LOVOSTAJ ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE
Kada su Turci vladali naprednom državom BiH, imali su poseban odnos prema tzv. državnim službenicima. Carigrad ih imenuje i onda zaboravi na njih. Dok ne skapa i dok neko ne ode na Bosfor da verifikuje zamjenu, svijet i vijek stoje.
Kada je Austrougarska zavladala naprednom državom BiH, modernizovala je državnu upravu. Njegovo veličanstvo činovnik je postao važan zubac velikog zupčanika imperijalne i eksploatatorske carevine. Činovnik je morao da učini veliku veleizdaju da bi bio pomaknut sa svog mjesta, osim naviše zbog zasluga za Carevinu.
Onda je došla Međunarodna Zajednica da upravlja naprednom državom BiH. Izmišljena je agencija za državnu upravu. Na riječ agencija, poznato je, potežem duge cijevi. Agencija je zadnja riječ demokratske tehnike koja sprečava da političke stranke postavljaju svoje kadrove na državna mjesta. Tako objašnjava Međunarodna Zajednica.
Na taj način izbori i političko predstavljanje postaju besmisleni.
Političke stranake upravljaju državom i društvom, preko svojih kadrova, članova, imenovanih funkcionera, činovnika. Ako političkim strankama oduzmete tu mogućnost onda ih dovodite u situaciju da na izbore idu radi glasova a sa njima poslije mogu da mašu po pijacama i seoskim prelima.
Predložio sam da se u Americi formira FČB, Federalni Činovnički Biro, tzv. Državna agencija pa da Predsjednik USA, kada bude izabran, turi ruke u džepove i dođe u Bijelu kuću na gotovo, već svi rade, imaju svoja mjesta, svoje funkcije, nije važno da li su demokrati ili republikanci, oni su državni službenici, a ne da nakon svakih izbora 17.000 ljudi ode iz vašingotnske administracje a dođe 17.000 novih, sa novim predsjednikom USA.
Vidjeću šta će biti.
Ali, i ako ne bude ništa, mene muči ovdašnji problem.
Vladine službe, od ministara na niže, pravi su nacionalni parkovi i afrički rezervati za činovnike. Svi se biraju na konkursima, svi se boduju, nema stranačke pripadnosti, svi su naši, ovisno s kim pričaš. Promijeniti se ne mogu, jedino ako biološki odu.
I da apstrahujem stranačku pripadnost, ta ogromna vojska kameleona koja pripada svim strankama i koja se, u najvećem dijelu, prostituiše na osnovu pripadnosti kao amsterdamske dame, nemaju kompetencije potrebne za ritam i program Vlade Republike Srpske pa ni BiH, kada je u pitanju Savjet ministara.
Došli smo do apsurda: na izbore izlazi politička stranka sa političkim programom, dobije glasove i formira organe vlasti a onda politički program treba da realizuje sa onima koji nisu ni vidjeli stranku, program i izbore, koji ne odgovaraju nikome i koje niko ne može smijeniti, zamijeniti i izbaciti.
U modernim evropskim državama, tu na dva-tri sata od Banjaluke, direktora aerodroma npr., velikog evropskog, predlaže stranka a on stranci odmah potpisuje bjanko ostavku na tu dužnost.
Da se zna kome odgovara ako bude gubitaka i ako se bude počeo kurvati na stranačkoj pijaci.
Uprava i činovinici bez odgovornosti i bez istjerivanja na stranačko tržište radne snage, postaju kočnica napretka.
Stoga treba što prije ukinuti te carske rezervatske zakone za anemične, nesposobne i neodgovorne činovnike.
Kada su Turci vladali naprednom državom BiH, imali su poseban odnos prema tzv. državnim službenicima. Carigrad ih imenuje i onda zaboravi na njih. Dok ne skapa i dok neko ne ode na Bosfor da verifikuje zamjenu, svijet i vijek stoje.
Kada je Austrougarska zavladala naprednom državom BiH, modernizovala je državnu upravu. Njegovo veličanstvo činovnik je postao važan zubac velikog zupčanika imperijalne i eksploatatorske carevine. Činovnik je morao da učini veliku veleizdaju da bi bio pomaknut sa svog mjesta, osim naviše zbog zasluga za Carevinu.
Onda je došla Međunarodna Zajednica da upravlja naprednom državom BiH. Izmišljena je agencija za državnu upravu. Na riječ agencija, poznato je, potežem duge cijevi. Agencija je zadnja riječ demokratske tehnike koja sprečava da političke stranke postavljaju svoje kadrove na državna mjesta. Tako objašnjava Međunarodna Zajednica.
Na taj način izbori i političko predstavljanje postaju besmisleni.
Političke stranake upravljaju državom i društvom, preko svojih kadrova, članova, imenovanih funkcionera, činovnika. Ako političkim strankama oduzmete tu mogućnost onda ih dovodite u situaciju da na izbore idu radi glasova a sa njima poslije mogu da mašu po pijacama i seoskim prelima.
Predložio sam da se u Americi formira FČB, Federalni Činovnički Biro, tzv. Državna agencija pa da Predsjednik USA, kada bude izabran, turi ruke u džepove i dođe u Bijelu kuću na gotovo, već svi rade, imaju svoja mjesta, svoje funkcije, nije važno da li su demokrati ili republikanci, oni su državni službenici, a ne da nakon svakih izbora 17.000 ljudi ode iz vašingotnske administracje a dođe 17.000 novih, sa novim predsjednikom USA.
Vidjeću šta će biti.
Ali, i ako ne bude ništa, mene muči ovdašnji problem.
Vladine službe, od ministara na niže, pravi su nacionalni parkovi i afrički rezervati za činovnike. Svi se biraju na konkursima, svi se boduju, nema stranačke pripadnosti, svi su naši, ovisno s kim pričaš. Promijeniti se ne mogu, jedino ako biološki odu.
I da apstrahujem stranačku pripadnost, ta ogromna vojska kameleona koja pripada svim strankama i koja se, u najvećem dijelu, prostituiše na osnovu pripadnosti kao amsterdamske dame, nemaju kompetencije potrebne za ritam i program Vlade Republike Srpske pa ni BiH, kada je u pitanju Savjet ministara.
Došli smo do apsurda: na izbore izlazi politička stranka sa političkim programom, dobije glasove i formira organe vlasti a onda politički program treba da realizuje sa onima koji nisu ni vidjeli stranku, program i izbore, koji ne odgovaraju nikome i koje niko ne može smijeniti, zamijeniti i izbaciti.
U modernim evropskim državama, tu na dva-tri sata od Banjaluke, direktora aerodroma npr., velikog evropskog, predlaže stranka a on stranci odmah potpisuje bjanko ostavku na tu dužnost.
Da se zna kome odgovara ako bude gubitaka i ako se bude počeo kurvati na stranačkoj pijaci.
Uprava i činovinici bez odgovornosti i bez istjerivanja na stranačko tržište radne snage, postaju kočnica napretka.
Stoga treba što prije ukinuti te carske rezervatske zakone za anemične, nesposobne i neodgovorne činovnike.
