RUSI, NACIONALIZAM I KRETENOIDI
Ne znam šta im je. Novine su pune intervjua. A već odavno potiskujem mržnju prema čitanju novina. Dok nisam otišao u rat, sve o ljudima sam naučio iz novina. I mnogo čega još. Kada sam zakoračio u prvi rov, vidio sam da je sve bilo pogrešno. Ali čitanje novina mrzim iz dva razloga: zato što to moram da radim i zato što ne vrijede ni po zvizde ladne vode. Onaj izmećar danas, u svojim novinama, kaže da je sudbina dijete-Bakira sudbina Bosne i Hercegovine. 47. Njutnov zakon: Pored budale je teško ostati normalan. A historičar Enver Imamović, iz klase ameba-hrvatskih-historičara (prvo su nastali Hrvati pa onda amebe), izvodi historijski slijed kako su Bošnjaci ovdje nastali na 250 godina bogumilske krvi koju su im puštali evrpski hrišćani, kako su ovdje, istina, bili katolici i pravoslavci ali kao Bošnjaci, pa su tek u 19. vijeku iz Beograda i Zagreba izvršili propagandnu agresiju i pritisak i ubijedili te Bošnjake da su oni u stvari Srbi i Hrvati. Historičar je tu umiješao i Bosanski naciju pa one koji je negiraju, podsjetio da jedan Bizantski pisac 1166. godine pominje narod Bosne kao Bosenikos tj. Bošjane. Ja i dalje tvrdim da su Hrvati i Srbi, kao slavenska plemena, nastanili BiH pa su se onda pojavili rimski hrišćani pa onda sranja sa bogumilima koji su došli iz Bugarske, pa onda Sablja, zna historičar čija. Ja i dalje volim reći da Ovdje žive muslimani a da za bošnjake i bosance nisam siguran. Uostalom, u današnjim novinama se 36 puta pominje Beč pa Beč ipak ne postoji u Austriji. A Imamoviću: Nacija se ne pravi s pomoću one stvari.
Onda Žarko Papić, u intervjuu, postavlja tezu da je ekonomija ovdje propala pa se poteže nacionalizam da to sakrije. I tako šest puta u zadnjih sto godina. Kao kad je Haso stao na koru banane pa mu se Husina ćakija 17 puta našla među rebrima. Ne sjećam se čega je dr Žarko dr, ali takvu besmislicu, da je tačna, znali bi i europljani pa bi ovdje donijeli pare, otvorili fabrike, potopili krizu, podigli BDP i Dodik, Silajdžić, Tihić i socijalreket Lagumdžija, bi nestali sa političke scene a Bosnom, sa Usorom i Neretvom tekao bi samo jedan čovjek – jedan glas.
A onda znakovit tekst: Rusija postaje nova hrvatska saveznica.
Mladen Pleše, ostatak starog novinarstva, razumno reda činjenice. Rusi u MOL-u, Rusi u Srbiji, Rusi u Republici Srpskoj a uzeće i te neke strukture u Federaciji. Sada hoće da kupe udio u Ini, nude i krak Južnog toka, Rusi u Mađarskoj... pozvali Kosorku Djevojku u Moskvu, koja, iako mi se doimala bjelovarski provincijalno, djeluje kao Mali Bijeli Putin, ministru vegete nije rekla njet nego marš.
Slično intervjuistima, nabrojanim i nenabrojanim, naročito kretenoidima iz Dana koji su opsjednuti Srbima i njihovim bogougrađenim zlom, Karlašica, Halilović, Vešović, Kacin... razmišljaju i kretenoidi iz Brisela pa se bave promjenama ustava, unitarizacijom, nametanjem, paketima, centralizacijom, nacionalističkom retorikom, ukidanjem Republike Srpske...
Umjesto da urade nešto konkrento kao Rusi.
Ali, ruku na srce, ili na dupe, u ovom slučaju svejedno, Ren, Kacin, Solana... nemaju domet da urade nešto kao Rusi. Da imaju, njihove zemlje, iz kojih ono bješe, bile bi politička i ekonomska čuda.
A ona slovenačka protuva Kacin i na pasja preskala napada Bilta baš zato što im je, svojom ličnom žrtvom neuspjeha u Butmiru, pokazao da idu pogrešnom prugom.

PAPA KOD TOMPSONA
Neki mediji, sa naglaskom na balkanske, čudili su se vijesti da je aktuelni papa primio, u grupnoj audijenciji, obitelj Tompson i onda se fotografisao sa njima i njim. Tompson je onaj pjevac čiji stihovi liče na: Neretvico, dobro da ti nemaš vrbe, možeš lakše nosit Srbe.
Aktuelni papa je Tompsonoviće primio dan prije nego što je ugostio Stipu Mesića, aktuelnog predsjednika Hrvatske.
Neki mediji, sa naglaskom na hrvaške, uzalud su se čudili.
Papa je, u stvari, pogriješio što je primio Stjepana Mesića.
Jer, on, kao inokosni državnik, političar bez stranke i mase, pripovijeda o antifašizmu, otkriva petokrakaške spomen ploče, ne dozvoljava da se izjednače Blajburg i Jasenovac, poziva da sveta stolica umiri popove. A papi pomenuti antifašizam, jednako je kao Tompsonu zapjevati Lađu francusku.
Papa je sljedstveno primio Tompsona i naraštaj. Tako nije podržao samo Tompsona već i mladež, buduće naraštaje. A poznato je da potomci Marka Perkovića neće pjevati Jasenovac i Gradiška Stara nego Ide Tito preko Romanije i Koliko je, joj, koliko je na Kozari lista, još je više, joj, još je više mladih komunista.
Sljedstveno, jer je papa, ne ovaj, ali papa je papa, podržao slom komunišća Poljske, pad Berlinskog zida, Neovisnost Hrvatske u paketu, što znači da je Oluja bila mašnica na paketu a nikada nije osudio Jasenovac iako se bavio tričarijama poput vidjelica iz Međugorja.
Kada je papa, raniji, bio u Banjaluci da blaženstvuje Ivana Merca, koji je, za vrijeme komunizma, u Banjaluci imao ulicu ali ga se papa sjetio tek kad je mrski komunizam propao, zajedno sa ulicom, i držao govor na novoj bini u blizini crkve koju su jake srpske snage srušile eksplozivom, ubivši, pri tome, bolesnog svećenika koji nije dopustio da ga iznesu, i koja se sada uzdiže i uz pomoć Vlade Republike Srpske, propustio je da barem pomene kako su ustaše i jedan katolički pop, kao stožernik moralno-političkog vaspitanja, samo nekoliko kilometara odatle, za jedno jutro 42. ili 43. pobili više od 2.500 Srba, bez ijednog pucnja. Maljevima.
Da je to pomenuo, pokojni papa, ja bih oprostio ovome što je primio Tompsona.
Ovako, odobravam mu.
Podrška ustaštvu mora biti dosljedna, ne samo ustaštvu kao hrvatskoj osobini, nego i ustaštvu kao istrebljivačkoj tehnologiji.

