POLIGON ZA POLUSVIJET
Milorad Barašin, v.d. glavnog tužioca otišao je skrušeno i ponizno, kao na ispovijed, Rafiju Gregorijanu, prvom zamjeniku VP, u OHR, na sveto mjesto.
Možda to i nije izgledalo tako ali meni je takva slika ostala u lokal discu (C:).
Glavni tužilac jedne države ne ide nikud. Naročito ne ide nekome na noge, nekome ko u ovoj državi nije ništa jer nije dio nikakve ustavne i demokratski izabrane inistucije. OHR i njegovo osoblje, uključujući i prvog zamjenika, drugog portparola i trećeg šefa lokalnog ureda, nisu ništa osim nametnuti instituti za prismotru i prisilu čiji boravak je moguć na osnovu prihvatanja strana potpisnica koje su to morale potpisati. Ali ne postoji moranje da se ne povuče taj potpis.
Glavni tužilac jedne države, pa makar bio i v.d., je živo pravo, hodajuća pravda, on ne tuži za razbijanje praznih flaša pive i remećenje javnog reda i mira i i povečerja. On kad tuži samo što ne padaju glave (ukinuta je smrtna kazna) i zato on nikuda i nikome ne ide.
Ovaj naš odmah otišao tamo gdje ni Mihajljica ne želi da ide. Sreća da nema rep, toliku bi prašinu digao, od sreće, da bi Sarajevo bilo okovano ledom zbog zaprečavanja sunčeve topline da obmiluje glavni grad.
Druga slika katastrofe:
Prvi zamjenik je primio glavnog tužioca v.d. i uručio mu pismo koje je dobio prije Božića ali nije vjerovao da je toliko vjerovatno dok nisu počeli da rade, u pismu predviđene, nedobrovoljne pozadinske seksualne radnje sirotom malom TI koji je u neovisnim medijima poznat kao Transparensi Reketešnel.
Treća slika katastrofe:
U pismu NVO Babić piše da će TI da se provede ko bos po trnju. Narečeni Babić je prvi put postao poznat kao član uprave koncerna Septembar 93 kojeg je utemeljio Radova Karadžić Prvi i Posljednji Paljanski, kako bi disciplionovao Vojsku Republike Srpske koja je sebi dopustila liberalizam da joj komanduje komandant vojske, General Mladić, i kako bi, Radovan Paljanski, izveo još nekoliko vojnih udara (uzeo televiziju u BL koja nije sigurna kao Paljanska, „stao na stranu poštene vojske“ koja je protiv kriminala, zelenaša i drugih narodnih neprijatelja...). Šira javnost u BiH ne zna o tome mnogo ali može saznati. Uglavnom, to je bio takav šou primitivizma, laži i opsjene Srbljaka (Srba divljaka) da mi se i danas ledi krv u žilama iako se, u vrijeme tih nekoliko dana, u rovu ničega nisam bojao.
Babić je, da podsjetim sirotinju raju i kmetove pod vlašću zemljoposjednika, jedan iz grupe, u kojoj su još Novinar Vasković iz KOS-ovskog nekadašnjeg Reportera, dopisnica Oslobođenja iz BL, visoka predstavnica FES-a u BL, Poslodavac Miljević, poznatiji kao Ivanićev savjetnik dok je ovaj bio premijer, Svetlana Cenić, ministrica finansija sa CV-ijem sedmanestostrukog lokalnog doušnika, u paljanskom hercegu poznatija kao poznanica Joje Četnika... iz grupe, dakle, koju je Rafi Prvi Zamjenik okupio onomad u banjalučkoj tvrđi Ohaera i dopustio im da se žale kako nemaju slobodu zbora i govora u Republici Srpskoj
U toj Trećoj slici katastrofe postoji nekoliko pitanja:
1. Zašto RPZ nije to pismo obznanio ili proslijedio čim ga je dobio
2. Zašto to nije učinio sam NVO Babić jer bi mu to donijelo velike poene i imidž Vidovite Zorke
3. Zašto je NVO Babić pismo uputio RPZ a ne „nadležnim organima“
4. Zašto je RPZ preuzeo ulogu Kurir Jovice Pismonoše
Međutim, sve je jasnije kada se shvati da je u stvari svaki od gorepominjanih, i drugih, sam sebi špijun, izvor, dostavljač i veza.
Da se ovo ne događa u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se u Lijepom Starom Gradu Višegradu nabijalo na kolac još dok je pravoslavni Mehmed Paša Sokolović gradio Ćupriju na Drini, bilo bi smiješno.
Krug je zadivljujuće začaran: dođeš meni da se žališ na slobodu mišljenja pri čemu ne govorimo da li sam ja tebe zvao ili si ti mene tražio, ja izjavim da postoje problemi sa slobodom mišljenja i tako ti omogućim da budeš važan u slobodi mišljenja, onda ti meni slobodu mišljenja pošalješ u koverti a ja je oslobodim kad ja imam mišljenje o slobodi, potom ti priznaš da si ti slobodni autor tajnog slobodnog mišljenja, onda ja pozovem slobodnog glavnog tužioca koji izgleda kao da se uneredio u halje i kao da je, istovremeno, ukolijenčen, i saopštim njemu njegovu slobodu mišljenja.
Sve je providno, BiH je puna takvog polusvijeta u kojem svaka protuva umišlja da je Kim Filbi ili Veliki Imperator, kako ko, a svi zajedno i jadno uništavaju ovu zemlju.
Ostaje samo pitanje koliko se uneredio Glavni Tužilac v.d., odnosno da li će sutra nekog optužiti, kad otvori kovertu i iz nje pusti duha.
