NAS DVA BRATA, OBA ESDEPEA
Savez nezavisnih socijaldemokrata, u narodu poznat kao SNSD, primljen je u punopravno članstvo Socijalističke internacionale.
SDP iz Hrvatske i SDP od Lagumdžije glasali su protiv. Mimo svijeta.
Noćas nisam oka sklopio tražeći pamet u dva esdepea a koju na desetine svjetskih partija nemaju, tražeći ono što vide ZA-SA socijaldemokrati a svi ostali ne vide. Dabome, nisam našao nikakav racionalan razlog za glasanje protiv prijema SNSD u SI.
Kao što nema racionalnog razloga da Lagumdžija, zajedno sa ostacima njegovog Esdepea, dvije godine šalje pritužbe, panjke i cinkanja institucijama SI i pojedincima o toma kako SNSD vodi nacionalističku politiku i stvara regionalnu nestabilnost.
No, razlog postoji. Samo što nije racionalan.
Lagumdžija i njegova partija (a naš je savez – savez je uvijek demokratska stvar, partija uvijek može da se izvitoperi u diktatauru i staljinizam a savez samo može da se raspadne) se prema SI ponašaju kao prema OHR. Lagumdžija, u biti, želi da Socijalistička internacionala ima bonska ovlaštenja a da on, Lagumdžija, sjedi kao paša i određuje kome pada glava a ko će voditi SNSD.
Postoji i razlog za to što je SDP Hrvatske tu, u tom kolopletu marginalaca i poslijepodnevnih imaginarnih minijaturnih pašaluka sa Miljacke. SDP Hrvatske je takođe politički jalova partija kao i Lagumdžijina. Takođe je nastala iz mračnih neokrečenih odaja Centralnog komiteta. Takođe nikad neće doći na vlast kao ni Lagumdžijina SDP.
E, da tu malo stanem.
SD Hrvatske je imao istorijsku šansu sa Račanom da pobijedi na izborima. Imao je i istorijsku šansu sa Milanovićem. Pa nije. Jalova politička priča i uplašena dosljednost, nedostatak odgovora na sva pitanja ili njihovo izbjegavanje, ne donose pobjedu. A bez pobjede, svačiji politički program ostaje nerealizovan. SDP Hrvatske je zaboravio na hrvatsku dijasporu u BiH. To su neartikulisani Hercegovci. Možda jesu, ali oni su realnost i donose glasove. SDP Hrvatske nije ni riječi prozborio o državnom interesu Hrvatske – granice sa Slovenijom, zaštićeni ribolovni pojas na Jadranu, odnos prema Srbima. Račan nije smio ni pomenuti hapšenje Gotovine ili ulazak Srba u Vladu Hrvatske. Sve to je smio Sanader - i pobijedio.
Time je SDP Hrvatske došao u opasnost da nikada više ne pobijedi. Jer, Sanader i HDZ drže sve adute u svojim rukama. SDP ne može u svom programu učiniti ništa više, ne može napasti Sloveniju niti Srbina predložiti za mandatara. Za takve moje pradjed Toman kaže: ovca jalovica.
Dva SDP-a su glasala protiv punopravnog članstva SNSD u Socijalističkoj internacionali zbog svog unutrašenjeg, imanentnog nacionalizma.
I Lagumdžiji i SDP by Agram, smetaju Srbi i Republika Srpska u BiH. Lagumdžijina politika je BiH bez entiteta a to znači bez Srba. Jasan je njegov unitarizam, to mu je u političkom programu (ustavne promjene za ukidanje entiteta). SDP Hrvatske, kao hrvatskim nacionalistima koji nisu smjeli uhapsiti Gotovinu i pustiti Srbe u Vladu, smeta Republika Srpska jer Srbima iz Hrvatske, i onima koji su preživjeli i onima koji su olujisani, pokazuje da neki takav kolektivni oblik može postojati u BiH pa je možda i Hrvatska u opasnosti da neko sutra traži autonomiju itd.
Savez nezavisnih socijaldemokrata praktikuje realnu socijaldemokratiju koja mora imati odgovor na sva pitanja života, ekonomije, integracija, kulture, pa i – nacije. Nije realna socijaldemokratija da ne postoji SDP Zlatka Lagumdžije (mada je tužna i tragična) i ništa se ne postiže protiv nekoga nego za sebe.
Kad to shvate dva brata esdepea, možda će bolje stajati kod realnih birača.
Mada za Lagumdžiju nema nade.
