GOLO DUPE NA NUDISTIČKOJ PLAŽI
Rehabilitacija trećerazredne esdeesove trijeraže, prigrabljivača zlatnih dukata bijelih anđela, penzionerskih i putnih para (onaj prnjavorski Vasić je fabriku mesnih prerađevina izgradio štedeći od plate), rehabilitacija od Ešdaunovog čišćenja mreže podrške opsjenaru Dabiću, kako bi svojom odlučnošću kupio podršku međunarodne zajednice za unitarizaciju BiH, politički, pravno i humanitarno, nevažan je potez Valentina Incka i Ohaera.
Politički. I da su ostali na sceni te prikaze ne bi značajnije uticale na njen izgled, kao što nisu uticale i svojim odsustvom. Da je Kalinić ostao u Eesdeesu, jedino što bi se promijenilo jeste da ne bi iznikao Bosić.
Pravno. Ešdaun je bez ikakve pravne podloge te protuve isključio i zbog toga treba da ide u zatvor. Rehabilitacija, kao i isključenje nisu provedene ni po kakvoj proceduri i stoga će, kasnije, biti smatrane nepostojećim.
Humanitarno. Svi su obezbijedili sebi dobru ladovinu, mlade trebe, lake pare... pa im je smjena i diskvalifikacija bila šlag na humanitarnu situaciju. Sjećaju se mnogi kako je Kaliniću bilo kada je manipulisao Narodnom skupštinom a kad su ga opozicionari čerečili ko Musa jarca. Ešdaun ga je spasio.
Na političkoj sceni najviše šanse ima Kalinić. Ali nema u Esdeesu. Radovan neće dati mig da se stara sarajevska ljigava mrljuša vrati u Esdees. Bosić je išao Karadžiću u Beograd prije nego što je Daba odletio u Hag, ne treba zaboraviti. Kalinić može kod Čavića, a to je isto kao da je došao i meni, i može formirati svoju strančicu na osnovu dila i tala sa međunarodnim zajedničarima koji bi mu izbornim inženjenringom, obezbijedili poslanička mjesta, njemu i još jednom (Esenesdeu su takvim igrama 2006. Skinuli tri ili četiri poslanika u NS RS).
Ali, sve je to avangardna drama Čekajući da mrtvac prdne. Pitanje je samo ko ima energije da osluškuje, na sredini mrtvaca, da li će se doista i dogoditi.
Potez sa četveročlanom rehabilitacijom iznuđen je potez od Valentina Incka. Ali on pokazuje i da je Ohaer prošao, otišao, premješten, prekomandovan i da ovdje više ne znači ništa. Vukući poteze kao što je ovaj, i kao što je popis imovine na stanju iz 91. Ohaer i VP, i prvi zamjenik, pokazuju da ne znaju gdje su, da je njihova uloga sada sažaljevačka, nedaj bože nikom.
Čak i u ljetnoj osušici medijskih tema, ova vijest je kao viđenje golog dupeta na nudističkoj plaži.
Osim toga, postoji i političko dostojanstvo. Ja bih sebi odsjekao desnu ruku ako bih njome morao potpisati rehabilitaciju Dragana Kalinića.

