1819.

PRVI BALKANSKI

CARINSKI RAT

Pozivi da Država BiH zabrani uvoz mesa i hranbenih produkata iz Hrvatske, a i iz Srbije, čudi me da niko ne pominje Tursku kao najbližeg susjeda, nemaju nikakve osnove. Iz dva razloga.

Ne postoji Država BiH. I Hrvatska i Srbija rijetko donose neke državne mjere koje bi mogle da rezultiraju kontramjerama. A tu su i Cefta, EU i druga evropska sranija liberaloidne provenijencije. U tom slučaju bi nas mogli optužiti da ne želimo u EU što je netačno. Bože me oprosti.

Republika Srpska mora ovdje da djeluje Samostalno I Odmah. Mora biti svjesna činjenice da ulaskom Hrvatske u EU, počinje Prvi Balkanski Carinski Rat koji će trajati najmanje dvije decenije. Republika Srpska mora Hitno otvoriti svoj front.

Jedina alatka koju ima u rukama jesu inspekcijske službe.

Potrebno je odmah donijeti uredbe za inspekcijske djelatnosti i uskladiti ih sa standardima EU. Šta traži EU, traži i Inspekcija Republike Srpske. Nema Kroz Prste. Nečitka deklaracija. Povuci proizvod. Nema sastava ovog ili onog. Povuci Ga. Datum blizu isteka. Povuci Ga. Neodgovarajuća težina. Povuci Ga. Neevropsko pakovanje. Povuci ga. Sumnjiva vlažnost proizvoda. Povuci Ga. Malo čvrste tvari. Povuci Tvrđu Stvar. Nema kalcijuma. Povuci Ga. Nema sastava piva na Srpskom Jeziku i na ćirilici. Povuci Klipaču.

Pa da vidiš kako guja krsno ime služi.

Cilj ovog carinskog rata mora biti zaštita domaće poljopriviredne i prerađivačke proizvodnje. I to ne treba kriti ni od Hrvatske i Srbije, niti od EU. Koliko rogonje iz Srbije, toliko Nektaruše u Srbiju. Ja sam jednom za četiri sekunde. Koliko Žuje Vamo, toliko Nektara tamo. A piju ga u ZGB. Provjereno.

To mora da bude jedna od alatki pretvaranja Srpskog Sela u održiv životni prostor. Inače će posljedice puta na evropskim integracijama biti to da ćemo svi hodati bez gaća. A oni imućiniji sa klinovima od crnog graba u međuguzju. Jer je crni grab najtvrđi i najžilaviji, od njega se prave batovi, pa nema klina kojim bi se mogao izbiti.

1818.

BOŠNJAČKA

POLITIKA

-          POLITIKA

SILE VEĆINE

Bošnjačake političke stranke nisu zainteresovane ni za kakav napredak BiH kao jedinstvene države, jednog glasa i moderne članice EU.

Zainteresovane su isključivo za Primjenu Sile Većine u BiH. Njihovi programi, manje ili više umotani i upakovani, stoposto eksplicitni ili predstavljeni kao Svakodnevno Ukidanje Republike Srpske, okrenuti su tom cilju jer im on omogućava Teror Većine nad Srbima.

Ne kaže Bakir Izetbegović slučajno Tomi Nikoliću, Moja Zemlja. On govori ono što bošnjačke političke stranke rade ili pokušavaju da rade. Prisvaja cijelu BiH. On time krši Ustav. Jer njega nije birala Njegova Zemlja nego njegovi birači. On može eventualno da kaže Vi, Nikoliću, vrijeđate Moju Trećinu.

Tu generalnu liniju bošnjačke političke artikulacije otkriva primjer Mostara. Bošanjačke i probosanske stranke, zajedno sa muftijom, predlažu i zahtijevaju podjelu na šest opština jer ne mogu biti većina u Mostaru.

Politička slika je kao i na nivou BiH. Stranke i Reis. Samo je nivo niži. I samo je pravac akcije obrnut. Na nivou BiH se traži moja Zemlja a u Mostaru se traži Moja Opština.

Nije to nikakva podjela Mostara niti stvaranje uslova za Treći entitet kako se može čuti iz nekih stavova. To je najobičnije ograđivanje svojih teritorija i čekanje boljeg trenutka.

Kao što je i nespremnost da se bude sa drugima ako istovremeno nisi i nad drugima.

Ono što se nudi Srbima i Hrvatima na niovu BiH, unutar BiH, ne prihvata se u Mostaru i na nivou Mostara.

1817.

JAVNA

DEKOMPETENCIJA

Nova serijska destruktivna komedija Ahtevea, pod nazivom Respekt, fabrikovana u retortama crvičarenja političke scene Republike Srpske, naročito  njenog glasovno nadmoćnijeg i vladajućeg dijela a zbog procjene da treba dodati gas u rušenju Esenesedea, jer njihov dnevnik, i Šinjelka, ne mogu obaviti sve što je potrebno, uvodi u javnu političku transparenciju roštiljsko-jaranski milje i isti takav nivo elaboracije.

Sinoć je, na Roštilju Kod Marina, jer i on vodi i koncipira svoje emisije, stari zadrti esdeesovac, kao da su već popijene dvije klipače i prejaglana jedna kranjska, došlo do demonstracije takvih novinarskih nedostignuća koje bi trebalo emitovati kao komemorativne pokazne vježbe na studijima žurnalistike. U Banjaluci. A i šire.

Potpuno nekompetentni sagovornici bili su izloženi temama o kojima ne znaju mnogo ili Nisu Nadležni. Tako im je podastrto da raspravljaju o unutrašnjim stvarima Eseneesdea. Da zaviruju u tuđi lonac. Što se njih apsolutno ne tiče. Da raspredaju o ulasku Hrvatske u EU. Jerinić je pokušao da analizira stvari, da čak brani Esenesde, što je bilo krajnje klizavo, znajući šta Određeni Faktori tamo gdje on Leba Jede, misle o Esenesdeu i njegovim Nekim.

Ali. Pojavio se na Roštilju Kod Marina i izvjesni Sociolog. STJ. Liči na Sulejmana Veličanstvenog i na nekog ko je studirao Devet Dugih Godinica. A tako i elaboriše. Šta su, ba, uradili. Sve je propalo. Iz Dubice, ba, svakog mjeseca odlazi nekoliko stotina ljudi. Nakon čega procjenjujem da je u Dubici ostalo samo nešto jednodnevnih pilića. Kneževo, ba, sumoran grad, nema radnih mjesta, nema industrije.

