1810.

BANJALUKA,

MALA BARSELONA

U usranom svijetu nebeske demokratije, finansijske anarhije i ratova divljaštva za ljudska prava, bude, katkad, i lijepih stvari. Referendum of Scotland. Indepedencia. Goodbay Spain. Samostalnost Srpske. Goodbay Bosnain.

Dok su Hladni Ostrvljani dogovorili Referendum u Škotskoj, dotle vrući južnjaci prijete Kataloniji. Nije Španija Jugoslavija. Teoretičari unitarnog sranija izvode prosere o tome kako bi Španija stavila veto za ulazak Katalonije u Nato. JTN. Jebalo Te Nato. Ko je poletio u Nato. Zatim, u slučaju sukcesije Kataloniji bi pripao dug od 100 mlrd eura, kao dio duga cijele Španije. Pa bi imali 145 mlrd duga a sedam i po miliona stanovnika. Radi se o otcjepljenju i nezavisnosti a ne o kreditnom aranžmanu. Radi se o slobodi a ne o mlrd.

Niko neće zustaviti Kataloniju.

Niko neće zaustaviti Srpsku.

Jer, Veliki Krojači, Mračni Finansijaši i Nebeski Demokrati su shvatili svijet kao vlastitu arhitektonsku tamnicu a ne kao svijet slobode i jedinstva različitih samostalnih nacija.

Slično kao o Kataloniji, čitam prosere i o inicijativi za ukidanjem Oružanih Snaga BiH. Te, nije tačno da samo koštaju one i doprinose društvu. Gase vatre i slično. O tome raspreda neki Hrvat Tabak sa Obrisa.hr. Obrana i Sigurnost. Koji čjorniji vatrogasci. Nemaju leba da jedu. A da uđem u bilo koju Kasarnu, Vojarnu, Bivak, upobijeladana, i da zapucam iz Osamdesetčetvorke, ne bi im gaće oprao ni konzorcijum hemijskih čistionica Vaše Države.

Četiri stotine miliona eura godišnje.

Unitaristi misle da je inicijativa za ukidanjem OSBiH, pretkorak za raspad države. Kao. Dodik se sad sjetio da ima zagorča. Otkad je Esenesde usvojio rezoluciju, na Saboru, o demilitarizaciji. Otkad je vođena akcija Vojsko Voljno. Zaboravio Haso, jebo ga ćaća njegov.

Nije to pretkorak raspada. To je znak da se Vaša Država raspala.

Ali, za svaki slučaj, trebalo bi Borac da istupi iz tih državnih takmičenja, da počne da njeguje fudbal za oči i dušu, a Republika Srpska da formira La Masiju, fudbalsku akademiju.

Pa jednog lijepog nezavisnog dana, priredimo Festival Nezavisnosti kao što ga je priredila Katalonija u hramu Kamp Nou.

1809.

NAROD POLAKO

DOLAZI PAMETI,

KAŽE IVANIĆ.

ZA IVANIĆA NEMA

INDIKACIJA, KAŽE VASIĆ

Narod, polako, dolazi pameti, obznanio je tiho i drmatski sporo Mladen Ivanić, na Beenteve, kod Suzane Puls.

To je zaključna Ivanićeva analiza lokalnih izbora na kojima je Esenesde ostao bez dvadeset načelničkih mjesta. Dosad je, sugeriše nam DREK, Doktor Ekonomije, narod bio lud. Jer ko je bez pameti nije glup. On može da bude samo lud. Narod je, naročito pokazao nadolazak pameti time što je Pedepe postao treća stranka po snazi u Republici Srpskoj. Kako kaže Ivanić.

Treba se čuvati junaka koji znaju sve o narodu. I kad je narod lud, i kad dolazi pameti. I čiji je narod. I šta hoće narod. I šta narod umije a šta ne umije. I da nardo ne zna da prodaje banke. Tako je jednom Esdees znao šta Narod Srpski hoće, znali su i da je narod njihov, što je mnogo bolje od Miloševićevog saznanja u vidu izreke Nije bitno šta će reći narod, pa se završilo sa Srpskim Gaćama Na Štapu.

O pameti naroda se ne raspravlja. Narod se čita i puno ne pita. Zato je narod i pristao na izbore. Neće da se zevzeči sa tim političkim stvarima. To će političari, nažalost i Ivanić među njima, ako dobiju dovoljno glasova, da rade. A onda će, za četiri godine, Narod da podijeli pitanja za Konotrolni.

Dijagnostičari koji uviđaju da narod, polako, dolazi pameti, a koliko vidim, Ivanić, Čavić i drugi nudiguzi i potponici, čitavo vrijeme prizivaju pameti taj jadni napaćeni narod, smatrajući ga ludim, ne mogu da obavljaju javne političke, društvene i državne poslove.

Ivanić je još kod Suzane bubnuo Princip Je Princip. Kobiva, kad je bio sa Esenesdeom, sve je bilo dobro dok Esenesde nije počeo da čini čini od kojih je njega, Ivanića, bilo sramota. Ja sam jednom vidio i da se Đon Opanak Borovo zacrvenio. Princip je prinicip. Banka je banka. Jedan euro je jedan euro.

Njega postalo sramota. A nas nije bilo sramota da ga uzmemo sebi. Iako nismo morali. I iako ga ni Terzić Adnan nije htio.

A o velikom zaključku Doktora Za Panjeve, da se Esenesde može srušiti ako se opozicija udruži, što su ovi izbori, kaže, pokazali, kao naročitoj nedemokratskoj torturi nad biračima, drugi put ću.

PJP. Dotad, polako s pameću.

1808.

