2118.
STRATEŠKO
PITANJE
REPUBLIKE SRPSKE

Republika Srpska nema problema unutar BiH. Čak i ako se unutar BiH ubroji i međunarodna zajednica. Dejtonski sporazum je riješio sva pitanja Republike Srpske i Srpskog Naroda u BiH. Bosne i Hercegovine nema. Postoji samo Republika Srpska, Federacija, Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Muslimani.

Republika Srpska ima problema izvana. Dio Međunrodne Zajednice, u saradnji sa Unitarističkim Sarajevom, neprestano čini problem Republici Srpskoj.

Treba pogledati samo posljednje objave. Mali Riker, Baba Pak, Frustrejšn Mun, Pardon Bosanci...

Da ne bude problema izvana, Republika Srpska mora da razmišlja strateški.

Uzalud je dejtonska samostalnost Republike Srpske, unutar BiH, ili izvan BiH, što me veseli, ako nećemo imati nove Generacije Samostalnosti, Nove Dejtonske Stranke, Nove Borce Dejtona.

Ako ćemo imati transseksualce koji će Danas Jedno, Sutra Drugo, danas anarhisti, sutra pičkisti, danas nacion, sutra kolaboracion, onda smo uzalud ginuli. I onomad u rovovima. I dosada. U Hagu. U na Vlašiću. U Aprilu. U Butmiru.

Na političkoj sceni Republike Srpske moraju da se njeguju nove generacije političara. Drugi, treći, četvrti, najmlađi ešalon. Koje će nastaviti Put Samostalnosti. A neće uključivati banalnu otporbu koju mi nekidan demonstirara studentkinja Političkih nauka u BL, pitanjem Kuda vi vodite Republiku Srpsku. Ili mladi student konstatacijom Referendum je bio fol.

I neće uključivati prozukle Cenpićke, Milojeviće, Ivaniće Antinepotiste, Čaviće Srebreničke i slične Prodavačice Ljubavi Srpske za Strance Drske.

Njihova minornost je u istorijskoj okolnosti. Dok glavni daju Kosovo, oni daju Srebrenicu. Svako prema sposobnostima.

Budućnost Srpskog naroda Ovdje i budućnost Republike Srpske, zavisi o tim novim Generacijama Samostalnosti.

Nacionalne drkadžije koje istražuju gdje radi žena ovoga ili onoga, koji glume Ekonomske Institute a imaju jednog zaposlenog sa platom od 410 kaemova i neplaćenim doprinosima, kao što je Aleksa Smilojević, koji sinoć sere o ekonomiji na Beenu, koji popuju o pljačkama a uništili su sve, koji se nisu suprotstavili nikome, njihove žene ne računam, koji nemaju muda ni za kesicu čaja, ne mogu odnjegovati Nove Generacije Samostalnosti.

To mora da uradi Esenesde. Kao birački najpodržavanija politička snaga na nekoliko poslednjih izbora.

Ali. I SNSD, boreći se protiv Dnevnih Gubara, nije do sada obraćao pažnju na to.

Stoga će, ubuduće, to morati da bude jedan od glavnih pravaca političkog djelovanja Esenesdea.

Uinili smo dovoljno za svoje pobjede, za svoju Političku Robnu Marku, za promociju cijelih galerija lidera, za politički proboj najširih slojeva birača i građana, za etabliranje Republike Srpske u postratnoj anarholiberalnoj stabilizaciji mira u BiH.

Sada treba da učnimo nešto za Dugoročnost.

Ne možemo se pouzdati u Ivaniće, Čaviće, Bosiće. Nisu pokazali spremnost da se žrtvuju i da odnjeguju političke nasljednike.

To su Goli Kolaboracionisti. Bez gaća.

Republika srpska mora postaviti nove kriterije za ulazak u politčki mozaik. Samostalnost. Samostalnost. I Samostalnost.

Nama ne trebaju napredni, progresivni, srpski demokratski, novi socijalistički, tolerantni, transparentni. Nama trebaju Samostalni.

Na sljedećim izborima, sljedeće godine, treba da pobijede oni koji istaknu Samostalnost Srpske.

2117.
PAKADAM

Put BiH prema Evropi neće ići autoputnim koridorima, naročito ne autostradom sunca, niti makadamom. Ići će Pakadamom. Taj svijetli put je Put Doris Pak.