ANTIKORUPCIJSKA AŽDAJA
Bosna i Hercegovina je zemlja prevara.
I sama Bosna je prevara.
BiH je, na prevaru, aneksijom, oteta od Turske. Da nije, možda bi se Sarajevo zvalo Carigrad a Miljackom plovili brodovi prema Sredozemlju.
Na prevaru je izglasana Deklaracija o otcjepljenju. Da nije, danas bi sto hiljada ljudi bilo živo.
Na prevaru se od BiH stvara Država.
Na prevaru je stvorena sva sila zajedničkih institucija koje rodoljubi, patriote i državoljupci, zovu Državnim (predlažem da se u Državnom Pravopisu zapiše pravo da jedini pridjev koji smije nositi veliko slovo bude Državni pridjev).
Na prevaru je stvorena Granična policija. Počelo je, sjećate se, sa službom.
Na prevaru je stvoren RAK. Regulatorna agencija za komunikacije, jedan od uslova da građani BiH mogu u Evropskoj uniji komunicirati sa javnim nužnicima, ako imaju vize za malu i veliku nuždu. Počelo je sa nekom bezveznom komisijom za medije, IMC ili kako.
Na prevaru je stvorena SIPA. Počelo je sa agencijom za informacije i čuvanje ćoškova i lica.
Na prevaru je stvoren Savjet ministara. Počelo je sa tročlanom osmomjesečnom ministarskom rotacijom.
Sada se neko, od silne sarajevsko-federalne dosade, FBiH propada, škole neće početi, invalidnine za junake se smanjuju a nekima oduzimaju, privatizacije propadaju, radnici štrajkuju, Mujezinović postaje nadrealist, Lagumdžija se sastao sa Gregorijanom, možda u oproštajnoj posjeti ali se još ne naslućuje ko kome, u Sarajevo došao Miki Rurk sa mnogo boljim izgledom od BiH... sjetio Državnog Antikorupcijskog Tima. I slagao da se radi o uslovu Evropske unije za neke režime.
Dabome, u prvoj, lirskoj, fazi, zvao bi se Antikorupcijski tim BiH. Lijepo zvuči. Naročito federalnoj sirotinji koja nema čime da korumpira svoje dijete da na velikom odmoru kupi kiflu. A i šta će im kifle kad škola neće početi.
U drugoj fazi to bi bila Državna Agencija, kao što je, danas SIPA, RAK... dakle, ministarstvo pod plaštom nezavisne moći van izvršne vlasti pod kontrolom parlamenta. Jer, ko danas kontorliše RAK, SIPU, UIO... niko.
Mislim da je krajnje vrijeme da se formira i Antidržavni Tim.
Da nas spasi od Države.

ROMAN NEPRIJATELJ IZ BIHAĆA
Roman Dezerter autora Seada Seferagića iz Bihaća, izazvao je kontroverze i u Sarajevu, nakon lokalnih, na Festivalu knjige.
Žao mi je što nisam u mogućnosti da dođem do knjige i da vidim šta je tu „kontroverzno“ ali se mora stati u načelnu odbranu svega što je uspjelo da se uobliči u mišljenje, knjigu ili stav.
Seferagić, koliko sam shvatio iz medija, o nekim uvriježenim činjenicama govori na drugačiji način od onoga što je službena istina predstavila o sebi, i ovdje i u evropskoj istoriji,
Dabome, istinu za udaju spremaju moćni pobjednici i većina a onda se svakodnevnim pritiskom i neproceduralnim sredstvima, polako, stvara režimska istina, režimska literatura, režimski slikari i vajari, pa se onda, u drugom naletu, stvaraju samorežimski stvaraoci, umjetnički samocenzurisani umjetnici, mislioci i stvaraoci duhovnih vrijednosti i, na kraju režim nema problema ni sa kim a ni sa samim sobom.
Dezerter je problematičan, vjerovanto, jer govori o nečemu što je sveta stvar odbrambenog muslimanskog rata u BiH i jer nije stao na stranu činjenice o agresiji.
Na te dvije činjenice gradi se muslimanska strategija ideologizacije, postrojavanja i vagoniranja življa. One podrazumijevaju nedodirljivost stava o tome da je svaki muslimanski borac šehid, izuzev Babinih izroda, da je u odbrani od agresije sve dozvoljeno i sveto i da su svi koji su ovdje došli po osnovu islama, sa sabljom, sa porezom ili sa graditeljstvom, sveti i nedodirljivi a da su svi ostali agresori, sa naglaskom na Srbe (Hrvati su agresori u pričuvi). Na tom temelju se može govoriti, i raditi, na bosanskoj Bosni i Hercegovini, na Sarajevskoj Bosni, na Državi Bošnjaka, kao što postoji Slovenija Slovenaca ili Hrvatska Hrvata.
Kada sam govorio da Sarajevo nije Bosna i Hercegovina, da muslimana ima i izvan Sarajeva, mislio sam i na primjer Dezertera, iako tada nisam znao za tu činjenicu.
Zatvaranje u oklop svoje istine i proskribovanje i progon svega što ne može da prođe kroz sitne kontrolne rupice na valjcima nacionalne i vjerske drobilice ljudi i misli, najbolji je put odumiranja, balzamovanja i mumificiranja.
Da se radi o pojedincima, i bože pomozi. Ali radi se o jednoj velikoj skupini, vjero-naciji, koju se jalovi na pravdi boga.