I SAFETA

SVE ZNA O DODIKU

Izvjesna Rubričarka u sandžačkom listu Danas, koji izlazi u Beogradu, i koji je upravo pokrenuo lavinu optužbi protiv aktuelnog vođstva Srbije zbog toga što proizvodi neprijatelje, umjetso, valjda, da bez gaća traži prijatelje, piše kolumnu, STJ, Milo i Mile.  Progone je, izgleda, ta srpska i crnogorska imena.

Rubričarka se zove Safeta.

Ne mogu da čitam Prazna Danasiranja Prazne Evropske Srbije ali mi je za oko zapao Safetin podnaslov. Zamislite da neke stranke i političari u Srbiji, po mogućstvu, mađarske, bošnjačke, autonomaške, o Srbiji pričaju kao Dodik o Bosni i Hercegovini.

Šta ima da zamišljamo. One rade Srbiji ono što Dodik priča Bosni i Hercegovini.

Mada mi nije jasna usporedba Srba u BiH sa Mađarima i muslimanima u Srbiji. Ali, ćutim. Da ne bih upao u Ljudska prava i drugi šovinizam.

Još se Safeta žali kako Oni, Srbija, u koju je ubrojala i sebe, ne može više da plaća danak prekodrinskih ličnih političkih prohtjeva.

Safeta je ovdje nebitna. Ona je komentator po nacionalnoj osnovi.

Bitna je ta Prazna Evropska Srbija koja bi dala i Kosovo, i Sandžak, i Vojvodinu, i Rtanj, i Republiku Srpsku, za dva dana u Briselu.

A Safetama mogu da poručim da su Srbe natjerali da ostanu u nepostojećoj BiH. Pa kad Republika Srpska, takorekuć Dodik, nešto kaže o Bosni i Hercegovini, to ima težinu stava najvažnije čeljadi u toj kući. Jer od Republike Srpske zavisi sudbina BiH. A sudbina Srbije ne zavisi od usranog Sandžaka.

1807.

KO RADI NA

POMIRENJU

DODIKA I LAGUMDŽIJE

Unitaristi, brate. Sva sranija u Vašoj državi rade Unitaristi.

Već neko vrijeme, i prije izbora, zasijana je teza da će BiH upasti u krizu, a sada je u Rascvjetu, JMM, ako se ne pomire Dodik i Lagumdžija. Čak je Zlagumdžija u Banjaluki, ...luki, da ne bi bilo ZMP, dobio dvije stranice novina. U jeku kampanje za lokalne interese i glasove. Misli globalno, djeluj fekalno.

Argumentacija. Sin Oca Svog, Izetbegović je preveslao Lagumdžiju, podmetnuo mu koru od banane. Dodik bi trebao tražiti smjenu Člana Bakira. Naš najnoviji Šaćirbej je srce i duša, široka demokratska diplomatska vertikala, i Misica, koja želi mir u svijetu, pa je zato dao preporuku kako da se glasa oko Sirije.

Nagradno pitanje. Kako da se pomire stranka Fašističke Četničke Ideologije i Partija Demokratskog Progresa. Joj. Pardon. To je Ivanićevo. Mislio sam na Partiju Široke Socijaldemokratske Evropske Perspektive. I Progresa. Jer Socijalistička Internacionala je, na Prijedlog Zlatagana i Esdepea, čvrstu vjeru dala. Oni neće dopustiti, da se, ako se već sarađuje sa Hasapinom Neosustašnikom, sarađuje i sa Nezavisnim Socijaldemokratima. Kad bi postali Zavisni, SZSD, onda možda.

Zlatagan i Unitaristi su potegli tu Kampanjbu za Pomirbu. Nek ti se ćaća miri.

Potrebno je anulirati loklani krah na izborima. Znali su i prije Dana Glasanja da gube. Potrebno je očuvati stečevinu malverzacijama oko federacijske i vašedržavne vlasti. Potrebno je ostaviti Esdea van dometa jasala.

Republika Srpska gubi Pomirbom. I to je činjenica koja vodi Nevidljivo Pomirbeno Povjerenstvo.

I još se dodatno dobija to da se izlazi iz teškog sarajevskog bošnjačkog stanja Ko smije biti sa Dodikom protiv nekog Našeg.

1806.

ČMB

U BORBI

PROTIV

ESENESDEA

Dok mrski medijski neprijatelji iz Sarajeva uglavnom šute nakon prosera da je SNSD na izborima grohnuo i da će se od toga teško oporaviti, dok prijateljski realisti iz VNL iznose obrojčane argumente, što je njihov prepoznatljiv stil, dotle ČMB u Republici Srpskoj vadi oči Esenesdeu. Kad ćete sjeći glave. Kad ćete im čupati ruke. Kad ćete im mijenjati kukove. Gdje je streljački vod. Da li ćer biti sahranjeni javno ili kao Čiča Draža. Ko će biti nabijen na kolac a ko na ražanj. Čak i naslove mažu krvlju. Smijeniti.

Nebojši Radmanoviću, predsjedniku Izvršnog odbora, u intervjuu Glasu Srpske samo što nisu vezali ruke na leđe i za stolicu. Kome ćete izvaditi dušnik. Slično je prošao i Dodik kod onog ženskog skakavca na B92. Sreća da je otišao tamo. Ovdje bi prošao ko bospotrnju.

Dođe mi da pomislim da im je žao što je Esenesde izgubio tih dvadeset načelničkih mjesta. Toliko im je žao da bi nas poklali.

Ne pada im na pamet da, ako već kake, kake malo analitički. Kao što je Neprijateljica Goga dala priliku, u Oslobođenju Vildane, da stručnjak za istraživanja i komunikacije, inače, koliko razumijem, nenaklonjen Esenesdeu, razložno govori o rezultatima.

A ovi turci u Srpskoj samo traže Svilen Gajtan i Katul Ferman.

