PTICA LASTAVICA, BOŽIJE BIĆE
Moram obavijestiti o ovome kolikogod to bilo dosadno i nebitno.
Izlegle su mi se laste, prvo ovogodišnje gnijezdo.
Imam dugogodišnje stanište u kojem se legu laste, najesen odlaze i s proljeća dolaze. Gnijezdo je nekada bilo na vanjskom zidu ali dogradnja je učinila da se nađe u hodniku koji se zatvara (radi se o prostoru u kojem je štamparija) pa sam na vratim prorezao otvor i postavio daščicu kao sletno-poletnu stazu. To ih nije omelo pa su i ove godine došle i prvo obišle svoje gnijezdo. Nakon nekoliko dana dogodilo se veliko nevrijeme i ujutro se pojavio samo mužjak. Ženku je sutradan našao susjed slomljenog krila. Vjerovatno se nije uspjela na vrijem skloniti u taj spasonosni hodnik ili negdje drugdje. Kad je nađena već je imala temperaturu, zagnojenu ranu, upalu pluća i ubrzano disala. Lovio sam insekte ali nije htjela otvoriti kljun. Kada sam prinosio prst, maloje grickala nokat a kada sam ga pokvasio, popila mi je s prsta tek nekoliko kapi vode a onda više nije mogla ni to. Ni oči da otvori. Kad sam je u kutijici, sa posteljom od platna, ponio kući da ne samuje, samo je zavukla kljun u kartonski ugao i izdahnula.
Mužjak je danima stajao na žici od struje, gdje su godinama slijetali zajedno, zvao, pričao, širio krila, kadgod sam došao sletio je blizu i uzbuđeno nešto govorio, kadgod sam bio blizu gnijezda dolijetao je i on. Onda se smirio i samo stajao na žici i šepurio se, tražio drugu ženku, novu mladu. Kada su prošle tri nedjelje, pojavila se, mlada, sitna, prošle godine izležena, grenlandski bijelog trbuha i grudi. Bojažljiva je bila u početku. Kadgod bih naišao ona je izletjela iz gnijezda i panično zvala mužjaka. Poslije se smirila, navikla, snijela četvero malih jaja sa sitnim smeđim pjegama.
Jučer su oboje poslovali oko gnijezda i na kraju su iznosili ljuske od jaja. Mladi su se izlegli. Danas donose prve insekte i zovu ih da se trgnu i otvore kljunove. Prva dva ili tri dana, malo jedu, još refleks nije izgrađen a onda će krenuti proždrljivost koja zahtijeva da roditelji na smjenu svakog minuta donose insekte i da im čiste gnijezdo od izmeta.
Pratim te ptice sa zanosom.
Čudo je kako mogu otići toliko daleko na jug i vratiti se a krhke su i lagane poput trenutka.
Čudo je kako lijepo izgledaju. Mislim da je priroda samo još kod stvaranja žene imala takvu inspiraciju i uspjeh.
Čudo je kako su jednostavnog izgleda, sklada i aerodinamičnosti, sa dvobojnom koloraturom a tako neodoljive i vanvremenske.
Čudo je ta bjelina trbuha i prsa, taj dvostrijlni rep, te crne, sitne i nevidljive oči na crnoj glavi i mali šiljati kljun.
Čudan je taj umjetnički let u lovu na insekte. Ljudi kažu, igraju se laste, biće kiše. Istina je. Ali istina je u tome da se uvijek „igraju“ u lovu na insekte nad vodom ili u području koje je blizu vode, gdje se insekti pred kišu uznemire i dignu a lastama je to hrana.
Čudno je kako se ne boje ljudi, kako vole da budu blizu ljudi, uz njihove nastambe. Ima slučajeva da zauzmu jednu sobu u kući i ne žele da izađu bez obzira što ih domaćin tjera. Ali ne pokazuju želju da se pripitome. Metar, metar i po, maksimalna je razdaljina na koju žele da se približe i na kojoj žele da komuniciraju.
Čudno je kako prave gnijezdo od neke vrste cementa od praškasto sitnog pijeska donešenog u kljunu i kako svake godine prvo pregledaju i poprave konstrukciju gnijezda pa promijene posteljinu donijevši nepostojeći nježnu suvu travu i poneku mekanu kokošiju perušku.
Čudno je koliko je lasta ptica leta i pokreta. Imam snimak rijetke situacije kada ih se stotinjak postrojilo na električnom vodu. Veoma rijetko miruju, nikad ne kunjaju kao golub ili vrabac. Lasta je ptica slobode i leta, ptica nezavisnosti o ljudskoj ruci i hrani, ptica ljubavne vjernosti i dostojanstva, ptica zanosnih očiju.
Velika mi je želja da ih fotografišem prije nego počnu da lete. Pokušaću i ove godine, mada ne želim da ih dodirujem jer ne znam kako će majka reagovati. Može se desiti da ih izbaci iz gnijezda. A ne želim ni da ih uznemiravam jer roditelji mlade ne ostavljaju same duže od pola minuta.
Ako uspijem, pokazaću.