Njegova uloga je bila da baca blato na Esenesde pa sam uhvatio Jerinića kako ga gleda blagim pogledima koji liče na moje prosječno krvoločne.

Skender Vakuf, Kneževo, nikad nije ni imalo ništa. Unazad osamdeset godina. Jeste Hamdija Pozderac, pošto su mu poturili da jebe mladu igračicu folklora, poslije pojedenog janjeta, u doba Marka Čelića, naređivao da se u Skender Vakufu otvori Fabrika željezničke opreme. Poznato je da je željeznica u Skender Vakufu bila u punom jeku još prije Džemsa Vata i Parne Mašine, sa kojom su se u Skenderu tada sprdali, misleći da je to Mašina Za Parenje. Jeste, politički, otvorena fabrika aluminijskih prozora i vrata kao OOUR Alumine iz Skoplja. Jeste, politički i na prevaru, izgrađena Fabrika zobenih pahuljica. Mada Švicarci nisu znali da zobi gore nema. One koja je za takvu tehnologiju. Potpuno jhe razložno da je sve to propalo sa slomom SFRJ. Jeste da je bila velika pilana. Ali pred najezdom Esdeesa i ta pilana je propala.

To Mali Sociolog Sulejman ne zna. Ali zna da kaže da je Esenesde uništio sve i da nije uradio ništa. JEM.

Nu. Inokosni Sociolog Sulejman nije problem. Problem je što se u Javni Medijski Milje uvode roštiljsko-jaranske transverzale, familijarne falange, potkupljivi poluintelektualoidi, reketaški feljtoni i potpuno pravo da se nastupa bez bilo kakvog argumenta i potkrepe. U tom miljeu Beenteve služi kao, svijetao, primjer jednostrane stranačke orijentacije. Doduše, nejavno proklamovane. Što bi joj, da proklamuje, kao neke ingleske novine, više ne podržavamo Laburiste, odsad podržavamo Konzervativce, donijelo još neki poen korektnosti.

Biće zanimljivo tragičan Ahteve Buvljak, Kapali Čaršija, do 2014.

1816.

DRŽAVNI SANINO

Nešto se ne sjećam da je Evropska komisija učestvovala na izborima u BiH. Niti da je predviđena za člana Nove Većine u PS BiH. Niti da je neko iz te EK bio kod Dodika u Kalderi ili negdje.

Pa me čudi da Stefano Sanino, generalni direktor za kalibraciju, mislim proširenje, sitnu knjigu piše Mirku Šaroviću. Ministru kod Bevande.

U toj sitnoj knjizi traži obrazloženje nekog amandmana koji  omogućava da se dobit Transco/Elektroprenosa, vještačke, nametnute, zajedničke korporacije prenosa električne energije, takozvane Struje, podijeli između osnivača, Republike Srpske i Federacije, odmah a ne nakon deset godina kako je ranijim, nametnutim, zakonom bilo predviđeno.

Kakve veze Sanino i EK imaju sa bosanskohercegovačkom dobiti. A radi se o 289 miliona maraka koje godinama trunu u slamarici dobiti.

Ako se vratimo malo u istoriju, shvatićemo. Ta nametnuta korporacija je nametnuta da bi bila obrazac za opštu unitarizciju na svim poljima života, smrti i smrada. Da bi se jednog usranog dana formirala i zajednička Korporacija Ćenifa BiH. Transerco. Tako Mali Đokica zamišlja Državu.

Istina, te korporacije su predviđene dejtonskim sporazumom. Kao mogućnost i na osnovu Sporazuma Dva Entiteta. Nu. Kako funkcioniše narečeni Transco, bolje da nisu predviđene. Ogromna količina miliona stoji zaleđena jer se ne može postići dogovor gdje da se ulože. Svi hoće da se ulože u Sarajevo. Srbi proizvode struju, pare se uključuju u Sarajevu.

Dakle. Pare stoje zaleđene u Transcou. Pare stoje zaleđene u Oružanim snagama BiH. Pare stoje zaleđene u desetinama Zajebničkih Agencija BiH. Pare stoje u domaćem pivu, mlijeku, vodi, koji su na udaru cunami-uvoza. A BiH uzima kredite od Ememefa i drugih gulikoža.

Eto ti obrazloženje.

A sad Ti obrazloži Ko Te Nagovorio.

1815.

PLAVI POSKOK,

SVASTIKIN BUT,

ŠUŠKA ŠUŠNJAR

Ako ne budem pisao nekoliko dana, znajte da je Sipa došla po mene. Greškom sam, sam sebi, poslao mejl. Takozvanu poruku. Sa gmail adrese na blictačkanet. Ako Sipa dozna, MSJ.

Ali pošto sam uvijek na braniku Otadžbine, Trećeg Entiteta i Vaše Države, nju sam uvrstio samo radi trijade i trojstva, još sam se više zabrinuo zbog poruke koja mi je i naslov a koja je stigla sa neke kanarske adrese.

Vidim da je situacija Nušićevska. Balkanski Špijun. Ili slično. Treba pokrenuti ne samo Sipu, nego i sve druge policijske agencije, revitalizovati i Barašina. Hitno vratiti na guzicu, na fotelju, mislim, Sadika Ahmetovića. Meni taj šušanj miriše na tešku zavjeru najširih razmjera. Hitno treba obavijestiti okolne vlade da im se nešto ne podšušnjari pa da se ne otkriju važni mejlovi njihovi. IMT i ostale poruke.

Jednom Sipa, uvijek Sipa.

Sipa je formirana kao Agencija. Jel ona Agencija, Moreš Je Jebat. MJJ. Za čuvanje ćoškova i lica. Za Istrage i Zaštitu. A onda su se Unitarci dosjetili da bi ona mogla biti Stub Vaše Države. Nisu se dosjetili da sa takvim genima ne može biti ništa. Svaki put kad su opšti izbori, Sipaekipa dođe kod mene u povjerljivu misiju. Otkad je Špirić član Esenesdea. Otkad Radmanović. Otkad Dodik. Otkad ovaj kandidat, otkad onaj kandidat. I pisanu potvrdu da damo. Koliko je bio u radikalima. Pitajte Ogija. Mada i on nije više u tim govnima.

