PSI
OKO
MESARE
Turska, balkanska, čaršija zadržala se danas, pored nekih ćenifa po zabitima i pišalištima Mehmeda Osvajača, još jedino u dobrom dijelu medija Vaše Države ali i u medijima u Republici Srpskoj. To su, prije svega, oni mediji koji su uvijek protiv vlasti ali su za malo para Vlade Republike Srpske, spremni da prime islam. Do ujutro.
U medijima sjede, stoluju, nad robovima, novinarima i sirotinjom rajom, sokački i čaršijski begovi i viđeniji ljudi, AUK, koji takozvanu javnu riječ koriste za muške jetrvske poslove, da nekom ga viknu, da nekoga javno skrše, da oblate, da diskvalifikuju, da cenzurišu, da poraze u poslovima za račun drugih, da nekoga kandiduju a nekoga proskribuju. Pri tome se neprestano predstavljaju, Na Svećetir Strane, prijateljima. Podvode javne ličnosti pod vlastitu cirkusku šatru, daju im priznanja pa ih onda promovišu u uručioce priznanja. Taj medijski begovski agregat je potpuno suprotan glavnom liku iz vica Kad Cigo postane ministar, konja postavi za pomoćnika. Njihov vic je Kad konj postane ministar, Cigu uzme za ljubavnicu. Rafaela Kara, mnijem.
Mediji su postali avlije porodičnih obračuna i osveta. Poligoni tračeva i galerije Naših Izvora bliskih ovome i onome. Postali su protočni reketaški računi za pisanje ili nepisanje. Postali su diskvalifikativi u mrtvom predizbornom vremenu.
Djelatnost medija u Republici Srpskoj utoliko je destruktivnija što je opozicija jalovija.
Da bi zadržali svoj pedigre, i tako pobjegli od avlijanera, da bi postali rasa, počinju da glume opoziciju, da glume političke stranke. Njima je, jadnicima, neko, uz malu šaku para, protitrao jajca i saopštio da su faktor izbora, da oni mogu da mijenjaju političku klimu i mozaik. A da imalo prate stvari i činjenice, znali bi da se najveći dio birača opredjeljuje za stranku i kovertira glas, mnogo ranije, prije kampanje, prije godine izbora, i ne na osnovu njihove čaršijske djelatnosti.
U taj arsenal čaršijskih instalacija spada i eklatantan primjer Ateveovog izvještavanja o sjednici Izvršnog odbora Esenesdea. TV Dževrije donijela je uvjerljiv iskaz o tome šta je bilo na toj sjednci. Koja je trajala nekoliko sati i sigurno nisu ni glavne ni sporedne teme bile one koje su višekratni plaćenici saopštili. Ateve je htjela da kaže da se Izvršni odbor najveće stranke na Balkanu bavi šumskim gazdinstvima, šumokradicama i taksama geodetske uprave. Što nema nikakve veze sa istinom. Osim, toga, za to ne treba sjediti satima na nekom sastanku i u tolikom broju.
TV Dževrije se pokazala upućenom baš kao pseto oko mesare. Ako mu, kroz prozor, baciš koščicu pilećeg krila, u njegovoj glavi se stvori slika da je unutra pojeden slon.
Čaršijaneri malo veće mašte od Atevea, garnirali su svoja umovanja svađama među liderima Esenesdea, ostavkama i slično.
U pse oko mesare, da se razumijemo, spadaju i oni koji su informisali Ateve o pouzdanim temamama koje su carovale na Mrakovici.
Valjda će vladini umotvori sada znati da medijima ne treba davati pare. A naročito ne treba potkupljivati već potkupljene. Sfinge ko sfinge. Kurve ko kurve.
Najbolji odnos s medijima nije seksulani odnos. Već latentni odnos neprijateljstva niskog intenziteta. Uživajte, u transparentnosti, demokratiji i nezavisnosti. A sa vlašću ni za ruku ni pod ruku. U takvom odnosu mediji su društveno najproduktivniji. I najvitalniji, jer će preživjeti samo sposobni za informacije. Zna li iko koliko je dosad raznih faktora spašavalo Ateve. Inače bi davno bila u staretinarnici propalih ideja.
U takvom odnosu sa medijima, vlast, što uključuje i vladu, jakako, ima najbolju poziciju. Ne dira u medije. I ne petlja se s njima. A one koji su otvoreno protiv, ignoriše ih, ne daje im legitimitet svojim pojavljivanjem. Informacije koje će biti u opticaju sigurno su dobro sažvakane. A ne ovako. Naš Izvor Blizak Esenesdeu. Ili se radi o našem izvoru bliskom Ateveu. A i to će se otkriti.
Za tu etiku odnosa zaduženi su pretežno mediji. Vlast, od pamtivijeka, ima prava na sva sredstva. Vlast poteže i za ratovima pa može i sa medijima kako hoće. Ako mediji sebi ne postave ljestvice i granice, ako ne izgrade etičke putokaze prema vlasti, ostaće uvijek Čaršija. Kurve i Jetrve.