(Na stranu to što svako razuman treba da bude sretan da je iz Bihaća, ma gdje živi autor, stigao roman).

BOSNA SE SVE VIŠE ODVAJA OD REPUBLIKE SRPSKE
Ali Bardakolu, civilizovani reisu-l-ulema Turske, za razliku od Cerića, jer hoda i prikazuje se u civilu, dao je jučer jednu istorijsku izjavu, što je veliki uspjeh nakon šest vijekova od dolaska turske istorije na ova područja, u Mađarsku i pod Beč.
Kada bude potrebno pomoći BiH ili uraditi nešto za nju, to ćemo uraditi, nećemo oklijevati ni trenutak.
Vidi se dobra Cerićeva crta geoislamizacije.
I Bardakolu govori u ime Turske, kao i Cerić, nekidan, na Kosovu. I Kosovo njemu.
Eto na šta je spala BiH, da bude interesna sfera Turske, da bude još jedan turski punkt, kao ona okupirana trećina Kipra.
Jebena je cijena istorije.
Nekad se moglo bez viza ići i kod Eskima. Sada ne može ni u Sloveniju. A Turska te vuče na istok.
Ta Bosanska Mudrost, i ostale demokratizacije izbavljenja od komunizma, nas je, njih, dovela dotle da nam reisul Turske udjeljuje ko prosjacima. Da se, prvi put u našoj zemlji, obavljaju vjenčanja po šerijatu, da se ubije mladić zbog jedne pive, da se, tu u susjedstvu, čovjeku na sred ulice odgrize uho, da žene ravnopravno hodaju zabrađene...
Ta kolektivna vjenčanja po šerijatu, direktna su ostvarenja Islamske deklaracije Alije Izetbegovića i Deklaracije evropskih muslimana georeisa Cerića.
BiH sve više ide koracima turske islamizacije koja pod maskom neprestane kuknjave i agresivne naricaljke za evropskim integracijama, islamizuje, teizuje i vjerokori političke institute, državne mehanizme i vascijeli pojavni i unutrašnji život kolektiviteta i pojedinca.
BiH time nepovratno klizi u podjele.
Bosna se sve više odvaja od Republike Srpske.
U takvom ozračju, oturčju i odbljesku, sve je evidentnije da se diobe događaju same od sebe a ne od nacionalističke ili referendumske retorike i da su u pravu i natoov teoretski istraživač Gregori Kopli, i omrznuti balkanski književnik Dobrica Ćosić – da se Balkan još nije do kraja usitnio. I ja sam govorio da se podjela SFRJ još nije završila.
Onda, podijeliti sve što se može podijeliti.
Ionako je Banjaluka uvijek bila okrenuta Evropi a Sarajevo Istambulu.