(756 riječi za uneređene)
Milorad Barašin, v.d. glavnog tužioca otišao je skrušeno i ponizno, kao na ispovijed, Rafiju Gregorijanu, prvom zamjeniku VP, u OHR, na sveto mjesto.
Možda to i nije izgledalo tako ali meni je takva slika ostala u lokal discu (C:).
Glavni tužilac jedne države ne ide nikud. Naročito ne ide nekome na noge, nekome ko u ovoj državi nije ništa jer nije dio nikakve ustavne i demokratski izabrane inistucije. OHR i njegovo osoblje, uključujući i prvog zamjenika, drugog portparola i trećeg šefa lokalnog ureda, nisu ništa osim nametnuti instituti za prismotru i prisilu čiji boravak je moguć na osnovu prihvatanja strana potpisnica koje su to morale potpisati. Ali ne postoji moranje da se ne povuče taj potpis.
Glavni tužilac jedne države, pa makar bio i v.d., je živo pravo, hodajuća pravda, on ne tuži za razbijanje praznih flaša pive i remećenje javnog reda i mira i i povečerja. On kad tuži samo što ne padaju glave (ukinuta je smrtna kazna) i zato on nikuda i nikome ne ide.
Ovaj naš odmah otišao tamo gdje ni Mihajljica ne želi da ide. Sreća da nema rep, toliku bi prašinu digao, od sreće, da bi Sarajevo bilo okovano ledom zbog zaprečavanja sunčeve topline da obmiluje glavni grad.
Druga slika katastrofe:
Prvi zamjenik je primio glavnog tužioca v.d. i uručio mu pismo koje je dobio prije Božića ali nije vjerovao da je toliko vjerovatno dok nisu počeli da rade, u pismu predviđene, nedobrovoljne pozadinske seksualne radnje sirotom malom TI koji je u neovisnim medijima poznat kao Transparensi Reketešnel.
Treća slika katastrofe:
U pismu NVO Babić piše da će TI da se provede ko bos po trnju. Narečeni Babić je prvi put postao poznat kao član uprave koncerna Septembar 93 kojeg je utemeljio Radova Karadžić Prvi i Posljednji Paljanski, kako bi disciplionovao Vojsku Republike Srpske koja je sebi dopustila liberalizam da joj komanduje komandant vojske, General Mladić, i kako bi, Radovan Paljanski, izveo još nekoliko vojnih udara (uzeo televiziju u BL koja nije sigurna kao Paljanska, „stao na stranu poštene vojske“ koja je protiv kriminala, zelenaša i drugih narodnih neprijatelja...). Šira javnost u BiH ne zna o tome mnogo ali može saznati. Uglavnom, to je bio takav šou primitivizma, laži i opsjene Srbljaka (Srba divljaka) da mi se i danas ledi krv u žilama iako se, u vrijeme tih nekoliko dana, u rovu ničega nisam bojao.
Babić je, da podsjetim sirotinju raju i kmetove pod vlašću zemljoposjednika, jedan iz grupe, u kojoj su još Novinar Vasković iz KOS-ovskog nekadašnjeg Reportera, dopisnica Oslobođenja iz BL, visoka predstavnica FES-a u BL, Poslodavac Miljević, poznatiji kao Ivanićev savjetnik dok je ovaj bio premijer, Svetlana Cenić, ministrica finansija sa CV-ijem sedmanestostrukog lokalnog doušnika, u paljanskom hercegu poznatija kao poznanica Joje Četnika... iz grupe, dakle, koju je Rafi Prvi Zamjenik okupio onomad u banjalučkoj tvrđi Ohaera i dopustio im da se žale kako nemaju slobodu zbora i govora u Republici Srpskoj
U toj Trećoj slici katastrofe postoji nekoliko pitanja:
1. Zašto RPZ nije to pismo obznanio ili proslijedio čim ga je dobio
2. Zašto to nije učinio sam NVO Babić jer bi mu to donijelo velike poene i imidž Vidovite Zorke
3. Zašto je NVO Babić pismo uputio RPZ a ne „nadležnim organima“
4. Zašto je RPZ preuzeo ulogu Kurir Jovice Pismonoše
Međutim, sve je jasnije kada se shvati da je u stvari svaki od gorepominjanih, i drugih, sam sebi špijun, izvor, dostavljač i veza.
Da se ovo ne događa u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se u Lijepom Starom Gradu Višegradu nabijalo na kolac još dok je pravoslavni Mehmed Paša Sokolović gradio Ćupriju na Drini, bilo bi smiješno.
Krug je zadivljujuće začaran: dođeš meni da se žališ na slobodu mišljenja pri čemu ne govorimo da li sam ja tebe zvao ili si ti mene tražio, ja izjavim da postoje problemi sa slobodom mišljenja i tako ti omogućim da budeš važan u slobodi mišljenja, onda ti meni slobodu mišljenja pošalješ u koverti a ja je oslobodim kad ja imam mišljenje o slobodi, potom ti priznaš da si ti slobodni autor tajnog slobodnog mišljenja, onda ja pozovem slobodnog glavnog tužioca koji izgleda kao da se uneredio u halje i kao da je, istovremeno, ukolijenčen, i saopštim njemu njegovu slobodu mišljenja.
Sve je providno, BiH je puna takvog polusvijeta u kojem svaka protuva umišlja da je Kim Filbi ili Veliki Imperator, kako ko, a svi zajedno i jadno uništavaju ovu zemlju.
Ostaje samo pitanje koliko se uneredio Glavni Tužilac v.d., odnosno da li će sutra nekog optužiti, kad otvori kovertu i iz nje pusti duha.
(756 riječi za uneređene)