Čak i da je Šušnjar ušao u tuđi Inbox, šta. Svaka obrazovanija mlađa budala može da otkrije taj moj pasvord i da uđe u moje mejlove. Za to ne treba ni Sipa ni Šušnjar.

Besposlena baba češlja i ćelavog djeda.

Umjesto da se pozabave temeljnim anarhičnim procesima koji razaraju Vašu Državu, oni ganjaju vjetrenjače.

A jedan od najanarhičnijih procesa je glasanje poistovijećeno sa javnim nužnikom. U Vašoj Državi može da glasa kogod naiđe putem. Svrati i glasa. Svrati i piša. U nekim manjim opštinama udvostručen je broj birača. U Srebrenicu i Duška Jurišić svratila da piša. I glasala. I Muazuki. Samo ne znam da li je čučnuo. To je posao za Sipu, kao operativca Cika, da onemogući da o vlasti u opštinama, nad napaćenim narodom, odlučuju oni koji ne žive sa tim narodom i u tim opštinama. Za istrage i zaštitu spremni.

I čudo još anarhičnijih procesa u Vašoj Državi.

e.moja Sipo.

1814.

BLAGORODAN

OSTANAK

LAGUMDŽIJE

Pošto je Kadar Kompanjije ostao u Sedlu Mipa, može se reći da je to mali korak za sarajevsku vanjsku politiku a veliki korak ka novom haosu u Sarajevskom Političkom Krugu.

Prazni analitičari izmišljaju dvadeset jedno obećanje koje je Lagumdžija potpisao u Kalderi. Govore o jačanju Republike Srpske. Vračaju kako će u četvrtak osvanuti Treći Entitet a u petak će Republika Srpska biti primljena u ujedinjene nacije.

Republika Srpska je i tako samostalna i nezavisna. Zašto bi brzala za taj petak.

I zašto bi političku situaciju u BiH činila glatkom kad svaka stabilizacija znači humus za unitarizaciju. Svi su stranci već izašli sa svojim stavovima o tome kako poslije izbora političari trebaju da sjednu i da se kompromituju. Da nađu kompromis. A kad mi neko pomene Kompromis, dođe mi da se objesim. Dosad su svi kompromisi bili na štetu Republike Srpske a na korist Sarajeva i Unitarije.

Ima važnijih posljedica ostanka Čovjeka Sa Crteža.

Esdea je na lokalnim izborima osvojila i džamiju i avliju. Esdepe je grohnuo. Kao i Esbebe što nije dobio očekivano i nerealno. Zašto bi sirotinja iz provincije glasala za bogataša iz Saraja.

Sada je ta Esdea otišla niz državni sokak. Kao pobjednik lokalnih izbora eliminisana je iz Državne Vlasti. Našla se u poziciji Hrvata 2010. Tek toliko da vide kako je.

Esdepe je platio cijenu dvogodišnjeg divljanja po Federaciji ali i po Bosni i Hercegovini. Izgubio je na lokalnom mozaiku. Ali će Lagumdžija i dalje imati priliku da se šepuri kao glavni u BiH. I po Svijetu.

To će otvoriti novu klaonicu u Sarajevskom Političkom Krugu. Bez hasap sertifikata.

I to je dobiti za viziju Toma Nika. Polako Nestaje Pred Našim Očima. PNPNO.

I za moju.

Oda radosti.

1813.

MA, KO TI JE

ZEMLJA

Bosna i Hercegovina polako nestaje pred našim očima ali je već propala u našim srcima. Jebo oko koje srca nema.

Tako je pevao Tom Nik, Polako Nestaje, Lirika Itake, kada je imao poetsko veče na makedonskoj televiziji.

A onda se sav zajapurio Sirijski Nalogodavac Zlatka Lagumdžije, Bakir, Sin Oca Svog.

Ovo je grub nasrtaj na Moju Zemlju. JTZ. Jebem Ti Zemlju.

A onda je Izetbegović nabrojao Nikoliću sve važnije političke govore, od Srpskog Vukovara do Odgenocidavanja Srebrenice.

I začinio čuvenim dječijim hladnim ratom. Vrati mi moje krpice, nećemo se više igrati. Otkazao sam put u Tursku gdje smo se nas dvojica i ti, trebali sastati. Neprijatno mu da kaže Trojica.

Tu me uhvati turčenje. Dokle će još da se prave trojni sastanci sa Turskom. Kad ta zemlja nije susjed ni Srbiji i Vašoj Zemlji. Što se malo ne sastanu Srbija, BiH i Island, SMJ.

Jasno mi je da Uturčenje Turske na Balkan ima ulogu da se Balkan Zavadi. Ali mi nije jasno kakva je svrha normalizacije odnosa BiH i Srbije. Što Izetbegović nabija na nos Nikoliću. Jer, ovom izjavom o Polako Nestaje, on, kobiva, onemogućava normalizaciju. Kojoj se Izetebgović nadao koozebosuncu.

Uturčenje Turske na Balkan i Privođenje Srbije Trojstvu, ima isti cilj.

Promjenu odnosa snaga u BiH. Poremećaj ravnoteže u kojoj su Srbi i Republika Srpska jedna strana klackalice.

Za Republiku Srpsku nije obećavajuća pretjerana normalizacija odnosa BiH i Srbije. Jer će se, kad tad, doći do onog Tadićevog stava Srbija će podržati sve što se tri naroda dogovore. Nemoj, majke ti. Jer narodi se mogu dogovoriti na razne načine. Uvrtanjem Muda Srbima. NPR.

Ili, čak, do nekog tragičnijeg stava.

Za Republiku Srpsku najbolja je neka vrsta podgrijanog hladnog rata između BiH i Srbije. Odnosi na nivou Nepromjenjivog Dejtona i na osnovu Specijalnih Paralelnih Veza.

A unutar BiH, takođe. Volimo se u 3LPM. Ali ne diraj Gužvu Na Vratnicama.

Nisam siguran da li sam sve razumio. Ali jedno sigurno nisam razumio. Na šta je mislio Sin Oca Svog, kada je rekao Moja Zemlja.

1812.

ILUZIJA

PO ILUZIJA I

-          MRTVA BOSNA

Ahvaz se uneredio u Donji Veš, kroz tastaturu izvjesnog Erola, koji je tako iznijansirano erotski zborio hvalospjeve o Mirnoj Bosni nakon izjave Filipa Rikera, stejtdepartmanca, o tome da je Balkan Američki Prioritet. Isto i ja, kadgod na brzinu ne znam šta da kažem novinarima, kažem To je nama strateški važno pitanje.

