HARIS: RAZUMIJEMO SE!
NE RAZUMIJEMO SE
NE RAZUMIJEMO SE
Čim se Haris Silajdžić vratio sa puta mobilizacije američkih muslimana za lokalne izbore u BiH, omogućeno mu je, od strane čuvara BiH, da kaže šta misli o ovome i o onome, da izgladi, zamaže i začešlja ono što je razbatalio proteklih dana.
A nezavisna medijska djelatnica ga otvoreno pita: Koji je, po vama put ukidanja Republike Srpske? I još mu nabraja mogućnosti. Pod a, b, c... da se Haris opredijeli.
Koliko se razumijem u novinarstvo, a razumijem se bolje od Mare u govedare, tu se ne radi o nezavisnom novinarstvu nego o gotovoj stvari. Realizuje se projekt ukidanja Republike Srpske, samo još da Silajdžić kaže da li promjenom ustava, dogovorom predstavnika sva tri naroda, referendumom, lobiranjem u inostranstvu ili međunarodnim pritiscima.
Tako se H. S. promoviše u projektanta i izvođača radova na objektu Ukidanje Republike Srpske.
I tako se plaši ovdašnja javnost naslovom, u Nezavisnim novinama: Republika Srpska će ukinuti sama sebe.
Haris Silajdžić ističe da je put ukidanja trasiran navodnim nepoštovanjem konstitutivnosti naroda u Republici Srpskoj i da će se to desiti kroz ustavne promjene ali taj proces zavisi od međunarodne zajednice koja ovom problemu treba da pristupi na organizovan i fokusiran način.
Konstitutivnost naroda u Federaciji BiH i u Bosnanskom Sarajevu ne postoji. Jedva je ulovljeno nešto SBiH- i drugih priručnih i privremeno zaposjednutih -Srba da se skrpi neki klub delegata u domu naroda u Federaciji. U prošlom mandatu ga nije ni bilo. A u Bosanskom Sarajevu obitava samo 5 – 6 hiljada Srba. U cijeloj Federaciji 40.000. Da je po tom faktoru ukidanja, onda bi se Federacija i Sarajevo ukinuli prije petnaest godina. U Reoublici Srpskoj, pak, odavno je svakome omogućeno da se vrati i da učestvuje u zakonodavnoj vlasti, u ostalim organima i institucijama Ustava a u izvršnoj vlasti i više nego što se izborima može evidentirati.
Silajdžić i družina u SDA i SDP, imaju providnu taktiku. Federacija je raj a u Republici Srpskoj je bio genocid, etničko čišćenje i poništavanje konstitutivnosti.
Ne razmijemo se.
To mora da prevedem kao politički utemeljen program realizacije vladavine nad Srbima u BiH.
Drugo, promjene ustava koje treba „da izvrši međunarodna zajednica na organizovan i fokusiran način“ sugerišu prisilu nad onima koji to ne žele. A to su Srbi i Republika Srpska. To je demokratija, multietničnost i konstitutitvnost po Harisu Silajdžiću.
Ne razumijemo se.
To mora da prevedem kao zahtjev za neokolonijalnom invazijom kojom treba da se pokore Srbi i Republika Srpska.
Prodaja ćaršijske magle za sirotinju raju o nekim multietničkim regionalnim privrednim komorama kao paradizu nacionalnih uzleta za sve, koju pored Harisa i SBiH, prakticira i Bošnjak Zlatko i SDA, nije ništa drugo do potpuno poništavanje konsitutivnosti Hrvata i Srba. Za Bošnjake nacija i nije bitna, bitna je vjera a u toj regionalizaciji na scenu stupa jedna vjera – jedan glas.
Ne razumijemo se.
Moram da prevedem da konsitutivnist znači da su Srbi u Ustavu BiH predstavaljeni Republikom Srpskom. Ako ih nema u ustavu, u trajnoj teritorijalno-političkoj kategoriji međunarodno verifikovane Republike Srpske, nema ni BiH.
(500 riječi za Harisa)
A nezavisna medijska djelatnica ga otvoreno pita: Koji je, po vama put ukidanja Republike Srpske? I još mu nabraja mogućnosti. Pod a, b, c... da se Haris opredijeli.
Koliko se razumijem u novinarstvo, a razumijem se bolje od Mare u govedare, tu se ne radi o nezavisnom novinarstvu nego o gotovoj stvari. Realizuje se projekt ukidanja Republike Srpske, samo još da Silajdžić kaže da li promjenom ustava, dogovorom predstavnika sva tri naroda, referendumom, lobiranjem u inostranstvu ili međunarodnim pritiscima.
Tako se H. S. promoviše u projektanta i izvođača radova na objektu Ukidanje Republike Srpske.
I tako se plaši ovdašnja javnost naslovom, u Nezavisnim novinama: Republika Srpska će ukinuti sama sebe.
Haris Silajdžić ističe da je put ukidanja trasiran navodnim nepoštovanjem konstitutivnosti naroda u Republici Srpskoj i da će se to desiti kroz ustavne promjene ali taj proces zavisi od međunarodne zajednice koja ovom problemu treba da pristupi na organizovan i fokusiran način.
Konstitutivnost naroda u Federaciji BiH i u Bosnanskom Sarajevu ne postoji. Jedva je ulovljeno nešto SBiH- i drugih priručnih i privremeno zaposjednutih -Srba da se skrpi neki klub delegata u domu naroda u Federaciji. U prošlom mandatu ga nije ni bilo. A u Bosanskom Sarajevu obitava samo 5 – 6 hiljada Srba. U cijeloj Federaciji 40.000. Da je po tom faktoru ukidanja, onda bi se Federacija i Sarajevo ukinuli prije petnaest godina. U Reoublici Srpskoj, pak, odavno je svakome omogućeno da se vrati i da učestvuje u zakonodavnoj vlasti, u ostalim organima i institucijama Ustava a u izvršnoj vlasti i više nego što se izborima može evidentirati.
Silajdžić i družina u SDA i SDP, imaju providnu taktiku. Federacija je raj a u Republici Srpskoj je bio genocid, etničko čišćenje i poništavanje konstitutivnosti.
Ne razmijemo se.
To mora da prevedem kao politički utemeljen program realizacije vladavine nad Srbima u BiH.
Drugo, promjene ustava koje treba „da izvrši međunarodna zajednica na organizovan i fokusiran način“ sugerišu prisilu nad onima koji to ne žele. A to su Srbi i Republika Srpska. To je demokratija, multietničnost i konstitutitvnost po Harisu Silajdžiću.
Ne razumijemo se.
To mora da prevedem kao zahtjev za neokolonijalnom invazijom kojom treba da se pokore Srbi i Republika Srpska.
Prodaja ćaršijske magle za sirotinju raju o nekim multietničkim regionalnim privrednim komorama kao paradizu nacionalnih uzleta za sve, koju pored Harisa i SBiH, prakticira i Bošnjak Zlatko i SDA, nije ništa drugo do potpuno poništavanje konsitutivnosti Hrvata i Srba. Za Bošnjake nacija i nije bitna, bitna je vjera a u toj regionalizaciji na scenu stupa jedna vjera – jedan glas.
Ne razumijemo se.
Moram da prevedem da konsitutivnist znači da su Srbi u Ustavu BiH predstavaljeni Republikom Srpskom. Ako ih nema u ustavu, u trajnoj teritorijalno-političkoj kategoriji međunarodno verifikovane Republike Srpske, nema ni BiH.
(500 riječi za Harisa)