AUTONOMNI STATUT VOJVODINA
Vojvodina, ta titoidna administrativna cjelina, kako bi rekli tradicionalni Sujdi, Srbi U Jednoj Državi, srbonaplavna zemlja kako bi rekao balaševićizirani ljubitelj ravničarskih krmećih i vinskih specijaliteta u stihu Jeblo vas veslo koje vas preneslo, upućenom kolonizatorima koje je Tito preveslo u Vojvodinu da bi srpsku zemlju dao muslimanima u Bosni, kako bi rekli šešelj-vukaši s kraja prošlog vijeka i pred početak jedinstvenih bratskih ratova, taj osamstočetrdesetosmaški samosvojni entitet kojeg je istorija zarobila u SFRJ pa kasnije u SRJ pa sada u Srbiju, taj uvijek eksploatisani rudnik kulena, vina, ribe i žita, jedanput od strane hrvatskog neovisnog turizma a drugiput od strane šumadijskocentričnih demokrataša koji bi da pod plaštom evropejizma tutnumugaudupe unizarizam i beogradizam kao na Kosovu, samo drugim sredstvima, dobila je Statut i Zakon o nadležnostima.
Srbobrizi tradiconalnog tipa optužuju kratkosljepu vlast koja je uvažila raspad i omogućila početak nečega za šta niko ne zna u šta će se pretvoriti a nije uvažila dvije trećine Srba koji žive u Vojvodini. Oni jasno govore da će se od Srbije otcijepiti prvo Vojvodina pa potom Sandžak. Po toj apokalipsi sutra, dodajem ja, Turci će ponovo osvojiti Smederevo a Sujdi će čekati da se rodi neki Vuk pa da ode u Beč da ponovo pravi srpsko pismo i jezik i tako sve ispočetka.
Najvažnija stvar u cijeloj priči su te dvije trećine. Na Kosovu su igru odigrale, takođe dvije trećine, samo Šiptara, jer je bilo, ne tako davno, vrijeme kada je Srba bila jedna trećina na Kosovu. Te kosovske dvije trećine Šiptara stvorile su državu, malo priznatu, malo nepriznatu ali ima vojnu bazu što je važnija činjenica. Glavno pitanje je zašto vojvođanske dvije trećine, svojom političkom artikulacijom, ne ostave Vojvodinu u Srbiji, bez nadležnosti.
Ako to neće da urade, svaka kukumigamajko je suvišna.
Statut i Zakon o nadležnostima, odnosno Slučaj Vojvodina, znak je jedne duže bolesti Srbije. Srbija nije izgradila identitet i svijest o sebi, demokratskoj, evropskoj, širokoj, decentralizovanoj ali srpskoj državi. Stoga se i dešavalo sve što se dešavalo – pravila je pandržave, dizala bune i dvadesetsedme martove, stradali su Srbi izvan Srbije jer su se uzdali u Srbiju koje nema a koju su zamjenjivala Četiri S, Sloba Sloboda Smak Sveta, stradalo je Kosovo, jer je Srbija bila najodgovornija za svoje Kosovo, nije, valjda, Kardelj, Đuro Pucar Stari ili Šuvar, stradala balans štanga države Srbije, jer se Srbija nakrivila, neda Kosovo koje nema a ima glavni grad Vojvodine kojeg neda.
Srbija mora da formuliše svoj identitet i projektuje pobjedu za koju se mora neprestano boriti i kad je izvojuje, demokratijom, ne mecima, dabome. To bi podrazumijevalo, kao što je govorio Dodik, da se podijeli Kosovo, uzme sjever a ostalo baci, sad je kasno, uredi zemlja kako sam rekao, široko demokratski, evropski, decentralizovano, i uspostavi balans koji će zauvijek isključiti dramosere, kukače, paničare i vatrogasce iz nacionalne pripovijetke.
Ko će to da uradi.
Ne znam. Ali, bez dvije trećine neće ići. One moraju da ga imenuju.
Dosad se uvijek radilo o tome da im ga neko imenuje.
Što se može uobličiti i u vikne.

KO JE KRIV ZA RAT
Istraživanje javnog mnijenja, koje je na prostoru bivše SFRJ, proveo Božo Skoko sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti a na temu krivaca za rat, vlastitih i zagraničnih, donijelo je zanimljive pokazatelje tokova narodne pameti pravcem iz guzice u glavu. Meni su zanimljiviji procenti za vlastite dripce nego za tuđe. Slažemo se da su oni drugi najveći problem.
Skoro 11% Hrvata u Hrvatskoj smatra da je za rat odgovoran Franjo Tuđman.
15% bosanskohercegovačkih bosanaca smatra da je za rat odgovoran Alija Izetbegović.
18% srbijanaca smatra da je za rat odgovoran Slobodan Milošević.
Mislim da bi procenti bili mnogo veći da se neke stranke potomkinje tih dželata, idiota i ludaka, već više od decenije ne bore da ih snize ili barem zadrže na zateknutom nivou. To znači da je međunarodna zajednica, ako je htjela da se predstavi dobroljudnom, trebala da zabrani ratne stranke, kćeri i majčice pomenutih ludaka a ne da ljude vodi u Hag, među njima i mnoge koji se nisu ni očešali o krivca niti o njegovu majku, i da tako samo pobijaju procente o shvatanju krivice vlastitih dželata.
Šta govori podatak o 11% hrvaćana, 15% bosnohercega i 18% srbijanaca koji smatraju da su njihovi svevišnji, sveratni i svepljačkajući očevi nacije, naroda i dobara, krivci za projektovanje onoga što su oni u ime njih radili.
Znači da se pripadnici Mog naroda otimaju, da počinju da misle a ne samo da uneređuju okolinu. Tamo gdje postoji više vrsta Mog naroda, kao što je BiH, tamo je stanje uneređenije. Nije poznato da li je istraživnje FPZ išlo u takve detalje ali kada bi Ovjde pitali ko je kriv za rat: Karadžić, Alija ili Boban, jer Kljujić je spodoba i one ne može biti kriv nizašta, procenti bi bili nepovoljniji pošto se Moji narodi svakodnevno viđaju i mrze.
Da su svi Moji narodi uspjeli da formiraju nove, postratne stranke, koje bi se odmah na kraju rata morale, u borbi za birače, opredijeliti da kažu istinu o krivcima za rat Mog naroda, ne bi danas bilo Tihića, Silajdžića već odavno, Lagumdžije muljadžije... a o Ragiju da i ne govorim.
A upravo ti, koje pominjem, drže svoje procente pod kontrolom, da ne rastu, pričama o tome kako su Dodik i Esenesde preuzeli Karadžićevu retoriku i tako pobijedili.
Mi smo samo na vrijeme, odmah poslije rata, prvo pukli iza ušiju Rašu i Slobu, da narod zna s kim ima posla. A Gulagumdžija, na primjer, nikada ništa nije rekao o Aliji Žrtvitelju Mira. U smislu krivca za rat, pljačku i klanicu.
Zato neće nikada pobijediti.

PIK – OHR – RG
Čak i anarhija ima svoje zakonitosti po kojima se odvija.
Sve što se događa sa Higsovim bozonom zvani Rafi Gregorijan, ono za šta je odavno proskribovan u Republici Srpskoj, i ono za šta je skoro proskribovan u DABBB, posljedica je trenda kanalisanog internacionalno-jurisdikcijskog haosa s pomoću kojeg se vlada u BiH i nad BiH.
Dakle, pođimo redom.
PIK – samoproglašeno tijelo koje okuplja zemlje zainteresovane za BiH po raznim osnovama. Niko ne zna kako je nastala ta javna masonska loža a prvi trag je da su, čini mi se, UN, ili neko tijelo u okviru UN, rekle da pozdravljaju napore PIK-a. To je prvi pisani trag o Piku, ako se ne pronađe nešto uklesano na stećcima.
PIK je djelovao putem deklaracija iz Sintre itd. a najpoznatija je Bonska kojom su uvedena i Ovlaštenja Ohaera za jednosmjerni nezaštićeni seks sa Bosnom i Hercegovinom, sa naglaskom na ogologuženje Republike Srpske.
Pod tim Pikom i deklaracijama razvrzao se Ohaer pa je, umjesto Visokog predstavnika i njegovog osoblja, došlo do palatalizacije, osmoze ili transvestitizacije pri čemu je Osobolje Ohaera imalo svog viskog predstavnika. Kako bi se to izvelo do kraja, Visoki predstavnik je dobio Prvog zamjenika, zatim Vršioca Dužnosti Visokog predstavnika a sada vidimo iz uvaženih izjava da postoji i Glavni zamjenik. Obično su to bili Američani. Velika nužda je nastala kada je to mjesto zauzeo Rafi Gregorijan jer je on i trolični zamjenik (prvi, vršeni i glavni) ali i Veliki vezir Brčkog.
Rafi Gregorijan je javno demonstrirao svoj tajni rad onda kada je pozvao Tužioca Obarašina u Ohaer i uručio mu katil-ferman.
Da je Đavo odnio šalu a Mutno Dunavo štalu, saznaje se iz izjave dužnosnika SAD u BiH o tome da je Rafi Gregorijan odgovoran Piku, Savjetu za implementaciju mira. A ne diplomatskoj službi SAD, dodajem. To što SAD podržavaju RG, to je politička stvar. Bitno je da je javno obznanjeno da RG ne odgovara SAD. SAD ne žele da stanu iza njegovog rada kao posljedice svojih napora u BiH.
Klupko projektovanog haosa se odmotava dalje i izjavom ruskog ministra inostranih poslova koji precizira da se Rusija složila sa Bonskim ovlaštenjima ali samo u krajnjem slučaju. Visoki predstavnici su onda to radili i kad im se samo pripiša. Lavrov je, takođe rekao da su zemlje, koje su dio Pika, bez saglasnosti Rusije ubacile ustavne promjene u nove uslove za BiH.
To se može tumačiti kao pokušaj zaobilaženja i atrofiranja Pika i uklanjanja Rusije kako bi se provela otimačina BiH isključivo za potrebe EU i NATO. Revitalizacija Otomanskog Balkana samo je nesterilizovan instrument iz te retorte.
Takav slijed neregularnih poteza i faktora, zakonito je doveo do Rafija Gregorijana kao pojave a ne više kao ličnosti.
Rafi Gregorijan je modifikovani virus nilskokonjske gripe koja može izazvati gangrenu i inače nagniječenog tkiva BiH.