(708 riječi za laste)
Moram obavijestiti o ovome kolikogod to bilo dosadno i nebitno.
Izlegle su mi se laste, prvo ovogodišnje gnijezdo.
Imam dugogodišnje stanište u kojem se legu laste, najesen odlaze i s proljeća dolaze. Gnijezdo je nekada bilo na vanjskom zidu ali dogradnja je učinila da se nađe u hodniku koji se zatvara (radi se o prostoru u kojem je štamparija) pa sam na vratim prorezao otvor i postavio daščicu kao sletno-poletnu stazu. To ih nije omelo pa su i ove godine došle i prvo obišle svoje gnijezdo. Nakon nekoliko dana dogodilo se veliko nevrijeme i ujutro se pojavio samo mužjak. Ženku je sutradan našao susjed slomljenog krila. Vjerovatno se nije uspjela na vrijem skloniti u taj spasonosni hodnik ili negdje drugdje. Kad je nađena već je imala temperaturu, zagnojenu ranu, upalu pluća i ubrzano disala. Lovio sam insekte ali nije htjela otvoriti kljun. Kada sam prinosio prst, maloje grickala nokat a kada sam ga pokvasio, popila mi je s prsta tek nekoliko kapi vode a onda više nije mogla ni to. Ni oči da otvori. Kad sam je u kutijici, sa posteljom od platna, ponio kući da ne samuje, samo je zavukla kljun u kartonski ugao i izdahnula.
Mužjak je danima stajao na žici od struje, gdje su godinama slijetali zajedno, zvao, pričao, širio krila, kadgod sam došao sletio je blizu i uzbuđeno nešto govorio, kadgod sam bio blizu gnijezda dolijetao je i on. Onda se smirio i samo stajao na žici i šepurio se, tražio drugu ženku, novu mladu. Kada su prošle tri nedjelje, pojavila se, mlada, sitna, prošle godine izležena, grenlandski bijelog trbuha i grudi. Bojažljiva je bila u početku. Kadgod bih naišao ona je izletjela iz gnijezda i panično zvala mužjaka. Poslije se smirila, navikla, snijela četvero malih jaja sa sitnim smeđim pjegama.
Jučer su oboje poslovali oko gnijezda i na kraju su iznosili ljuske od jaja. Mladi su se izlegli. Danas donose prve insekte i zovu ih da se trgnu i otvore kljunove. Prva dva ili tri dana, malo jedu, još refleks nije izgrađen a onda će krenuti proždrljivost koja zahtijeva da roditelji na smjenu svakog minuta donose insekte i da im čiste gnijezdo od izmeta.
Pratim te ptice sa zanosom.
Čudo je kako mogu otići toliko daleko na jug i vratiti se a krhke su i lagane poput trenutka.
Čudo je kako lijepo izgledaju. Mislim da je priroda samo još kod stvaranja žene imala takvu inspiraciju i uspjeh.
Čudo je kako su jednostavnog izgleda, sklada i aerodinamičnosti, sa dvobojnom koloraturom a tako neodoljive i vanvremenske.
Čudo je ta bjelina trbuha i prsa, taj dvostrijlni rep, te crne, sitne i nevidljive oči na crnoj glavi i mali šiljati kljun.
Čudan je taj umjetnički let u lovu na insekte. Ljudi kažu, igraju se laste, biće kiše. Istina je. Ali istina je u tome da se uvijek „igraju“ u lovu na insekte nad vodom ili u području koje je blizu vode, gdje se insekti pred kišu uznemire i dignu a lastama je to hrana.
Čudno je kako se ne boje ljudi, kako vole da budu blizu ljudi, uz njihove nastambe. Ima slučajeva da zauzmu jednu sobu u kući i ne žele da izađu bez obzira što ih domaćin tjera. Ali ne pokazuju želju da se pripitome. Metar, metar i po, maksimalna je razdaljina na koju žele da se približe i na kojoj žele da komuniciraju.
Čudno je kako prave gnijezdo od neke vrste cementa od praškasto sitnog pijeska donešenog u kljunu i kako svake godine prvo pregledaju i poprave konstrukciju gnijezda pa promijene posteljinu donijevši nepostojeći nježnu suvu travu i poneku mekanu kokošiju perušku.
Čudno je koliko je lasta ptica leta i pokreta. Imam snimak rijetke situacije kada ih se stotinjak postrojilo na električnom vodu. Veoma rijetko miruju, nikad ne kunjaju kao golub ili vrabac. Lasta je ptica slobode i leta, ptica nezavisnosti o ljudskoj ruci i hrani, ptica ljubavne vjernosti i dostojanstva, ptica zanosnih očiju.
Velika mi je želja da ih fotografišem prije nego počnu da lete. Pokušaću i ove godine, mada ne želim da ih dodirujem jer ne znam kako će majka reagovati. Može se desiti da ih izbaci iz gnijezda. A ne želim ni da ih uznemiravam jer roditelji mlade ne ostavljaju same duže od pola minuta.
Ako uspijem, pokazaću.
(708 riječi za laste)
