je Banjaluka u ovim događajima bila glavni grad a da Sarajevo gleda sa strane. Zbog nesposobnosti i podjela za koju su krive Esdea i Esbeiha.
Na pozornici je tako. Ali u bekstejdžiluku stanje je mnogo gore. Sarajevo i Bosna definitivno zaostaju za vijekom i tijekom. Kao pragovi za brzim vozom. Bosna dobija sve više problema. I ubrzava ka granici sa koje se više neće moći vratiti natrag i uspostaviti Red Letenja koji odgovara svima. Nije Čovć poletio Dodiku. Radi se o Mostaru i Banjaluci. Radi se o Srbima i Hrvatima u BiH i njihovim realnim interesima. Radi se o hrišćanstvu, na šta su mislili oni ljudi iz Gospodske ulice.
Stambolsko iščekivanje Sarajeva da svi dolete na Baščaršiju pretvara se u giljotinu nad Bosnom.
A znate kako volim Bosnu.

уторак, 07. децембар 2010.

SVEČANE UNIFORME ZA GOLOGUZANE
Mila majko ti ne roni suza,
lijepo stoji bosanskohercegovačkih oružanih snaga bluza.
Tako djevojke i zaručenice, u suzama sreće i mladalačkog ushita, bacajući cvijeće na makadam kojim mladići odlaze u OS BiH, pjevaju i jecaju, pravdajući se majkici rođenoj što su srce dale vojnom licu. STJ.
Naši poreski obaveznici, a kad našem čovjeku kažeš da je poreski obaveznik osjeća se kao da si mu zabio zaoranj pod lijevu plećku pa ti obavezno pomene oca i majku u ilovači, da znaju, kukali bi iza glasa na pomen vojničkih bluza Naših Oružanih Snaga.
Stižu vijesti da za opravu vojske BiH treba izdvojiti 32 miliona maraka. Kupuju se svečane uniforme, zimske uniforme, službene uniforme. Nekidan sam, na teve, bježeći od farme, gologuzvivora, plesa sa debilima, naletio na priručnu modnu reviju. Manekenke i manekeni paradiraju u uniformama a dizajnerica, krojačica, objašnjava zahtjevnost umjetničkog dometa, stila i funkcionalnosti.
Pošto sam preko leđa preturio uniforme više država, u više vijekova, mogu kvalifikovano da saopštim da uniforme OS BiH sugerišu da se radi o čuvarima vjeverica u nacionalnim parkovima kakve ekološki bolje zemlje. Ili da liče na radnu odjeću džogeraša beskonačnih aerodromskih hala, pošto je zadnji avion odletio za Lađevce.
Dobro, što su im džepovi pretpotopni. Ali što grabe iz naših.
Ta svečana uniforma, za sahrane ratnih zločinaca, šta li, košta 1.800,00 maraka, zimska 1.700,00, službena 1.200,00. Nose se u PLM.
Šta ti je kad je država jaka. Kad je ona budala od visokog predstavnika, uz asistenciju Mladena Ivanića, oformila jedan račun za PDV i odredila da se iz tih para prvo puni budžet Države, odnosno Zajedničkih institucija, pa onda, šta ostane, entitetima.
Kad imaš onda se maslom mažeš i po guzici. Ne bih se iznenadio da Oružane Snage BiH, nabave donji veš od Viktorija sikretsa.
U ozbiljnim društvima to se zove javna potrošnja. A u Naseovini, kojoj tepaju da je Država, javna potrošnja je viša od svih razumnih parametara. Naročitio javna potrošnja javnih zajedničkih organa. 22.000 pripadnika javnih služni Naseobine, u šta spadaju i vojnici OS, troše na plate više para, godišnje, nego javni uposlenici u Republici Srpskoj kojih je deset hiljada više.
Jasno je da nova vlast pred sobom nema nebeske ciljeve kao što su BiH do Brisela, BiH do Natoa, Promjene Ustava, nego ima pred sobom glavni cilj da smanji broj zajedničkih javnosnika i da im smanji plate. I da, uopšte troši manje, u skladu sa prilivom na PDV račun.
Pošto će se majke još naplakati dok se to desi, Repubika Srpska mora odvojiti svoj račun za PDV pa zajedničarima u Naseobini davati prema prilivu.
Možda može pristati na dva podračuna.