ZAKAZAO EGZORCIZAM
Suveren Brčko Distrikta, Rafi Gregorijan, donio je odluku da poslanicima u skupštini te Pančićeve omorike, endemske političko-teritorijalne vrste, obustavi primanja za janauar i dalje jer nisu ni četvrti put uspjeli da izaberu vlast – predsjednika vlade i predsjednika skupštine distrikta.
U Mostaru, gdje nekad šetaše lijepa Emina sa dimijama od sevdaha i snova, vijećnici takođe nisu ništa uradili u izboru gradonačelnika.
U Sarajevu, podno Trebevića i Avazovog tornja, izabran je višestoljetni esdepeovac iako to nema nikakve veze sa životom. Esdepe se pokazao vrhunskim tehnologom u manipulaciji nacionalnom pripadnošću pa je taj šaroliki kaleidoskop nacija na listi te Partije sa Liderom, omogućio izbor Behmena pred očima Esdea i Esbeiha koje se od muke prevrću u vlastitom stomaku.
Esdepe je ekstremno vješt arheoetnolog jer nađe Srbe čak i u Sarajevu. Treba ih pustiti u Visoko da nađu te piramide, da se Samir više ne pati.
Šta, dakle, zbore ova tri primjera?
Internacionalna operacija istjerivanja đavola koja je ovdje poduzeta, najprije, uz upotrebu rata, klanja i istrebljenja a onda nastavljena pikiranjem multietničnosti, nije uspjela. Brčko distrikt se danas pokazuje kao apsolutni bogalj samostalnog življenja te ću se založiti da se Rafiju Gregorijanu dodijeli doživotna titula supervizora sa pravom trgovine naftom, žitaricama i sitnom stokom uz korištenje luke na Savi i slobodne trgovine sa Dubrovnikom, samo da ostane tu i taj sretni živalj drži na okupu u onom G-vagonu na koji mi liči sala skupštine Distrikta. Takvog bogalja ne treba vezati za ustav BiH jer se bojim da će upropastiti i to sretno mitsko biće, pola tvorevina pola teritorija.
Međunarodni donatori se nisu sjetili, kad su gradili novi stari most, za koga se čudim kako ga nisu srušili Srbi a još se više čudim kako Čede nisu optužene za to, da izgrade još jedan takav pa da se konačno riješi ujedinjenje Mostara. Ovako, sa jedinstveno elegantnim jednim mostom, svi mislimo da je to sretno ujediniteljstvo u opštoj virtuoznosti, kao kad je Andrićeva Aska plesala pred vukom, kako nam sugeriše kamen sa dušom. Ali, nije. Rekli su to i Lajčaku Ministru – ostali ste nam dužni.
I konačno, esdepeova lista koja je potpomogla izbor Behmena za novog Valtera Sarajeva, kao i onomad kad je na prevaru izabran Komšić, samo je još jedna iluzija Dejvida Koperfilda o prolasku kroz multietnički prostor-vrijeme do gole podjele.
Egzorcisti, dabome, nisu ni imali bolje nakane. Da jesu, ne bi najaveći ulagači u BiH, u posljednjih pet godina, ne računajući terorističke fondove, bili Austrija, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Švicarska... sve same stare i važne evropske zemlje.
Egzorcisti znaju da se na ovaj način najlaške upravlja tamnim bihlajetom.
Suveren Brčko Distrikta, Rafi Gregorijan, donio je odluku da poslanicima u skupštini te Pančićeve omorike, endemske političko-teritorijalne vrste, obustavi primanja za janauar i dalje jer nisu ni četvrti put uspjeli da izaberu vlast – predsjednika vlade i predsjednika skupštine distrikta.
U Mostaru, gdje nekad šetaše lijepa Emina sa dimijama od sevdaha i snova, vijećnici takođe nisu ništa uradili u izboru gradonačelnika.
U Sarajevu, podno Trebevića i Avazovog tornja, izabran je višestoljetni esdepeovac iako to nema nikakve veze sa životom. Esdepe se pokazao vrhunskim tehnologom u manipulaciji nacionalnom pripadnošću pa je taj šaroliki kaleidoskop nacija na listi te Partije sa Liderom, omogućio izbor Behmena pred očima Esdea i Esbeiha koje se od muke prevrću u vlastitom stomaku.
Esdepe je ekstremno vješt arheoetnolog jer nađe Srbe čak i u Sarajevu. Treba ih pustiti u Visoko da nađu te piramide, da se Samir više ne pati.
Šta, dakle, zbore ova tri primjera?
Internacionalna operacija istjerivanja đavola koja je ovdje poduzeta, najprije, uz upotrebu rata, klanja i istrebljenja a onda nastavljena pikiranjem multietničnosti, nije uspjela. Brčko distrikt se danas pokazuje kao apsolutni bogalj samostalnog življenja te ću se založiti da se Rafiju Gregorijanu dodijeli doživotna titula supervizora sa pravom trgovine naftom, žitaricama i sitnom stokom uz korištenje luke na Savi i slobodne trgovine sa Dubrovnikom, samo da ostane tu i taj sretni živalj drži na okupu u onom G-vagonu na koji mi liči sala skupštine Distrikta. Takvog bogalja ne treba vezati za ustav BiH jer se bojim da će upropastiti i to sretno mitsko biće, pola tvorevina pola teritorija.
Međunarodni donatori se nisu sjetili, kad su gradili novi stari most, za koga se čudim kako ga nisu srušili Srbi a još se više čudim kako Čede nisu optužene za to, da izgrade još jedan takav pa da se konačno riješi ujedinjenje Mostara. Ovako, sa jedinstveno elegantnim jednim mostom, svi mislimo da je to sretno ujediniteljstvo u opštoj virtuoznosti, kao kad je Andrićeva Aska plesala pred vukom, kako nam sugeriše kamen sa dušom. Ali, nije. Rekli su to i Lajčaku Ministru – ostali ste nam dužni.
I konačno, esdepeova lista koja je potpomogla izbor Behmena za novog Valtera Sarajeva, kao i onomad kad je na prevaru izabran Komšić, samo je još jedna iluzija Dejvida Koperfilda o prolasku kroz multietnički prostor-vrijeme do gole podjele.
Egzorcisti, dabome, nisu ni imali bolje nakane. Da jesu, ne bi najaveći ulagači u BiH, u posljednjih pet godina, ne računajući terorističke fondove, bili Austrija, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Švicarska... sve same stare i važne evropske zemlje.
Egzorcisti znaju da se na ovaj način najlaške upravlja tamnim bihlajetom.
