1796.
ES SELAMU NE ALEJKUM
Neka je mir ali ne
svama.
Ima nešto iskonsko u
ovom sokačkom pozdravu Bakira Sina Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u
Njujroku.
Iskonska pretvorica
muslimanskog vođstva koje je, kroz cijelu istoriju na ovim prostorima, jednim
dijelom i političko ali i vjersko i sokačko. Nikad, dakle, u cijeloj istoriji,
potpuno političko.
Stoga je i ovaj
sokački merhabluk Bakira Sina Provincijalca samo jedna slika iz Čaršijskog
Bujadišta. Jedno Pretvaranje. Jedna laž. Jedan pozdrav Nasvećetirstrane. Jedan čir
kompleksa od nedostatka VS i nedoraslosti Velikom Svijetu. Takav primitivizam
ne bi ispoljili ni Srbi Čupavih Prsa namazanih slaninom i krupno isjeckanim bijelim
lukom. Ni jedan Srbin, naričito ne Srpski Član Predsjedništva, ne bi otišao
tamo i rekao Pomoz Bog Junaci.
Dabome da je Bakir Sin
Provincijalac smisleno istupio tim muslimanskim pozdravom. To je, inače,
bezazlen pozdrav kao i svaki i ne govori ništa protiv bilo koga.
Ali. BSP nije došao i
UN u ime muslimana BiH. On u tom svojstvu ne može tamo doći. On je došao kao
Član Predsjedništva BiH. Kao Predsjedavajući. Što ga još više obavezuje. Da kaže
da je došao u ime i ispred svih. Čak i u ime i ispred Sejdića i Fincija.
A istupio je protiv
svih. Protiv Hrišćana. Jer ovaj pozdrav izrečen od BSP u ime BiH znači, u
stilizovanom prevodu, Marš Tamo Hrišćani.
BSP je poručio da je
BiH Islamska Republika.
To me konačno uvjerava
da je moj Politički Progam, Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti, potpuno
realan i neophodan.
Mir Božiji. Ali Ne S
Vama.
Vi se, inače,
zajebavate sa Mirom. Običavate da ga žrtvujete.
