субота, 07. фебруар 2009.

KAMELEONSKA I
MNOGOBOJNA
TAKTIKA PDP
Vijest da je direktor Fond PIO, inače kadar PDP i član njihove institucionalne strukture, izašao iz stranke da bi se za štićenike Fonda borio kao nestranačka ličnost, nije me iznenadila.
Koliko vidim, nije iznenadila ni stranačke čelnike Pedepea.
To mi je sumnjivo. Može biti dogorena dvostruka igra u kojoj bi se sačuvale pozicije.
Neki njihovi kadrovi (uz riječ „partija“ ide i riječ „kadrovi), već su se oglašavali u javnosti kako su oni došli na ta mjesta na osnovu konkursa, dakle na osnovu neospornih bogomdanih kvaliteta nad kojima su komisija za rangiranje i nadzorni ili upravni odbor, listom ostali skamenjeni. Neki su čak, kao Kadar iz banjalučkog pozorišta, saopštili da bi njegova smjena bio kulturološki udar na Banjaluku. Ili nešto slično.
A stranačka taktika PDP je, na kraju, zvanično i javno saopštena: mi očekujemo da predsjednik Vlade Republike Srpske i predsjedavajući Savjeta ministara smijene i razriješe naše kadrove. To se u narodu, naročito na područjima gdje su velike površine pod šikarama i šipražjem, kaže: hoće da tuđim, onim, mlate gloginje.
Organizovana politička stranka, a ne amorfna pozicionersko-foteljaška, ima minimum političke discipline da provede odluke svoje stranke, Partije u ovom slučaju, i da napusti položaje koje drži a ne da javno moli fukcionere izvršne vlasti da ih smjenjuju. Ta mnogobojnost Pedepea samo znači da je njena amorfna struktura stvorena kao priručno političko sredstvo. U prvom mandatu je cilj bio da se revitalizuje Esdees i ostavi na vlasti pa je Pedepe bio formalni nosilac posla, i to debelo naplatio uzimanjem mnogih važnih pozicija. Esdees je to morao da da kao ustupke iako ih je to koštalo i javne pozicije i unutrašnje čvrstine. Sada je Pedepe pokušao istu taktiku da primijeni i prema SNSD-u. Višestruko da naplati svoju saradnju. Oni, kao mala stranka, koja nije uspjela da osvoji ni jedno načelničko mjesto u tolikoj BiH, imali su od SNSD-a samo koristi. SNSD je imao samo umanjenu političku moć zbog ustupaka njima. A birači rezultate očekuju od SNSD a ne od Pedepea.
Takva takitika Pedepea legitimira ih kao družbu za službu.
Političkog programa i stranačke organizacije tu nema ni na vidiku.
Činjenica da je Ivanić dobio poziciju u Strazburu a da su svi ostali na vjetrometini istupanja iz članstva i po osnovu toga javnog profanisanja, lobiranja da ih SNSD upiše u svoju prostupnicu ili opiranja smjenama i razrješenjima, može dovesti do raskola u toj Partiji. I oko istupanja iz saradnje sa SNSD-om Pedepe nije bio jedinstven. Sada, kada neki ljudi ostaju bez pozicija, ni krivi ni dužni, logično je da će početi da reže jedni na druge. Čak i ako se ne dogodi formalni rascjep, to će oslabiti poziciju Partije na sljedećim opštim izborima jer će njen stepen aktivacije i kohezione strukture znatno pasti.
Uglavnom, stopa PDP može da padne i do izbornog praga.

среда, 04. фебруар 2009.

ZAKAZAO EGZORCIZAM
Suveren Brčko Distrikta, Rafi Gregorijan, donio je odluku da poslanicima u skupštini te Pančićeve omorike, endemske političko-teritorijalne vrste, obustavi primanja za janauar i dalje jer nisu ni četvrti put uspjeli da izaberu vlast – predsjednika vlade i predsjednika skupštine distrikta.