1805.

BOLEST

LOKALNIH

IZBORA

Čudi me da su stranke na lokalnim izborima uopšte negdje našle birače.

Toliko je kandidata bilo da se jedan šef Oiša ozbiljno šalio rekavši da su došli do svakog glasača i sada traže glasače među onima koji su na konkurentskoj odborničkoj listi.

Izborni zakon je propisao nemoguće izborne procedure. U nemogućoj državi, nemogući zakoni. Svako može formirati kandidatsku grupu pred izbore i prijaviti listu od tridesetak kandidata. Deset posto više nego što ima odborničkih klupa. Cenzus je u tepsiji. Svaka luda kandidatska grupa može da prođe. Dobro. Ne mogu baš svi. Oni Picparkeri i Nezavisnjaci u Banjaluci nisu mogli.

Nekoliko stotina kandidata za odbornike u svakoj pristojnijoj opštini. Oni imaju svoje koncentrične krugove glasača. Ukućani, rodbina, susjedi. Sto glasova. Tri stotine kandidata. Trideset hiljada birača. U tom sitnježu prođe i onaj ko se kandidovao iz zajebancije.

Politika u lokalnoj zajednici je na taj način obezvrijeđena do gole kosti. Banalizovana. Spuštena do beskućništva. Pa će takvi bespolitičnjaci da odlučuju o politici razvoja, infrastrukture, porodične medicine.

Bolest kandidovanja je zahvatila sve slojeve. Ne samo onog Ludog Novinara Trebinjskog. Treba zamisliti situaciju da jedan političar ode za dopsinika u Trebinje. Mihajlica. NPR. Napasnik Atevea iz Trebinja. U kandidate idu i dobrostojeći direktori, i penzioneri, i keramičari, i ljekari. Oni poznati o oni potpuno nepoznati.

Mala količina glasova, potrebna da se prođe u klimatizovanu salu Opštinskog Parlamenta, STJ, snižava cijenu odbornika a podiže cijenu glasa. Oni sa trista, četiristo glasova, koubili su se za preletače. Kad bi neki statistički zavod mogao da evidentira te junake koji mijenjaju skupštinsku većinu kao Maraonustvar, vidjeli bi da su to listom oni koji su lako došli do glasova. Za nekoliko hiljada glasova se treba oznojiti. A za trista. Kako dobio tako dao.

Zabilježeni su slučajevi da neke stranke u pojedinim opštinama imaju po hiljadu i više posmatrača. To su oni junaci koji ispred svake stranke, uredno prijavljeni, gledaju kako idu izbori i bilježe naglas pročitana imena u svoje stranačke članike, pazeći tako ko još nije izašao. Obično svaka stranka ima dva posmatrača, za dvije smjene. Neke, meni veoma drage, mijenjale su posmatrače svakih dva časa. Češao sam se iza sedam uva i hodao u krug dok nisam saznao šta je u pitanju. Svaki od njih je kupljeni glasač. I još njegovih jedno ili dvoje iz porodice. Kad odradiš svoje, čeka trijest, četerest, pedest marki. Bugarski voz je otišao u staro gvožđe. Ko Ćiro.

Lokalni izbori su postali takav sociološki vašar da će uskoro trebati oformiti katedru na političkiom naukama. Za Sociologiju Lokalnih Izbora.

Potrebno je zatvoriti liste i podići izborni cenzus. A za novopridošle zahtijevati potpise u visini četvrtine izašlih na prošlim izborima.

Lokalni izbori su jedna od najpoštenijih banalnih demokratija. ali ne treba ih se tako banalizirati da građani budu potpuno onemogućeni da biraju.

Baš bih glasao za susjeda iznad mene. Uzor čojek. Iz moje stranke. Ali obećao sam tečiću brata od ljubavnice mog druga koji je kandidat Pokreta za Trčitamotrčivamo. Ako me nerko od onih trideset sedam kandidata koje ću sresti do birališta ne zaskoči.

1804.

PUTUJUĆI

IZBORNI

CIRKUS

Centralna Izborna Komisija, kako je nisu nazvali Državna, trebala je za ove izbore nabaviti šatore i vreće za spavanje a ne glasačke listiće. Glasačke listiće neka štampa svako sebi. Tako bi se uštedjelo vrijeme i energija za krađu i Bugarski Skroz.

Šatori i vreće za spavanje tako bi ušli u istoriju kao Apsurd Jednog Eksperimenta. I Apsurd i Eksperiment su u jednom liku. U liku BiH. A koristili bi za upražnjavanje demokratskog prava, da birači, kupljeni, sluđeni i prirodno ludi, kao Jurišića i Mua Zuki, mogu da glasaju na proputovanju. Jer, oni su, jadnici, krenuli na put u petak. U subotu se zadesili u Srebrenici, prijavili boravište i razapeli šator. Onda se probudili u nedjelju, vidjeli Izbori su, STJ. Oni, svi kupljeni, sluđeni i pridono ludi, glasaju pa opet pod šator. Išli bi oni dalje ali Organi za odjavu ne rade. U ponedjeljak ujutro rade. Pa se Izborne Šatordžije, Karavanglasači, odjave u Potocima, u Srebrenici i u još nekoliko najdemokratskijih mjesta na planeti. I krenu kući svojoj.

Ne znam šta će reći CIRKUS BiH. Znam. Samo se tako kaže. Ali ovo što se događa sa masovnim odlivom boravka u Srebrenici, nije nikakva demokratija. Nisu nikakvi izbori. Nisu nikakva ljudska prava. To je bošnjački teror nad Srbima. Ovdje se prvi put u istoriji jednom narodu, jednom biračkom spisku, jednom življu na području opštine, oduzima pravo na izbore i na vlast.