Našta je spala jedna od najsretnijih zemalja u svijetu. Da joj ga spušta Pak a diže Kacin.

Sama činjenica da je Baba Doris došla na ideju da isključi BiH iz Savjeta Evrope, da joj zavrne Ipa fondove i slično, tužna je činjenica ne o tome šta radi Pak i da li je otišla predaleko, nego o tome koliko se EU ozbiljno bavi Bosnom i Hercegovinom i koliko malo razumije ovo područje, koliko malo ima koncepta na duži rok i koliko se ne može otrgnuti od prošlosti koja joj u mozak latentno udijeva shvatanje da je Balkan samo cvilizovanija i bijela Afrika iz doba zlatnog kolonijalstva.

Da nije tako, bilo bi im jasno da je potpuno bespredmetno da problem SF blokira sve procese i da se dovodi u pitanje i legitimnost izbora ili da ova poslančura strazburparlamenta pokreće epohalna isključenja.

Što se mene tiče, isključite je, JVO.

I ovako BiH, moja draga, lijepa, gizdava, a u stvari slijepa i pizdava, ima samo štete od te konekcije sa Evropom, sa EU, na tom putu reformi radi priključenja, datuma, Mapa i svega ostalog. EU se na ovaj način sramoti. A istovremeno i balega BiH, koja je i rođena uneređena. I kod ljudi izaziva odbojnost prema toj euintegraciji. Običan Poreski Obaveznik, kako Jurišnici Nebeske Demokratije vole da zovu ljude, sve više shvata da je BiH važna samo kao priručna baza Natoa.

Da EU voli BiH, ma ne mora da je voli, da joj je stalo do nje kao dijela Evrope, poslije rata bi ovdje otvorila 50.000 radnih mjesta, izgradila autoputeve i plaćala studije na javnim univerzitetima. A ne srala o Ipa fondovima, odlivu mozgova i nebuloznom pravu da se kandiduju ovi ili oni.

Bolje Rat nego Pak.  

 

 

2116.
KRV
U LONDONU
 

Dvojica divljaka, muslimana, usred su Londona iskasapili momka koji je vjerovatno bio vojnik ili je nosio neku vojničku odjeću. Pri tom krivolovu su uzvikivali da je Alah Velik u što se ne može povjerovati nakon te scene. Potom su ga odvukli na sred kolovoza da ga ljudi bolje vide. Kao vjerni psi što donose ubijenu divljač gospodaru prednoge. Valjda misle da Alah gleda samo sredinom ulice.

Pošto su nestale Velike Civilizacije Istorije, svijet se pretvara u Civilizaciju Svakodnevnog Divljaštva.

Ljudokolj u Londonu nije neka naročita vijest. Ali jeste njegova postporuka. Nikada nećete biti sigurni jer muslimane ubijaju svakog dana.

Ono što je prije nekoliko decenija bilo vic sada se pretvorilo u dviljaštvo. Ovdje smo pričali vic o tome kako je neki Haso zaklao Peru. Kada su istrčali iz krčme i pitali Šta uradi Haso, on je hladno, kao i krvavi musliman u Londonu, rekao Zato što je Miloš ubio Murata. To je bilo prije petsto godina. Bogami, ja sam juče čuo.

Tako je i crni musliman ubio momka zato što je neko jutros poginuo u muslimanskom svijetu.

Istina je da su ratnici Nebeske Demokratije odavno krenuli da ubijaju bez ikakvih, malih i velikih, razloga. Ali ne samo muslimane. Koliko znam, nisu nešto izbirljivi. Kao i Septembarci što nisu gledali ko je koje vjere bio u dvije kule.

Istina je da se tokom cijele istorije ljude ubijalo i istrebljivalo bez razloga.

Ali je samo sada svijest pojedinca sišla na tako nizak divljački nivo krvavih ruku. Više nemamo krvave političke stavove, borbu za mir i jednakost, nezavisnot i suverenitet. Imamo na sceni Veliku Krvavu Sataru i Velikog Alaha.

Bilo bi površno da kažem da su takve scene moguće zbog islamske vjere.