PARALELIZACIJA BUTMIRA
Tihićev Bulevar Butmir je sve prazniji. Iako je Dodik odmah rekao da će doći. Možda to i jeste problem. Da je Dodik rekao da neće doći, možda bi ostali prispjeli, da prokažu krivca. Esbeiha ne dolazi jer Esdea eliminiše strance. Esdepe ne dolazi jer vladajuća petorka treba da riješi probleme bez opozicije, to jest Lagumdžije, kako bi Lagumdžija mogao da kaže da su izdali BiH i slično. Ostali se nećkaju, oćkaju.
Sven Alkalaj, diplomatski alhemičar, nastao od sluganskog pajdaša, stranačkog pripadnika i dvojnog državljanina, u Istambulu je razgovarao sa Obnoviteljem Otomanskog Balkana, turskim ministrom Davutogluom i Vukom Jeremićem, ministrom inostranih dela Srbije. Alkalaj je ukazao na problem entitetskog glasanja i to jasno istakao, rekao je. Iskazana je i neupitnost teritorijalnog integriteta BiH, rekao je. Alkalaj.
Tako paralelno teku dva butmirska procesa.
Jedan farsični a drugi falični.
Ako nisu svi htjeli doći Dodiku, nema potrebe provjeravati da li će svi doći Tihiću.
A trojica ministara nisu ni trebali da se sastaju da bi utvrdili da je teritorijalna cjelovitost neupitna.
Niko ne postavlja pitanje teritorijalne cjelovitosti BiH. U pitanju je invazija na Republiku Srpsku i njena aneksija Državi, državni udar Gregorijana i kompanije, raspad Federacije, kolonijalni položaj Hrvata.
Ni jedno od ovih pitanja neće biti riješeno ako neko izjavi da je teritorijalna cjelovitost neupitna.
A da ne postavljam temeljno pitanje: Ko je ovlastio smušenog dvostrukog državljanina Alkalaja da sa nekim tuđim ministrima razgovara o unutrašnjim pitanjima i ustavnim postavkama BiH. Šta ima ministar teritorijalne cjelovitosti da razgovara sa Obnoviteljem Otomanskog Balkana. I to o ukidanju entiteskog i uvođenju otomanskog glasanja.
BiH je već zaplakala za Aprilskim paketom. Sada će zaplakati i za Prudskim procesom. Prag se snižava. Sutra će, možda, zaplakati za sastankom kod Dodika.
Nije pomogao Bajden. Nije pomogao Ren. Nije pomogao Bilt. Traži se pomoć od Davutoglua i Ankare. I taj prag se snižava.
Prvi konkretan rezultat tog butmirskog paralelizma biće propast Federacije koju ne može sačuvati ni ukidanje Republike Srpske ni odbrana BiH.

BORENOVIĆ U NARODNOM OSLOBOĐENJU
U pivarsko-milicionarskom biltenu, posljenjem tranšeju odbrane Rafija G, Sarajevskom Oslobođenju, objavljen je veliki intervju Branislava Borenovića, rođenog opozicionara iz redova demokatskog Pedepea.
Tako su se potvrdile dvije stvari.
Sarajevsko Oslobođenje Vildane S jedno je od podšapnih, štapskih glasovila (riječ posebnog značenja za dvostruku upotrebu) Rafija G. To je očigledno po tome što Pedepe i Depeče, Čavić, imaju neograničen prostor za svoje opozicione istupe, stavove pa i za najcrnju stranačku propagandu. Iz te količine zaključujem da se u Republici Srpskoj, gdje je glasačko tijelo garažnog konzorcijuma Pedepeče, proda najmanje četiri stotine hiljada primjeraka Oslobođenja. A tekstove sa glavnim ulogama Čavića, Ivanića i Borenovića, objavljuje banjalučka dopisnica, jedan od gostujućih plesačica sa zvijezdama, onomad u garaži banjalučke ispostave Ohaera, koje je okupio Rafi G.
Drugo. Štablije Rafija G i inženjeringa, kao i sami pomenuti opozicionari, ne razumiju da na taj način, istupima u Sarajevskom Oslobođenju, govore gluvima. Čitaoce tog pivarskog biltena uopšte ne zanima ko su oni i šta govore. Čak i kad bi bili članovi Esdepea. To, dalje, govori, da oni nemaju pojma o permanentnom izbornom procesu, pozicioniranju, segmentiranju i prezentaciji. A ne mogu ni imati pojma kad su politički kalamari, nakupci sitnom političkom stokom kojom prilikom su zamijenili uloge.
Ali ni to nije najgore.
Borenović je izjavio da Dodik troši narodne pare kao svoje. To je izvučeno i u noseći naslov na prvoj strani. Tako će samo biti prezentovan prijem BiH u Evropsku uniju, ako do tada išta ostane od – Evropske unije.
Borenović nije ni shvatio da je tako Dodika, u stvari, pohvalio. Niko neće svoje pare davati ubudale.
Niko ne bi svoju banku prodao za jedan euro ili za stopedeset hiljada maraka.
Čelnik Pedepea, koji je to učinio, ne bi ni svoj automobil prodao za jedan euro.
A Borenović, čije neobrazovanje dozvoljava i takve gluposti kao što je „otkriće“ namjere vlasti da likvidira Investiciono-razvojnu banku Republike Srpske i tako oslobodi korisnike kredita otplate, svoju političku mladost i eneriju gubi u getu demokratskog progresa.
Da sam na njegovom mjestu, u trenutku kada je privatizacija 2001-2005 ušla u skupštinsku analizu, ćutao bih i sakrio se iza debelog stuba da me ne ubalegaju, više nego što se sam ubalegam.

DRŽAVNI UDAR OHAERA
Informacija Vlade Republike Srpske, na 30 stranica, pod nazivom Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u Republici Srpskoj i podnaslovom: Ohaerovo kreiranje i održavanje nestabilnosti u BiH kroz djelovanje Rafi Gregorijana i drugih protiv Republike Srpske, koja sistematizuje činjenice prije i nakon tužbe protiv udruženih mediokriteta, plaćenika i podrepaša, Barašina, Furlana, Gregorijana, Apčera, Šahbegovića, Hadžiomerovića, Vaskovića, Babića i Lukača, pokazuje da djelovanje dobrog dijela, javnog i tajnog, međunarodne zajednice u BiH, pod okriljem OHR kojeg su strane potpisnice Aneksom deset pozvale u BiH a koji je odgovoran Savjetu bezbjednosti UN jer je imenovan u skladu sa relevatnim rezolucijama tog tijela, ima sva obilježja permanentniog državnog udara u BiH.
I to pod okriljem Ujedinjenih nacija a uz saučešće zemalja koje su se samoproglasile Savjetom za provođenje mira.
Poznato je kako se izvodi državni udar. Ovisno od zemlje, potrebno je zavladati nekolicinom važnih poluga kao što su mediji, policija, tužilaštvo i sud a raspustiti ili blokirati vladu i parlament. Eventualno šutnuti predsjendika države u dupe.
U praksi se sve to izvodi munjevito, u jutarnjim časovima. Kad ljudi pođu na posao, vlast je već nova.
U BiH, pod okriljem Ohaera, državni udar se izvodi temeljito i permanentno.
Najprije je zavladano vojskom. Reforma odbrane, koja je u stvari značila ukidanje Vojske Republike Srpske koja je, za razliku od ostalih „komponenata“, sigurno bila zapreka sa silom takvoj vrsti antidejtonskog djelovanja.
Ostao je lakši posao. Ohaer je bio formlano utočište Gregorijanu za dugotrajno organizovanje državnog udara u kome je potčinio:
· Medije (koliko mu treba)
· Tužilaštvo BiH i uneređenog tužioca Barašina
· Sud BiH sa fasadiranom predsjednicom suda i grupom međunarodnih samozvanika sumnjivog morala i namjera
· Nevladine organizacije
· Konglomerat plaćenih telaldžija koji idu u narod i šire zbunjujuće glasine i neistine (Debela Berta, Mikroposlodavac, Babić 93...)
· Političke stranke, manje i veće snage (SDP, SDA...)
Cilj državnog udara je upravljanje Bosnom i Hercegovinom što se ima ostvariti ekonomskim, političkim i moralnim uništenjem Republike Srpske za koju cijenu će sarajevski unitaristi pristati da žive u prividu unitarizma u njiovu korist a suštinski da budu podjarmljeni i pretvoreni u banana-republiku.
Nekoliko posljednjih visokih predstavnika direktni su saučesnici državnog udara kojeg provodi Gregorijan sa potčinjenom kamarilom.
Savjet bezbjednosti UN, koji je dobio iscrpnu pravnu analizu Vlade Republike Srpske, kojoj informacija koju pominjem daje konkretne i hronološke dokaze i činjenice iz svakodnevice, i zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma, dužan je da odgovori na pitanja o svemu ovome. I da preduzme sankcije.
Dio odgovora nikada se neće saznati. Ili hoće kada Rafi bude na umoru, kao onaj starkelja koji je dao informacije za Votergejt a priznao to na samrti.
Sankcije se mogu preduzeti u vidu:
· Poništavanja i zatvaranja Ohaera i svih njegovih tijela (Savajet bezbjednosti i bilo koja od potpisnica što je pravni minimum za zatvaranje)
· Poništavanju svih odluka Ohaera i visokih predstavnika koje nisu usvojene u parlamentima ili koje parlamenti, već usvojene, povuku
· Formiranje suda Ujedinjenih nacija za kršenje međunarodnog prava, ljudskih prava i sprečavanje demokratije u BiH
· Sprečavanje prostog prerastanja Ohaera u Specijalno predstavništvo EU. Predstavništvo EU, odnosno stranci na službi, mora imati diplomatski status čiji agremani moraju biti prihvaćeni od nadležnih organa BiH a domaće paritetno osoblje mora imati saglasnost parlamenata u BiH.
Vidjećemo šta će reći ukopničko vijeće za implementaciju mira, krajem ovog mjeseca.