U Mostaru, gdje nekad šetaše lijepa Emina sa dimijama od sevdaha i snova, vijećnici takođe nisu ništa uradili u izboru gradonačelnika.
U Sarajevu, podno Trebevića i Avazovog tornja, izabran je višestoljetni esdepeovac iako to nema nikakve veze sa životom. Esdepe se pokazao vrhunskim tehnologom u manipulaciji nacionalnom pripadnošću pa je taj šaroliki kaleidoskop nacija na listi te Partije sa Liderom, omogućio izbor Behmena pred očima Esdea i Esbeiha koje se od muke prevrću u vlastitom stomaku.
Esdepe je ekstremno vješt arheoetnolog jer nađe Srbe čak i u Sarajevu. Treba ih pustiti u Visoko da nađu te piramide, da se Samir više ne pati.
Šta, dakle, zbore ova tri primjera?
Internacionalna operacija istjerivanja đavola koja je ovdje poduzeta, najprije, uz upotrebu rata, klanja i istrebljenja a onda nastavljena pikiranjem multietničnosti, nije uspjela. Brčko distrikt se danas pokazuje kao apsolutni bogalj samostalnog življenja te ću se založiti da se Rafiju Gregorijanu dodijeli doživotna titula supervizora sa pravom trgovine naftom, žitaricama i sitnom stokom uz korištenje luke na Savi i slobodne trgovine sa Dubrovnikom, samo da ostane tu i taj sretni živalj drži na okupu u onom G-vagonu na koji mi liči sala skupštine Distrikta. Takvog bogalja ne treba vezati za ustav BiH jer se bojim da će upropastiti i to sretno mitsko biće, pola tvorevina pola teritorija.
Međunarodni donatori se nisu sjetili, kad su gradili novi stari most, za koga se čudim kako ga nisu srušili Srbi a još se više čudim kako Čede nisu optužene za to, da izgrade još jedan takav pa da se konačno riješi ujedinjenje Mostara. Ovako, sa jedinstveno elegantnim jednim mostom, svi mislimo da je to sretno ujediniteljstvo u opštoj virtuoznosti, kao kad je Andrićeva Aska plesala pred vukom, kako nam sugeriše kamen sa dušom. Ali, nije. Rekli su to i Lajčaku Ministru – ostali ste nam dužni.
I konačno, esdepeova lista koja je potpomogla izbor Behmena za novog Valtera Sarajeva, kao i onomad kad je na prevaru izabran Komšić, samo je još jedna iluzija Dejvida Koperfilda o prolasku kroz multietnički prostor-vrijeme do gole podjele.
Egzorcisti, dabome, nisu ni imali bolje nakane. Da jesu, ne bi najaveći ulagači u BiH, u posljednjih pet godina, ne računajući terorističke fondove, bili Austrija, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Švicarska... sve same stare i važne evropske zemlje.
Egzorcisti znaju da se na ovaj način najlaške upravlja tamnim bihlajetom.
ODAKLE SE POJAVILA
DRŽAVNA IMOVINA
I NJENA RASPODJELA
Međunarodna zajednica je do sada govorila o raspodjeli imovine između BiH i entiteta.
Mada je to pravno potpuno upitno.
BiH je u Djetonskom sporazumu sastavljena od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH. To podrazumijeva da ta dva entiteta u BiH, nigdje nije rečeno državu, ili državu BiH, unose svoju imovinu. Pravno je nemoguće identifikovati stanje u kome je BiH imala imovinu a onda su se u njenom sastavu pojavila dva entiteta. BiH se pojavila zajedno sa entitetima, da ne kažem: sastavili su je od dva teritorijalno-nacionalna realiteta koje su nazvali entitetima.
Dakle, nakon Dejtona nije se imalo šta dijeliti. Imovina je već pripadala entitetima. Na tom osnovu je obavljena i privatizacija i sve ostalo.
