GULAGUMDŽIJA
Pošto dva Esdepea, zagrebački i Lagumdžijin, nisu uspjeli da spriječe više od stotinu stranaka i partija koje su glasale da SNSD dobije status punopravnog člana u Socijalističkoj internacionali, zlatni sarajevski Zlatan je krenuo u inokosnu borbu protiv Dodika i nezavisnih socijaldemokrata.
Već drugi put tužaka nas glavnom drugu Socijalističke internacionale. Ovaj put iskružio je i sličicu iz novina na kojoj predsjednik Esenesdea, Dodik, dočekuje Biljanu Plavšić pošto je stigla u Beograd nakon oslobađanja iz Švedskog zatvora a na osnovu odluke haškog tribunala. Traži da SI Esenesdeu oduzme status punopravnog člana i pošalje nas u ćošak da klečimo na zrnevlju.
Ne znam šta je staljinizovani um mogao smisliti kao obrazloženje i opravdanje za tužakanje.
Pretpostavljam da je napisao da se Dodik smijao kada je vidio Biljanu Plavšić, da je potrebno uvesti kodeks po kome SDP, kao nezavisna bosanskohercegovačka agencija, propisuje koga može dočekivati, ispraćati i primati predsjendik SNSD, da socijaldemokrati i članovi socijalističke internacionale mogu da komuniciraju samo sa onima koji imaju uzase potvrdu o nekažnjavanju, ne stariju od šest mjeseci, da svaki socijaldemokrat i socijalist u BiH, a i šire, mora imati po jednog dodijeljenog špijuna, nadglednika i enkavedeovca koji će kontrolisati s kim se ko viđa.
Lagumdžija je dio sarajevskog političkog kruga koji ne živi u svom vremenu i u svom političko-geografskom prostoru. On je dio kontrolisanog života iz neke daleke tačke Kominterne ili tačke Istanbula. Ili dio privida da se taj život treba kontrolisati. Već je mučno slušati sarajevske kone kako se žale svakom živom u svijetu protiv Republike Srpske i Srba, kako traže da neko dođe ovdje i da čvrstom rukom i izdrkanim ustavom riješi njihove halucinantne zahtjeve o ukidanju Republike Srpske i hapšenju Milorada Dodika.
Genetsko nasljeđe nesamostalnosti, podjarmljenosti, kolaboracionizma, poniznosti do promjene imena i vjere i do potpunog onemogućavanja prihvatanja gole činjenice da sa nekim živite u istoj zemlji i da ona nije moguća bez tog drugog i drugačijeg, sa svojim interesima, ciljevima i stavovima, pokreće mehanizam koji je filigranski satkan od mješavine stambolskog nasljeđa i kominterovskog drila svijesti.
Tako se sarajevski politički krug doista vrti u krugu. Zbog traženja Dalekog Cara ne može da formuliše vlastiti politički program a zbog nedostatka vlastitog političkog programa, neprestano se traži Daleki Svemoćni Car.
Ako ništa nezna Zlatko Lagumdćija, prije svih, kako nezna da se ništa neće dogoditi i kada bi Socijalistička internaconala uslišila njegove pritužbe.
Šta bi nakon toga.
Tražio internacionalne brigade da ratuju protiv režima Milorada Dodika.
Pošto dva Esdepea, zagrebački i Lagumdžijin, nisu uspjeli da spriječe više od stotinu stranaka i partija koje su glasale da SNSD dobije status punopravnog člana u Socijalističkoj internacionali, zlatni sarajevski Zlatan je krenuo u inokosnu borbu protiv Dodika i nezavisnih socijaldemokrata.
Već drugi put tužaka nas glavnom drugu Socijalističke internacionale. Ovaj put iskružio je i sličicu iz novina na kojoj predsjednik Esenesdea, Dodik, dočekuje Biljanu Plavšić pošto je stigla u Beograd nakon oslobađanja iz Švedskog zatvora a na osnovu odluke haškog tribunala. Traži da SI Esenesdeu oduzme status punopravnog člana i pošalje nas u ćošak da klečimo na zrnevlju.
Ne znam šta je staljinizovani um mogao smisliti kao obrazloženje i opravdanje za tužakanje.
Pretpostavljam da je napisao da se Dodik smijao kada je vidio Biljanu Plavšić, da je potrebno uvesti kodeks po kome SDP, kao nezavisna bosanskohercegovačka agencija, propisuje koga može dočekivati, ispraćati i primati predsjendik SNSD, da socijaldemokrati i članovi socijalističke internacionale mogu da komuniciraju samo sa onima koji imaju uzase potvrdu o nekažnjavanju, ne stariju od šest mjeseci, da svaki socijaldemokrat i socijalist u BiH, a i šire, mora imati po jednog dodijeljenog špijuna, nadglednika i enkavedeovca koji će kontrolisati s kim se ko viđa.
Lagumdžija je dio sarajevskog političkog kruga koji ne živi u svom vremenu i u svom političko-geografskom prostoru. On je dio kontrolisanog života iz neke daleke tačke Kominterne ili tačke Istanbula. Ili dio privida da se taj život treba kontrolisati. Već je mučno slušati sarajevske kone kako se žale svakom živom u svijetu protiv Republike Srpske i Srba, kako traže da neko dođe ovdje i da čvrstom rukom i izdrkanim ustavom riješi njihove halucinantne zahtjeve o ukidanju Republike Srpske i hapšenju Milorada Dodika.
Genetsko nasljeđe nesamostalnosti, podjarmljenosti, kolaboracionizma, poniznosti do promjene imena i vjere i do potpunog onemogućavanja prihvatanja gole činjenice da sa nekim živite u istoj zemlji i da ona nije moguća bez tog drugog i drugačijeg, sa svojim interesima, ciljevima i stavovima, pokreće mehanizam koji je filigranski satkan od mješavine stambolskog nasljeđa i kominterovskog drila svijesti.
Tako se sarajevski politički krug doista vrti u krugu. Zbog traženja Dalekog Cara ne može da formuliše vlastiti politički program a zbog nedostatka vlastitog političkog programa, neprestano se traži Daleki Svemoćni Car.
Ako ništa nezna Zlatko Lagumdćija, prije svih, kako nezna da se ništa neće dogoditi i kada bi Socijalistička internaconala uslišila njegove pritužbe.
Šta bi nakon toga.
Tražio internacionalne brigade da ratuju protiv režima Milorada Dodika.