SMESIĆ
Orahovički Hrvat, Stipe Mesić Meša, izjavo je, opet, da Beograd treba da poruči Bosanskim Srbima da je Sarajevo njihova prijestolnica.
Sam je poručio Hrvatima u BiH, po njemu, vjerovatno, bosanskim Hrvatima, da za njih nije dobro da imaju treći entitet jer bi to bio geto. Bolje je da budu konstitutivni na cijeloj teritoriji. Otprilike kao bujad, zelje ili maslačak.
Zatim je taj predsjednik države koja Slovencima ne da more a on sam Srbima ne da entitet, izjavio, u intervjuu sandžačkom listu Danas, da se u Hagu sudi vođama bosanskih Srba „za zločine i za stvaranje Republike Srpske“, koja je „stvorena etničkim čišćenjem“. A Republika Hrvatska je stvorena igranjem žmire sa Srbima. Za njih je, „hrvatske građane srpske nacionalnosti“, Stipe Mesić Meša, očito islamski glasnogovornik sa Balkana, imao poziv da se vrate i uživaju sva manjinska prava.
Stipe Mesić Meša, doživotni bivši predsjednik Hrvatske, sam je sebe tako titulirao, očigledno ima jednonacionalni koncept balkanskih država u svojoj glavi. I unovčava ga već godinama na tržištu šovinističkih, nacionalističkih i unitarističkih iznutrica.
Kao što je mirno gledao žrtvovanje Srba u Hrvatskoj, tako mirno gleda i uništavanje Hrvata u BiH. Tako bi mirno žrtvovao i Srbe u BiH.
Mesićev angažman oko BiH i Republike Srpske, može se dvoznačno tumačiti.
Jedno značenje njegovog djelovanja je protivsrpsko. Radi se o klasičnom urođenom hrvatskom nacionalizmu koji se demonstrira i opstoji, isključivo i odnosu na Srbe. Prema drugim narodima, ta politička patoka Hrvatske servilna je, ponizna i podanička. Vegeta tom glavnom jelu hrvatske političke budišionice, bušićionice i kučarionice, koju dodaje Mesić, vjerovatno je i obiteljsko-srpski kompleks koji generiše veće katoličanstvo nego što je papino.
Drugo značenje je sporovoznije ostvarenje koncepta Šahovnice na Drini. Ukidanjem i poništenjem Republike Srpske, Srbi bi još u ovom vijeku postali manjina u BiH a to bi otvorilo mogućnost prihvatanja Bošnjaka u krilo i trbuh Hrvatske i konačno zadovoljenje težnji izvornog hadezeovskog nacionalteritorijalizma kroz Veliku Hrvatsku. Da li Mesićevi kontakti sa Iranom imaju ikakve veze sa ovim političkim djelovanjem, saznaćemo nakon smrti doživotnog bivšeg predsjednika Hrvatske, iz memoarskih knjiga njegovih saradnika.
Ne treba zaboraviti da je Mesić tipični proizvod teritorijalnog nacionalizma kojeg su lansirali i prihvatili marginalci titovog komunizma i samoupravljanja, oni iz sanu, francuske sedam, hrvatskog proljeća... i da se njegov svjetonazor ne može izdići iznad tih torova.
On, samo, kao Predsjednik, Fikus, Hrvatske, traži nove primjere za svoj svjetonazor.

OBRAČUN KOD RG KORALA*
Ako hoćete da vladate jednom zemljom, nelegalno, podmuklo, pokvareno, a uspješno, morate sve da usitnite i zavadite i držite ih na dovoljnoj razdaljini da se ne iskolju, jer nećete, onda imati kim da vladate, a da im dovoljno blizu bacate šećerleme, tako da mogu da se oblizuju od očekivanog užitka i da misle da je to baš njima bačeno. Pri tome ne smijeti činiti greške i dozvoliti bilo kome da se zbliži sa nekim drugim iz grupe niti, što je najkatastrofalnije, zaboraviti na nekoga ko će, u međuvremenu, postati moćan.
Naprimjer: Date malo šećerlema, para, za pokretanje novina. Ali date onome ko je vješt sa krampom a ne onome ko zna kako se prave novine. Zamolite ga, zaprijetite mu, da koncepcija mora da bude ona koju vi propišete. Tu koncepciju smještate u neprijateljsku sredinu kako se konceopcija ne bi primila i novine ne bi mogle da imaju tiraž. Nećete biti toliko ludi da omogućite profesionalnu novinu koja će narasti na 150.000 prodatog tiraža. Četiri ili pet hiljada je posve demokratska cifra.
Ili: Podržavate lidera i njegovu partiju. Ali odaberete narcisoidnog lidera suženih koncepata, ne mora pri tome nositi konjske naočnjake, previše je vidljivo, koji ne može nikada napraviti veliku stranku i kvalitetan politilčki program ali će iz svoje vlastoljubne narcisoidnosti raditi bolje nego oni sa Pavlovljevim uslovnim refleksom. Vi kažete: Vlast, a njemu pljuvačne žlijezde postaju gejziri. Nemojte napraviti grešku pa podržati lidera koji shvata politiku i danas i za deset godina i ima energiju da to provede.
Da, umalo da zaboravim, vodite računa koliko angažovanih lokalnih saradnika, špijuna, doušnika, narcisoida, poltrona, dupelizaca... imate. Ako ih je previše, torovi neće izdržati. Neko će izaći i najesti se mladog kupusa i pri tome lanuti da u toru ima svašta, samo nema mladog kupusa. (vidjeti TI, slučaj Daj para, ili NVO B, slično). Da Staljin nije na vrijeme umro propao bi zbog previše saradnika, špijuna, doušnika...
Veoma je rizično da u saradnji sa klasičnim kriminalcima, reketašima i korupcionašima, optužujete druge lidera za kriminal. Vaš miljenik će povjerovati da je optuženi i doista kriminalac i da on, miljenik, ima pravo da krade još više. Kada javnost sazna da krade, saznaće i da ste mu vi prijatelj i makro.
Nemojte nikada upasti u grešku da vas u zvaničnu i prijateljsku posjetu primaju vaši saradnici, doušnici, narcisoidi... i daju vam podršku. To je pogubno. Za njih (Vidjeti: zvanični sastanak ZL – RG, Sarajevo, 3. novembar 2009.). Nemojte dozvoliti da stranke koje volite izdaju javna saopštenja, u situaciji kada se vi uneredite, u kojima će da vas podržavaju riječima: Radi za dobrobit svih a naročito nas. Naročito je opasno ako ta stranka saopšti da vi i vaš ured, unered, doklegod ste tu imate pravo da ispitujete javne dužnosnike. Tako ste im omogućili da se oni predstave kao vaš poslodavac i naredbodavac. (Vidi saopštenje SDA u vezi slučaja RG i OHR, 3. novembar 2009.).
*Predavanje održano nevladinoj grupi vračeva i nižih predstavnika u prašumama jednog susjednog kontinenta a u okviru programa efikasne vlasti nad lokalnom močvarom punom konstitutivnih plemena.