U Drvaru i Republici Srpskoj, Potocima, takorekuć, ne radi se o tome radi se o kriminalu.

Pitanje je da li će CIRKUS BiH poništiti izbore u Srebrenici i Drvaru. Znam da neće. Samo se tako kaže na kraju teksta.

1803.

ZAGRLJENI

PROTIV

REŽIMA

Čavić, kandidat Mladena Ivanića za gradonačelnika Banjaluke, i nakon izbora nastavlja svoju molitvu za propast Režima. I nudi se Ujedinjenoj opoziciji. Jer on sam nije dovoljan potencijal da sruši Režim. Čavić sve to čini radi Slobode. Sloboda je, to je poznato, kad ja vladam. Kad vladaju drugi to je Režim.

U mnogim opštinama Opozicija se ujedinila i pobijedila. To je i prije izbora bila predvidiva aritmetika.

Ostaje nekoliko pitanja koja su i politički i sociološki veoma bitna.

·         Da li je sve to što se ujedinilo opozicija. Jer, radi se o opštem šarenilu u kome ima i ad hok faktora koji nisu političke stranke nego su se pojavili samo za ove izbore i, vjerovatno, nikad više. U kome ima interesnih grupa koje se nikako ne mogu prepoznati kao politička artikulacija. U kome ima tipičnih marginalaca izniklih u opštinskim skupštinama na plaćeničkim glasovima stranaka iz nekih drugih podneblja koje na ovim prostorima ne znače ništa. Niko, skoro niko, od njih se nije izjasnio kao opozicija. Nisu ništa rekli protiv Čavićeve noćne more, Režima.

·         Kolika je čvrstoća i trajnost političkih blokova u zagradama. Ona, dabome, nije nikakva nego je determinisana isključivo lokalnim situacijama, nagodbama i interesčićima. U nekoj opštini su jedni u zagradama a njihovi stranački drugovi s one strane brda, u drugoj opštini, izvan su zagrade i podržavaju Režim. NPR.

·         Koliki je stepen obmane birača i građana od strane Koalicija U Zagradama. U Bileći su, na vanrednim izborima, pobijedili Zagradnjaci. Mihajlica i Esdees. Da li je Narod Bileće imao osjećaj da vladaju radikali i esdeesovci. Nije. Imao je osjećaj da vlada Radikal Babić. Jedino djelo te vlasti je srušen spomenik partizanima. Narod Bileće je bio obmanut. Rečeno im je da će vladati i Esdees.

·         Koja je praktična posljedica pobjede Ujedinjene Opozicije, kako je poetski imenuje Čavić, Ivanićev kandidat za gradonačelnika Banje i Luke i vrhovnog Čokornika. Najprije, odvojenost od Vlade Republike Srpske. Zatim, feudalizacija odnosne opštine. Potom, nestabilnost koalicije u zagradi i nestabilnost načelnika u odnosu na skupštinsku većinu. I, ne zadnje, razvoj lokalnog lopovluka, ortakluka i sa načelnikom krsmanluka.

·         Da li demokratija dopušta da se na izbore ne ide pod svojim i političkim imenom. Jabolka. Solidarnošć. Zvono. Dopušta, dabome. Ali ni demokratija ne može prikriti činjenicu da se radi o dirigovanom, možda i plaćenom, turističko-političkom aranžmanu.

·         Da li izbori i političke opcije gube smisao ako se svi ujedinjuju protiv jedne stranke, koja se za tu priliku proglašava Režimom jer je najjača. Dabome da gube. Na izbore se ide, naročito u lokalnoj zajednici, za svoj račun i u svoje ime. Koalicije i kombinacije se prave poslije izbora. U svom i u interesu formiranja vlasti kako građani ne bi trpjeli. Na taj način su svi izborni rezultati unaprijed poznati. Svako ko ne osvaja sigurnih pedeset i neki procenat upisanih birača, izgubiće izbore. Izbori, pak, nisu obaranje najjačeg, izbori su ponuda različitih programa. Ponuda puta, gradnje, napretka. A ne iznuda rušenja. Građani mogu dobiti nešto samo boljim programom. Rušenjem postojećeg programa, bio on dobar ili loš, još uvijek se ništa ne dobija.

Nu. Sve je to praksa nedovršenih, voluntarističkih, manipulativnih i segmentarno upotrebnih društava. Biće zanimljiv bilans lokalne vlasti Koalicija U Zagradama. Jednogodišnji, dvogodišnji, četvorogodišnji. Kako gdje. Unaprijed jamčim da će to biti negativan bilans. Čak ni pozitivna nula.

Biće zanimljivo, uskoro, i detaljnije analizirati konačne rezultate i svaku zajednicu ponaosobo. Nešto o tome nagovještavaju Bosićev oprez i Čavićeva konstatacija da Esenesde ostaje najjači faktor.

A glupaci koji ove glasove preračunavaju u poslaničke mandate nisu ni za razmatranje.  

iz istorije točka 

1801.

I ŽIRAFA I KACIN

Palma iz Jagodinu, uistinu ne znam ni koja je stranka ni koja je opcija, samo znam da je Koalicioni Partner, zbrzio, danas ili jučer, sednicu SAO Jagodina, da bi odbornici stigli na venčanje dvoje mladenaca u zoološkom vrtu. Žiraf iz Begiš došao, bre, u provinciju, da oženi, koliko se po okolnim selim čulo, nevinu Žirafu, i tako učinio što ni jedan Srbijanc ne bi. Vratio se iz Beograd. Umesto da i Žirafu vrata svog odvede za Beograd.

Živopisni Palma je izjavio da mu je drago što se ne radi od dva Žirafa. Već o Žirafu i Žirafi. Palma nemož da podnese dva mužjaka u braku. S pederi.