Znak je mnogo dalekosežniji. Ljudsko ponašanje sve više će u budućnosti biti determinisano maglovitim opijumima kao što je vjera. Ako je umro komunizam nije umrlo objašnjenje da je vjera opijum za narod. Opijum je pogodan razlog jer je maglovit. Nešto što se podrazumijeva. Gladamo već danas kako se razara Ruska Sirija, još jedino im je ona ostala u arapskom svijetu, a da je sve zaogrnuto maglama revolucije i maglama unutarvjerskih latentnih sukoba Šiita i Sunita.

Bilo bi površno i da kažem da je krivolov u Londonu posljedica dozvoljenog lova kojeg provode lovci Nebeske Demokratije. Jer, oni su sebi dali dozvolu da bombarduju Beograd, Bagdad i Džihadstan a dva divlja crnca su samo uhvaćeni u krivolovu.

Ali je, jamačno, sve ono što se događa u muslimanskom svijetu i prema muslimanskom svijetu, okidač ljudskog divljaštva koje je sigurno zapisano u nekoj od onih kuglica genetske spirale.

Pitanje dana je kada će se divlji pojedinci organizovati u beznadne grupe i formacije i krenuti u ubilački i samoubilački krvavi pohod nekom oda avenija Slobodnog Zapadnog Svijeta.

Samo kad ih se dovoljno ubijedi da im život ne vrijedi ni po drona ladne bombe.

 

 

 

2115.
VARKE
LOKALNIH
IZBORA
 

Sve političke stranke sistematski čine greške na lokalnim izborima. To je segment koji je najslabiji u stranačkom desetoboju.

Ogroman je spektar tih grešaka.

·         Pobjednici na opštim izborima idu i na lokalne kao pobjednici što je neprihvatljivo

·         Gubitnici na opštim izborima svaki bolji rezultat na lokalnim proglašavaju pobjedom i vjesnikom pobjede na opštim izborima

·         Na lokalnim izborima nema pobjednika bez obzira što je neka stranka pobijedila u najvećem broju opština

·         Stranke dozvljavaju lokalnim liderima da postanu lokalni dileri njihove snage, organizacije, moći i ugleda

·         Lokalni i regionalni moćnici, eksterni faktori, uspješno se infiltriraju u strukture stranke i preuzimaju odlučivanje

·         Sve stranke imaju birokratizovan način kandidovanja

·         Ne vode računa o tome da su njihovi kandidati, lideri i aktivisti dvadesetčetiri časa svakog dana tokom četiri godine na oku biračima i građanima a naročito vlastitom članstvu

·         Nikada ne uviđaju dva najveća neprijatelja. Bunkeraše u svojoj lokalnoj strukturi koji ne dozvoljavaju da se iko primakne toj mračnoj zatvorenoj kasti. Eksterne korisnike moći koji su gubari, krpelji i imela političkog uspjeha i rada stotina aktivista i članova u skupljanju glasova

·         Pametuju iz centrale a nikada ne analiziraju rezultate u slijedu i nizu i donesu opšte obavezujuće odluke za lokalne organe stranke

·         U 90% slučajeva pogriješe u kandidatima na lokalnim izborima ali izgube daleko manje procenata jer se koristi opšta politička marka i birački ugled a nastavak greške u tome je što se taj rezultat kao uspjeh pripiše pogrešnim kandidatima.

Dabome. Ima toga još.

U Hrvatskoj su bili lokalni izbori. Prošli su kako sam očekivao. Jer, Milan Bandić zna mnogo više o lokalnim izborima, biračima, lokalnoj javnosti i organizaciji nego što će ikada znati Milanović. I jer Kerum pojma nema ni o čemu.

Velika je greška što Hadeze sam sebe proglašava pobjednikom.

Svaki grad u Hrvatskoj, kao i drugdje, mora se gledati posebno. Čak i svaka stranka koja je pobijedila u nekoliko gradova, ne smije generalizovati zaključke i treba svaku sredinu analizirati zasebno.

Gledajući rezultate u Rijeci, Vukovaru, Zagrebu, Splitu i Zadru, jasno je da ni Esdepe ni Hadeze, naročito u nekim sredinama, nisu velike stranke i nisu dobro organizovane. To se pokazalo i u prethodnim lokalnim izborima kada je u Splitu pobijedio taj Kerum, apsolutni diletant. I nanio ogromnu političku štetu cijeloj zemlji. A u ovim izborima, sluda, digao spomenik Tuđmanu. Usplitu. Koji nikad nije bio grad senzibiliteta za takve anarhonacionaliste i primitivce.