Pa šta će drugo da kaže. Nas ne zanima vaša kaljuga. Eto vam naš ambasador pa neka povremeno nešto kaže. Najbolje o nemogućim stvarima. Kao što je Preustroj Federativnog Stroja.

Iz Rikerove izanđale izjave nije moguće iscijediti ništa, kao ni iz suve drenovine.

A jamačno je nemoguće iscijediti Veliko Rajsko Unitaroidno Finale – Mirna Bosna. U smislu Zdrava I Živa.

Iz iluzija, kakva je Rikerova, a naročito kakva je avazovo tumačenje Erola Avdovića, moguće je izvući samo jedno. Mrtva Bosna.

Bosna je odigrala svoju ulogu. Odlaskom Slovenije i Hrvatske, ta uloga je završena. Uloga Bosne u Raspadu Jugoslavije, bila je epizodna. U glavnu ulogu pokušali su da je prometnu Izmišljenom Opsadom Sarajeva, Markalama, Kapijama, Marketiziranim Genocidima. Ali nije pomoglo.

Mirna Bosna je iluzija. Kao što je i Bosna iluzija od Bosna i Hercegovina. Mrtva Bosna je ledena stvarnost. Kao što je ledena stvarnost da danas, dvadeset godina nakon Velikog Patriotskog Praska, najveći vjerski službenici moraju objašnjavti kako da se unitarizaciono i iluziono sluđeni napaćeni muslimanski narod treba izjašnjavati na popisu. Kao ovce su ih vodili u rat, u Svetu Žrtvu Mira. Tako ih i sada, kao ovce, vode u Popis.

Zato je Bosna Mrtva. Mrtva Priroda. Prirodno Mrtva.

1811.

RADOVANU U HAGU,

ALIJI U PAKLU

Ovih dana proglašava se neka godišnjica smrti izvjesnog Alije Izetbegovića. Prenose se izjave Velikana. STJ. Bio je ovo i ono. Istorijska ličnost.

Postoje dvije vrste Istorijskih Ličnosti. Jedne, koje nose vihorovi i koje se, sticajem okolnosti, nađu nesposobni na pogrešnom mjestu, kao kezme u dunjaluku. I druge koje puše cigaru, Majku Ti Božju, i pućkaju vihorove.

Alija Izetbegović jeste istorijska ličnost. Ličnost Krvoločne Istorije. Istorije u kojoj se loče krv. On je prvi i jedini samoobznanjeni pokretač rata i uništitelj Sto Hiljada Života. Čak ni Hitler nije bio toliko lud da javno kaže da će za Dojčland Iber Ales žrtvovati Mir. Alija Istorija je za Usranu Bosnu žrtvovao Mir.

Da je barem našao neku zemlju. Petu Republiku, Sedmo Nebo, Noge Andaluzije. Već Bosnu. Pih.

Dok Radovana, u Hagu, na pogrešnom mjestu, jer treba da mu se sudi pred Srbima, kao što je trebalo i Slobodanu Slobi Požarevcu, čereče u Hagu, lažući po stohiljaditi put o Genocidu i Markalama, Aliji sude u Paklu.

Tamo ispitivanje traje devet godina. Jesil ikad upozno Šejtana Radovana. Jesam, al nisam piso pjesme s njim.  Jesil ikad bio u Lisabonu. Nisam. Laže Alija skoro ko Tihić. I tako dandanas.

Dabome. Ne želim da upadnem u grešku Sarajevskog Političkog Kruga, i drugih dželata, po kojoj Srbi, i Srbija, mora da se suoče sa svojom prošlošću. Morali bi i oni da se suoče sa Alijom.

Ali ne insistiram. Neka se, za početak suoče sa Harisom i drugim Unitaristima.

Da im ne pominjem potonje.

1810.

BANJALUKA,

MALA BARSELONA

U usranom svijetu nebeske demokratije, finansijske anarhije i ratova divljaštva za ljudska prava, bude, katkad, i lijepih stvari. Referendum of Scotland. Indepedencia. Goodbay Spain. Samostalnost Srpske. Goodbay Bosnain.

Dok su Hladni Ostrvljani dogovorili Referendum u Škotskoj, dotle vrući južnjaci prijete Kataloniji. Nije Španija Jugoslavija. Teoretičari unitarnog sranija izvode prosere o tome kako bi Španija stavila veto za ulazak Katalonije u Nato. JTN. Jebalo Te Nato. Ko je poletio u Nato. Zatim, u slučaju sukcesije Kataloniji bi pripao dug od 100 mlrd eura, kao dio duga cijele Španije. Pa bi imali 145 mlrd duga a sedam i po miliona stanovnika. Radi se o otcjepljenju i nezavisnosti a ne o kreditnom aranžmanu. Radi se o slobodi a ne o mlrd.

Niko neće zustaviti Kataloniju.

Niko neće zaustaviti Srpsku.

Jer, Veliki Krojači, Mračni Finansijaši i Nebeski Demokrati su shvatili svijet kao vlastitu arhitektonsku tamnicu a ne kao svijet slobode i jedinstva različitih samostalnih nacija.

Slično kao o Kataloniji, čitam prosere i o inicijativi za ukidanjem Oružanih Snaga BiH. Te, nije tačno da samo koštaju one i doprinose društvu. Gase vatre i slično. O tome raspreda neki Hrvat Tabak sa Obrisa.hr. Obrana i Sigurnost. Koji čjorniji vatrogasci. Nemaju leba da jedu. A da uđem u bilo koju Kasarnu, Vojarnu, Bivak, upobijeladana, i da zapucam iz Osamdesetčetvorke, ne bi im gaće oprao ni konzorcijum hemijskih čistionica Vaše Države.

Četiri stotine miliona eura godišnje.

Unitaristi misle da je inicijativa za ukidanjem OSBiH, pretkorak za raspad države. Kao. Dodik se sad sjetio da ima zagorča. Otkad je Esenesde usvojio rezoluciju, na Saboru, o demilitarizaciji. Otkad je vođena akcija Vojsko Voljno. Zaboravio Haso, jebo ga ćaća njegov.

Nije to pretkorak raspada. To je znak da se Vaša Država raspala.