(562 riječi za dva tužna esdepea)
Savez nezavisnih socijaldemokrata, u narodu poznat kao SNSD, primljen je u punopravno članstvo Socijalističke internacionale.
SDP iz Hrvatske i SDP od Lagumdžije glasali su protiv. Mimo svijeta.
Noćas nisam oka sklopio tražeći pamet u dva esdepea a koju na desetine svjetskih partija nemaju, tražeći ono što vide ZA-SA socijaldemokrati a svi ostali ne vide. Dabome, nisam našao nikakav racionalan razlog za glasanje protiv prijema SNSD u SI.
Kao što nema racionalnog razloga da Lagumdžija, zajedno sa ostacima njegovog Esdepea, dvije godine šalje pritužbe, panjke i cinkanja institucijama SI i pojedincima o toma kako SNSD vodi nacionalističku politiku i stvara regionalnu nestabilnost.
No, razlog postoji. Samo što nije racionalan.
Lagumdžija i njegova partija (a naš je savez – savez je uvijek demokratska stvar, partija uvijek može da se izvitoperi u diktatauru i staljinizam a savez samo može da se raspadne) se prema SI ponašaju kao prema OHR. Lagumdžija, u biti, želi da Socijalistička internacionala ima bonska ovlaštenja a da on, Lagumdžija, sjedi kao paša i određuje kome pada glava a ko će voditi SNSD.
Postoji i razlog za to što je SDP Hrvatske tu, u tom kolopletu marginalaca i poslijepodnevnih imaginarnih minijaturnih pašaluka sa Miljacke. SDP Hrvatske je takođe politički jalova partija kao i Lagumdžijina. Takođe je nastala iz mračnih neokrečenih odaja Centralnog komiteta. Takođe nikad neće doći na vlast kao ni Lagumdžijina SDP.
E, da tu malo stanem.
SD Hrvatske je imao istorijsku šansu sa Račanom da pobijedi na izborima. Imao je i istorijsku šansu sa Milanovićem. Pa nije. Jalova politička priča i uplašena dosljednost, nedostatak odgovora na sva pitanja ili njihovo izbjegavanje, ne donose pobjedu. A bez pobjede, svačiji politički program ostaje nerealizovan. SDP Hrvatske je zaboravio na hrvatsku dijasporu u BiH. To su neartikulisani Hercegovci. Možda jesu, ali oni su realnost i donose glasove. SDP Hrvatske nije ni riječi prozborio o državnom interesu Hrvatske – granice sa Slovenijom, zaštićeni ribolovni pojas na Jadranu, odnos prema Srbima. Račan nije smio ni pomenuti hapšenje Gotovine ili ulazak Srba u Vladu Hrvatske. Sve to je smio Sanader - i pobijedio.
Time je SDP Hrvatske došao u opasnost da nikada više ne pobijedi. Jer, Sanader i HDZ drže sve adute u svojim rukama. SDP ne može u svom programu učiniti ništa više, ne može napasti Sloveniju niti Srbina predložiti za mandatara. Za takve moje pradjed Toman kaže: ovca jalovica.
Dva SDP-a su glasala protiv punopravnog članstva SNSD u Socijalističkoj internacionali zbog svog unutrašenjeg, imanentnog nacionalizma.
I Lagumdžiji i SDP by Agram, smetaju Srbi i Republika Srpska u BiH. Lagumdžijina politika je BiH bez entiteta a to znači bez Srba. Jasan je njegov unitarizam, to mu je u političkom programu (ustavne promjene za ukidanje entiteta). SDP Hrvatske, kao hrvatskim nacionalistima koji nisu smjeli uhapsiti Gotovinu i pustiti Srbe u Vladu, smeta Republika Srpska jer Srbima iz Hrvatske, i onima koji su preživjeli i onima koji su olujisani, pokazuje da neki takav kolektivni oblik može postojati u BiH pa je možda i Hrvatska u opasnosti da neko sutra traži autonomiju itd.
Savez nezavisnih socijaldemokrata praktikuje realnu socijaldemokratiju koja mora imati odgovor na sva pitanja života, ekonomije, integracija, kulture, pa i – nacije. Nije realna socijaldemokratija da ne postoji SDP Zlatka Lagumdžije (mada je tužna i tragična) i ništa se ne postiže protiv nekoga nego za sebe.
Kad to shvate dva brata esdepea, možda će bolje stajati kod realnih birača.
Mada za Lagumdžiju nema nade.
(562 riječi za dva tužna esdepea)
