PET CILJEVA I DVA USLOVA
OHR, koji je glavni pisac tekstova za reklamne spotove marketinške agencije UO PIC o Bosni i Hercegovini, izvještio se u posebnom jeziku koji može da traje vječno a ne znači ništa.
U obrazlaganju onoga što treba uraditi u pet ciljeva, tri puta su upotrijebili riječi koje je nemoguće konkretno protumačiti da bi nešto, pa makar i uopšteno, uradio. Dva puta su napisali: „prihvatljivo i održivo“ a jedanput „jačanje vladavine“.
U BiH od četiri nacije/vjere (Srba, Bošnjaka, Hrvata i Ohaerovaca) uvijek postoji jedna koja neće i stvar nije prihvatljiva i održiva. A „jačanje vladavine prava“ nemoguće je kada ga krši i sam OHR a i sam UO PIC je nastao partenogenezom pa tako nastaju i nadležnosti OHR-a i razlozi za njegovo trajanje. Radi se o razmnožavanju bez seksualnog odnosa i bez onih stvari.
Dakle,
Cilj 1 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja podjele imovine između države i drugih nivoa vlasti. Bez obzira što su federalne jedinice podvedene pod druge nivoe vlasti i što je to centralna glupost ovog cilja, stvar je jasna. Imovina pripada entitetima, kako piše u Sv. Dejtonu. Država nema ništa osim što se sastoji od drugih nivoa vlasti. Ako drugi nivoi prijeđu u drugo agregatno stanje ili granicu, nema države. A čak i ako drugi nivoi vlasti daju državi neku imovinu, ona će ostati na teritoriji drugih nivoa vlasti pa ako se nešto desi, imovina opet ode, ili ostade u drugim nivoima vlasti.
Cilj 2 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja imovine odbrambenih struktura. Kažu ovdje da treba postići dogovor o prenosu nepokretne imovine odbrambenih struktura kojima bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH.
Prvo, nepoznato je zbog čega je potrebna tako komplikovana operacija da bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane. Valjda Min. odbrane postoji da bi zadovoljilo potrebe BiH i oružanih snaga.
Drugo, šta će državi, odnosno Min. odbrane, odnosno Oružanim snagama, na primjer, baza na Manjači kad je, u slučaju međunacionalnog rata, a ovdje samo takav rat može i biti, potomoci lokalnih četnika, opkole i blokiraju Oružane snage BiH, kao onomad tetke JNA u Zagrebu.
Cilj 3 – Potpuna implementacija Konačne arbitražne odluke o Brčkom. I Distrikt Brčko bi trebao da ima uređen odnos sa državom i entitetima. Nema potrebe za odnosom. Brčko je vlasništvo Republike Srpske i Federacije. Odnos sa Državom je već ljubavni trougao.
Cilj 4 – Fiskalna održivost. Dobro, neka se formira to vijeće ali se ne može zvati Nacionalno fiskalano vijeće.
Cilj 5 – Jačanje vladavine prava. Nadležni organi vlasti treba da okončaju izradu i usvajanje državne strategije rješavanja slučajeva ratnih zločina. Retorika i nastojanje da se potkopaju pravosudne institucije na državnom nivou nisu u skladu sa ovim ciljem.
Prije svega, te navodno državne pravosudne institucije nisu u skladu sa stvarnošću u BiH. To su institucije, o ratnim zločinima govorimo, samo za Srbe. Ne treba donositi nikakvu strategiju na državnom nivou. Treba početi suđenja. Za Sijekovac, na primjer. Da li da nabrajam sva stratišta srpskih civila po BiH za koja niko nikad nije odgovarao. Bio sam u rovovima Posavine i u ruševinama seoskih kuća nalazio teke osnovnoškolaca u kojima su se nalazila imena onih koji su organizovali i izveli Sijekovac. I telefoni. Zar za to treba državna strategija?
Dakle, samorazmnožavanje uslova i ciljeva se nastavlja.
Dobro je da BiH ima barem redovan seks.