OKO
MESARE
Turska, balkanska, čaršija zadržala se danas, pored nekih ćenifa po zabitima i pišalištima Mehmeda Osvajača, još jedino u dobrom dijelu medija Vaše Države ali i u medijima u Republici Srpskoj. To su, prije svega, oni mediji koji su uvijek protiv vlasti ali su za malo para Vlade Republike Srpske, spremni da prime islam. Do ujutro.
U medijima sjede, stoluju, nad robovima, novinarima i sirotinjom rajom, sokački i čaršijski begovi i viđeniji ljudi, AUK, koji takozvanu javnu riječ koriste za muške jetrvske poslove, da nekom ga viknu, da nekoga javno skrše, da oblate, da diskvalifikuju, da cenzurišu, da poraze u poslovima za račun drugih, da nekoga kandiduju a nekoga proskribuju. Pri tome se neprestano predstavljaju, Na Svećetir Strane, prijateljima. Podvode javne ličnosti pod vlastitu cirkusku šatru, daju im priznanja pa ih onda promovišu u uručioce priznanja. Taj medijski begovski agregat je potpuno suprotan glavnom liku iz vica Kad Cigo postane ministar, konja postavi za pomoćnika. Njihov vic je Kad konj postane ministar, Cigu uzme za ljubavnicu. Rafaela Kara, mnijem.
Mediji su postali avlije porodičnih obračuna i osveta. Poligoni tračeva i galerije Naših Izvora bliskih ovome i onome. Postali su protočni reketaški računi za pisanje ili nepisanje. Postali su diskvalifikativi u mrtvom predizbornom vremenu.
Djelatnost medija u Republici Srpskoj utoliko je destruktivnija što je opozicija jalovija.
Da bi zadržali svoj pedigre, i tako pobjegli od avlijanera, da bi postali rasa, počinju da glume opoziciju, da glume političke stranke. Njima je, jadnicima, neko, uz malu šaku para, protitrao jajca i saopštio da su faktor izbora, da oni mogu da mijenjaju političku klimu i mozaik. A da imalo prate stvari i činjenice, znali bi da se najveći dio birača opredjeljuje za stranku i kovertira glas, mnogo ranije, prije kampanje, prije godine izbora, i ne na osnovu njihove čaršijske djelatnosti.
U taj arsenal čaršijskih instalacija spada i eklatantan primjer Ateveovog izvještavanja o sjednici Izvršnog odbora Esenesdea. TV Dževrije donijela je uvjerljiv iskaz o tome šta je bilo na toj sjednci. Koja je trajala nekoliko sati i sigurno nisu ni glavne ni sporedne teme bile one koje su višekratni plaćenici saopštili. Ateve je htjela da kaže da se Izvršni odbor najveće stranke na Balkanu bavi šumskim gazdinstvima, šumokradicama i taksama geodetske uprave. Što nema nikakve veze sa istinom. Osim, toga, za to ne treba sjediti satima na nekom sastanku i u tolikom broju.
TV Dževrije se pokazala upućenom baš kao pseto oko mesare. Ako mu, kroz prozor, baciš koščicu pilećeg krila, u njegovoj glavi se stvori slika da je unutra pojeden slon.
Čaršijaneri malo veće mašte od Atevea, garnirali su svoja umovanja svađama među liderima Esenesdea, ostavkama i slično.
U pse oko mesare, da se razumijemo, spadaju i oni koji su informisali Ateve o pouzdanim temamama koje su carovale na Mrakovici.
Valjda će vladini umotvori sada znati da medijima ne treba davati pare. A naročito ne treba potkupljivati već potkupljene. Sfinge ko sfinge. Kurve ko kurve.
Najbolji odnos s medijima nije seksulani odnos. Već latentni odnos neprijateljstva niskog intenziteta. Uživajte, u transparentnosti, demokratiji i nezavisnosti. A sa vlašću ni za ruku ni pod ruku. U takvom odnosu mediji su društveno najproduktivniji. I najvitalniji, jer će preživjeti samo sposobni za informacije. Zna li iko koliko je dosad raznih faktora spašavalo Ateve. Inače bi davno bila u staretinarnici propalih ideja.
U takvom odnosu sa medijima, vlast, što uključuje i vladu, jakako, ima najbolju poziciju. Ne dira u medije. I ne petlja se s njima. A one koji su otvoreno protiv, ignoriše ih, ne daje im legitimitet svojim pojavljivanjem. Informacije koje će biti u opticaju sigurno su dobro sažvakane. A ne ovako. Naš Izvor Blizak Esenesdeu. Ili se radi o našem izvoru bliskom Ateveu. A i to će se otkriti.
Za tu etiku odnosa zaduženi su pretežno mediji. Vlast, od pamtivijeka, ima prava na sva sredstva. Vlast poteže i za ratovima pa može i sa medijima kako hoće. Ako mediji sebi ne postave ljestvice i granice, ako ne izgrade etičke putokaze prema vlasti, ostaće uvijek Čaršija. Kurve i Jetrve.
