2041.
ČESTITKE
ISARAJEVU
NA KONAČNOM
OSLOBOĐENJU
 

Prije zadnjeg fašističkog rata protiv Nas, Sarajevo je bilo multikulturalno jezgro i nukleus Evrope, raskrsnica kultura i religija. A onda su otišli Srbi i Sarajevo je postalo još raskrsnutije, multikulturalnije i multikonfesionalnije.

Sad kad imamo Slobodan Grad, moramo raditi na tome da ga razvijamo. Rekao je izvjesni Zeljković. Kantonalni premijer. Vezir Sandžaka Isarajevo.

Mada ovo Slobodan malo asocira na Mrski Četnički Istok. Riječ Slobodan se ne bi trebala upotrebljavati u Isarajevu, ni kao pridjev. Ne treba ići tako daleko. Dovoljno je reći Rahat Ćaršija.

Sarajevo je osnovao Isa Beg. A danas njegovim putem ide Iba Kir Beg Ishetbegović. Kolikogod Avaz izdio na tu činjenicu.

Poslije je u njemu Gavrilo Prinćipe, Talijan četničkog porijekla, ubio austrougarskog nadvojvodu. To nije bila borba za Slobodana. To je bila mrlja u istoriji Raskrsnice.

Onda su došli Itlerovci i okupirali. Slobodan nije smio da prdne. Valter je samo ponekad zalazio u Raskrsnicu, odozgo, sa Četničkih Položaja.

Titovi Partizani, Vojska Komunističke Partije, oslobodila je Raskrsnicu malo prije kapitulacije Itlera. Uviđavni Partizani su sačekali da u Raskrsnicu prva uđe Muslimanska Brigada. Nisu htjeli da prva uđe Romanijska. Kod Konačnog Oslobođenja, Raskrsničari su uradili obrnuto. Prvi su izašli Srbi.

Lijepo je kad je neka Raskrsnica Slobodan. Slobodna a bez Videonadzora. U njoj je nastala i Slobodan Bosna.

Samo što ne postoji Konačna Sloboda ako ona samo ponekad proključa. Jebeš Slobodu koja kvrkolji. Kako nije bilo Slobode kada je u toj kotlini, dok nisu stigli Partizani, život izgubilo skoro deset hiljada Jevreja. A ostali nestali netragom.

Osobina vijekova nije samo da prolaze. Osobina vijekova je i da se talože.

A u tim isarajevskim talozima nešto su mi tanki slojevi Slobode. Ove vaše sadašnje, nema ni na mikroskopu.

Ipak. Čestitam.

Čestitam i na tome što je Isarajevo jedinstvena raskrsnica na svijetu.

Jednosmjerna Raskrsnica. STJ.