Ali, za svaki slučaj, trebalo bi Borac da istupi iz tih državnih takmičenja, da počne da njeguje fudbal za oči i dušu, a Republika Srpska da formira La Masiju, fudbalsku akademiju.

Pa jednog lijepog nezavisnog dana, priredimo Festival Nezavisnosti kao što ga je priredila Katalonija u hramu Kamp Nou.

1809.

NAROD POLAKO

DOLAZI PAMETI,

KAŽE IVANIĆ.

ZA IVANIĆA NEMA

INDIKACIJA, KAŽE VASIĆ

Narod, polako, dolazi pameti, obznanio je tiho i drmatski sporo Mladen Ivanić, na Beenteve, kod Suzane Puls.

To je zaključna Ivanićeva analiza lokalnih izbora na kojima je Esenesde ostao bez dvadeset načelničkih mjesta. Dosad je, sugeriše nam DREK, Doktor Ekonomije, narod bio lud. Jer ko je bez pameti nije glup. On može da bude samo lud. Narod je, naročito pokazao nadolazak pameti time što je Pedepe postao treća stranka po snazi u Republici Srpskoj. Kako kaže Ivanić.

Treba se čuvati junaka koji znaju sve o narodu. I kad je narod lud, i kad dolazi pameti. I čiji je narod. I šta hoće narod. I šta narod umije a šta ne umije. I da nardo ne zna da prodaje banke. Tako je jednom Esdees znao šta Narod Srpski hoće, znali su i da je narod njihov, što je mnogo bolje od Miloševićevog saznanja u vidu izreke Nije bitno šta će reći narod, pa se završilo sa Srpskim Gaćama Na Štapu.

O pameti naroda se ne raspravlja. Narod se čita i puno ne pita. Zato je narod i pristao na izbore. Neće da se zevzeči sa tim političkim stvarima. To će političari, nažalost i Ivanić među njima, ako dobiju dovoljno glasova, da rade. A onda će, za četiri godine, Narod da podijeli pitanja za Konotrolni.

Dijagnostičari koji uviđaju da narod, polako, dolazi pameti, a koliko vidim, Ivanić, Čavić i drugi nudiguzi i potponici, čitavo vrijeme prizivaju pameti taj jadni napaćeni narod, smatrajući ga ludim, ne mogu da obavljaju javne političke, društvene i državne poslove.

Ivanić je još kod Suzane bubnuo Princip Je Princip. Kobiva, kad je bio sa Esenesdeom, sve je bilo dobro dok Esenesde nije počeo da čini čini od kojih je njega, Ivanića, bilo sramota. Ja sam jednom vidio i da se Đon Opanak Borovo zacrvenio. Princip je prinicip. Banka je banka. Jedan euro je jedan euro.

Njega postalo sramota. A nas nije bilo sramota da ga uzmemo sebi. Iako nismo morali. I iako ga ni Terzić Adnan nije htio.

A o velikom zaključku Doktora Za Panjeve, da se Esenesde može srušiti ako se opozicija udruži, što su ovi izbori, kaže, pokazali, kao naročitoj nedemokratskoj torturi nad biračima, drugi put ću.

PJP. Dotad, polako s pameću.

1808.

I SAFETA

SVE ZNA O DODIKU

Izvjesna Rubričarka u sandžačkom listu Danas, koji izlazi u Beogradu, i koji je upravo pokrenuo lavinu optužbi protiv aktuelnog vođstva Srbije zbog toga što proizvodi neprijatelje, umjetso, valjda, da bez gaća traži prijatelje, piše kolumnu, STJ, Milo i Mile.  Progone je, izgleda, ta srpska i crnogorska imena.

Rubričarka se zove Safeta.

Ne mogu da čitam Prazna Danasiranja Prazne Evropske Srbije ali mi je za oko zapao Safetin podnaslov. Zamislite da neke stranke i političari u Srbiji, po mogućstvu, mađarske, bošnjačke, autonomaške, o Srbiji pričaju kao Dodik o Bosni i Hercegovini.

Šta ima da zamišljamo. One rade Srbiji ono što Dodik priča Bosni i Hercegovini.

Mada mi nije jasna usporedba Srba u BiH sa Mađarima i muslimanima u Srbiji. Ali, ćutim. Da ne bih upao u Ljudska prava i drugi šovinizam.

Još se Safeta žali kako Oni, Srbija, u koju je ubrojala i sebe, ne može više da plaća danak prekodrinskih ličnih političkih prohtjeva.

Safeta je ovdje nebitna. Ona je komentator po nacionalnoj osnovi.

Bitna je ta Prazna Evropska Srbija koja bi dala i Kosovo, i Sandžak, i Vojvodinu, i Rtanj, i Republiku Srpsku, za dva dana u Briselu.

A Safetama mogu da poručim da su Srbe natjerali da ostanu u nepostojećoj BiH. Pa kad Republika Srpska, takorekuć Dodik, nešto kaže o Bosni i Hercegovini, to ima težinu stava najvažnije čeljadi u toj kući. Jer od Republike Srpske zavisi sudbina BiH. A sudbina Srbije ne zavisi od usranog Sandžaka.

1807.

KO RADI NA

POMIRENJU

DODIKA I LAGUMDŽIJE

Unitaristi, brate. Sva sranija u Vašoj državi rade Unitaristi.

Već neko vrijeme, i prije izbora, zasijana je teza da će BiH upasti u krizu, a sada je u Rascvjetu, JMM, ako se ne pomire Dodik i Lagumdžija. Čak je Zlagumdžija u Banjaluki, ...luki, da ne bi bilo ZMP, dobio dvije stranice novina. U jeku kampanje za lokalne interese i glasove. Misli globalno, djeluj fekalno.

Argumentacija. Sin Oca Svog, Izetbegović je preveslao Lagumdžiju, podmetnuo mu koru od banane. Dodik bi trebao tražiti smjenu Člana Bakira. Naš najnoviji Šaćirbej je srce i duša, široka demokratska diplomatska vertikala, i Misica, koja želi mir u svijetu, pa je zato dao preporuku kako da se glasa oko Sirije.