Velika stranka na opštem nivou nije i automatski velika na lokalnom nivou.

Da bi bila organizovana i velika i na lokalnom nivou, politička stranka mora imati četiri uha. Jedno za birače, jedno za članstvo, jedno za najboljeg kandidata u svojoj lepezi i jedno za one koji procjenjuju u analiziraju lokalne rezultate unazad nekoliko izbora.

A to Esdepe nema. U Zagrebu, gdje je najvažnije. Na slučaju Bandić, otkako ga je Esdepe počeo depresirati, ponizio kandidaturom Josipovića, koji je pobijedio s pomoću stranačke organizacije i opšte političke robne marke i nastojao uništiti skupštinskom većinom, moguće je napisati udžbenik o greškama velike stranke na lokalnom nivou.

Pouka. Svakog lokalnom Bandića politička stranka mora poštovati, uvažiti ga, prilagoditi mu se i iskoristiti ga za pobjedu. Nikakvi adhoc picopevci, foleri i olinjali ministri ne mogu pobijediti Nuklearku Bandić. A takvih ima u mnogim lokalnim sredinama.

Veoma važno je uvažavanje lokalne organizacije, aktivista i relevantnih senzora a ne lažnih i falsifikovanih poruka. Bez organizacije ne može da pobijedi niko. A ako ni jedna stranka nema organizaciju, onda može da pobijedi svako. Trebinje.

Politička stranka mora da ima detekcijski aparat za precizno skeniranje kandidata autsajdera, najizglednijeg kandidata i kandidata koji je pojeo svoj prethodni mandat.

Nevjerovatnu naivnost Esdepe je pokazao kada je u Zagrebu, kao kandidata, u jednom trenutku izlicitirao nekakvog Bernardića.

Stranka koja ovlada tehnologijom lokalnih izbora, odabira lokalnih lidera, izgradnjom organizacione strukture i pobijedi u većini lokalnih sredina, na opštim izborima može da pobjeđuje po inerciji. Obrnuto se skoro nikada ne događa.

2114.
NEUROHIRURGIJA
FILIPA RIKERA
 

Zamjenik pomoćnika državnog sekretara, Filip Riker, održao je predavanje studentima u Sarajevu.

Predavanje govori mnogo više o stanju u Bosni i Hercegovini nego o površnosti ambasadnih analiza, sklerotozuma, šablona i parola na osnovu kojih se u Ameriku Majku šalju izvještaji o stanju u Vašoj Državi. Basni i Kurcolovini.

Bez obzira što od Rikera, a trebalo je i od njega i od drugih iz Međuzaja, niko nije tražio pasvord, Da li je triput pet sedamnaest, što je Riker govorio u ime euroatlantskih integracija, što je obećao da će pogurati BiH ka EU, što je govorio u ime birača i poreskih obaveznika BiH, a ne u ime Sjedinjenih Američkih Država, što je reklamirao Transparensi, njegovo predavanje ima se smatrati samo stavom Američke Ambasade u Sarajevu.

Ali to ne umanjuje moć tog stava.

I tim gore po BiH.

Po Filipu Rikeru sve je prejednostavno.

A Ovdje, i od prije Kulina Bana, ništa nije jednostavno.

Riker kaže Nije ovo neurohirurgija. Želeći da objasni američku poslovicu po kojoj ne treba nešto raditi precizno nego je dovoljno upotrijebiti i mačetu.

U ta jednostavna pitanja, za mačetu, spadaju Stanje u Federaciji, SF, vojna imovina, odnosno Svrab Natoa i Dodik.

Stvar, međitim, u BiH, stoji drugačije. Ne visi, kao što je uobičajeno.

Ovdje se upravo koristi neurohirurgija, otvori nam se lobanja, da bi se pomoću nje čupali nokti, izvršila rektoskopija, vadile oči, čupali jezici i eliminisali pojedini narodi koji se ne daju utjerati u građane.