KO STOJI IZA KATALONIJE I VOJVODINE
A KO IZA REPUBLIKE SRPSKE
Fudbalski savez Katalonije imenovao je, dakle, posjeduje prava i nadležnosti za to, selektora Fudbalske reprezentacije Katalonije. To je klasični majstor holandskog totalnog fudbala, Johan Krojf. Kaže se da je Katalonija španska regija. Kao i druge, koje takođe imaju svoje fudbalske saveze i reprezentacije. Te reprezentacije igraju prijateljske utakmice sa drugim reprezentacijama, ne samo regionalnim.
U Srbiji se priprema zakon o Vojvodini. Na sajtu Vlade Srbije je prijedlog tog zakona i u njemu je, nesporno, predviđen referendum stanovništva Vojvodine o promjeni njene teritorijalne cjeline.
Kada je, pred izbornju kampanju, 2006. Milorad Dodik pomenuo referendum u intervjuu novosadskom Dnevniku, ne govoreći o otcjepljenju, separaciji, kosovorepubljik, niti o priključenju velikosrpskom Beogradu, digla se kuka i motika, nana i nena, Rafi i Pedi, da proskribuju Dodika i Republiku Srpsku, da je skrešu, okrešu, apriliziju i butmirišu dehaelom u paketima nadležnosti adresiranim na Državu. Zahtijeva se i eliminacija Milorada Dodika iz politike, dobrovoljnih davalaca krvi i ljubitelja ekonomskog napretka.
Kada je, tu skoro, Republika Srpska htjela da okupi fudbalsku reprezentaciju, sva crvena svjetla su se popalila i u Sarajevu i u raznim javnim kućama fudbala i to je onemogućeno. Čak je i sporan Fudbalski savez Republike Srpske. Apsolutnu prednost ima Fudbalski/nogometni savez BiH u čijoj reprezentaciji igraju sami Bošnjaci.
Kada je drugi Tito, i drugovi Moša, Edi i Đido... formirali FNRJ, organizujući prethodno turneju Zlatni glas AVNOJ-a, niko nije popovao sa strane. Ni kada su unutrašnje granice crtali, niko nije garantovao i potpisivao sporazum. Tito je čak i van FNRJ mogao da radi šta hoće pa su ga molili da se povuče iz Trsta i da mrtve domobrane, ustaše, muslimanske kvinslinge, nešto četnika i vaskolike njihove tetke, ostavi tek strijeljane na teritoriji neutralne susjedne zemlje gdje su ih partizani bili stigli. A mladi skojevci su pjevali Nedaj, Tito, Trsta i Gorice.
Pa su, mnogo decenija kasnije te voluntarističke granice poslužile za raspad i rat i nastanak nezavisnih država.
Iza Vojvodine i Katalonije ne stoje velike dejtonsko-pariske sile. Nikakav međunarodni ugovor. Pa ipak njihove granice su nedodirljive. Toliko da neko prekogranični, niti svaki Španac, ne može igrati za reprezentaciju Katalonije. A Vojvođani imaju pravo na teritorijalni referendum. U toj velikosrpskoj Srbiji.
Iza Republike Srpske stoje sve svjetske velike sile. Čak i Turska. Pa, ipak, nekima njene granice ne znače ništa a nema pravo ni da igra reprezentativni fudbal u okviru svojih granica.
Očito je da je pedalj međunarodne zajednice i međunarodnog prava varijabilan.
Nekiput je usklađen sa erekcijom, nekiput sa disfunkcijom.
Za početak, trebalo bi obilježiti dejtonske granice Republike Srpske.
Takvo bogatstvo nemaju mnoge regije, pokrajine i autonomije u Evropi.

PERVERZIONISTI,
mondijalisti, samogenicidioti, mazohisti, globalisti, europejci, transpolititi... u Srbiji, u nedostatku umne gimnastike, dočepali su se hit-teme Biljana Plavšić i Milorad Dodik i time, ponovo, dokazali, da ih je Slobo umno unakazio sve do biološkog raspada zadnje moždane ćelije, da ih je Slobo jebo u mozak.
Vrhunac intelektualata, posebne vrste intelektualnog ejakulata, jeste nadnaslov Opis i komentar jedne fotografije Biljane Plavšić, u beogradskom dnevniku Danas, objavljen danas, kada je na naslovnoj strani objavljena i fotografija i najavni naslov o samootkrivanju spomenika Bilu Klintonu, na Kosovu Ravnom. Ispod podnaslova je tekst, na pola stranice, izvjesne Mirjane Miočinović, ne znam šta je i ko je ali mi liči na jednu od natašoidnih jedinki nastrano neostvarenih u socijalnom i svakom drugom smislu, znate vi kojem.
Opisuje Mirjana fotografiju, zamjera na bundi, osmijehu, fotoosjetljivim naočarima, Dodikovom glupo samouvjerenom osmijehu a onda navodi ratne citate Biljane Plavšić. Predočava da su ratne izjave važne, kao da je rat književno veče, recital.
Tipična intelektualizirana beoagramerska nota u potcjenjivanju svega postojećeg.
Onaj ko nije uspio da se ubaci u kantu za smeće Francuske sedam, u septičku jamu Dedinja, u aparathejd Politike i druge služinčadne jasle Slobinog Režima i Julinog Kiča, postao je antiepohejac srpskoločne kritike vlastitog zametka i okruženja.
Dotična Mirjana, i sve druge, naslađuju se na izgledu Biljane Plavšić i na onome što je govorila dok joj je glava bila u torbi i dok je padala krv svuda uokolo, a dotični intelektualati, po beogradskim uskislim stanovima živjeli na marlboru sa Kipra, pjenušcu, šmrku sa stakalaca i diskusionom izvraćanju uma. Stoga i ne gledaju šta je učinila Biljana, već gledaju kako izgleda (kao i agramerski drkadžija, onaj koji piše u Nezavisnim: Izgleda kao da je bila na odmoru a ne u zatvoru) i gledaju šta je govorila.
A učinila je:
· U samom srcu rata, na Palama, Slobi rekla: Marš, bre. I odbila da se rukuje s njim. Nisam primijetio da je neko od tih srbijanskih, beograderskih ljudskopravaša, pisnuo ili prdnuo za vrijeme Slobe Veličanstvenog.
· Samom Esdeesu rekla da je suicidno za srpski narod ostvarenje njihovog, i Slobinog, koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. A Mirjana i drugi beogardisti intelektualoidne sfere, pušili su ono što je Slobina kamarila švercovala, pili, oblačili, vozili na švercovanom benzinu... i nisu ništa rekli kada je Sloba uvodio sankcije Srbima preko Drine, bre. Nije primijećeno da su išta rekli Slobi, Miri, Arkanu, ili barem ulitanom Braciki Kertesu.
· Raspustila skupštinu i otišla na izbore. Nije krala izbore kao Slobo.
· Dala mandat mladom, sposobnom političaru a ne kao Slobo, dvorskim podsuknjašima.
Ne moraju intelektualoidni beogardisti mazohizma da znaju sve to. Ali bi trebali da znaju da tamo negdje, za njih daleko, postoji Republika Srpska koja ima svoju riječ, svoj karakter, svoj pogled na svijet, svoj put. Republika Srpska, koja se otela istorijskom vrtlogu srpskog uništenja i samouništenja, i uništenja od strane Slobe, i ostala na površini.
Dio tog uspjeha je i Biljana Plavšić a ne njena bunda.

