ČIŠĆENJE PITERA GALBRAJTA
Diplomate koje neslavno završe karijeru ne treba da imaju pravo da naknadno trabunjaju i pametuju o događajima.
Ili reci odmah ili nemoj nikad.
Piter Glabrajt, hrvatski američki ambasador u vrijeme Oluje i drugih fašističko-istrebljivačkih, redarstveno-vojnih, domicilno-američkih akcija u Hrvatskoj prema Srbima, svjedočio je u procesu Hag protiv Gotovine kao svjedok optužbe a govorio je kao svjedok obrane.
Kaže: etničko čišćenje nije bilo planirano. U prvim danima Oluje obišao je, sa drugima, prihvatne centre, kako su se u HND zvali logori, i tamo su Srbi i Hrvati, protivnici Tuđmanovog režima, mogli slobodno da iznesu svoje mišljenje protiv režima. Na Manjači je bilo posve drukčije ili u logorima HVO godinama prije toga.
Kako tako obaviješten čovjek, jedan od organizatora svih tih događaja, ako ništa, ambasador velike sile, može tako da sere o činjenicama?
Hrvati su svoje Srbe logoraše držali u Johnson’s pelenama koje su mijenjali svakih dvadeset minuta a divlji Srbi i Hrvati su svoje klali neplombiranim zubima.
Bio sam na Manjači i pričao sa logorašima. Nisam vidio da je neko krvav ili poderan. Možda su bili gladni ili nenaspavani. Jedan me je čovjek zamolio da njegov fotoaparat kojim je slikao neke scene svog zarobljavanja i dolaska u logor Manajača (ja kažem „logor“ za razliku od Galbrajta) odnesem na Hrvatsku granicu i tamo dam nekom da ga proslijedi njegovoj familiji jer on neće ostati živ. Rekao sam mu da mogu odnijeti aparat ali nema potrebe jer mu se neće ništa desiti. I niko na Manjači nije strijeljan. To su činjenice.
Ali logor je logor, pa je logor i ono što je obilazio Galbrajt.
I tu nema šta da se hvali.
Galbrajt bi morao svjedočiti, kad se već ne može svjedočiti protiv njega, o tome da je čišćenje Srba iz Hrvatske druga faza Nezavisne Države Hrvatske i logora Jasenovac. A to se nije moglo izvesti ako nije planirano, dogovoreno. Pa ni bez njegove pomoći.
(315 riječi protiv Galbrajta)
Diplomate koje neslavno završe karijeru ne treba da imaju pravo da naknadno trabunjaju i pametuju o događajima.
Ili reci odmah ili nemoj nikad.
Piter Glabrajt, hrvatski američki ambasador u vrijeme Oluje i drugih fašističko-istrebljivačkih, redarstveno-vojnih, domicilno-američkih akcija u Hrvatskoj prema Srbima, svjedočio je u procesu Hag protiv Gotovine kao svjedok optužbe a govorio je kao svjedok obrane.
Kaže: etničko čišćenje nije bilo planirano. U prvim danima Oluje obišao je, sa drugima, prihvatne centre, kako su se u HND zvali logori, i tamo su Srbi i Hrvati, protivnici Tuđmanovog režima, mogli slobodno da iznesu svoje mišljenje protiv režima. Na Manjači je bilo posve drukčije ili u logorima HVO godinama prije toga.
Kako tako obaviješten čovjek, jedan od organizatora svih tih događaja, ako ništa, ambasador velike sile, može tako da sere o činjenicama?
Hrvati su svoje Srbe logoraše držali u Johnson’s pelenama koje su mijenjali svakih dvadeset minuta a divlji Srbi i Hrvati su svoje klali neplombiranim zubima.
Bio sam na Manjači i pričao sa logorašima. Nisam vidio da je neko krvav ili poderan. Možda su bili gladni ili nenaspavani. Jedan me je čovjek zamolio da njegov fotoaparat kojim je slikao neke scene svog zarobljavanja i dolaska u logor Manajača (ja kažem „logor“ za razliku od Galbrajta) odnesem na Hrvatsku granicu i tamo dam nekom da ga proslijedi njegovoj familiji jer on neće ostati živ. Rekao sam mu da mogu odnijeti aparat ali nema potrebe jer mu se neće ništa desiti. I niko na Manjači nije strijeljan. To su činjenice.
Ali logor je logor, pa je logor i ono što je obilazio Galbrajt.
I tu nema šta da se hvali.
Galbrajt bi morao svjedočiti, kad se već ne može svjedočiti protiv njega, o tome da je čišćenje Srba iz Hrvatske druga faza Nezavisne Države Hrvatske i logora Jasenovac. A to se nije moglo izvesti ako nije planirano, dogovoreno. Pa ni bez njegove pomoći.
(315 riječi protiv Galbrajta)
