TIHIĆ CIRKUSANT
Beriz Belkić, potpredsjednik Stranke za BiH, predočio je da Harisova stranka podržava stavove Kolegija Esdea koji je podržao Tihićev koncept četiri multetničke ekonomske regije umjesto dva entiteta.
Tako se ispostavlja da je Tihić od početka igrao cirkusantsku igru iskoristivši Čovićeve tri federalne jedinice i distrikt Sarajevo da lansira pjesmicu o regijama kao šatorska pevaljka komadić šunda. Uz to, još dodaje da je Dodik, navodno, rekao da će, dok se ne dogovore, braniti stav da je Republika Srpska neupitna.
Tako je Tihić pokušao da oslabi i Dodika i Čovića jednim udarcem sarajevske šibicarske čaršije.
Pokazao je klasičnu osobinu velikih lažova u koje ubrajam Aliju koji se vratio iz Lisabona i sve porekao kao i Karadžića koji se vratio iz Grčke i porekao potpis.
Igra nije samo jednosmjerna. SBiH je sada znatno poništila Tihićevu narodnjačku ideju o odustajanju od primarne Politike Žrtve i okretanju mogućem dogovoru i bosanskohercegovačkom realitetu. Belkić je svojom izjavom za tiražni Avaz predočio javnosti činjenicu da je Tihić ipak došao na njihov politički stav o ekonomnskim multietničkim regijama i ukidanju entiteta.
Tihić je tako svojom suludom, i cirkusantskom pričom o Bihaću i Banjaluci, koje su i u doba socijalističkog samoupravljanja bile dvije različite osnovne privredne komore, ne samo uništio šanse za realan razvoj dvoentietske BiH u trojnu federativnu zajednicu zadovoljnih naroda, nego je poništio i svoj otklon od neprekidne priče o žrtvi genocida kao nosiocu apsolutnih prava na političko određenje i teritorije i drugih nacija u BiH.
A kod ozbiljnih bošnjačkih analitičara, pravnika i intelektualaca od početka je o sebi sugerisao smiješnu i neozbiljnu predstavu.
Nakon svega, postavlja se potanje ko će ubuduće od Tihića i sa Tihićem očekivati neki ozbiljan razgovor.
Jer, opravdanja za ovako šarlatansko ponašanje nema ni u činjenici da se nakon banjalučkog razgovora vratio u Sarajevo sa šansama da preživi kao manekenka sa anoreksijom u kavezu sedam starih gladnih lavova.
Bakir Izetbegović može mirno da trljucka bradicu i čeka kogresno posijelo i procjenjuje da li će tada biti najbolje da uleti.
Beriz Belkić, potpredsjednik Stranke za BiH, predočio je da Harisova stranka podržava stavove Kolegija Esdea koji je podržao Tihićev koncept četiri multetničke ekonomske regije umjesto dva entiteta.
Tako se ispostavlja da je Tihić od početka igrao cirkusantsku igru iskoristivši Čovićeve tri federalne jedinice i distrikt Sarajevo da lansira pjesmicu o regijama kao šatorska pevaljka komadić šunda. Uz to, još dodaje da je Dodik, navodno, rekao da će, dok se ne dogovore, braniti stav da je Republika Srpska neupitna.
Tako je Tihić pokušao da oslabi i Dodika i Čovića jednim udarcem sarajevske šibicarske čaršije.
Pokazao je klasičnu osobinu velikih lažova u koje ubrajam Aliju koji se vratio iz Lisabona i sve porekao kao i Karadžića koji se vratio iz Grčke i porekao potpis.
Igra nije samo jednosmjerna. SBiH je sada znatno poništila Tihićevu narodnjačku ideju o odustajanju od primarne Politike Žrtve i okretanju mogućem dogovoru i bosanskohercegovačkom realitetu. Belkić je svojom izjavom za tiražni Avaz predočio javnosti činjenicu da je Tihić ipak došao na njihov politički stav o ekonomnskim multietničkim regijama i ukidanju entiteta.
Tihić je tako svojom suludom, i cirkusantskom pričom o Bihaću i Banjaluci, koje su i u doba socijalističkog samoupravljanja bile dvije različite osnovne privredne komore, ne samo uništio šanse za realan razvoj dvoentietske BiH u trojnu federativnu zajednicu zadovoljnih naroda, nego je poništio i svoj otklon od neprekidne priče o žrtvi genocida kao nosiocu apsolutnih prava na političko određenje i teritorije i drugih nacija u BiH.
A kod ozbiljnih bošnjačkih analitičara, pravnika i intelektualaca od početka je o sebi sugerisao smiješnu i neozbiljnu predstavu.
Nakon svega, postavlja se potanje ko će ubuduće od Tihića i sa Tihićem očekivati neki ozbiljan razgovor.
Jer, opravdanja za ovako šarlatansko ponašanje nema ni u činjenici da se nakon banjalučkog razgovora vratio u Sarajevo sa šansama da preživi kao manekenka sa anoreksijom u kavezu sedam starih gladnih lavova.
Bakir Izetbegović može mirno da trljucka bradicu i čeka kogresno posijelo i procjenjuje da li će tada biti najbolje da uleti.