ISKLJUČENI SMO
Seksopolis, grad sa 462 miliona jedinki, 14. mart 2274.
Dvije jedinke, sa brkovima, sjede u stakleno-mermernom boksu punom kiseonika, u sklopu Parka staklenika, najvećeg u gradiću, i zamišljeno ne trepću u veliki vazdušni displej iznad dva geolitera. Daje se megabaster Na današnji dan. Nevjerovatno, kako je davno stvorena oplođivačka ćelija koja ne potiče od muške jedinke, 2009. godine. Davno. Gdje ti, jedinko umrtvljuješ svoju lijepu gomilu ćelija. U geoliteru 876 c (geoliter je duboka zgrada, ukopana u zemlju, za razliku od solitera, a zbog korištenja toplte ispod zemljine kore, kako se ne bi na grijanje trošio kiseonik a produkovao ceodva). Jesi li jedinko porijeklom od muška ili ženska. Od ženska, ali na konotroli nisu primijetili brkove. Onda dobro, pokazaću ti moje oplodne ćelije koje sam noćas proizvodio od ćelija kože i instant sexualanata. Imam i ja svoje. Moje su ružičaste. Vidi. Da ih malo pomiješamo, da uživamo. Može, ako nisi politički obojena. Nisam. Vidi šta rade u teglici. Neka vrućina mi obuzima kožu ispod lakta. Možeš li mi pokazati penisfrekventor. Demontirali su ga i odnijeli dehaelom u Južnu Ameriku, u sklopu programa, oduči i zaši. Kada budeš imao opet plodne ćelije, xerkuj na 3678568990 na frekventnom čipu. Imaš ga ugrađenog. Imam, iza uha mi je. I otišla je na dno svog geolitera prošavši pored jednog drugog mermerostaklenika u kome su bile takođe dvije jedinke sa brkovima (brkovi su se već odavno pojavljivali na čelu jer su genetičari zaboravili na njih pa je to, vremenom, postalo modni hit. Po mirisu mi se, jedinko, čini da si iz gay kopulacije. Jesam. Predsjednik sam nelaboratorijskog udruženja za pomoć koseksualcima, onim jedinkama koje su različitog pola, da imaju svoje rezervate da se pare jednom u deset godina, u skladu sa najboljom evropskom prapraksom. Ko ih oplođuje. To je šljam. Noćas sam proizvodio oplodne ćelije, vidi bočice. Kako je predivno plava. Ali sam maštao da i njega koristim na stari, izvorni način. Naguzi se i odlijepi taj vakumpak sa guzice. Nema, jedinko, zašili su je, u okviru programa zaštite okoline od brabonjaka. Oplodim im pradjeda, gdje su otišla uska prava. Ne znam, jedinko sa penisom, vidiš da je još 2009. stvorena oplodna ćelija koja je izbacila iz upotrebe vas sa penisoarom. Eno, piše.
I doista, jedinka sa suludom željom za svog penisa, otišla je u geoliter sa arhivpjuterom i pronašla detalje o naučnom radu na Univerzitetu Stanford kojim je počelo uzgajanje muških i ženskih polnih ćelija za masovnu oplodnju. Sa srane ekrana antrfile: te godine je propala masovna oplodnja u bazi Butmir. Koji je penis Butmir? Pokreni Google. Pokreni Google. Pokreni Goo.........

GULAGUMDŽIJA
Pošto dva Esdepea, zagrebački i Lagumdžijin, nisu uspjeli da spriječe više od stotinu stranaka i partija koje su glasale da SNSD dobije status punopravnog člana u Socijalističkoj internacionali, zlatni sarajevski Zlatan je krenuo u inokosnu borbu protiv Dodika i nezavisnih socijaldemokrata.
Već drugi put tužaka nas glavnom drugu Socijalističke internacionale. Ovaj put iskružio je i sličicu iz novina na kojoj predsjednik Esenesdea, Dodik, dočekuje Biljanu Plavšić pošto je stigla u Beograd nakon oslobađanja iz Švedskog zatvora a na osnovu odluke haškog tribunala. Traži da SI Esenesdeu oduzme status punopravnog člana i pošalje nas u ćošak da klečimo na zrnevlju.
Ne znam šta je staljinizovani um mogao smisliti kao obrazloženje i opravdanje za tužakanje.
Pretpostavljam da je napisao da se Dodik smijao kada je vidio Biljanu Plavšić, da je potrebno uvesti kodeks po kome SDP, kao nezavisna bosanskohercegovačka agencija, propisuje koga može dočekivati, ispraćati i primati predsjendik SNSD, da socijaldemokrati i članovi socijalističke internacionale mogu da komuniciraju samo sa onima koji imaju uzase potvrdu o nekažnjavanju, ne stariju od šest mjeseci, da svaki socijaldemokrat i socijalist u BiH, a i šire, mora imati po jednog dodijeljenog špijuna, nadglednika i enkavedeovca koji će kontrolisati s kim se ko viđa.
Lagumdžija je dio sarajevskog političkog kruga koji ne živi u svom vremenu i u svom političko-geografskom prostoru. On je dio kontrolisanog života iz neke daleke tačke Kominterne ili tačke Istanbula. Ili dio privida da se taj život treba kontrolisati. Već je mučno slušati sarajevske kone kako se žale svakom živom u svijetu protiv Republike Srpske i Srba, kako traže da neko dođe ovdje i da čvrstom rukom i izdrkanim ustavom riješi njihove halucinantne zahtjeve o ukidanju Republike Srpske i hapšenju Milorada Dodika.
Genetsko nasljeđe nesamostalnosti, podjarmljenosti, kolaboracionizma, poniznosti do promjene imena i vjere i do potpunog onemogućavanja prihvatanja gole činjenice da sa nekim živite u istoj zemlji i da ona nije moguća bez tog drugog i drugačijeg, sa svojim interesima, ciljevima i stavovima, pokreće mehanizam koji je filigranski satkan od mješavine stambolskog nasljeđa i kominterovskog drila svijesti.
Tako se sarajevski politički krug doista vrti u krugu. Zbog traženja Dalekog Cara ne može da formuliše vlastiti politički program a zbog nedostatka vlastitog političkog programa, neprestano se traži Daleki Svemoćni Car.
Ako ništa nezna Zlatko Lagumdćija, prije svih, kako nezna da se ništa neće dogoditi i kada bi Socijalistička internaconala uslišila njegove pritužbe.
Šta bi nakon toga.
Tražio internacionalne brigade da ratuju protiv režima Milorada Dodika.

NEMOJTE SE PONAŠATI
PREMA NAMA
KAO PREMA SRBIMA
Baš kada se očekivalo da će nezavisna papinska vatikanska agencija proglasiti Ohaer blaženim i kada je trebalo osobolje, sa vršiocem dužnosti i prvim, drugim i trećim zamjenikom, poimenice, sa srednjim slovom, da uđe u Ustav Države, kada se očekivalo da Tihić do kraja života, jednom godišnje, ide pred bijelu kapiju, kao na ćabu i kada sam bio uvjeren da će taj Ohaer nastaviti svoj vječni svijetli život kao Katastar & Grunt BiH, da bi, negdje 13. marta 3012. ljeta klimatskog, objavio popis imovine Države Sulje, Zlaje i Harija - skandal.
Veliki skandal.
Nas, ugledne, poznate i značajne, Bošnjake, Žrtve, Pravednike, Državofile, Vjernike, Unioncentriste, Državofunkcionaliste, Dobre Bosance, Potomke Starih Bogumila, takorekući Ohaeromile, novu rasu na Balkanu, praljude novog Otomanskog davutoglaškog dubokog carstva, ubacili u neke krugove, kao da idemo na gađanje, na kakvo strelište sa bojevom municijom, ubacili u šeme i grafikone, zavjere i kriminale, a poznata je naša čestitost na svečetiri strane, i žrtva za Državu i Ohaer, naročito žrtva mira.
Zar i ti, sine, Ohaere. Ohaere, dobri abere, sefere, Ohaere, sine svake dobre matere, kako bi naricao Skender Kulenović, još majka nije takvih rodila, i nije ni jedna, kao tvoja neznana majka, po zemlji Bosanskoj hodila, da prostiš, preko rijeke, a ako ne može preko rijeke, barem zavezanih zastava do rijeke, Drine, da prostiš. Zar i ti da ruku digneš na Bošnjake, mada je u tim krugovima, samo nas nekolicina izvjesnih sa neizvjesnim moćima i poslovima, ali i to je ruka na Bošnjake, žrtve srboljudi, srbočetnika i srbozločinaca.
Zar tako, da IZ, kada mijena ustav, vjerovatno da ReIZ može biti na čelu IZ duže od tebe u Bosni, mora da uputi javni protest i da naglasi da se prema nama, Bošnjacima, ponašate kao prema Jevrejima. Ma šta kao prema Jevrejima, ponašate se prema nama kao prema Srbima, u stvari, kako biste se trebali ponašati prema Srbima.
Zar mi ilegalci, kriminalci, teroristi, dobri brate Ohaere.
Kako ćemo, sada i odsada, tražiti da tako satanizuješ Srne i Manji Entitet, kad si to, izrode Ohaere, učinio nama. To ne može oprati izvinjenje Incka i mucanje da je taj Analitički tim formiran prije njega, za vrijeme onog Srbina Lajčaka. Ko će sada da nam organizuje Butmir 171, 172, 173 i dokle bude trebalo.
Dakle, samo naivci, slikari generalići, sporomozgaši i oni koji nemaju nikakav osjećaj za političke koordinate, oni koji su umislili da su od Boga, i Ohaera, od Klintona i Ešdauna, poslani da tvore Državu, samo Državu i uvijek Državu, a da pri tome ne moraju imati nikakav realan politički koncept, mogu da misle da Ohaer, i drugi razni internacionalni jebivjetri, ambasade, dobrotvori... nemaju šeme, krugove, analize, analitičke, špijunske timove i karakteristike svakoga od nas i da mnoge nisu vrbovali u svoje redove i torove. Čak je i usrani Esdees, za vrijeme Raše Paljanskog, imao svoj Analitički tim, u obličju Tajfuna, koji je okupljao špijune i analitičare. Zašto to ne bi imao Ohaer, dobri i svijetli.
Bošnjački bosnozborci bi trebalo da znaju da su iz istog legla, iz legla SDSDAHDZ, u kome su pelene, cucle, humana, nana i kašice, čak i kakica, samo kriminoidna posteljica iz koje se nikada ne izlazi. Samo su oni drugi razotkriveni, usrani, upišani, i ukriminalisani, ranije od bošnjačke nomenklature, od sarajevskog političkog kruga.
Sve je već urađeno. To što neko sada čini zapisnik ili službenu zabilješku, ne znači da je došlo vrijeme za kukanje.
Da li i sada nadležnosti Ohaera treba ugraditi u domaće institucije, prije njegovog zatvaranja.

