KO JE KRIV ZA RAT
Istraživanje javnog mnijenja, koje je na prostoru bivše SFRJ, proveo Božo Skoko sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti a na temu krivaca za rat, vlastitih i zagraničnih, donijelo je zanimljive pokazatelje tokova narodne pameti pravcem iz guzice u glavu. Meni su zanimljiviji procenti za vlastite dripce nego za tuđe. Slažemo se da su oni drugi najveći problem.
Skoro 11% Hrvata u Hrvatskoj smatra da je za rat odgovoran Franjo Tuđman.
15% bosanskohercegovačkih bosanaca smatra da je za rat odgovoran Alija Izetbegović.
18% srbijanaca smatra da je za rat odgovoran Slobodan Milošević.
Mislim da bi procenti bili mnogo veći da se neke stranke potomkinje tih dželata, idiota i ludaka, već više od decenije ne bore da ih snize ili barem zadrže na zateknutom nivou. To znači da je međunarodna zajednica, ako je htjela da se predstavi dobroljudnom, trebala da zabrani ratne stranke, kćeri i majčice pomenutih ludaka a ne da ljude vodi u Hag, među njima i mnoge koji se nisu ni očešali o krivca niti o njegovu majku, i da tako samo pobijaju procente o shvatanju krivice vlastitih dželata.
Šta govori podatak o 11% hrvaćana, 15% bosnohercega i 18% srbijanaca koji smatraju da su njihovi svevišnji, sveratni i svepljačkajući očevi nacije, naroda i dobara, krivci za projektovanje onoga što su oni u ime njih radili.
Znači da se pripadnici Mog naroda otimaju, da počinju da misle a ne samo da uneređuju okolinu. Tamo gdje postoji više vrsta Mog naroda, kao što je BiH, tamo je stanje uneređenije. Nije poznato da li je istraživnje FPZ išlo u takve detalje ali kada bi Ovjde pitali ko je kriv za rat: Karadžić, Alija ili Boban, jer Kljujić je spodoba i one ne može biti kriv nizašta, procenti bi bili nepovoljniji pošto se Moji narodi svakodnevno viđaju i mrze.
Da su svi Moji narodi uspjeli da formiraju nove, postratne stranke, koje bi se odmah na kraju rata morale, u borbi za birače, opredijeliti da kažu istinu o krivcima za rat Mog naroda, ne bi danas bilo Tihića, Silajdžića već odavno, Lagumdžije muljadžije... a o Ragiju da i ne govorim.
A upravo ti, koje pominjem, drže svoje procente pod kontrolom, da ne rastu, pričama o tome kako su Dodik i Esenesde preuzeli Karadžićevu retoriku i tako pobijedili.
Mi smo samo na vrijeme, odmah poslije rata, prvo pukli iza ušiju Rašu i Slobu, da narod zna s kim ima posla. A Gulagumdžija, na primjer, nikada ništa nije rekao o Aliji Žrtvitelju Mira. U smislu krivca za rat, pljačku i klanicu.
Zato neće nikada pobijediti.
Istraživanje javnog mnijenja, koje je na prostoru bivše SFRJ, proveo Božo Skoko sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti a na temu krivaca za rat, vlastitih i zagraničnih, donijelo je zanimljive pokazatelje tokova narodne pameti pravcem iz guzice u glavu. Meni su zanimljiviji procenti za vlastite dripce nego za tuđe. Slažemo se da su oni drugi najveći problem.
Skoro 11% Hrvata u Hrvatskoj smatra da je za rat odgovoran Franjo Tuđman.
15% bosanskohercegovačkih bosanaca smatra da je za rat odgovoran Alija Izetbegović.
18% srbijanaca smatra da je za rat odgovoran Slobodan Milošević.
Mislim da bi procenti bili mnogo veći da se neke stranke potomkinje tih dželata, idiota i ludaka, već više od decenije ne bore da ih snize ili barem zadrže na zateknutom nivou. To znači da je međunarodna zajednica, ako je htjela da se predstavi dobroljudnom, trebala da zabrani ratne stranke, kćeri i majčice pomenutih ludaka a ne da ljude vodi u Hag, među njima i mnoge koji se nisu ni očešali o krivca niti o njegovu majku, i da tako samo pobijaju procente o shvatanju krivice vlastitih dželata.
Šta govori podatak o 11% hrvaćana, 15% bosnohercega i 18% srbijanaca koji smatraju da su njihovi svevišnji, sveratni i svepljačkajući očevi nacije, naroda i dobara, krivci za projektovanje onoga što su oni u ime njih radili.
Znači da se pripadnici Mog naroda otimaju, da počinju da misle a ne samo da uneređuju okolinu. Tamo gdje postoji više vrsta Mog naroda, kao što je BiH, tamo je stanje uneređenije. Nije poznato da li je istraživnje FPZ išlo u takve detalje ali kada bi Ovjde pitali ko je kriv za rat: Karadžić, Alija ili Boban, jer Kljujić je spodoba i one ne može biti kriv nizašta, procenti bi bili nepovoljniji pošto se Moji narodi svakodnevno viđaju i mrze.
Da su svi Moji narodi uspjeli da formiraju nove, postratne stranke, koje bi se odmah na kraju rata morale, u borbi za birače, opredijeliti da kažu istinu o krivcima za rat Mog naroda, ne bi danas bilo Tihića, Silajdžića već odavno, Lagumdžije muljadžije... a o Ragiju da i ne govorim.
A upravo ti, koje pominjem, drže svoje procente pod kontrolom, da ne rastu, pričama o tome kako su Dodik i Esenesde preuzeli Karadžićevu retoriku i tako pobijedili.
Mi smo samo na vrijeme, odmah poslije rata, prvo pukli iza ušiju Rašu i Slobu, da narod zna s kim ima posla. A Gulagumdžija, na primjer, nikada ništa nije rekao o Aliji Žrtvitelju Mira. U smislu krivca za rat, pljačku i klanicu.
Zato neće nikada pobijediti.
