понедељак, 1. октобар 2012.


1794.
NIKAD VIŠE
ANTIFAŠIZAM
U KNINU

Mnio sam da je Branko Lustig Svjetski Čovjek a nije balkanski.
Branko Lustig je holivudski producent ali ne onih serijala o filmovima Taraba Baraba Stalone, već ozbiljnih ostvarenja koja potpisuju Spilberg i drugi.
Lustig je u Knin, kao i u Cijeli Svijet, došao prikazati film Posljednji let Petra Ginca. Radi se o stradanjima u Aušvicu. A Ginc je bio šesnaestogodišnji dječak. Sam Lustig je bio stanovnik te dušegupke.
U kninsku kino dvoranu trebalo je da dođe 350 učenika. Ali nije došao niko. Nekolicina fotoreportera slikala je praznu dvoranu i praznog Branka Lustiga koji nije mogao da vjeruje u tu prazninu.
Objašnjenje je stiglo od načelnice Knina, izvjesne Josipe Rimac, i roditelja. Ona ne dozvoljava da se gleda film koji kaže Nema Boga a roditelji ne daju djeci da gledaju jer Film Ne Valja.
Riječki Novi List piše o tome. I čudi se. Oni još žive u SFRJ. Državni vrh morao je reagirati, ne.
Jebe se Državnom Vrhu. Jebe se Cijeloj Hrvatskoj. Mamić je gurnuo Samira u reprezentaču. Sanader i Kosorka Djevojka popušili. Pelješački Most ide. Brisel ide. Povodom Dana Pobjede, ne Hrvatske već nad nacističkom Njemačkom, ide se kradom u Jasenovac. I to je sve.
Nikoga više u Hrvatskoj ne zanima Aušvic. Ni Jasenovac. Ni Jadovno. Kad je nestalo SFRJ, koja je stvorila Hrvatsku, više se to od nje ne može tražiti.
A gdje Branko izvuče sad tog Ginca. Zar mu nije bilo dovoljna provokacija sa Šindlerovom listom. I sada, kada se javljaju intelektualoidi koji tvrde da je Jasenovac izmišljen.
Zabijati u Kninsko Srce Hrvatske takve filmiće o stradanjima Jevreja i Slavena u Aušvicu, nedopustivo je.
To svi znaju. Osim Branka Lustiga i Novog Lista.