Nagradno pitanje. Kako da se pomire stranka Fašističke Četničke Ideologije i Partija Demokratskog Progresa. Joj. Pardon. To je Ivanićevo. Mislio sam na Partiju Široke Socijaldemokratske Evropske Perspektive. I Progresa. Jer Socijalistička Internacionala je, na Prijedlog Zlatagana i Esdepea, čvrstu vjeru dala. Oni neće dopustiti, da se, ako se već sarađuje sa Hasapinom Neosustašnikom, sarađuje i sa Nezavisnim Socijaldemokratima. Kad bi postali Zavisni, SZSD, onda možda.

Zlatagan i Unitaristi su potegli tu Kampanjbu za Pomirbu. Nek ti se ćaća miri.

Potrebno je anulirati loklani krah na izborima. Znali su i prije Dana Glasanja da gube. Potrebno je očuvati stečevinu malverzacijama oko federacijske i vašedržavne vlasti. Potrebno je ostaviti Esdea van dometa jasala.

Republika Srpska gubi Pomirbom. I to je činjenica koja vodi Nevidljivo Pomirbeno Povjerenstvo.

I još se dodatno dobija to da se izlazi iz teškog sarajevskog bošnjačkog stanja Ko smije biti sa Dodikom protiv nekog Našeg.

1806.

ČMB

U BORBI

PROTIV

ESENESDEA

Dok mrski medijski neprijatelji iz Sarajeva uglavnom šute nakon prosera da je SNSD na izborima grohnuo i da će se od toga teško oporaviti, dok prijateljski realisti iz VNL iznose obrojčane argumente, što je njihov prepoznatljiv stil, dotle ČMB u Republici Srpskoj vadi oči Esenesdeu. Kad ćete sjeći glave. Kad ćete im čupati ruke. Kad ćete im mijenjati kukove. Gdje je streljački vod. Da li ćer biti sahranjeni javno ili kao Čiča Draža. Ko će biti nabijen na kolac a ko na ražanj. Čak i naslove mažu krvlju. Smijeniti.

Nebojši Radmanoviću, predsjedniku Izvršnog odbora, u intervjuu Glasu Srpske samo što nisu vezali ruke na leđe i za stolicu. Kome ćete izvaditi dušnik. Slično je prošao i Dodik kod onog ženskog skakavca na B92. Sreća da je otišao tamo. Ovdje bi prošao ko bospotrnju.

Dođe mi da pomislim da im je žao što je Esenesde izgubio tih dvadeset načelničkih mjesta. Toliko im je žao da bi nas poklali.

Ne pada im na pamet da, ako već kake, kake malo analitički. Kao što je Neprijateljica Goga dala priliku, u Oslobođenju Vildane, da stručnjak za istraživanja i komunikacije, inače, koliko razumijem, nenaklonjen Esenesdeu, razložno govori o rezultatima.

A ovi turci u Srpskoj samo traže Svilen Gajtan i Katul Ferman.

1805.

BOLEST

LOKALNIH

IZBORA

Čudi me da su stranke na lokalnim izborima uopšte negdje našle birače.

Toliko je kandidata bilo da se jedan šef Oiša ozbiljno šalio rekavši da su došli do svakog glasača i sada traže glasače među onima koji su na konkurentskoj odborničkoj listi.

Izborni zakon je propisao nemoguće izborne procedure. U nemogućoj državi, nemogući zakoni. Svako može formirati kandidatsku grupu pred izbore i prijaviti listu od tridesetak kandidata. Deset posto više nego što ima odborničkih klupa. Cenzus je u tepsiji. Svaka luda kandidatska grupa može da prođe. Dobro. Ne mogu baš svi. Oni Picparkeri i Nezavisnjaci u Banjaluci nisu mogli.

Nekoliko stotina kandidata za odbornike u svakoj pristojnijoj opštini. Oni imaju svoje koncentrične krugove glasača. Ukućani, rodbina, susjedi. Sto glasova. Tri stotine kandidata. Trideset hiljada birača. U tom sitnježu prođe i onaj ko se kandidovao iz zajebancije.

Politika u lokalnoj zajednici je na taj način obezvrijeđena do gole kosti. Banalizovana. Spuštena do beskućništva. Pa će takvi bespolitičnjaci da odlučuju o politici razvoja, infrastrukture, porodične medicine.

Bolest kandidovanja je zahvatila sve slojeve. Ne samo onog Ludog Novinara Trebinjskog. Treba zamisliti situaciju da jedan političar ode za dopsinika u Trebinje. Mihajlica. NPR. Napasnik Atevea iz Trebinja. U kandidate idu i dobrostojeći direktori, i penzioneri, i keramičari, i ljekari. Oni poznati o oni potpuno nepoznati.

Mala količina glasova, potrebna da se prođe u klimatizovanu salu Opštinskog Parlamenta, STJ, snižava cijenu odbornika a podiže cijenu glasa. Oni sa trista, četiristo glasova, koubili su se za preletače. Kad bi neki statistički zavod mogao da evidentira te junake koji mijenjaju skupštinsku većinu kao Maraonustvar, vidjeli bi da su to listom oni koji su lako došli do glasova. Za nekoliko hiljada glasova se treba oznojiti. A za trista. Kako dobio tako dao.

Zabilježeni su slučajevi da neke stranke u pojedinim opštinama imaju po hiljadu i više posmatrača. To su oni junaci koji ispred svake stranke, uredno prijavljeni, gledaju kako idu izbori i bilježe naglas pročitana imena u svoje stranačke članike, pazeći tako ko još nije izašao. Obično svaka stranka ima dva posmatrača, za dvije smjene. Neke, meni veoma drage, mijenjale su posmatrače svakih dva časa. Češao sam se iza sedam uva i hodao u krug dok nisam saznao šta je u pitanju. Svaki od njih je kupljeni glasač. I još njegovih jedno ili dvoje iz porodice. Kad odradiš svoje, čeka trijest, četerest, pedest marki. Bugarski voz je otišao u staro gvožđe. Ko Ćiro.

Lokalni izbori su postali takav sociološki vašar da će uskoro trebati oformiti katedru na političkiom naukama. Za Sociologiju Lokalnih Izbora.

Potrebno je zatvoriti liste i podići izborni cenzus. A za novopridošle zahtijevati potpise u visini četvrtine izašlih na prošlim izborima.

Lokalni izbori su jedna od najpoštenijih banalnih demokratija. ali ne treba ih se tako banalizirati da građani budu potpuno onemogućeni da biraju.

Baš bih glasao za susjeda iznad mene. Uzor čojek. Iz moje stranke. Ali obećao sam tečiću brata od ljubavnice mog druga koji je kandidat Pokreta za Trčitamotrčivamo. Ako me nerko od onih trideset sedam kandidata koje ću sresti do birališta ne zaskoči.