Ja sam, pak sretan, što nije došlo do venčanja Žirafe i Malog majmunčeta. Trči gore ljubi, trči dolje opći. Kost i koža za dva meseca.

Nu. Jelko Kacin, nadglednik, putar, šumar, poljar, inspektor, stari svat i mrski brat, direktno zadužen od Brisel, za Srbiju, nije bio zadovoljan. Zar se tako obnaša vlast. U Evropi, kobiva on je iz Evropu, odmah bi bili smenjeni. Venčavati žirafe. I još napuštati Sveto Mesto Parlamenta. Lokalnog.

Manemoj. A uvesti Slovence u rat. Pa da na televiziji plaču ko pičke, to ništa.

Ne bih želeo da se mešam u poslove Brisela. Ne moraju oni uvek da znaju šta rade. Samo ispoljavam svoje mišljenje da nije sramota za Srbiju što su joj poslali Jelenka Kacina. Pendrečili su oni, i drugi, Srbiju uzduž i popreko, a naročito uzguz i nizguz. Tako da joj Kacin nije neka neprilika. Sramota je za Brisel. Računam učeni ljudi. Sramota da ih Kacin predstavlja na Putu Oko Sveta.

Anarhoradikalni Ratni Slovenac razume se i u žirafe. I u Srbiju. I u kriminalnu privatizaciju. I u Nedelo Podele Kosova. Idi, bre.

A onda, koji dan pre, Miroslav Lajčak izjavi da euintegracije više nisu prioritet za Srbiju, BiH, Makedoniju i Albaniju. Dok danas pročitam da je Albanija dobila status kandidata. Ovdje žiraf jebe zbunjenog a lud žirafu koja se tek udala.

Prvo. Ovdje, na Balkanu, Evropa nikada nije nikome bila prioritet. Osim što je nešto Srba, onomad, išlo u Pariz. Osim što su Austri poslali Patra Kočića u Beč. Da ovdje ne pravi sranije pa da mora stalno da ga tamniče u Crnu Kuću. Osim što je Vuk Karadžić isto išao Gore Negde do Germaniju. Da gi uči serbski. Avram, Bogdan, Vodu Gaze...

Bilo bi prirodno da je Balkan prioritet za EU. Da gi otmu od budale i od Turci. No, jok.

I šta onda ostaje. Da se žene i udaju žirafe. Da im Kacin podviruje pod rep. Da Lagumdžija glumi socijaldemokratu i pendreči, uzduž i popreko Tihića. A po potrebi i ostale će u Saraju.

A prioriteti. Idi, bre.

1800.

MEDNI MEDIJI

Ohoho. Tročlana medijska porodica se umnožava. Nahoče Bljuc i Aca Buka. Ušli u krug Pasa Oko Mesare. Naslađuju se čistkama u Esenesdeu. Smijeniti rajka vasića. Hajka Na Rajka. JVR.

Sada se lansira teza, nastala u Tehnološkom Parku Kompanjija, kako sam ja zavadio medije sa kandidatima Esenesdea i kako bi oni sigurno pobijedli da su se pojavili na Ahteveu i Beeeeeenu. A Čava bi isto sigurno pobijedio da se pojavio na Erteeresu.

Želja svakog medija je da bude državotvorni. A želja skoro svih medija u Republici Srpskoj je da sruše SNSD. Nekima želja, nekima radna obaveza.

Ima osjećaja neke epske slobode u situaciji kad te progone plaćenici.

Koji o izborima, izbornom procesu i slično, ne znaju ništa, kao ni oni Erteeresovi profesori i analitičari, ne razlikuju proporcionalni od većinskog izbornog sistema.

Šta god se događa oko njihove glave u njoj je samo jedan doboš. Srušiti SNSD. Za početak odstrijeliti rajka vasića. Jer još ne smiju ništa Miloradu Dodiku. Ali čekaju da se samo nakašlje ili posrne.

Znam da me žele odstrijeliti zbog neuzvraćene ljubavi, koju oni gaje prema meni. Ali pozadina je, ipak, dublja i mračnija. Treba skloniti nekoga iz organizacije stranke i javnosti. A to se dobije ubijajući jednu muvu.

Rezultat Esenesdea je posve drugačiji od onog kakvim ga predstavljaju Mediji. Mogli bi malo da praktikuju Istraživačko Novinarstvo, mada tu nema ni K od N. Malo da praktikuju peting sa činjenicama. Da se zapitaju o nekim pojavama koje su nelogične. O tome kako je Abdurahman Ratkovac dobio 1.290 srpskih glasova u Srebrenici. Ili kako je devet Srba na listi Esdepea, u toj istoj Srebrenici, dobilo oko 500 glasova. Zašto su predstavnici Neke Ambasade cijeli dan dežurali na srpskim biračkimm mjestima u Srebrenici. I zavirivali u svaki glasački listić. Ne smijete. Jer će vam Am jebati Mam.

Ili. Kako su popušili vaši višegodišnji favoriti.

Mnogo je lagodnije uključiti se u privatnu bolesnu hajku, na rajkovu majku, vlasnika Nekih Medija. 

1799.

JETI SA CRTEŽA

U Neovisnim Novinama nekidan osvanuše četiri stranice Naše Zlatkice. Zlatka Lagumdžije. Političara koji je sam sebi Kim Il Sung. Dvije stranice su naplaćene. Dvije nazlaćene. A na svečetiri Zlatkica Slatkica sam sebe hvali ili čini da ga drugi hvale. Esdepe je objavio svoj Naprijed pa i pismo koje je Zlatkica lično dobio od predsjednika Partije Evropskih Socijalista, izvjesnog gospodina Staniševa. Koji ga u pismu oslovljava sa Dir Clatko. PES ti je zahvalan za sve. Sunce Ti Jebem. PES čvrsto stoji iza tebe, Clatko. PES Ponosa.

