RASPADA SE BiH, NE TREBA NIŠTA RADITI
Oslobađajućom presudom za Nasera Orića, njegovom provokativnom izjavom da se osjeća kao u ratnoj bici, pobjednički, herojiziranjem advokatice Vasvije pred kojom se, navodno, uneredila i Karla Del Ponte, ranijim prijemima za Orića nakon izlaska iz pritvora, predočavanjem te presude kao dokaza o časnom ratovanju... više je učinjeno za raspad BiH nego kad bi Republika Srpska organizovala referendum za samostalnost.
Ova manifestacija evropskog mira i bosanskog likovanja nad činjenicom da je srpskih žrtava bilo ali da niko nije kriv, kao i mnogi raniji znakovi raspada u segmentu ratnih zločina, pravde i suđenja, defintivan su pečat činjenici da pomirenja u BiH nikada neće biti. Onaj sudija u Hagu, stanoviti Volfgang (kome je palo na pamet da volfgang učestvuje u suđenju za zločine nad Srbima) ne zna da svaki neosuđeni zločin na azijatsko-turskom mentalitetu Balkana znači novu krv, ne zna da su u opštem okvirnom trojnom međunacionalnom ratu u BiH vraćani i dugovi iz Drugog svjetskog rata.
A kad sam već pomenuo Volfganga Šomburga: objašnjenje da „krivični postupak zahtijeva dokaz da je optuženi van razumne sumnje individualno odgovoran“ smiješan je i za propale studente prava koji su nakon prve godine upisali biologiju. Ovdje se radi o ratnim zločinima a ne o krađi polovnog stojadina, ovdje se radi o zakivanju djece na kućna vrata a ne o razumnoj sumnji.
Po toj pravnoj logici je nemoguće da Biljana Plavšić leži u zatvoru, po toj pravnoj logici nikada nećete osuditi ni Krajišnika ni Šešelja, po toj pravnoj logici Karadžiću možete raditi radnju koja se poistovjećuje sa seksualnom ali ga ne možete optužiti i osuditi.
No, na raspadu BiH ne radi samo Volfgang i internacionalni projekt Haški Tribunal. Radi i sama BiH.
Upravo danas, dan nakon Oslobođenja Orića, došao mi je u kancelarije stranke ovlašteni pripadnik SIPE da provjeri i uzme dokaze da je Mladen Zirojević, kandidat za ministra u Savjetu ministara, član SNSD. Čovjeka su iz Sarajeva uputili ovamo, dali mu službeno auto, dnevnice...
Država koja se bavi takvim budalaštinama mora propasti.
Čak i da nije bilo ratnih zločina kojima se primarno treba baviti i SIPA. SIPA može istraživati i ratne zločine Orića i srpskih Orića, i hrvatskih Orića. Ali, ne može jer je, kao i OBA, Sud BiH, DGS, RAK, STK..., formirana samo da bi Država imala institucije a ne da nešto rade. Stoga je onaj Volfgang možda i u pravu. Haški sud je formiran da sudi Srbima i prikuplja dokaze za to. Za zločine nad Srbima niko mu nije rekao da prikuplja pa ih i nema. Pa ih, tako, nema ni protiv Orića.
Tako i za prvi masovni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, niko od raznih državnih struktura ni prstom nije mrdnuo. Bitno je da je Orić Oslobođen.
Kumrovec spava, paseki spavaju, zločinci spavaju a karavana trajanja BiH prolazi. Nema potrebe da je bilo ko razbija.
Oslobađajućom presudom za Nasera Orića, njegovom provokativnom izjavom da se osjeća kao u ratnoj bici, pobjednički, herojiziranjem advokatice Vasvije pred kojom se, navodno, uneredila i Karla Del Ponte, ranijim prijemima za Orića nakon izlaska iz pritvora, predočavanjem te presude kao dokaza o časnom ratovanju... više je učinjeno za raspad BiH nego kad bi Republika Srpska organizovala referendum za samostalnost.
Ova manifestacija evropskog mira i bosanskog likovanja nad činjenicom da je srpskih žrtava bilo ali da niko nije kriv, kao i mnogi raniji znakovi raspada u segmentu ratnih zločina, pravde i suđenja, defintivan su pečat činjenici da pomirenja u BiH nikada neće biti. Onaj sudija u Hagu, stanoviti Volfgang (kome je palo na pamet da volfgang učestvuje u suđenju za zločine nad Srbima) ne zna da svaki neosuđeni zločin na azijatsko-turskom mentalitetu Balkana znači novu krv, ne zna da su u opštem okvirnom trojnom međunacionalnom ratu u BiH vraćani i dugovi iz Drugog svjetskog rata.
A kad sam već pomenuo Volfganga Šomburga: objašnjenje da „krivični postupak zahtijeva dokaz da je optuženi van razumne sumnje individualno odgovoran“ smiješan je i za propale studente prava koji su nakon prve godine upisali biologiju. Ovdje se radi o ratnim zločinima a ne o krađi polovnog stojadina, ovdje se radi o zakivanju djece na kućna vrata a ne o razumnoj sumnji.
Po toj pravnoj logici je nemoguće da Biljana Plavšić leži u zatvoru, po toj pravnoj logici nikada nećete osuditi ni Krajišnika ni Šešelja, po toj pravnoj logici Karadžiću možete raditi radnju koja se poistovjećuje sa seksualnom ali ga ne možete optužiti i osuditi.
No, na raspadu BiH ne radi samo Volfgang i internacionalni projekt Haški Tribunal. Radi i sama BiH.
Upravo danas, dan nakon Oslobođenja Orića, došao mi je u kancelarije stranke ovlašteni pripadnik SIPE da provjeri i uzme dokaze da je Mladen Zirojević, kandidat za ministra u Savjetu ministara, član SNSD. Čovjeka su iz Sarajeva uputili ovamo, dali mu službeno auto, dnevnice...
Država koja se bavi takvim budalaštinama mora propasti.
Čak i da nije bilo ratnih zločina kojima se primarno treba baviti i SIPA. SIPA može istraživati i ratne zločine Orića i srpskih Orića, i hrvatskih Orića. Ali, ne može jer je, kao i OBA, Sud BiH, DGS, RAK, STK..., formirana samo da bi Država imala institucije a ne da nešto rade. Stoga je onaj Volfgang možda i u pravu. Haški sud je formiran da sudi Srbima i prikuplja dokaze za to. Za zločine nad Srbima niko mu nije rekao da prikuplja pa ih i nema. Pa ih, tako, nema ni protiv Orića.
Tako i za prvi masovni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, niko od raznih državnih struktura ni prstom nije mrdnuo. Bitno je da je Orić Oslobođen.
Kumrovec spava, paseki spavaju, zločinci spavaju a karavana trajanja BiH prolazi. Nema potrebe da je bilo ko razbija.