Pojavom Velikog Lorda Manipulatora, Ešdauna, pojavio se i fantom imovine.
Sada Visoki predstavnik sa stalnim mjestom boravka u Slovačkoj, Liderima Pruda šalje sitnu knjigu u kojoj govori o raspodjeli državne imovine koja će se najprije knjižiti na ime BiH a onda neposredno na ime drugih nivoa vlasti.
Prije svega, nejasno je otkud se sada pojavila Državna imovina kad se nigdje ne spominje država i kada joj u Dejtonu ništa nije pripalo? Drugo, otkuda se pojavila Raspodjela? Treće, otkuda se pojavilo Knjiženje na ime BiH?
Znajući ponašanje neartikulisanog lažova Tihića, čini mi se da je smišljen igrokaz u kome će se imovina uknjižiti na ime BiH a onda će Tihić sa tim papirom otići u nepoznatom pravcu i dobiti Državu i Imovinu na prevaru.
Nije prvi put.
Nije nebitna ni tehnologija koju koristi Visoki Ministar Predstavnik.
On kaže: U svjetlu mojih nedavnih diskusija o ovom pitanju postalo je jasno da dalji napredak u ispunjavanju uslova vezanog za državnu imovinu koje je potrebno u tranziciji ureda VP (OHR) ured SPEU (EUSR), iziskuje pojašnjenje pravnog osnova...
Ovo mi liči na Kim Il Sunga: u svjetlu mojih svijetlih zasluga za vašu očaranost mojom pojavom...
Ne vidim zbog čega se VP ima miješati u dogovor Tri Lider Pruda. Koliko se razumijem, nisu tako napisali u rečenici vezanoj za imovinu. To što Tihić tako tumači, nije pravni osnov.
A Pravni Osnov se ne pojašnjava, moj ministre inostranih dela, Pravni Osnov ili postoji ili ne postoji.
BiH se može poručiti: uzmi ono što ti treba za savezne institucije i sjedi tu gdje si, jer i za to, gdje si, nisi.

уторак, 03. фебруар 2009.

REPUBLIKA SRPSKA IMA
PRAVO NA OTCJEPLJENJE
BEZ REFERENDUMA
Iako Tihić žonglira o prisajedinjenju Stoca Šekovićima, Cazina Čajniču, Vukosavlja Livnu i Janje Uskoplju, kako bi se stvorile četiri miltinacionalne i ekonomske regije, stvar sa ustavnim promjenama i ustavom u Bih uopšte treba uozbiljiti.
U budućem ustavu BiH treba da stoji odredba o pravu naroda na otcjepljenje kao temeljna politIčka poveznica i garancija BiH sastavljene na federativnom principu. Bez obzira što će zemlja, ako je bude, biti sastavljena od teritorija, entiteta ili federalnih jedinica, ona je, de fakto, sastavljena od naroda (ovdje se pod narodom smatra nacija jer se kaže „srpski narod“ a misli se na srpsku naciju), što se i u ustavu određuje kao konstitutivni narodi.
Pravo naroda na otcjepljenje u BiH pravno je, ustavno, političko i faktičko nasljeđe.
U Ustavu SFRJ, čuvenom, iz 1974. stoji:
Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na otcjepljenje, na osnovu svoje slobodno izražene volje u zajedničkoj borbi...
Jasno je da je pravo naroda na samoopredjeljnje, uključujuči i otcjepljenje, konzumirano na prostoru bivše SFRJ a na osnovu ustava iz 1974. Pravo su konzumirali Slovenci, Šiptari, Hrvati i Crnogorci (nešto kasije) kao narodi a potom i BiH i Makedonija kao teritorije.
BiH i Makedonija su slučajevi koji nisu dozvolili pravo naroda na samoopredjeljenje uključujući i otcjepljenje. To pravo nije dozvoljeno Šiptarima, Srbima i Hrvatima. To pravo su prigrabile socijalističke republike kojega u ustavu nisu imale jer se nisu slobodnom voljom one udružile u SFRJ nego narodi. I Hrvati su to izveli u ime naroda ali u obliku socijalističke republike. U sva tri slučaja to je dovelo do rata.