ČEKAJUĆI DAVUTOGLUA
Današnji sastanak lidera parlamentarnih stranaka, zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini BiH, u Banjaluci, formalno nije uspio.
Sarajevski politički krug je ušao u pucanj i u samom startu kategorički odbio ušečće. To je odredilo i dalji tok te inicijative. Ostali su iznosili različite argumente za izostanak, od toga da je dnevni red stvar pozicije do zauzetosti saborima ili drugimn obavezama.
Ipak, pokazalo se da su SNSD, DNS, SPRS i NS Radom za boljitak, najzainteresovaniji za Bosnu i Hercegovinu. Sve teme koje su predložene kao mogući dnevni red, odnosile su se na BiH i na njenu dobit. Narodna stranka radom za boljitak ima interes da dobije člana Predsjedništva BiH ili predsjedavajućeg SM. I to su jasno iskazali. DNS je rekao da neće učestvovati ni u kakvim razgovorima o ustavnim promjenama gdje se zahtijeva Butmirski paket. SNSD je saopštio poznati stav da je BiH ugovorna zajednica u kojoj je Republika Srpska najpreča ali se poštuje i stav onih kojima je BiH najpreča.
Odbijanjem razgovora, od strane sarajevskog političkog kruga, prije svega, zatvorena su vrata svakoj budućoj inicijativi ove vrste iz Banjaluke, što se Esenesdea tiče. Takođe, Esenesde neće učestvovati u razgovorima butmirskog inženjeringa.
Ta činjenica može koštati one kojima je BiH najpreča. Budžet, na primjer. Nije jasno kako će biti usvojen. Prošle godine je u Prudu dogovoren i, za ovdašnje prilike, glatko usvojen. Kako će se provesti ove godine?
Sarajevski politički krug i dalje čeka Bič božiji, nekon izvanjskog predsjednika ili potpredsjednika, komisiju, pik, ohr... čeka da Davutoglu formira tu ekonomsko-političku zajednicu pod nazivom Otomanska imperija II, kao centar svijeta, pa da Imperija kaže i Avganistanu i nama kako ćemo i šta ćemo.
Politička zrelost se ne može izgraditi i naučiti. Nije dovovljno postati stari konj i sačekati da se ostvari ono: kazaće ti se samo. Političku zrelost ili imaš ili nemaš. Ratne stranke, nastale na ratnim spermatozoidima, u vještačkoj oplodnji Mog Naroda i Njihovog Zla, ne posjeduju potencijal za političku zrelost i shvatanje trenutka. To se vidi na primjeru odnosa Hadezehrvatske i Slovenije. Prije šest godina Račan je postigao sporazum koji oni sada nude Sloveniji.
Tako i Age Sarajlije.
Nemaju BiH u ruci. Ni na grani. A neće da pričaju o njoj.
Po ustaljenoj prognozi o dva godišnja doba, u politici postoji godišnje doba u kome traješ i godišnje doba u kome propadaš, ali jednom zauvijek, doći će u stituaciju da mole da se razgovara o BiH.

PET CILJEVA I DVA USLOVA ZA PEDERE
Holanđanin Boris Ditrih, predstavnik najveće međunarodne organizacije za praćenje primjene ljudskih prava, HRV, je li, došao je u Srbiju da načini izvještaj o tome i o propaloj paradi ponosa. Parada ponosa je parada pedera. Peder je, poznato je, gay a gay je čmarstvenik, čmarodejstvenik, čmarnjak. Boris, bujne plave kovrčave kose, istovremeno je i rukovodilac LBGT programa u okviru Hjuman RV. To je program za onu popuplaciju. LBGT znači: lezi bilo gdje i turi.
Srbija se našla u velikom problemu. Ratko Mladić nije uhapšen, manjine se bune a LBGT populacija nema prava da ga turi gdje hoće. Susjedne zemlje, Rumunija i Bugarska, inače članice EU, daleko su odmakle u tim lezi i turi pravima. Uskoro će Srbijom da zavlada izreka: Jebu se ko Bugari, bre.
Elem, Politika, danas, isturi naslov: Gej prava neizostavna u evropskim integracijama.
A mi u BiH, nismo dozovlili, kao ni Srbija Paradu ponosa, promociju podvora. Podvori su, za mlade naraštaje, vrbove motke, debele ko ruka, na kojima dvojica nose plast sijena na sredinu njive, gdje će sadjeti sijeno. Podvori su glavni junaci zagonetke: Turim ja tebi, turiš ti meni. Jer, svako svoj podvor gura, da prostiš, ispod plasta na drugu stranu.
A i ja sam bio protiv toga.
To može biti ozbiljan problem prilikom ulaska BiH u Evropsku uniju.
Za razliku od evropskih zemalja gdje imamo ministre pedere od kojih jedan javno priča, u novinama, kako je sa momkom došao kod svoje majke a ona razdragano uskliknula: Znači, to mi je zet.
Podvorska populacija, Turim ja tebi, turiš ti meni, pri čemu je bitno da najmanje jedno nije žensko, uslov je, dakle, za ocjenu da je društvo demokratsko. Svi ozbiljniji zatvori u svijetu imaju ta LGBT prava isprkatikovana do krajnjih granica. Oni su svi, prije, BiH i Srbije, ispunili uslove za ulazak u Evropsku uniju. Nedostaje im još koja sitnica: izbori, pravo žena za kandidovanje itd.
Spopao me strah. Šta ćemo kada Boris Holanđanin dođe kod nas. U inspekciju. A ovdje ni para ni pedera. Uz to, oni sa hlačama za duboku vodi, i sa bradicama, agresivni. Mi, prirodnjaci, krava ne skače na kravu, konzervativni. Nema prolazne ocjene. Zalud ustavne promjene, But i mir, Bilt i paket.

