LEŠINARSKA ISTORIJA
Lešinarska istorija Balkana proizvela je i političke lešinare koji glavni razlog postojanja i djelovanja nalaze u oblizivanju nad tuđim žrtvama i na tuđoj nesreći.
Čitave naplavine su uživale u podokupacijskom sladostrašću koje im je priredila otomanska ili austrougarska imperijalizacija ovog, inače, demokratskog, ljudskog i naprednjačkog prostora.
Ta genetska osobina prenešena je i na nove generacije. Ona se demonstrirala u butmirskom očekivanju nametanja pa unazad, sve do početka demokratskih ratova u BiH.
Dabome, genetski kod ne zaobilazi ni jednu profesiju. Medije, takođe. Izvjesni Drago Hedl u Jutarnjem listu, valjda užalošćen što je onemogućen da uživa u svom nastranom lešinarstvu, u naslov ističe monstruoznu rečenicu, nakon dolaska Biljane Plavšić u slobodni Beograd: Izgleda kao da je bila na godišnjem a ne u zatvoru.
Kako bi trebalo da izgleda? Da otpada meso sa nje, da je sva u ranama, da još ima lanaca na nogama i rukama, od tradicionalnog švedskog čelika koji se ne može presjeći fleksom nego autogenim aparatom pa da joj se pri tome sprže i kosti.
Izvjesni potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, a da nije Republike Srpske, bio bi potpredsjednik krivog Marinog, izjavljuje da je Dodikov doček Biljane Plavšić uvreda za svakog časnog Srbina. Ne znam zašto uvijek neko drugi ima potrebu da određuje ko su časni Srbi.
Željko Komšić Oglu, kao Lagumdžijin član Predsjedništa BiH, otkazuje najavljenu posjetu Švedskoj koja je, tumačim, kriva što je Biljana Plavšić izašla živa iz zatvora.
Komšić Oglu nema pravo na to jer Predsjedništvo BiH nije njegova privatna pojata. Može da na planiranju i dogovorima, kaže da neće da ide u tu mrsku zemlju ali, ako je odlučeno, onda mora da ide. Komšić na ovaj način odvaja BiH od Evrope i okreće je Otomamskim koncepcijama Davutoglua.
Političko lešinarenje utkano je u samo biće ovog podneblja, ne samo bosanskohercegovačkog, i teško će se iskorijeniti. To je u mnogom pojedincu. I u kolektivitetu. Zato i postoji izreka: Dabogda komšiji crkla krava...
Biltova izjava da bosanskohercegovačke političke snage moraju da nađu dogovor a ne Čekajući Butmira, poziv je na odustajanje od lešinarenja.
Prvi korak je najvažniji i najteži.
Lešinarska istorija Balkana proizvela je i političke lešinare koji glavni razlog postojanja i djelovanja nalaze u oblizivanju nad tuđim žrtvama i na tuđoj nesreći.
Čitave naplavine su uživale u podokupacijskom sladostrašću koje im je priredila otomanska ili austrougarska imperijalizacija ovog, inače, demokratskog, ljudskog i naprednjačkog prostora.
Ta genetska osobina prenešena je i na nove generacije. Ona se demonstrirala u butmirskom očekivanju nametanja pa unazad, sve do početka demokratskih ratova u BiH.
Dabome, genetski kod ne zaobilazi ni jednu profesiju. Medije, takođe. Izvjesni Drago Hedl u Jutarnjem listu, valjda užalošćen što je onemogućen da uživa u svom nastranom lešinarstvu, u naslov ističe monstruoznu rečenicu, nakon dolaska Biljane Plavšić u slobodni Beograd: Izgleda kao da je bila na godišnjem a ne u zatvoru.
Kako bi trebalo da izgleda? Da otpada meso sa nje, da je sva u ranama, da još ima lanaca na nogama i rukama, od tradicionalnog švedskog čelika koji se ne može presjeći fleksom nego autogenim aparatom pa da joj se pri tome sprže i kosti.
Izvjesni potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, a da nije Republike Srpske, bio bi potpredsjednik krivog Marinog, izjavljuje da je Dodikov doček Biljane Plavšić uvreda za svakog časnog Srbina. Ne znam zašto uvijek neko drugi ima potrebu da određuje ko su časni Srbi.
Željko Komšić Oglu, kao Lagumdžijin član Predsjedništa BiH, otkazuje najavljenu posjetu Švedskoj koja je, tumačim, kriva što je Biljana Plavšić izašla živa iz zatvora.
Komšić Oglu nema pravo na to jer Predsjedništvo BiH nije njegova privatna pojata. Može da na planiranju i dogovorima, kaže da neće da ide u tu mrsku zemlju ali, ako je odlučeno, onda mora da ide. Komšić na ovaj način odvaja BiH od Evrope i okreće je Otomamskim koncepcijama Davutoglua.
Političko lešinarenje utkano je u samo biće ovog podneblja, ne samo bosanskohercegovačkog, i teško će se iskorijeniti. To je u mnogom pojedincu. I u kolektivitetu. Zato i postoji izreka: Dabogda komšiji crkla krava...
Biltova izjava da bosanskohercegovačke političke snage moraju da nađu dogovor a ne Čekajući Butmira, poziv je na odustajanje od lešinarenja.
Prvi korak je najvažniji i najteži.