Ustav SFRJ, dakle, nije govorio o pravu republika na otcjepljenje nego o narodima Jugoslavije i njihovim pravima. Ni jedna odredba tog ustava iz 1974. niti nekog drugog ustavnog akta, ne daje ni natuknice da se pravo na opredjeljenje i otcjepljenje ne odnosi na cijeli narod već samo na segmente koji su većinski na nekoj terioriji – socijalističkoj republici.
Dakle, srpski i hrvatski narod u BiH imaju pravo na samoopredjeljenje uključujući i otcjepljenje jer to pravo pripada srpskom i hrvatskom narodu Jugoslavije a ne samo Srbima u Srbiji i Hrvatima u Hrvatskoj (kao SR). Međunarodnopravno, ne postoje dvje vrste jednog naroda – većina naroda sa pravima i manjina naroda bez prava.
Drugo bitno nasljeđe, ali i inače temelj svake demokratske i slobodne države, jeste slobodno izražena volja koja u slučaju jednostarne secesije BiH nije postojala najmanje kod jednog naroda. Zemlja koja nije nastala slobodno izraženom voljom njenih naroda ili njenog naroda u cjelokupnom demokratskom smislu, ne može se smatrati zemljom koja ne dozvoljava pravo na samoopredjeljenje i otcjepljenje.
Republika Srpska, ustavnom analogijom, iako nije bila socijalistitčka republika (ali to nije bilo ni Kosovo) ima pravo na samoopredjeljenje uključujući i otcjepljenje, bez referenduma. Jer su to pravo umjesto naroda iskoristile teritorije socijalističkih republika, ne pitajući manjine o tome (Hrvatska, naročito).
Stoga ustav BiH, ako ga bude, da bi bio izraz slobodno izražene volje njenih naroda i da bi bio istinski demokratski ugovor između naroda o stvaranju države (jer BiH još nije država) i između svakog naroda i države, mora sadržavati pravo na samoopredjeljenje uključujući i otcjepljenje.
Pod tim uslovom Republika Srpska i srpski narod može dati svoju slobodno izraženu volju za prvi ustav BiH.

понедељак, 02. фебруар 2009.

TIHIĆ CIRKUSANT
Beriz Belkić, potpredsjednik Stranke za BiH, predočio je da Harisova stranka podržava stavove Kolegija Esdea koji je podržao Tihićev koncept četiri multetničke ekonomske regije umjesto dva entiteta.
Tako se ispostavlja da je Tihić od početka igrao cirkusantsku igru iskoristivši Čovićeve tri federalne jedinice i distrikt Sarajevo da lansira pjesmicu o regijama kao šatorska pevaljka komadić šunda. Uz to, još dodaje da je Dodik, navodno, rekao da će, dok se ne dogovore, braniti stav da je Republika Srpska neupitna.
Tako je Tihić pokušao da oslabi i Dodika i Čovića jednim udarcem sarajevske šibicarske čaršije.
Pokazao je klasičnu osobinu velikih lažova u koje ubrajam Aliju koji se vratio iz Lisabona i sve porekao kao i Karadžića koji se vratio iz Grčke i porekao potpis.
Igra nije samo jednosmjerna. SBiH je sada znatno poništila Tihićevu narodnjačku ideju o odustajanju od primarne Politike Žrtve i okretanju mogućem dogovoru i bosanskohercegovačkom realitetu. Belkić je svojom izjavom za tiražni Avaz predočio javnosti činjenicu da je Tihić ipak došao na njihov politički stav o ekonomnskim multietničkim regijama i ukidanju entiteta.
