KAMELEONSKA I
MNOGOBOJNA
TAKTIKA PDP
Vijest da je direktor Fond PIO, inače kadar PDP i član njihove institucionalne strukture, izašao iz stranke da bi se za štićenike Fonda borio kao nestranačka ličnost, nije me iznenadila.
Koliko vidim, nije iznenadila ni stranačke čelnike Pedepea.
To mi je sumnjivo. Može biti dogorena dvostruka igra u kojoj bi se sačuvale pozicije.
Neki njihovi kadrovi (uz riječ „partija“ ide i riječ „kadrovi), već su se oglašavali u javnosti kako su oni došli na ta mjesta na osnovu konkursa, dakle na osnovu neospornih bogomdanih kvaliteta nad kojima su komisija za rangiranje i nadzorni ili upravni odbor, listom ostali skamenjeni. Neki su čak, kao Kadar iz banjalučkog pozorišta, saopštili da bi njegova smjena bio kulturološki udar na Banjaluku. Ili nešto slično.
A stranačka taktika PDP je, na kraju, zvanično i javno saopštena: mi očekujemo da predsjednik Vlade Republike Srpske i predsjedavajući Savjeta ministara smijene i razriješe naše kadrove. To se u narodu, naročito na područjima gdje su velike površine pod šikarama i šipražjem, kaže: hoće da tuđim, onim, mlate gloginje.
Organizovana politička stranka, a ne amorfna pozicionersko-foteljaška, ima minimum političke discipline da provede odluke svoje stranke, Partije u ovom slučaju, i da napusti položaje koje drži a ne da javno moli fukcionere izvršne vlasti da ih smjenjuju. Ta mnogobojnost Pedepea samo znači da je njena amorfna struktura stvorena kao priručno političko sredstvo. U prvom mandatu je cilj bio da se revitalizuje Esdees i ostavi na vlasti pa je Pedepe bio formalni nosilac posla, i to debelo naplatio uzimanjem mnogih važnih pozicija. Esdees je to morao da da kao ustupke iako ih je to koštalo i javne pozicije i unutrašnje čvrstine. Sada je Pedepe pokušao istu taktiku da primijeni i prema SNSD-u. Višestruko da naplati svoju saradnju. Oni, kao mala stranka, koja nije uspjela da osvoji ni jedno načelničko mjesto u tolikoj BiH, imali su od SNSD-a samo koristi. SNSD je imao samo umanjenu političku moć zbog ustupaka njima. A birači rezultate očekuju od SNSD a ne od Pedepea.
Takva takitika Pedepea legitimira ih kao družbu za službu.
Političkog programa i stranačke organizacije tu nema ni na vidiku.
Činjenica da je Ivanić dobio poziciju u Strazburu a da su svi ostali na vjetrometini istupanja iz članstva i po osnovu toga javnog profanisanja, lobiranja da ih SNSD upiše u svoju prostupnicu ili opiranja smjenama i razrješenjima, može dovesti do raskola u toj Partiji. I oko istupanja iz saradnje sa SNSD-om Pedepe nije bio jedinstven. Sada, kada neki ljudi ostaju bez pozicija, ni krivi ni dužni, logično je da će početi da reže jedni na druge. Čak i ako se ne dogodi formalni rascjep, to će oslabiti poziciju Partije na sljedećim opštim izborima jer će njen stepen aktivacije i kohezione strukture znatno pasti.
Uglavnom, stopa PDP može da padne i do izbornog praga.
TAKTIKA PDP
Vijest da je direktor Fond PIO, inače kadar PDP i član njihove institucionalne strukture, izašao iz stranke da bi se za štićenike Fonda borio kao nestranačka ličnost, nije me iznenadila.
Koliko vidim, nije iznenadila ni stranačke čelnike Pedepea.
To mi je sumnjivo. Može biti dogorena dvostruka igra u kojoj bi se sačuvale pozicije.
Neki njihovi kadrovi (uz riječ „partija“ ide i riječ „kadrovi), već su se oglašavali u javnosti kako su oni došli na ta mjesta na osnovu konkursa, dakle na osnovu neospornih bogomdanih kvaliteta nad kojima su komisija za rangiranje i nadzorni ili upravni odbor, listom ostali skamenjeni. Neki su čak, kao Kadar iz banjalučkog pozorišta, saopštili da bi njegova smjena bio kulturološki udar na Banjaluku. Ili nešto slično.
A stranačka taktika PDP je, na kraju, zvanično i javno saopštena: mi očekujemo da predsjednik Vlade Republike Srpske i predsjedavajući Savjeta ministara smijene i razriješe naše kadrove. To se u narodu, naročito na područjima gdje su velike površine pod šikarama i šipražjem, kaže: hoće da tuđim, onim, mlate gloginje.
Organizovana politička stranka, a ne amorfna pozicionersko-foteljaška, ima minimum političke discipline da provede odluke svoje stranke, Partije u ovom slučaju, i da napusti položaje koje drži a ne da javno moli fukcionere izvršne vlasti da ih smjenjuju. Ta mnogobojnost Pedepea samo znači da je njena amorfna struktura stvorena kao priručno političko sredstvo. U prvom mandatu je cilj bio da se revitalizuje Esdees i ostavi na vlasti pa je Pedepe bio formalni nosilac posla, i to debelo naplatio uzimanjem mnogih važnih pozicija. Esdees je to morao da da kao ustupke iako ih je to koštalo i javne pozicije i unutrašnje čvrstine. Sada je Pedepe pokušao istu taktiku da primijeni i prema SNSD-u. Višestruko da naplati svoju saradnju. Oni, kao mala stranka, koja nije uspjela da osvoji ni jedno načelničko mjesto u tolikoj BiH, imali su od SNSD-a samo koristi. SNSD je imao samo umanjenu političku moć zbog ustupaka njima. A birači rezultate očekuju od SNSD a ne od Pedepea.
Takva takitika Pedepea legitimira ih kao družbu za službu.
Političkog programa i stranačke organizacije tu nema ni na vidiku.
Činjenica da je Ivanić dobio poziciju u Strazburu a da su svi ostali na vjetrometini istupanja iz članstva i po osnovu toga javnog profanisanja, lobiranja da ih SNSD upiše u svoju prostupnicu ili opiranja smjenama i razrješenjima, može dovesti do raskola u toj Partiji. I oko istupanja iz saradnje sa SNSD-om Pedepe nije bio jedinstven. Sada, kada neki ljudi ostaju bez pozicija, ni krivi ni dužni, logično je da će početi da reže jedni na druge. Čak i ako se ne dogodi formalni rascjep, to će oslabiti poziciju Partije na sljedećim opštim izborima jer će njen stepen aktivacije i kohezione strukture znatno pasti.
Uglavnom, stopa PDP može da padne i do izbornog praga.