Na nazlaćenim stranicama intervjua Dir Clatko sam sebe hvali, medi, gladi. Svi su problem u BiH. Samo on nije. On je budućnost Vaše Države. Kako to piše i Predsjednik PES. Pod tvojim liderstvom, Socijaldemokratska partija je postala partija svih Bosanaca i Hercegovaca. Kaže Stanišev. Osim Komšića. Kažem ja. Koji je uspio da spasi glavu ispod liderstva.

Pesovac Stanišev laže. Laže sebi. Laže javnosti Bosanaca i Hercegovaca. Laže samom Clatku. Jebo ga Socijalizam Crnih Tašni.

Nu. Šta bi moglo da znači četverostranično ukazivanje Jetija Sa Crteža. U Neovisnim.

Prvo. Mentori i dalje stoje iz Dir Clatka. Ne samo oni iz Pesa. Koji su ga turili u vlastito predsjeništvo.

Drugo. Esdea je dobila poruku. Što će joj pojačati želju za Turskom.

Treće. Poruka je upućena i Dodiku i Bosiću. Odnosno Republici Srpskoj. Nećemo dati da dirnu Dir Clatka. Niti da ga smijene.

Četvrto. Poručeno je Čoviću da nema Trećeg Entiteta, odnosno prvih koraka ka njemu, zbog čega je ovaj i ušao u sadejstvo sa Zlagumdžijom.

Meni je poručeno da se veselim novom sukobu na Bošnjačkoj Političkoj Sceni. Da budem siguran da će se ubrzati snimanje filma Turska Brani Sarajevo. Da je Lagumdžija posljednja Srpska greška u zajedničkim organima. Da Bosance i Hercegovce ne veže ništa jače od i.

1798.

ZATVOREN 

ZEMLJANI 

MUZEJ

Pustite ga da se brani sa slobode, Jebo Vas On.

Kao što nije svako ko obuče suknju žensko, tako nije ni zvaka zemlja koja ima muzej, zemlja. Država.

Stoga je nerazumljiva tolika traumatizacija činjenice da jedna od Sedam Sekretarica BiH, Zemaljski muzej, više ne radi. Impresivno, kao crvene plastične stolice Sulejmana Kupusovića, vrata su klozetirana drvenim daskama na kojima piše Zatvoreno. Na Bosanskom. I Closed, na njijovom. Mada je to simbolično. Naš Klozet je riječ koja je od Zatvoreno prerasla u značenje Nemereš Unići, Serem.

Unutra mora da je opšte kulturno sranije dok je Zemlja dozvolila da se Ustanova zatvori.

Mislim da prema svemu treba biti ravnodušniji.

Ovo su samo zakašnjeli signali da je Valter prdnuo u čabar. Da više ne postoji Zemlja Takozvane Armije BiH. Da BiH više nije prisvojni pridjev, kako su shvatile poslijeratne bošnjačke vlasti u Sarajevu pa svaku ćenifu nazvale ...BiH. Elektroprivreda BiH, Udruženje Tornjaka BiH, Udruženje novinara BiH... Da je nestala ZKA, Zemlja Kristijan Amanpur i drugih laži. Da ne postoji zajednička istorija niti muzejski predmeti koji su ikad zajednički korišteni. Da na Zajedništvu i Zajednoći odavno stoji Closed. Otkako su prvi Sulejmani prešli Drinu.

Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti. To ovih dana predlaže i Emir Kusturica. Možda možemo nešto da uzmemo i da eksponiramo u Andrićgradu, primjerice. Nešto što izaziva pozor da uzmu Hrvati.

A ostalo. Jebiga.

1797.

MUP I MUD

Dosad sam se zajebavao s pederi. Nadajući se da će neko shvatiti da je to ozbiljna stvar. Jedino je, izgleda Dača SUP shvatio stvari ozbiljno. Zabranio. Paradu Ponosa. Čuj Ponosa. Šta onda da rade ostali, koji se ne guziče s pederi. Oni su ponosni jer ga zakalauzaju gde ne treba. MUD. Metnu U Dupence. A oni koji prirodno opšte u genitalnoj komunikaciji, šta su oni. Oni su pičkice. Parada Pizdulja. Što se nekad zvalo Korzo. U sirotinjsko doba talijanskih šuškavaca.

U Beogradu traje Sedmica Ponosa. Ponose se ko mršava svinjčad. U sklopu toga je i izložba neke skandinavske Umetnice koja krstove pretvara u udove, šta li. To je ista škola koja je u Rusiji proizvela crkveni šou Puši Trio. Obezvređivanje, detronizacija, relativizacija.

Ljudska prava. To je priča za Livadiće. To su Udska Prava. A kako brzo zaboraviše ravnopravnost polova. To što je Parada Pronosa ponižavanje Žene i Prirode, to ništa.

I da nema rizika od nereda, tu Socijalnu Prosericu treba zabranjivati.

Pojedinačno možete da hodate pozadinski gologuzi a napred ušiljeni, ali ne možete od toga praviti društveni pokret jer to nije ni pokret, ni pravo, ni civilno društvo i zapadna liberalna demokratija. To je Fekaloidna Nastranost Uma.

Cilj Pederizacije Država koje ne spadaju u Zapadni Liberalni Tor, kao i drugi ciljevi, nevladino sektorisanje, civilna sorošizacija, denacionalizacija, multikurčićnost, kreditno zaduživanje, potrošnja do beskraja, razaranje vjere, razaranje porodice... jeste samo jedan proces. Proces Razaranja Društva, Nacije i Države.