1804.

PUTUJUĆI

IZBORNI

CIRKUS

Centralna Izborna Komisija, kako je nisu nazvali Državna, trebala je za ove izbore nabaviti šatore i vreće za spavanje a ne glasačke listiće. Glasačke listiće neka štampa svako sebi. Tako bi se uštedjelo vrijeme i energija za krađu i Bugarski Skroz.

Šatori i vreće za spavanje tako bi ušli u istoriju kao Apsurd Jednog Eksperimenta. I Apsurd i Eksperiment su u jednom liku. U liku BiH. A koristili bi za upražnjavanje demokratskog prava, da birači, kupljeni, sluđeni i prirodno ludi, kao Jurišića i Mua Zuki, mogu da glasaju na proputovanju. Jer, oni su, jadnici, krenuli na put u petak. U subotu se zadesili u Srebrenici, prijavili boravište i razapeli šator. Onda se probudili u nedjelju, vidjeli Izbori su, STJ. Oni, svi kupljeni, sluđeni i pridono ludi, glasaju pa opet pod šator. Išli bi oni dalje ali Organi za odjavu ne rade. U ponedjeljak ujutro rade. Pa se Izborne Šatordžije, Karavanglasači, odjave u Potocima, u Srebrenici i u još nekoliko najdemokratskijih mjesta na planeti. I krenu kući svojoj.

Ne znam šta će reći CIRKUS BiH. Znam. Samo se tako kaže. Ali ovo što se događa sa masovnim odlivom boravka u Srebrenici, nije nikakva demokratija. Nisu nikakvi izbori. Nisu nikakva ljudska prava. To je bošnjački teror nad Srbima. Ovdje se prvi put u istoriji jednom narodu, jednom biračkom spisku, jednom življu na području opštine, oduzima pravo na izbore i na vlast.

U Drvaru i Republici Srpskoj, Potocima, takorekuć, ne radi se o tome radi se o kriminalu.

Pitanje je da li će CIRKUS BiH poništiti izbore u Srebrenici i Drvaru. Znam da neće. Samo se tako kaže na kraju teksta.

1803.

ZAGRLJENI

PROTIV

REŽIMA

Čavić, kandidat Mladena Ivanića za gradonačelnika Banjaluke, i nakon izbora nastavlja svoju molitvu za propast Režima. I nudi se Ujedinjenoj opoziciji. Jer on sam nije dovoljan potencijal da sruši Režim. Čavić sve to čini radi Slobode. Sloboda je, to je poznato, kad ja vladam. Kad vladaju drugi to je Režim.

U mnogim opštinama Opozicija se ujedinila i pobijedila. To je i prije izbora bila predvidiva aritmetika.

Ostaje nekoliko pitanja koja su i politički i sociološki veoma bitna.

·         Da li je sve to što se ujedinilo opozicija. Jer, radi se o opštem šarenilu u kome ima i ad hok faktora koji nisu političke stranke nego su se pojavili samo za ove izbore i, vjerovatno, nikad više. U kome ima interesnih grupa koje se nikako ne mogu prepoznati kao politička artikulacija. U kome ima tipičnih marginalaca izniklih u opštinskim skupštinama na plaćeničkim glasovima stranaka iz nekih drugih podneblja koje na ovim prostorima ne znače ništa. Niko, skoro niko, od njih se nije izjasnio kao opozicija. Nisu ništa rekli protiv Čavićeve noćne more, Režima.

·         Kolika je čvrstoća i trajnost političkih blokova u zagradama. Ona, dabome, nije nikakva nego je determinisana isključivo lokalnim situacijama, nagodbama i interesčićima. U nekoj opštini su jedni u zagradama a njihovi stranački drugovi s one strane brda, u drugoj opštini, izvan su zagrade i podržavaju Režim. NPR.

·         Koliki je stepen obmane birača i građana od strane Koalicija U Zagradama. U Bileći su, na vanrednim izborima, pobijedili Zagradnjaci. Mihajlica i Esdees. Da li je Narod Bileće imao osjećaj da vladaju radikali i esdeesovci. Nije. Imao je osjećaj da vlada Radikal Babić. Jedino djelo te vlasti je srušen spomenik partizanima. Narod Bileće je bio obmanut. Rečeno im je da će vladati i Esdees.

·         Koja je praktična posljedica pobjede Ujedinjene Opozicije, kako je poetski imenuje Čavić, Ivanićev kandidat za gradonačelnika Banje i Luke i vrhovnog Čokornika. Najprije, odvojenost od Vlade Republike Srpske. Zatim, feudalizacija odnosne opštine. Potom, nestabilnost koalicije u zagradi i nestabilnost načelnika u odnosu na skupštinsku većinu. I, ne zadnje, razvoj lokalnog lopovluka, ortakluka i sa načelnikom krsmanluka.

·         Da li demokratija dopušta da se na izbore ne ide pod svojim i političkim imenom. Jabolka. Solidarnošć. Zvono. Dopušta, dabome. Ali ni demokratija ne može prikriti činjenicu da se radi o dirigovanom, možda i plaćenom, turističko-političkom aranžmanu.

·         Da li izbori i političke opcije gube smisao ako se svi ujedinjuju protiv jedne stranke, koja se za tu priliku proglašava Režimom jer je najjača. Dabome da gube. Na izbore se ide, naročito u lokalnoj zajednici, za svoj račun i u svoje ime. Koalicije i kombinacije se prave poslije izbora. U svom i u interesu formiranja vlasti kako građani ne bi trpjeli. Na taj način su svi izborni rezultati unaprijed poznati. Svako ko ne osvaja sigurnih pedeset i neki procenat upisanih birača, izgubiće izbore. Izbori, pak, nisu obaranje najjačeg, izbori su ponuda različitih programa. Ponuda puta, gradnje, napretka. A ne iznuda rušenja. Građani mogu dobiti nešto samo boljim programom. Rušenjem postojećeg programa, bio on dobar ili loš, još uvijek se ništa ne dobija.

Nu. Sve je to praksa nedovršenih, voluntarističkih, manipulativnih i segmentarno upotrebnih društava. Biće zanimljiv bilans lokalne vlasti Koalicija U Zagradama. Jednogodišnji, dvogodišnji, četvorogodišnji. Kako gdje. Unaprijed jamčim da će to biti negativan bilans. Čak ni pozitivna nula.