Neurohirurška intervencija Sejdić/Finci poduzima se da Hrvati ne mogu izabrati u P koga oni hoće. A da Srbi ne biraju direktno svoga u P. I tako je sa svim neurohirurškim intervencijama u BiH.

Kad otvorim svoj Univerzitet pozvaću jednu galeriju tih rikera da im kažem nekoliko stvari. Ali onih izuzetno uspravnih.

·         Bosanskohercegovački političari, štagod on i ja mislili o njima, nisu sami sebe birali. Niko ovdje nije zajebao građane na izborima, Srbe Hrvate i muslimane.

·         Ko je rekao da građani, na koje se toliko poziva, žele da idu u Nato i da ih pogura u EU.

·         Laž je da će sa Eunato Integracijama doći strana ulaganja. Kako ne dođoše u Grčku koja propade. A toliko je godina integrisana.

·         Ovdje politički lideri, štogod on i ja o njim mislili, ne rade u svom interesu. Oni su ovdje Birani a dijelom su i na korištenju. Kao što je i Klinton iskorišten prilikom felacija. Ovdje postoje realni politički i nacionalni interesi. I kao što ukidanje ropstva u crnačko pravo glasa nisu zaustavljeni ubistvom Linkolna, tako ni neurohirurška intervencija, satarom, prema Dodiku & Liderima, neće riješiti ništa od onoga o čemu pojednostavljuju i frustriraju AmAmb i Riker.

2113.
BiH JE
KRUŽNI TOK
SA SEMAFORIMA
 

A semafore pali i gasi ko stigne i kome se digne.

Bosne i Hercegovine su to bile i tokom cijele istorije. Sretno razdoblje za vrijeme Titinog Socijalizma, prekratko je i previše obalegano da bi promijenilo tok Kružnog Toka.

Prije dolaska Kružnog Toka na ovo područje to se zvalo Vukojebina, Zečija Jebališta, Međedarijum i sličnovitije. Obrazovaniji su, nastojeći da pokažu svoju učenost, to zvali raskrsnicom svjetova, puteva, civilizacija i kultura. JMM.

Sada EU traži od BiH, od Vaše Države, da ne pravi neko carinsko sranje na granici sa Hrvatskom pošto dotična uđe u eu. A to znači da Hrvatska i sve zemlje eu, preko Vaše granice mogu da u BiH izvoze bez carina.

Evo vam Carina. Nešto u tom stilu je izjavio ministar odnosni, Mirko Šarović. Rekao je da BiH mora da štiti svoju proizvodnju. Bolje da je doslovno rekao ono prvo. Sa K. Koju crnu proizvodnju ima BiH.

Seks Međunarodne Zajednice prema BiH namotan je na jedan veliki mosur i samoobnavlja se kao pantljičara pa nikad neće ni prestati. Nikome okolo, a malo ih je i ovdje, nije stalo do BiH kao evropske države, kao demorkatske teritorije ili kao humane zajednice. Ona je samo šaka tržišta i ništa više. Istina, ako je to nagrada, u sklopu ostalih jadnica raspadnica SFRJ.

Dabome. Izboriće se oni da tog sranija na granici ne bude. Pa će neki Mirko da podvikne Evo Nama Carina.

Svemu tome nije kriva Međunarodna Zajednica. BiH, govorim o skorašnjoj povijesti, nije nastala prirodnim putem, željom svojih živitelja, već je utorena, sjavljena, skrpljena, intervencijom velikih sila. Pored toga što te Sile, ili neko ko je ovlašten u ime njih, ima ovdje svoje deputate i interese, presudno je i to što ovdašnji živitelji ne znaju šta bi i kud bi. Nemaju realan politički koncpet. Osim Srbalja. Republika Srpska jedina, od svih i svih nivoa, ima taj RPK. Zna šta će i kuda će. I to jasno kaže. Svi ostali samo lagumdžijaju. Danas jedno sutra drugo.

Skinite carinske gaće, jebale vas ćaće.

 

2112.
PARADA
PRČA I KIČA
 

Dabogda ti Ava Karabatić bila žena, Stanija ljubavnica, Vendi svastika, Maja Nikolić svekrva a Ekrem gej honorarac.

Pa da vidiš kako Guja Krsno Ime Služi.