Veliki Krojači su shvatili da na njihovom putu mogu da zasmetaju još samo jaka društva, države i nacije. I treba ih srušiti. Nikakav drugi cilj nije bio ni kod razaranja SFRJ. Nacionaloidne budale samo misle da je to nacionalno pravo na neovisnost. Umjesto organizovane države dobijete invalide, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, i par kurčića, koji onda na koljenima puze da budu primljeni i nedefinisanu zajednicu, EU, kao zamjenu za definisanu SFRJ. Dugoročno Puši Trio.

Ostajem kod svoje ekonomske teze za ovaj vijek. Jake države i nacije mogu da se odupru krizi neoliberalne fekalizacije. Ovaj vijek mora biti vijek jakih, organizovanih, država i nacija inače će svijet propasti.

Da li će pri tome neki peder da bude zabranjen ili jeban, to je nebitno. 

1796.

ES SELAMU NE ALEJKUM

Neka je mir ali ne svama.

Ima nešto iskonsko u ovom sokačkom pozdravu Bakira Sina Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u Njujroku.

Iskonska pretvorica muslimanskog vođstva koje je, kroz cijelu istoriju na ovim prostorima, jednim dijelom i političko ali i vjersko i sokačko. Nikad, dakle, u cijeloj istoriji, potpuno političko.

Stoga je i ovaj sokački merhabluk Bakira Sina Provincijalca samo jedna slika iz Čaršijskog Bujadišta. Jedno Pretvaranje. Jedna laž. Jedan pozdrav Nasvećetirstrane. Jedan čir kompleksa od nedostatka VS i nedoraslosti Velikom Svijetu. Takav primitivizam ne bi ispoljili ni Srbi Čupavih Prsa namazanih slaninom i krupno isjeckanim bijelim lukom. Ni jedan Srbin, naričito ne Srpski Član Predsjedništva, ne bi otišao tamo i rekao Pomoz Bog Junaci.

Dabome da je Bakir Sin Provincijalac smisleno istupio tim muslimanskim pozdravom. To je, inače, bezazlen pozdrav kao i svaki i ne govori ništa protiv bilo koga.

Ali. BSP nije došao i UN u ime muslimana BiH. On u tom svojstvu ne može tamo doći. On je došao kao Član Predsjedništva BiH. Kao Predsjedavajući. Što ga još više obavezuje. Da kaže da je došao u ime i ispred svih. Čak i u ime i ispred Sejdića i Fincija.

A istupio je protiv svih. Protiv Hrišćana. Jer ovaj pozdrav izrečen od BSP u ime BiH znači, u stilizovanom prevodu, Marš Tamo Hrišćani.

BSP je poručio da je BiH Islamska Republika.

To me konačno uvjerava da je moj Politički Progam, Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti, potpuno realan i neophodan.

Mir Božiji. Ali Ne S Vama.

Vi se, inače, zajebavate sa Mirom. Običavate da ga žrtvujete.

mama i tata stalno plicaju o gasanju. za neke nacenike i obonike. ja necu na te idbolove. ja nece da gasa, nema smisova da se ukakim na idbolovima

1794.

NIKAD VIŠE

ANTIFAŠIZAM

U KNINU

Mnio sam da je Branko Lustig Svjetski Čovjek a nije balkanski.

Branko Lustig je holivudski producent ali ne onih serijala o filmovima Taraba Baraba Stalone, već ozbiljnih ostvarenja koja potpisuju Spilberg i drugi.

Lustig je u Knin, kao i u Cijeli Svijet, došao prikazati film Posljednji let Petra Ginca. Radi se o stradanjima u Aušvicu. A Ginc je bio šesnaestogodišnji dječak. Sam Lustig je bio stanovnik te dušegupke.

U kninsku kino dvoranu trebalo je da dođe 350 učenika. Ali nije došao niko. Nekolicina fotoreportera slikala je praznu dvoranu i praznog Branka Lustiga koji nije mogao da vjeruje u tu prazninu.

Objašnjenje je stiglo od načelnice Knina, izvjesne Josipe Rimac, i roditelja. Ona ne dozvoljava da se gleda film koji kaže Nema Boga a roditelji ne daju djeci da gledaju jer Film Ne Valja.

Riječki Novi List piše o tome. I čudi se. Oni još žive u SFRJ. Državni vrh morao je reagirati, ne.

Jebe se Državnom Vrhu. Jebe se Cijeloj Hrvatskoj. Mamić je gurnuo Samira u reprezentaču. Sanader i Kosorka Djevojka popušili. Pelješački Most ide. Brisel ide. Povodom Dana Pobjede, ne Hrvatske već nad nacističkom Njemačkom, ide se kradom u Jasenovac. I to je sve.

Nikoga više u Hrvatskoj ne zanima Aušvic. Ni Jasenovac. Ni Jadovno. Kad je nestalo SFRJ, koja je stvorila Hrvatsku, više se to od nje ne može tražiti.

A gdje Branko izvuče sad tog Ginca. Zar mu nije bilo dovoljna provokacija sa Šindlerovom listom. I sada, kada se javljaju intelektualoidi koji tvrde da je Jasenovac izmišljen.

Zabijati u Kninsko Srce Hrvatske takve filmiće o stradanjima Jevreja i Slavena u Aušvicu, nedopustivo je.

To svi znaju. Osim Branka Lustiga i Novog Lista.

1793.

POTENCIJAL ČAVIĆ

Cijenim Čavićevu upornost. Da se kandiduje za sve i svašta. Mislim da će uskoro slijediti i kandidatura za Predsjednika Udruženja Golubarnika. Bosne i Hercegovine, jabome. On je Bosanski Igrač Bezbola. Toliko se nudi Bosni a ništa ga ne boli.

