недеља, 8. новембар 2009.

BORENOVIĆ U NARODNOM OSLOBOĐENJU
U pivarsko-milicionarskom biltenu, posljenjem tranšeju odbrane Rafija G, Sarajevskom Oslobođenju, objavljen je veliki intervju Branislava Borenovića, rođenog opozicionara iz redova demokatskog Pedepea.
Tako su se potvrdile dvije stvari.
Sarajevsko Oslobođenje Vildane S jedno je od podšapnih, štapskih glasovila (riječ posebnog značenja za dvostruku upotrebu) Rafija G. To je očigledno po tome što Pedepe i Depeče, Čavić, imaju neograničen prostor za svoje opozicione istupe, stavove pa i za najcrnju stranačku propagandu. Iz te količine zaključujem da se u Republici Srpskoj, gdje je glasačko tijelo garažnog konzorcijuma Pedepeče, proda najmanje četiri stotine hiljada primjeraka Oslobođenja. A tekstove sa glavnim ulogama Čavića, Ivanića i Borenovića, objavljuje banjalučka dopisnica, jedan od gostujućih plesačica sa zvijezdama, onomad u garaži banjalučke ispostave Ohaera, koje je okupio Rafi G.
Drugo. Štablije Rafija G i inženjeringa, kao i sami pomenuti opozicionari, ne razumiju da na taj način, istupima u Sarajevskom Oslobođenju, govore gluvima. Čitaoce tog pivarskog biltena uopšte ne zanima ko su oni i šta govore. Čak i kad bi bili članovi Esdepea. To, dalje, govori, da oni nemaju pojma o permanentnom izbornom procesu, pozicioniranju, segmentiranju i prezentaciji. A ne mogu ni imati pojma kad su politički kalamari, nakupci sitnom političkom stokom kojom prilikom su zamijenili uloge.
Ali ni to nije najgore.
Borenović je izjavio da Dodik troši narodne pare kao svoje. To je izvučeno i u noseći naslov na prvoj strani. Tako će samo biti prezentovan prijem BiH u Evropsku uniju, ako do tada išta ostane od – Evropske unije.
Borenović nije ni shvatio da je tako Dodika, u stvari, pohvalio. Niko neće svoje pare davati ubudale.
Niko ne bi svoju banku prodao za jedan euro ili za stopedeset hiljada maraka.
Čelnik Pedepea, koji je to učinio, ne bi ni svoj automobil prodao za jedan euro.
A Borenović, čije neobrazovanje dozvoljava i takve gluposti kao što je „otkriće“ namjere vlasti da likvidira Investiciono-razvojnu banku Republike Srpske i tako oslobodi korisnike kredita otplate, svoju političku mladost i eneriju gubi u getu demokratskog progresa.
Da sam na njegovom mjestu, u trenutku kada je privatizacija 2001-2005 ušla u skupštinsku analizu, ćutao bih i sakrio se iza debelog stuba da me ne ubalegaju, više nego što se sam ubalegam.