Te Zvijezde Rijalitija već mjesecima okupiraju pažnju gledateljstva u toj mjeri da su neki studiji obustavili emitovanje Sulejmana Pičastvenog a sve druge budale u regionu su otišle na visinske pripreme.

Mnogi božiji analitičar zbori i rastvara o sociloškom fenomenu, o novim horizontima suprakomunikacijske ere, o konačnoj pobjedi života nad televizijom, o orvelizaciji, o ohaerizaciji individualne svakodnevice, o manipulaciji ljudskim sudbinama i kolektivnim emotivitetima. O PLM.

Rijaliti šou nije sociloški fenomen. Rijaliti kao pojava i sve ono što je u paketu s njim. To je samo dno zemljane rupe poljskog nužnika. Kolikogod se društvo, dakle, pralo i praznilo, dno ostaje usrano. Do tog otkrića su došli neinvetivni, nekreativni i neinteligentni poslenici kratkoročne zarade u dugoročnoj upotrebi gledališta. Koje, sa razvojem i napretkom televizije, tone sve dublje u ono septično dno. A onda su zaštitili svoje ideje i prodaju ih marginalcima po balkaništima tranzicijskih kaljuga.

Nu. To je njihov problem. Naš problem je naša oploditeljska sposobnost za takve Dnoideje.

Ta oploditeljska sposobnost i prijemčivost ideja koje su, navodno, nastale u Holandiji, tradicionalnoj dnevnokulturošloškoj sredini za jednu drogu s nogu, nije novi fenomen. Kao ni kod drugih kulturolegaja. To je samo izvođenje na svjetlo dana najnižih i najzatamnjenijih naslaga ljudske pojedinačne i kolektivne ličnosti.

Ovdje, pak, na Balkanu, koji je svojevrsna klupkovina isprepletnih materničnih polipa, višedecenijske imele i nikad prekinute crijevne pantljičare, Rijaliti otkriva naš sokački mentalitet.

Svaka ona Stanija, Ava, Simona, samo su laboratorijski elementarno čisti uzorci Svakodnevne Individue koja nije Kič Receptor nego Esencijalni Kič u svojoj svakodnevici.

Razumljivo. Zbog te činjenice ne može se biti protiv Kiča, Prča i Rijalitija. Ne može se tražiti zabrana jer je to isto što i paljevina knjiga, gasna komora i kulturološki jasenovac.

Sokački mentalitet tranzicionog balkaništa, bakalništva i plakališta, najpogodniji je za rijaliti instrumentarijum. Sokaklije su kroz cijelu povijest civilizacije uspjeli stići samo do grupnog nivoa kolektivnog kulturaliteta.

To je, u svojoj bolesti, egzibicionizmu i kavezicionizmu, sokak je civlizacija, pojedinac je u kavezu, pokazala i ona Avazuša, šlaufara, koja, kažu, danima, pred raskrčenim prozorima izvodi svoj goli ležeći aerobik. Ona se pokazuje sokačkoj grupi, ona je ćorkan, ne na ogradi mosta već na prozoru. Ona je preteča jedne od budućih razvojnih faza Rijalitija u kome će svi da hodaju gologuzi i prde direktno u objektiv.

Bez obzira što se Rijaliti kao razotkrivanje najnižih slojeva ljudske septičke kulturološke svakodnevice ne može zabranjivati i dekretisati, borba protiv nekreativnosti, neinventivnosti i opšteg kretenibiliteta televizije nije nedopuštena i nije cenzorijum, diktatura i tortura.

Za pojedinca, dok televizije ne shvate da su dio kulture a ne rupture, to znači samo jedno. Ako ničim drugim nemaš da se baviš u životu, sjedni pred plazmu, kao znak napretka civilizacije, i vrati se u pećinu. Liži staro dobro septičko zemljano dno.

 

2111.
TIHIĆEVA
APELACIJA
USTAVNOM UDU
 

Sarajevo sve više liči na Srbiju koja se sto godina vrti u Kosovo Krugu.

Kako je građena Nebeska Srbija, sada se, po nešto ubrzanoj, montažnoj i konfekcijskoj tehnologiji, gradi Nebeska Bosna. Za tu svrhu su neke Nebeske Institucije prizemljene u Sarajevu, toj kulturnoj, civilizacijskoj i političkoj Skotlini, kao što su Ustavni Sud, naročito Specijalni Ustavni Sud, garniran strancima, za donošenje nebulozne, nebolozne, odluke o konstitutivnosti svih posvuda, Ohaer, ambasade i slično.