Tihić je tako svojom suludom, i cirkusantskom pričom o Bihaću i Banjaluci, koje su i u doba socijalističkog samoupravljanja bile dvije različite osnovne privredne komore, ne samo uništio šanse za realan razvoj dvoentietske BiH u trojnu federativnu zajednicu zadovoljnih naroda, nego je poništio i svoj otklon od neprekidne priče o žrtvi genocida kao nosiocu apsolutnih prava na političko određenje i teritorije i drugih nacija u BiH.
A kod ozbiljnih bošnjačkih analitičara, pravnika i intelektualaca od početka je o sebi sugerisao smiješnu i neozbiljnu predstavu.
Nakon svega, postavlja se potanje ko će ubuduće od Tihića i sa Tihićem očekivati neki ozbiljan razgovor.
Jer, opravdanja za ovako šarlatansko ponašanje nema ni u činjenici da se nakon banjalučkog razgovora vratio u Sarajevo sa šansama da preživi kao manekenka sa anoreksijom u kavezu sedam starih gladnih lavova.
Bakir Izetbegović može mirno da trljucka bradicu i čeka kogresno posijelo i procjenjuje da li će tada biti najbolje da uleti.

недеља, 01. фебруар 2009.

PDP U OPOZICIJI
Partija za pedeve i panjeve ide u opoziciju.
Tako se završava skoro decenijska politička fatamorgana o uticaju demokratskog progresa na srpskog seljaka, na srpskog građanina koji hoće da preko noći zaboravi da je srpski seljak, na one koji misle da su eksperti i intelektualci, na srpskog poreskog obaveznika koji je zaljubljen u Milicu Bisić i na pjevače progresivne pjesme: Dosta nam je više borbe mrske, ukidano Vojsku Republike Srpske.
Završava se era političke opsjene.
Sada valja sa programom izaći na političku pijacu. A taj program mora da sadrži odgovore na svako pitanje koje politička aždaja može da postavi. Mora da ima fleksibilnost primjene i preživljavanja u svakoj situaciji. Stranka koja je u opoziciji a koja ima običaj da se smatra važnom, mora da ima čitavu garnituru lidera koja djeluje kao tim i koja je spremna da podnese sve terete a da ih ne ostavi vođi na glavi.
Prvi politički zakon kaže: Nema jake, pouzdane i velike stranke koja nije provela u opoziciji najmanje dva mandata.
Birači i građani moraju da se uvjere s kim imaju posla. Ako se prvo u to uvjeravaju dok je stranka na vlasti, onda je njihovo uvjerenje tanko i šupljikavo. Stranka na vlasti mora da radi i ono što birači ne vole pa ako nemaju opoziciono sjećanje da se radi o pouzdanom čuvaru izbornih glasova, onda manje praštaju. Stranka na političkom barometru pada. To se dogodilo Esdeesu koji je prvo bio na vlasti pa u opoziciji.
Oni koji su produkovali slobodno leonovanje ili pedepeovanje u političkom kosmosu Republike Srpske, bez pupčane vrpce koja prenosi hranu od SNSD, oni iz PDP, iz vrha ili sredine, treba da znaju da su mala partija iako oni misle da su velika. DNS iz Prijedora osvojio je tri načelnička mjesta u Republici Srpskoj. SRS iz Novog Grada i PDP nisu osvojili ni jedno načelničko mjesto.
Mala partija mora da provede deset godina u opoziciji da bi se temeljnim stepenicama popela na vlast. Povratnicima se rok produžava najmanje na onoliko vremena koliko su prethodno proveli na vlasti.
Ali, najbitnija činjenica jeste u tome da sve što se sada nalazi u opoziciji hoće da se smjesti malo desno. Jednostavno, nema dovoljno mjesta na političkoj sceni za sve dešnjake. A sve su ostale političke katastarske čestice zauzete programom SNSD-a koji može da se obrati i ljevici i centru i onima koji su nešto desno od centra.
Teško je poslije Tesle govoriti o naizmjeničnoj struji. Ili poslije Andrića pisati Na Drini Ćupriju.