(545 riječi za uslove i ciljeve)
OHR, koji je glavni pisac tekstova za reklamne spotove marketinške agencije UO PIC o Bosni i Hercegovini, izvještio se u posebnom jeziku koji može da traje vječno a ne znači ništa.
U obrazlaganju onoga što treba uraditi u pet ciljeva, tri puta su upotrijebili riječi koje je nemoguće konkretno protumačiti da bi nešto, pa makar i uopšteno, uradio. Dva puta su napisali: „prihvatljivo i održivo“ a jedanput „jačanje vladavine“.
U BiH od četiri nacije/vjere (Srba, Bošnjaka, Hrvata i Ohaerovaca) uvijek postoji jedna koja neće i stvar nije prihvatljiva i održiva. A „jačanje vladavine prava“ nemoguće je kada ga krši i sam OHR a i sam UO PIC je nastao partenogenezom pa tako nastaju i nadležnosti OHR-a i razlozi za njegovo trajanje. Radi se o razmnožavanju bez seksualnog odnosa i bez onih stvari.
Dakle,
Cilj 1 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja podjele imovine između države i drugih nivoa vlasti. Bez obzira što su federalne jedinice podvedene pod druge nivoe vlasti i što je to centralna glupost ovog cilja, stvar je jasna. Imovina pripada entitetima, kako piše u Sv. Dejtonu. Država nema ništa osim što se sastoji od drugih nivoa vlasti. Ako drugi nivoi prijeđu u drugo agregatno stanje ili granicu, nema države. A čak i ako drugi nivoi vlasti daju državi neku imovinu, ona će ostati na teritoriji drugih nivoa vlasti pa ako se nešto desi, imovina opet ode, ili ostade u drugim nivoima vlasti.
Cilj 2 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja imovine odbrambenih struktura. Kažu ovdje da treba postići dogovor o prenosu nepokretne imovine odbrambenih struktura kojima bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH.
Prvo, nepoznato je zbog čega je potrebna tako komplikovana operacija da bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane. Valjda Min. odbrane postoji da bi zadovoljilo potrebe BiH i oružanih snaga.
Drugo, šta će državi, odnosno Min. odbrane, odnosno Oružanim snagama, na primjer, baza na Manjači kad je, u slučaju međunacionalnog rata, a ovdje samo takav rat može i biti, potomoci lokalnih četnika, opkole i blokiraju Oružane snage BiH, kao onomad tetke JNA u Zagrebu.
Cilj 3 – Potpuna implementacija Konačne arbitražne odluke o Brčkom. I Distrikt Brčko bi trebao da ima uređen odnos sa državom i entitetima. Nema potrebe za odnosom. Brčko je vlasništvo Republike Srpske i Federacije. Odnos sa Državom je već ljubavni trougao.
Cilj 4 – Fiskalna održivost. Dobro, neka se formira to vijeće ali se ne može zvati Nacionalno fiskalano vijeće.
Cilj 5 – Jačanje vladavine prava. Nadležni organi vlasti treba da okončaju izradu i usvajanje državne strategije rješavanja slučajeva ratnih zločina. Retorika i nastojanje da se potkopaju pravosudne institucije na državnom nivou nisu u skladu sa ovim ciljem.
Prije svega, te navodno državne pravosudne institucije nisu u skladu sa stvarnošću u BiH. To su institucije, o ratnim zločinima govorimo, samo za Srbe. Ne treba donositi nikakvu strategiju na državnom nivou. Treba početi suđenja. Za Sijekovac, na primjer. Da li da nabrajam sva stratišta srpskih civila po BiH za koja niko nikad nije odgovarao. Bio sam u rovovima Posavine i u ruševinama seoskih kuća nalazio teke osnovnoškolaca u kojima su se nalazila imena onih koji su organizovali i izveli Sijekovac. I telefoni. Zar za to treba državna strategija?
Dakle, samorazmnožavanje uslova i ciljeva se nastavlja.
Dobro je da BiH ima barem redovan seks.
(545 riječi za uslove i ciljeve)