Biće zanimljivo, uskoro, i detaljnije analizirati konačne rezultate i svaku zajednicu ponaosobo. Nešto o tome nagovještavaju Bosićev oprez i Čavićeva konstatacija da Esenesde ostaje najjači faktor.

A glupaci koji ove glasove preračunavaju u poslaničke mandate nisu ni za razmatranje.  

iz istorije točka 

1801.

I ŽIRAFA I KACIN

Palma iz Jagodinu, uistinu ne znam ni koja je stranka ni koja je opcija, samo znam da je Koalicioni Partner, zbrzio, danas ili jučer, sednicu SAO Jagodina, da bi odbornici stigli na venčanje dvoje mladenaca u zoološkom vrtu. Žiraf iz Begiš došao, bre, u provinciju, da oženi, koliko se po okolnim selim čulo, nevinu Žirafu, i tako učinio što ni jedan Srbijanc ne bi. Vratio se iz Beograd. Umesto da i Žirafu vrata svog odvede za Beograd.

Živopisni Palma je izjavio da mu je drago što se ne radi od dva Žirafa. Već o Žirafu i Žirafi. Palma nemož da podnese dva mužjaka u braku. S pederi.

Ja sam, pak sretan, što nije došlo do venčanja Žirafe i Malog majmunčeta. Trči gore ljubi, trči dolje opći. Kost i koža za dva meseca.

Nu. Jelko Kacin, nadglednik, putar, šumar, poljar, inspektor, stari svat i mrski brat, direktno zadužen od Brisel, za Srbiju, nije bio zadovoljan. Zar se tako obnaša vlast. U Evropi, kobiva on je iz Evropu, odmah bi bili smenjeni. Venčavati žirafe. I još napuštati Sveto Mesto Parlamenta. Lokalnog.

Manemoj. A uvesti Slovence u rat. Pa da na televiziji plaču ko pičke, to ništa.

Ne bih želeo da se mešam u poslove Brisela. Ne moraju oni uvek da znaju šta rade. Samo ispoljavam svoje mišljenje da nije sramota za Srbiju što su joj poslali Jelenka Kacina. Pendrečili su oni, i drugi, Srbiju uzduž i popreko, a naročito uzguz i nizguz. Tako da joj Kacin nije neka neprilika. Sramota je za Brisel. Računam učeni ljudi. Sramota da ih Kacin predstavlja na Putu Oko Sveta.

Anarhoradikalni Ratni Slovenac razume se i u žirafe. I u Srbiju. I u kriminalnu privatizaciju. I u Nedelo Podele Kosova. Idi, bre.

A onda, koji dan pre, Miroslav Lajčak izjavi da euintegracije više nisu prioritet za Srbiju, BiH, Makedoniju i Albaniju. Dok danas pročitam da je Albanija dobila status kandidata. Ovdje žiraf jebe zbunjenog a lud žirafu koja se tek udala.

Prvo. Ovdje, na Balkanu, Evropa nikada nije nikome bila prioritet. Osim što je nešto Srba, onomad, išlo u Pariz. Osim što su Austri poslali Patra Kočića u Beč. Da ovdje ne pravi sranije pa da mora stalno da ga tamniče u Crnu Kuću. Osim što je Vuk Karadžić isto išao Gore Negde do Germaniju. Da gi uči serbski. Avram, Bogdan, Vodu Gaze...

Bilo bi prirodno da je Balkan prioritet za EU. Da gi otmu od budale i od Turci. No, jok.

I šta onda ostaje. Da se žene i udaju žirafe. Da im Kacin podviruje pod rep. Da Lagumdžija glumi socijaldemokratu i pendreči, uzduž i popreko Tihića. A po potrebi i ostale će u Saraju.

A prioriteti. Idi, bre.

1800.

MEDNI MEDIJI

Ohoho. Tročlana medijska porodica se umnožava. Nahoče Bljuc i Aca Buka. Ušli u krug Pasa Oko Mesare. Naslađuju se čistkama u Esenesdeu. Smijeniti rajka vasića. Hajka Na Rajka. JVR.

Sada se lansira teza, nastala u Tehnološkom Parku Kompanjija, kako sam ja zavadio medije sa kandidatima Esenesdea i kako bi oni sigurno pobijedli da su se pojavili na Ahteveu i Beeeeeenu. A Čava bi isto sigurno pobijedio da se pojavio na Erteeresu.

Želja svakog medija je da bude državotvorni. A želja skoro svih medija u Republici Srpskoj je da sruše SNSD. Nekima želja, nekima radna obaveza.

Ima osjećaja neke epske slobode u situaciji kad te progone plaćenici.

Koji o izborima, izbornom procesu i slično, ne znaju ništa, kao ni oni Erteeresovi profesori i analitičari, ne razlikuju proporcionalni od većinskog izbornog sistema.

Šta god se događa oko njihove glave u njoj je samo jedan doboš. Srušiti SNSD. Za početak odstrijeliti rajka vasića. Jer još ne smiju ništa Miloradu Dodiku. Ali čekaju da se samo nakašlje ili posrne.

Znam da me žele odstrijeliti zbog neuzvraćene ljubavi, koju oni gaje prema meni. Ali pozadina je, ipak, dublja i mračnija. Treba skloniti nekoga iz organizacije stranke i javnosti. A to se dobije ubijajući jednu muvu.

Rezultat Esenesdea je posve drugačiji od onog kakvim ga predstavljaju Mediji. Mogli bi malo da praktikuju Istraživačko Novinarstvo, mada tu nema ni K od N. Malo da praktikuju peting sa činjenicama. Da se zapitaju o nekim pojavama koje su nelogične. O tome kako je Abdurahman Ratkovac dobio 1.290 srpskih glasova u Srebrenici. Ili kako je devet Srba na listi Esdepea, u toj istoj Srebrenici, dobilo oko 500 glasova. Zašto su predstavnici Neke Ambasade cijeli dan dežurali na srpskim biračkimm mjestima u Srebrenici. I zavirivali u svaki glasački listić. Ne smijete. Jer će vam Am jebati Mam.

Ili. Kako su popušili vaši višegodišnji favoriti.

Mnogo je lagodnije uključiti se u privatnu bolesnu hajku, na rajkovu majku, vlasnika Nekih Medija.