POD ZASTAVOM TURSKE
Reforma odbrane bila je greška.
Kao i sve reforme na ovim prostorima. Od privredne reforme Borisa Kidriča pa do Šuvareve reforme školstva.
Ne samo zbog toga što je ukinuta Vojska Republike Srpske. Zbog propuštene šanse da se vojska uopšte ukine. I zbog toga što je stvorena još jedna poluga manipulacije Bosnom i Hercegovinom, poluga manipulacije u Bosni i Hercegovini i poluga novih sukoba.
Trenutno je aktuelan predvojnički izlet u Avganistan.
Spcijalci BiH za čišćenje buradi od pomija i rastjerivanje pasa lutalica po kasarnama, izazvali su podjele u Državnom Parlamentu, to je Predstavnički Dom Parlamentarne Skupštine BiH, ali se od milja naziva Državnim Parlamentom, da bi se Država bolje osjećala, oko vojnih baza za lokaciju Naših Snaga. Neki predlažu Njemačku, neki SAD, neki Tursku. Informacije iz Sarajeva, koje su uvijek pouzdano selektivne, kažu da Njemačka neće da čuje za varijantu da primi Naše Specijalce jer su spremniji i obučeniji od njihovih. Američki vojnici idu svaki dan u izgibiju pa nebi bilo dobro da Naši učestvuju u tome. Turska Nas prihvata objeručke. To bi bilo novo jezgro Otomanske, Sećijske imperije. Naše Snage ne bi nikuda izlazile iz utvrda i tvrđa, samo bi se izležavali u hladu jasmina a trbušnjakinje bi tresle guzovima uz umilne zvuke dukata i đerdana. Bitno je da su pod turskom zastavom ili zastavom Turske. Državni Srbi u Državnom Parlamentu, međutim, imaju primjedbi. Ne može opet pod Turke. Bošnjaci više vole Turke nego Srbe ali ne mogu to tako da kažu pa optužuju Srbe da opet opstruišu ulazak BiH u NATO.
Mislim da je dosta Turske u atmosferi.
Te Obnavljamo Otomanske Vijekove, te Djed Fatih bio ovdje, bio ondje, te u Turskoj treba operisati nesretnog Halida Bešlića, te Turska treba da sanira Na Drini Ćupriju... a gradili je Srbi. Samo se bojim da nekom ne padne na pamet da neki Turski Pisac napiše Na Drini ćupriju a da onu Andrićevu bacimo s mosta kao zastarjelu.
Međutim, sve to nije problem. Problem je slanina kao važno materijalno-tehničko sredstvo modernih oružanih snaga, Naših, NATO i turskih. U Avganistanu je prljavština a to znači da pored talibana haraju i boleštine. Tuberkuloza. A slanina koju bi jeo dio Naših snaga, nije u menzi baze Turske. Slanina je važna za pluća a ne samo za Srbe. Ako Naše snage idu u druge baze, tamo ima slanine pa drugi dio Naših snaga ima da zamre od gladi.
Problem je nerješiv.
Slanina se ne može ukinuti. Možda pokušati sa vojskom pa da budemo mirni od tih kasarni, zastava i sukoba.

LEŠINARSKA ISTORIJA
Lešinarska istorija Balkana proizvela je i političke lešinare koji glavni razlog postojanja i djelovanja nalaze u oblizivanju nad tuđim žrtvama i na tuđoj nesreći.
Čitave naplavine su uživale u podokupacijskom sladostrašću koje im je priredila otomanska ili austrougarska imperijalizacija ovog, inače, demokratskog, ljudskog i naprednjačkog prostora.
Ta genetska osobina prenešena je i na nove generacije. Ona se demonstrirala u butmirskom očekivanju nametanja pa unazad, sve do početka demokratskih ratova u BiH.
Dabome, genetski kod ne zaobilazi ni jednu profesiju. Medije, takođe. Izvjesni Drago Hedl u Jutarnjem listu, valjda užalošćen što je onemogućen da uživa u svom nastranom lešinarstvu, u naslov ističe monstruoznu rečenicu, nakon dolaska Biljane Plavšić u slobodni Beograd: Izgleda kao da je bila na godišnjem a ne u zatvoru.
Kako bi trebalo da izgleda? Da otpada meso sa nje, da je sva u ranama, da još ima lanaca na nogama i rukama, od tradicionalnog švedskog čelika koji se ne može presjeći fleksom nego autogenim aparatom pa da joj se pri tome sprže i kosti.
Izvjesni potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, a da nije Republike Srpske, bio bi potpredsjednik krivog Marinog, izjavljuje da je Dodikov doček Biljane Plavšić uvreda za svakog časnog Srbina. Ne znam zašto uvijek neko drugi ima potrebu da određuje ko su časni Srbi.
Željko Komšić Oglu, kao Lagumdžijin član Predsjedništa BiH, otkazuje najavljenu posjetu Švedskoj koja je, tumačim, kriva što je Biljana Plavšić izašla živa iz zatvora.
Komšić Oglu nema pravo na to jer Predsjedništvo BiH nije njegova privatna pojata. Može da na planiranju i dogovorima, kaže da neće da ide u tu mrsku zemlju ali, ako je odlučeno, onda mora da ide. Komšić na ovaj način odvaja BiH od Evrope i okreće je Otomamskim koncepcijama Davutoglua.
Političko lešinarenje utkano je u samo biće ovog podneblja, ne samo bosanskohercegovačkog, i teško će se iskorijeniti. To je u mnogom pojedincu. I u kolektivitetu. Zato i postoji izreka: Dabogda komšiji crkla krava...
Biltova izjava da bosanskohercegovačke političke snage moraju da nađu dogovor a ne Čekajući Butmira, poziv je na odustajanje od lešinarenja.
Prvi korak je najvažniji i najteži.

ISTORIJSKA DUBINA TURSKE SABLJE
Turski ministar inostranih poslova, pisac knjige Strateška dubina, odskorašnji ministar, Ahmet Davutoglu, održao je jurišni govor u Sarajevu na izvjesnoj konferenciji Otomansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas.
Turska je vječni kandidat za prijeme u članstvo EU, sa izgledima sličnim mojim da pobijedim Usaina Bolta. EU je negdje u vazduhu odlučila da halapljivi prijem, koji su joj naturili Amerikanci kako te demokratske zemlje, nastale poslije pada SSSR i Varšavskog pakta, ne bi ponovo pale u Ruke Rusije, treba malo poturčiti. Odlagati, kao u slučaju Turske. U skladu sa tim a i u skladu sa Butmir-Čador-Lula-Mira-partijem koji je, izgleda, i planiran da propadne da bi odlaganje bilo uvjerljivo a prostor za angažovanje ostao otvoreniji, uključena je i Turska u regionalni konsalting. Vjerovatno joj je sugerisano da bude aktivnija, da ne dozovoli da Beograd opet preuzme liderstvo na mrskom brdju. Turska je potrebna na Balkanu da ne bi bilo agresivnijih igrača kao što su Saudijska Arabija ili Osama Bin Laden. Tako će se sa malo podvođenja dijela poislamčene Evrope kupiti dio islamskog svijeta.
Priučeni diplomat Davutoglu shvatio je to kao da je Turska dobila mnogo veća prava nego da zauzme sjeverni dio Kipra.
Evo šta je izmaslao u Sarajevu:
· Za nas je teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine jednako važan kao i teritorijalni integritet Turske. Za Tursku je sigurnost Sarajeva jednako važna kao sigurnost i prosperitet Istanbula.
· U vrijeme Otomanske države, balkanski region je bio centar svjetske politike u 16. stoljeću. To je zlatno doba Balkana.
· Da nije bilo Otomanske imperije Mehmed Sokolović bi bio samo siromašni srpski seljak.
· Sarajevo je minijatura otomanskog nasljeđa. Sarajevo je prototip otomanske civilizacije. Sarajevo je prototip uspona Balkana.
· Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča sada je treba obnoviti.
· Mi želimo da budete sigurni ovdje kao vlasnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ono što se dešava u BiH je naša odgovornost.
Da je Šešelj imao ovakvog stratega dubine, Srbija bi bila do Kamčatke.
Ministarstvo inostranih poslova BiH treba da uputi protestnu notu Turskoj. Njen diplomata mora da pazi šta govori. Da li je zvanična politika Turske, jer u njeno ime je govorio Davutoglu, da uhvati siromašno srpsko seljače, nadije mu novo ime i nametne islam, opremi ga vojskom i pusti ka Obnovi Otomanske Priče.
Turska, kao nasljednik Otomanske imperije, trebala bi da se izvini svim narodima Balkana a ne da se bezobzirnošću divljaka nudi kao vođa regiona „od Kavkaza do Bosne“ i obilazi Sandžak, Sarajevo i Albaniju u pokušaju oislamivanja teritorije.
Turska, na ovaj način pokušava drugi put u istoriji, da okupira dio Evrope i pretvori ga u islamsku integralnu teritoriju, poput Sarajeva koje je prototip.
Množe se psi oko Balkanske Mesare. Sve je više igrača sa istorijskom dubinom. Približavamo li se trenutku kada će sve biti isto kao onomad. Ili je već sve isto samo Ferdinanda nema.