KOGA OKUPLJA SDS
Vođa cijelog samodesetkovanog i brčanskog Esdeesa, Stranke za Bosansku Fiskalizaciju, Bosić, izdao je istorijski proglas kojim želi okupiti opozicione male i nebitne stranke, nevladine intelektualce i nevladine organizacije, kako bi spriječio „katastrofične“ posljedice banjalučkog dogovora Dodika, Tihića i Čovića.
Esdees je masonska loža za stvaranje panike kod srpskog naroda. Njihov politički angažman je uvijek kasnio za važnim političkim i sudbinskim trendovima, po srpski narod, na ovom području. Tako su došli u situaciju da sa zakašnjenjem reaguju na vezivanje zastava hadeze-esdea, da zakasne u civilnoj i vlastnoj podršci Vojsci Republike Srpske koju će, kasnije, proglasiti unutrašnjim neprijateljem broj 1, da zakasne za pregovaračkim muljažama Slobodana Mire Miloševića i međunarodnih multimuljaroša. To ju značilo da nemaju nikakav koncept za odbranu interesa srpskog naroda i za sporazum sa ostalim krvožednim vođstvima druga dva naroda, osim da na koljenima čine ono Slobodanu Mirinom Julovom i da se bave kriminalom (Alo, Ljiljo, jesu stigle sve pare. Nisu Radovane, fali petnest iljada. Ja sam uzo da se kartam).
Sada bi Bosić da pokaže da Esdees ima koncept.
Lider koji ne razumije da Hrvatima treba dati federalnu jedinicu, da Bošnjacima treba dati federalnu jedinu, kako bi se ojačala pozicija Republike Srpske i njeno željno ukidanje sa Miljacke uslovilo i ukidanjem političko-teritorijalne imovine Hrvata i Bošnjaka, ne razumije ništa dalje od nosa do Brčkog. Kao i njegov zastarjeli junoša Tadić koji postavlja jednako istorijski besmisleno pitanje: zašto mi Hrvatima treći put pravimo državu? Normalno je da se baš on to pita jer su on i njegova stranka Vojvode od Haga tako uspješno pravili srpsku državu da je sve otišlo u pepeo, vjetar i sram. Ima bolja srpska dvoriječ za to.
Kredibilitet Bosića da okupi zabrinutu bulumentu jednak je kredibilitetu Mihajljice da bude ministar vjera.
On time želi postići dvije stvari. Jedna je da prikupi mogućnost da se organizuju razni masovni protesti, zahtjevi, mitinzi, šetnje i parade kako bi se nekoga ubijedilo da je javnost protiv vlasti. A Esdees jaše na bijelom konju, na čelu kolone.
Druga je pokušaj da se Bosić ustoliči kao vođa i Pijemont Opozicije. Stanje na opozicionoj sceni se usložnjava, što bi rekli komunisti. DPČ, demokratski pokret čavić, PDP, SRSMM, srpska radikalna stranka Mihajla Mihajljice, Napoleona iz Novoga Grada... počinje borba za prvoga.
Znajući kakva je narciosoidno-sujetna i voždoumišljena hemija među njima, od te ljubavi nema ništa. Bosić čini uzaludan posao. Svi koje sam pomenuo misle da je on blijeda tužna slika prašnjavog političkog albuma.
Da bi se neko legitimirao kao opozicija, mora imati granitni program sa odgovorom na sva pitanja pa i na ona koja može politički postaviti onaj koji sada uči slovo g, gandijevsku strpljivost, odsustvo gena za kurvanje i podaništvo i sitnicu: razumijevanje političke aritmetike.
Ništa od toga Bosić i Esdees nemaju. Kao ni druge opozicione stranke i protuve. Stranka za Bosansku Fiskalizaciju, Esdees, udžbenički je primjer kako upropastiti političku poziciju. I svoju, i biračku, i narodnu.