Bosna se vrti u Državnom Krugu. S tim što se Srbija izvlači, teškom mukom, iz KK a Bosna se, Sarajevo, nikad neće izvući iz DK. I propašće vrteći se u Državnom Krugu.

Sulejman Tihić, predsjednik Bakirove stranke, uputio je žalubu povlaka pritužbu tom Nebeskom Ustavnom Sudu na činjenicu da je Vlada Srpske donijela i primjenjuje uredbu o jedinstvenim matičnim brojevima. Njegov argument je da po Ustavu određivanje registracionih područja pripada Državi. To je stara bošnjačka i sarajevska ideja o regionalizaciji BiH čime bi se, malo po malo, mijenjao ustavni poredak i dejtonski teritorijalni sporazum pa bi se Republika Srpska kantonizovala u jalove regije dok bi Država sve beharala i sve cvjetala, kao i svaki sarajski sokak.

Po ustavnim argumentim, Tihić može da se žali Ustavnom Udu.

Odredba Dejtonskog sporazuma o Državljanstvu Republike Srpske značajnija je za Republiku Srpsku od američkih zlatnih rezervi u Fort Noksu, u visini 8.133 tone.

Republika Srpska još nije ni svjesna šta sve proističe iz te Djetonske Sintagme. Ali je Tihić svjestan da trebaju, on i bošnjački lideri, da imaju svog Kadiju samo za Srbe i Srpsku. Pa da, onako kako su usrali Mostar i Federaciju, šefa stanice i budimira, useru i Republiku Srpsku.

Prisješće im žalbe jednog lijepog dana.

 

 

 

 

 

 

BERNARDINCI
Skoro su gotovi. prvotno sam ih nazvao Međedi, ali pošto se to namnožilo, a i previše probosanski zvuči, odlučio sam se na univerzalno plemenitiji naziv.

2109.
BROJ
NAMOTAJA
MLADENA BOSIĆA
 

Nije jasno kakve reference ima Mladen Bosić da bude predsjednik jedne političke stranke. Koliko se inženjer elektrotehnike razumije u istosmjerno ili naizmjenično društvo. A da ne govorim o političkom sistemu i drugim sofisticiranim dostignućima socijaliteta.

To je sljedstvena konstatacija nakon njegove dijagnoze da Predsjednica Vlade Srpske, kao profesor engleskog jezika, koju on naziva prevodiocem, nema reference da spasi Republiku Srpsku od Ekonomskog Sunovrata. Dabome, Bosić se razumije u Ekonomski Sunovrat ko Damjanov Zelenko u Sunećenje.

Bosić je pripadnik onih Eskadrona Smrti Politike koji dolaze iz ekstremno nedruštvenog obrazovanja i otimaju politiku od onih koji su školstveno predodređeni za nju, shvatajući je, ti eskadroni, prije svega kao rudnik moći, kombinatorike, tehnike i beskrupuloznosti. Šumari, hirurzi, pjesnici, kalamari, šverceri, samo su mali uzorak mozaika ESP koga je komponovao Esdees u svojim zvjezdanim trenucima iskorištavanja narodnog straha i opasnosti od istrebljenja, nacionalnog zgušnjavanja i narastanja srpskog pokreta za opstanak.

Razlika između Bosića i tih esdeesovih politikoida veoma je mala. Kao između njegovih naočara i naočara Bore Sendića.

Svojom elektrotehničkom analizom referenci Predsjednice Vlade Srpske, Bosić se definitivn o svrstao u političare niskog napona. Kao što su Ivanić, Krsmanović, Čavić, Mihajljica.

Političar, naročito predsjednik značajne političke stranke, mora da ima viziju i tehnologiju za njeno ostvarenje. Ne mora da je i ostvari, ali bez tog dvoga, i bez rada na realizaciji, ostaće uvijek u galeriji malih provincijanih akteroida.

Zavirivanje u tuđe diplome i propagiranje Ekonomskog Sunovrata nisu ni vizija ni tehnologija.

A sama pisana izjava takva mu je kao da ju je pisao onaj Dabarčić, kojeg zovu portparolka.