NEMILA OKO ĆAMILA
Kandidat za načelnika Srebrenice od strane Stranke demokratske akcije jeste Ćamil Duraković.
I tu je problem.
Jedan od predstavnika za Srebrenicu, Kliford Bond, izrekao je, veoma nediplomatski, nekolicinu loših stvari za Durakovića. Otprilike: nezreo je, nije dorastao, ne bi mogao komunicirati sa međunarodnom zajednicom te nije dobro rješenje za načelnika.
Duraković je poznat kao vođa kampovanja Srebreničana pred zdanjima Sarajevske Državne Vlasti. Taj projekt je skrenuo pažnju na Srebrenicu ali je u svojoj suštini propao i bio najogoljenija manipulacija i nesretnim ljudima i javnim mnijenjem.
No, nije sporan Ćamil Duraković i oko njega se nepravedno stvara nemila.
Sporno je sve ostalo:
· Najprije, iako poštujem unutrašnji suverenitet SDA, neprilično je da o kandidaturi za načelnika Srebrenice odlučuje dvadesetjednočlano Predsjedništvo stranke u Sarajevu a ne odbor i članstvo SDA u Srebrenici. Ne bira se načelnik Predsjedništva SDA nego načelnik Srebreničana, svih. Tragično je da načelnika Bošnjacima i Srbima u Srebrenici predlaže Predsjedništvo SDA u Sarajevu.
· Taj način kandidovanja dalja je manipulacija nesretnicima koji su preživjeli rat i genocid u Srebrenici i koji su se vratili na svoja imanja. Očito je sve oko Durakovića manipulacija, od njegove uloge u izbjegličkom naselju i zahtjeva za poseban status, do njegove kandidature.
· Ćamil Duraković je simbol manipulacije koja je dovela do obmane i ljudi i javnosti u slučaju Ljeskovik kada su žene i djeca pobjegle, pravo u šatorsko naselje u Sarajevu, od nepostojećih srpskih koljača. Bez obzira što, možda, čovjek o tome nije znao ništa, njegova je odgovornost jer je dopustio da bude iskorišten u te svrhe.
· Ćamil i drugi Durakovići kao kandidati za načelnika Srebrenice ne mogu biti pod svačijim uticajem, od tuzlanskog muftijstva do raznih udruženja, predsjedništava, obmanjivača, pa sada i specijalnih predstavnika. Moraju biti samo pod uticajem ljudi koji žive u Srebrenici.
· Sporno je da se Bond, ili bilo koji međunarodni Bond, miješa u lokalne kandidature.
· Sporno je oko Ćamila, najspornije, i to što se očito ovdje, i preko njega i njegove kandidature, lomi buduća politika oko Srebrenice: da li će se ići oštro ili će se ići dijaloški i razumno, da li će se praviti muslimanska balvan revolucija ili će se omogućiti napredak cijelog područja opštine Srebrenica, da li će se ići na uništavanje Republike Srpske uz pomoć posebnog statusa Srebrenice i tako uticati na ustavne promjene ili će se čuvati BiH sa svojom dejtonskom statikom. Očito je da je Ćamil Duraković pogodan za jednu a Abdurahman Malkić je pogodan za drugu opciju.
· Sporno je i to što SDA bjelodano ide na zaoštravanje situacije ne samo oko Srebrenice nego i u cijeloj BiH. SDA, i sateliti, podstrekači i kreatori, žele da ponovo testiraju BiH: ako se nije raspala na reformi policije, da li će se raspasti na Srebrenici?
(456 riječi za Ćamila)
Kandidat za načelnika Srebrenice od strane Stranke demokratske akcije jeste Ćamil Duraković.
I tu je problem.
Jedan od predstavnika za Srebrenicu, Kliford Bond, izrekao je, veoma nediplomatski, nekolicinu loših stvari za Durakovića. Otprilike: nezreo je, nije dorastao, ne bi mogao komunicirati sa međunarodnom zajednicom te nije dobro rješenje za načelnika.
Duraković je poznat kao vođa kampovanja Srebreničana pred zdanjima Sarajevske Državne Vlasti. Taj projekt je skrenuo pažnju na Srebrenicu ali je u svojoj suštini propao i bio najogoljenija manipulacija i nesretnim ljudima i javnim mnijenjem.
No, nije sporan Ćamil Duraković i oko njega se nepravedno stvara nemila.
Sporno je sve ostalo:
· Najprije, iako poštujem unutrašnji suverenitet SDA, neprilično je da o kandidaturi za načelnika Srebrenice odlučuje dvadesetjednočlano Predsjedništvo stranke u Sarajevu a ne odbor i članstvo SDA u Srebrenici. Ne bira se načelnik Predsjedništva SDA nego načelnik Srebreničana, svih. Tragično je da načelnika Bošnjacima i Srbima u Srebrenici predlaže Predsjedništvo SDA u Sarajevu.
· Taj način kandidovanja dalja je manipulacija nesretnicima koji su preživjeli rat i genocid u Srebrenici i koji su se vratili na svoja imanja. Očito je sve oko Durakovića manipulacija, od njegove uloge u izbjegličkom naselju i zahtjeva za poseban status, do njegove kandidature.
· Ćamil Duraković je simbol manipulacije koja je dovela do obmane i ljudi i javnosti u slučaju Ljeskovik kada su žene i djeca pobjegle, pravo u šatorsko naselje u Sarajevu, od nepostojećih srpskih koljača. Bez obzira što, možda, čovjek o tome nije znao ništa, njegova je odgovornost jer je dopustio da bude iskorišten u te svrhe.
· Ćamil i drugi Durakovići kao kandidati za načelnika Srebrenice ne mogu biti pod svačijim uticajem, od tuzlanskog muftijstva do raznih udruženja, predsjedništava, obmanjivača, pa sada i specijalnih predstavnika. Moraju biti samo pod uticajem ljudi koji žive u Srebrenici.
· Sporno je da se Bond, ili bilo koji međunarodni Bond, miješa u lokalne kandidature.
· Sporno je oko Ćamila, najspornije, i to što se očito ovdje, i preko njega i njegove kandidature, lomi buduća politika oko Srebrenice: da li će se ići oštro ili će se ići dijaloški i razumno, da li će se praviti muslimanska balvan revolucija ili će se omogućiti napredak cijelog područja opštine Srebrenica, da li će se ići na uništavanje Republike Srpske uz pomoć posebnog statusa Srebrenice i tako uticati na ustavne promjene ili će se čuvati BiH sa svojom dejtonskom statikom. Očito je da je Ćamil Duraković pogodan za jednu a Abdurahman Malkić je pogodan za drugu opciju.
· Sporno je i to što SDA bjelodano ide na zaoštravanje situacije ne samo oko Srebrenice nego i u cijeloj BiH. SDA, i sateliti, podstrekači i kreatori, žele da ponovo testiraju BiH: ako se nije raspala na reformi policije, da li će se raspasti na Srebrenici?
(456 riječi za Ćamila)