Cijenim i njegovu inovativnost. Niko još nije dobio izbore čitajući blog rajka vasića i napadajuići ga u izbornim hronikama. I, tako, trošeći dragocjeno vrijeme u kome je mogao pokazati na desetine hiljada svojih pristalica kako padaju u trans pred bilbordima pozitivne strelice koja simbolizuje političku muškost. Pošto sam svestrano nastran, u prvi mah sam pomislio da Čava onom tvrdom crvenom strelicom reklamira onaj Potencijal, Sunce Ti Jebem. Ako siđe sa bilborda potamaniće nas ko Sulejman Sultaniju Hurem.

Strijeljati, jakako. Prvo optužiti, pa onda strijeljati. Za Srebrenicu. Radi svog uguzičenja u fotelju, radi svog položaja kod Međunarodne Zaguznice, radi ulaska u Sarajevsku Istoriju srpske poniznosti i poturčavanja, priznao je broj žrtava u Srebrenici, više od osam hiljada, nepostojeći broj žrtava zločina, što je otvorilo vrata Opštoj Bošnjačkoj Genocidizaciji Srba i Republike Srpske. Tako je Čavić okačio Zvono Genocida i nerođenim srpčadima unedogled.

Uz to se još i izvinjavao, pisano i usmeno. Za to treba da bude obješen za mudanca. Nikakvog, ni pojedinačnog ni kolektivnog, razloga za srpsko izvinjenje nema. Muslimani su počeli rat u BiH. Njihov Prvi Musliman je javno iznio politički stav i program: Za BiH ću žrtvovati mir.

On je žrtvovao svaku žrtvu u ratovima u BiH. Čak i sve one srebreničke. Ko kome treba da se izvinjava.

Čavić je neljudski poletio da na Belom Konju uđe u sarajevsku istoriju a Srbi da uđu u Nečist. Jer izvinjenje ovdje znači priznanje krivice i priznanje poraza.

Nije mjesto da se Čavić na Javnom Servisu obračunava sa mojim privatnim blogom ali pošto on nema koordinate nizašta, onda Žalibože narodnog vremena i para.

A da se Srbi slažu sa mnom, Čavić je mogao lako da provjeri. Trebao je samo prije 24. da se prijavi u Srebrenici pa da se kandiduje za načelnika te opštine. Ne bi dobio glasova ni za zadnji džep Radojice Ratkovića. Poturice ko što je i sam.

1792.

ZLATNI LJILJAN

SA TURSKIM SABLJAMA

Turskim Drumom do Ankare krenuo je i Sulejman Esdeastveni. Prema agencijama Anadolija i Fena, njegova karavana je odmarala u Smederevohani, Sofijahani i na granici Turske gdje se visoka delegacija, u sastavu još Sarajlićbeg, kome je Sulejman Moj Dobar Prijatelj, i Kaplanaga, predstavnik reviolucionarne mladeži Stranke D i A, Stranke Demokratske i Akcije, presvukla u lokalnom žbunju, napojila konje i krenula put sportske dvorane gdje se održava redovni kongres stranke koju vodi Tajni Recept Erdogan.

Tu je Sulejman Esdeastveni podsjetio Recepta da je možda Alija njemu ostavio BiH u Amanet ali je njemu, Sulejmanu, ostavio Esdea. I Sina Bakira. Pa mu je, izvadivši ga prethodno iz zadnjeg džepa, huknuvši dvaput i obrisavši ga od prašine, uručio Zlatnog Ljiljana. Sulejman Esdeastveni Ustavožalilac poručio je, tako, Receptu da je on vlasnik većeg amaneta od njega. Jer mu je donio priznanja. Da mu je donio darove, to bi bila posve druga podanička stvar.

Trka Turskim Drumom se nastavlja. Naivni Bakir je mislio da je obavio posao jer je već posjetio Tursku, pa mirno otišao u Ujedinjene nacije da održi Neusaglašeni Govor. Smetnuo je da Sulejman vodi veliku bitku da oko Sarajevskog Kantona, u kome je preuzeo Vladu, ujedini sve provincije kojima je nekad stabilno vladao. A među njima je, jamačno i jakako, Turska. Sarajevski Kanton do Ankare.

Jedino jedno je izvjesno. Zlatagan neće proći Turskim Drumom. Stranka A i K ne saradjuje sa Partijom S i D. Izrodima i Bezbožnicima.

A bogami ni Fahro. Onaj iz reklame Putuj Srcem, takođe. Ni onaj Hasapin, isto.

Bitka za Tursku se vodi u okviru Alijinog nasljedstva. Zlatagan je džabe poletio za Adilovim.

Nu. Sulejman Esdeastveni Ustavožalilac, ovim je jasno pokazao da je, doduše, posljednji, shvatio da se BiH dijeli i da treba naći rezervnu otadžbinu. Više ne vrijedi ona čuvena sarajevska Srbi imaju Srbiju, Hrvati imaju Hrvatsku a Bošnjaci nemaju ništa osim Bosne Lijepe Patriotske.

Odnošenjem Zlatnog Ljiljana Erdoganu, Sulejman Tihić se definitivno odijelio.

Zalud je upućivao onolike žalbe Ustavnom sudu. Borio se za veći budžet. Žrtvovao saradnju sa Čovjekom Za Državu.

Sad je promovisao najcrnji secesionizam.

Utoliko je smješnije njegovo obrazloženje da je Ljiljan zahvala za sve što je Erdogan učinio za BiH.

Zlatni Ljiljan nije suvenir BiH. To je simbol Sarajevske Bošnjačke Armije i Stranke Demokratske i Akcije.

Nu. Tajni Recept Erdogan to zna bolje od mene.  

Pod Čemernicom, kod kuma Jole, septembar 2012.