KROJENJE KAMPANJOLE

„PRSTI LUDIH OČIJU“
Danas sam se bavio metalskim poslovima, kamenozidarskim poslovima i uživao plodove intelektualnih poslova – objavljen mi je roman Prsti ludih očiju. Ratni roman.
Nikola Vukolić, ratnik za knjigu, direktor Zadužbine Petar Kočić, atomski, nadljudski izdavač, donio je knjige iz Novog Sada gdje ih Zadužbina štampa. Prvi put u životu, jutros sam otišao na kavu i knjigu.
Neću da davim: Iako je rat jedna od najkomplikovanijih ljudskih pojava, sa neljudskim posljedicama, roman se ne bavi velikim aspektima nego sudbinom male pojedinačne svijesti koja, sudbina, otkriva da glavni junak ide troputom na kojem se prepliću mašta, smrt i žena.
Zanimljivo je i to kako je napisan.
Početkom godine krenuo sam da pišem svoje „kapitalno djelo“ – Permanentni izborni proces – u kojem bih sažeo sva teorijska i praktična iskustva učestvovanja, pripremanja i kreiranja izbora od 97. Nakon stotinjak stranica B5 formata kompjuter nije izdržao i fajl se raspao. Ja nisam to paralelno pamtio na eksternoj memoriji, posljedica seljačkog porijekla i učenja uz lampu gazušu, i na kraju sam imao samo neke krhotine, ili pojedine segmente koji su ostali u korelu ili u excelu. Dabome da sam bio van sebe a onda sam sve to bacio i počeo pisati roman koji nosim u glavi još iz rata. Bilo mi je dobro da to izbacim iz glave jer mi je postalo preteško živjeti sa tim svojim likovima, nemajući nikad vremena za tako neobavezujuće pisanje. Upakovao sam ih za četiri mjeseca u knjigu pa šta im bog da.
Sada ću se vratiti Permanentnom izbornom procesu.
A onda dolazi izborna godina pa ne znam da li ću imati mogućnosti da išta pišem. U planu su mi dva nova romana koji bi bili nastavci Prstiju. Jedan je Grad slobodnog seksa a drugi Jedno smo biće.

JOŠ MALO GREGORIJANA
Vratila se Edina sa odmora i napravila izvrstan broj Globala.
A u Globalu, između ostalog, intervju sa Gregorijanom, prvim zamjenikom.
Detonirao je Rafi razne eksplozivne naprave u tom intervjuu. Neka Dodik odgovori otkud mu 500 miliona maraka, veli. To me rasterećuje brige za istragu. A i Barašina i istražne sudije. Rafi zna, tačno u marku. Mada je jednako zanimljivo pitanje: Otkud Rafi u Bosni i Hercegovini. Ako ovdje ima manju platu nego što bi je imao da radi u Americi, kako veli, treba da odgovori zašto voli više Bosnu nego Dolar. Ja ne ludim za Bosnom ali, volim je više od marke.
Ja se ne uplićem u negativnu retoriku, ja govorim jasno i na osnovu činjenica, veli. Na osnovu onih što ih je tutnuo u oznojene ruke Barašinu, kada ga je priveo u Ohaer, velim.
Međunarodne sudije i tužioci treba da ostanu. A i ja ostajem ovdje, jer ja sam prvi zamjenik, dok se posao ne završi. BiH nije ništa učinila da školuje, pripremi, dresira, brifuje i specijalizuje sudije i tužioce za tako komplikovane predmete kao što je 500 miliona maraka i stranci treba da ostanu. To što se radi o sudijama i tužiocima koji vrijede skoro ko po pizde ladne vode, a zna se koliko u dotičnu, na hladnoći, može da stane vode, kao što je onaj Slovenac, to nema veze, velim.
U Dejtonskom sporazumu ne postoji prvi zamjenik. Kao ni Rafijev resor vladavine prava i pitanja koja se tiču Međunarodnog krivičnog tribunala u Hagu. Kao ni analitički tim kojeg je formirao VP.
No, biser Rafi Gregorijana je odgovor na pitanje o Mostaru.
Tamo nema Dodika, nije ništa krao. Jednom je bio ali su ga leđa boljela pa nije mogao da krade, vidjelo se na televiziji. A nema ni Srba genocidaša, separatista i referendumaša. I Mostar, provjerio sam, nije u Republici Srpskoj.
Stoga sam jedva čekao šta će Rafi da kaže.
Sačekaćemo i vidjeti, veli.
A ja ostajem tu dok posao ne bude završen.
Genijalno.
Prethodno su jadnicima u Mostaru priredili takav statut i prateće odluke da se nikad ništa ne može riješiti. Ohaer je stvorio Mostarske blizance. Podijeljeni su a ne mogu da se razdvoje. Izabrani su a ne mogu da izaberu. Mitska bića.
Sačekaćemo i vidjeti.
Da li će Mostar biti na Inckovom popisu državne imovine.
A ne bih imao ništa protiv ni da se na tom popisu nađe Rafi.
Kao društvena imovina.