PERVERZIONISTI,
mondijalisti, samogenicidioti, mazohisti, globalisti, europejci, transpolititi... u Srbiji, u nedostatku umne gimnastike, dočepali su se hit-teme Biljana Plavšić i Milorad Dodik i time, ponovo, dokazali, da ih je Slobo umno unakazio sve do biološkog raspada zadnje moždane ćelije, da ih je Slobo jebo u mozak.
Vrhunac intelektualata, posebne vrste intelektualnog ejakulata, jeste nadnaslov Opis i komentar jedne fotografije Biljane Plavšić, u beogradskom dnevniku Danas, objavljen danas, kada je na naslovnoj strani objavljena i fotografija i najavni naslov o samootkrivanju spomenika Bilu Klintonu, na Kosovu Ravnom. Ispod podnaslova je tekst, na pola stranice, izvjesne Mirjane Miočinović, ne znam šta je i ko je ali mi liči na jednu od natašoidnih jedinki nastrano neostvarenih u socijalnom i svakom drugom smislu, znate vi kojem.
Opisuje Mirjana fotografiju, zamjera na bundi, osmijehu, fotoosjetljivim naočarima, Dodikovom glupo samouvjerenom osmijehu a onda navodi ratne citate Biljane Plavšić. Predočava da su ratne izjave važne, kao da je rat književno veče, recital.
Tipična intelektualizirana beoagramerska nota u potcjenjivanju svega postojećeg.
Onaj ko nije uspio da se ubaci u kantu za smeće Francuske sedam, u septičku jamu Dedinja, u aparathejd Politike i druge služinčadne jasle Slobinog Režima i Julinog Kiča, postao je antiepohejac srpskoločne kritike vlastitog zametka i okruženja.
Dotična Mirjana, i sve druge, naslađuju se na izgledu Biljane Plavšić i na onome što je govorila dok joj je glava bila u torbi i dok je padala krv svuda uokolo, a dotični intelektualati, po beogradskim uskislim stanovima živjeli na marlboru sa Kipra, pjenušcu, šmrku sa stakalaca i diskusionom izvraćanju uma. Stoga i ne gledaju šta je učinila Biljana, već gledaju kako izgleda (kao i agramerski drkadžija, onaj koji piše u Nezavisnim: Izgleda kao da je bila na odmoru a ne u zatvoru) i gledaju šta je govorila.
A učinila je:
· U samom srcu rata, na Palama, Slobi rekla: Marš, bre. I odbila da se rukuje s njim. Nisam primijetio da je neko od tih srbijanskih, beograderskih ljudskopravaša, pisnuo ili prdnuo za vrijeme Slobe Veličanstvenog.
· Samom Esdeesu rekla da je suicidno za srpski narod ostvarenje njihovog, i Slobinog, koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. A Mirjana i drugi beogardisti intelektualoidne sfere, pušili su ono što je Slobina kamarila švercovala, pili, oblačili, vozili na švercovanom benzinu... i nisu ništa rekli kada je Sloba uvodio sankcije Srbima preko Drine, bre. Nije primijećeno da su išta rekli Slobi, Miri, Arkanu, ili barem ulitanom Braciki Kertesu.
· Raspustila skupštinu i otišla na izbore. Nije krala izbore kao Slobo.
· Dala mandat mladom, sposobnom političaru a ne kao Slobo, dvorskim podsuknjašima.
Ne moraju intelektualoidni beogardisti mazohizma da znaju sve to. Ali bi trebali da znaju da tamo negdje, za njih daleko, postoji Republika Srpska koja ima svoju riječ, svoj karakter, svoj pogled na svijet, svoj put. Republika Srpska, koja se otela istorijskom vrtlogu srpskog uništenja i samouništenja, i uništenja od strane Slobe, i ostala na površini.
Dio tog uspjeha je i Biljana Plavšić a ne njena bunda.
mondijalisti, samogenicidioti, mazohisti, globalisti, europejci, transpolititi... u Srbiji, u nedostatku umne gimnastike, dočepali su se hit-teme Biljana Plavšić i Milorad Dodik i time, ponovo, dokazali, da ih je Slobo umno unakazio sve do biološkog raspada zadnje moždane ćelije, da ih je Slobo jebo u mozak.
Vrhunac intelektualata, posebne vrste intelektualnog ejakulata, jeste nadnaslov Opis i komentar jedne fotografije Biljane Plavšić, u beogradskom dnevniku Danas, objavljen danas, kada je na naslovnoj strani objavljena i fotografija i najavni naslov o samootkrivanju spomenika Bilu Klintonu, na Kosovu Ravnom. Ispod podnaslova je tekst, na pola stranice, izvjesne Mirjane Miočinović, ne znam šta je i ko je ali mi liči na jednu od natašoidnih jedinki nastrano neostvarenih u socijalnom i svakom drugom smislu, znate vi kojem.
Opisuje Mirjana fotografiju, zamjera na bundi, osmijehu, fotoosjetljivim naočarima, Dodikovom glupo samouvjerenom osmijehu a onda navodi ratne citate Biljane Plavšić. Predočava da su ratne izjave važne, kao da je rat književno veče, recital.
Tipična intelektualizirana beoagramerska nota u potcjenjivanju svega postojećeg.
Onaj ko nije uspio da se ubaci u kantu za smeće Francuske sedam, u septičku jamu Dedinja, u aparathejd Politike i druge služinčadne jasle Slobinog Režima i Julinog Kiča, postao je antiepohejac srpskoločne kritike vlastitog zametka i okruženja.
Dotična Mirjana, i sve druge, naslađuju se na izgledu Biljane Plavšić i na onome što je govorila dok joj je glava bila u torbi i dok je padala krv svuda uokolo, a dotični intelektualati, po beogradskim uskislim stanovima živjeli na marlboru sa Kipra, pjenušcu, šmrku sa stakalaca i diskusionom izvraćanju uma. Stoga i ne gledaju šta je učinila Biljana, već gledaju kako izgleda (kao i agramerski drkadžija, onaj koji piše u Nezavisnim: Izgleda kao da je bila na odmoru a ne u zatvoru) i gledaju šta je govorila.
A učinila je:
· U samom srcu rata, na Palama, Slobi rekla: Marš, bre. I odbila da se rukuje s njim. Nisam primijetio da je neko od tih srbijanskih, beograderskih ljudskopravaša, pisnuo ili prdnuo za vrijeme Slobe Veličanstvenog.
· Samom Esdeesu rekla da je suicidno za srpski narod ostvarenje njihovog, i Slobinog, koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. A Mirjana i drugi beogardisti intelektualoidne sfere, pušili su ono što je Slobina kamarila švercovala, pili, oblačili, vozili na švercovanom benzinu... i nisu ništa rekli kada je Sloba uvodio sankcije Srbima preko Drine, bre. Nije primijećeno da su išta rekli Slobi, Miri, Arkanu, ili barem ulitanom Braciki Kertesu.
· Raspustila skupštinu i otišla na izbore. Nije krala izbore kao Slobo.
· Dala mandat mladom, sposobnom političaru a ne kao Slobo, dvorskim podsuknjašima.
Ne moraju intelektualoidni beogardisti mazohizma da znaju sve to. Ali bi trebali da znaju da tamo negdje, za njih daleko, postoji Republika Srpska koja ima svoju riječ, svoj karakter, svoj pogled na svijet, svoj put. Republika Srpska, koja se otela istorijskom vrtlogu srpskog uništenja i samouništenja, i uništenja od strane Slobe, i ostala na površini.
Dio tog uspjeha je i Biljana Plavšić a ne njena bunda.
