1828.

VAŠA DRŽAVA

Krv Ti Jebem. Recpet Erdogan je lider Bošnjaka a Azerbejdžanci dolaze sa investicijama.

Tako je blagoljio Sinba Kir.

Tako je Autonomni Amanet konačno dobio lidera. Šteta što ne učestvuje u popisu i što nije glasao u Srebrenici. Mogao se prijaviti kao podstanar kod Duške Puške.

Iako, politički, nacionalno, geografski i istorijski, izgleda potpuno suludo, blagoglagoljstvo Sina Bakira ima opasnu vezu sa realnošću. Političko vođstvo muslimana u BiH, meni su draži muslimani od Bošnjaka, još od Alije Amanetlije, sve čini da ove ljude, muslimane, odvoji od svega s čim su povezani. Od dobre vjere prilagođene ovom vremenu i prostoru, odavno prilagođene, od porijekla, od nacionalne opcije, od Evrope, od Srbije, od Hrvata.

I da ih uguraju u amanet, u stvari, u sepet, i da ih odvedu na neko drugo područje, u neki drugi svijet. Taj anarhizam u političkom, nacionalnom i vjerskom vođstvu doveo je do toga da jedni protežiraju arabljansku liniju, jedni iračku, jedni tursku, jedni malezijsku, kako kome ko plati avionsku kartu i malo derneka. Turci su najbolje ulagali na berzi. Dali Harisu njaki park ili ulicu. Investicija im se višestruko isplatila. Soroš i Bafet su male mace iz vesele sveske.

Ali je doveo i do toga da muslimani u BiH nemaju vođstvo ni u čemu.

Stoga je logično da se traži Recept Erdogan. Sinba Kir podsvjesno zna da ni on, ni Lagumdžija, ni Tihi, čak ni tandem Tihi i Brle, nisu referencirani za vođe Bošnjaka. Nažalost, nije to ni Željko Komšić. Cerić je učinio sve. I to je sve.

Pošto geopolitički, geografski, antiintegracioni i interkonfesionalni uslovi ne donose neki optimizam, realno je da se to obezvođenje rastegne u dulji vremenski tok. Možda u nekoliko decenija.

Za to vrijeme drugi će se snaći. Kosovo će postati Nezavisni Poligon. A muslimani u BiH će i dalje biti u opasnosti da budu nedozrela etnička i prevrela vjerska grupa na oglabinama Evrope.

Umjesto da se odreknu i Erdogana i Otomanske stabilnosti, i šarenih integracijskih laža Brisela i Natoa i okrenu svom nacionalnom i političkom realnom programu. Stvaranje BiH u koje su ih odavno usepetili, jednako je realno kao i revitalizacija Otomanske imperije.

S tim što ima kurvi Hurem ali nema Sulejmana.

1827.

GOLO DUPE

SARAJEVSKO

Sarajevski rukometni navijači, a oni znaju šta rade jer je ovdje, odnosno Tamo, rukomet došao prije Osmanlija, a igrala se i košarka, samo što nije bilo koševa već sepeti, pronašli su originalni nepristojni performans. Svjetski belećci i bolesnici su, dosad, uglavnom, golokuri, gologuzi, a ženskinje i golopičasto, ulijetali u teren  i šprintali preko travnjaka dok ih redari ne ulove i odvedu iz njihovih dvadeset sedam, dvadeset osam sekundi slave.

Sarajevski navijači su sada počeli da gologuzi ulijeću na tribine. To je novi tehnološki iskorak u homofiliji pa ovdje, odnosno Tamo, Parada Pronosa i nije potrebna. Nema veće slobode od gole guzice.

Ta tehnologija međuljudske ljubavi demonstrirana je, posve slučajno, na rukometnoj utakmici Vaše Države, u svojstvu domaćina, i Srbije. A zvjezdoguze trenutke je doživjela za vrijeme intoniranja himne gostiju. Srbije.

Sarajevski mediji, poznati takođe po homofiliji bez granica, od svega su načinili poučak neukom i neobrazovanom svijetu. Kad se zviždi himni druge države to je nekultura ali kad se pokaže gola stražnjica, takozvano dupe, e to Još Nismo Vidjeli. To je Bosna, velim ja.

To nije nekulturan čin. To je politički čin. Politički čin ne ponižavanja jedne države već politički čin izgradnje zida prema toj državi. Srbiji.

Ni to nije problem. Ko bi uvažavao onu državu kojom je ovdje punjena svaka glava, pa i glava novorođenčeta koje se pojavilo tokom rata prije dvadeset godina, kao državom agresije na Našu Državu.

Neke stvari na Balkanu su defintivne. Ne znam, samo, kojoj je budali palo na pamaet da se među tim zidovima bavi sportom.

Sarajski Golodupci jasno odriču pravo Srbiji da tu pošalje neku reprezentaciju i igra utakmicu.

Kao što izvjesni članovi Centralne Izborne Komisije, danas, pokazaše golo dupe, umjesto pravednog i civilizacijskog obraza, i glasaše za potpunu ispravnost izbora u Srebrenici. Sreća da Duška Jurišić nije Cikarica. Upropastio bi se dojam.

Izvjesni gologuzi članovi Cika takođe, u stvari, odriču prava Srbima. Ovaj put samo u Srebrenici. Da idu na izbore i budu birani. I da pobijede.

1826.

OSMANLIJSKO

POLITIČKO

SARAJEVO

U Saraju podigla se graja, u četnike otišo nam Zlaja.

Taj bjesomučni rat, kakav je viđen i povodom onog potpisanog papirića u Prudu, kakav je viđen i nakon političkog savezništva Banjaluke i Stolnog Grada Mostara, protiv Zlatagana, to iznošenje spiskova entiteta koji su prihvaćeni, pokzaivanje lažnih potpisanih sporazuma, od strane izvjesnih krupnijih Esdeaovaca, to pokazivannje engleskog teksta sporazuma koji je U Posjedu još jednog od narciosida u medijima, a u stvari Sandžaklije po karakternim osobinama, i, vjerovatno, po podrijetlu, samo je osmanlijska slika Saraja. Sultanija Hurem i njena raja.

Još ranije sam rekao da je glavno pitanje Ko u Saraju smije biti u bilio kakvom dogovoru sa Banjalukom. Nije u pitanju suština razgovora i dogovora sa Esenesdeom. Mada treba sačekati kako će sve to proći u Predstavničkom domu i Domu naroda. Nisam optimist. Da ne bude poslije da nisam rekao.

Ali ta Sarajska Osmanlijska Crta, Politička Osionost, koja osmanlijski precizno ne detektuje dogovore, sporazume, političku kolaboraciju, konsocijajciju bilo koje vrste, osim Ahdnamske Potčinjenosti, prosipa se po Vašoj Državi svakodnevno. Zastupa je i Zlatagan. Kad smo diskutovali o dislokaciji komisija za javne nabavke, borio se za dvjesta usranih hiljada maraka žalbenog nivoa kao da se radi o stvarnom i deficitnom budžetu Amerike, ukupno. Jer sve mora biti u Stambolu. Ako može ikako da Federacija otme pola Drine. Ali da se žalite samo u Saraju.

JTS.

Zbog te Sarajske Osmanlijske Osionosti, genetske osobine Sarajevskog Političkog Kruga, nikad neće biti BiH. Neće čak ni Bosne.

Jer, kako Davutoglu ne poznaje Balkan, tako ni Saraj ne poznaje Srbe. Odnosno Srpsku.

Piše o tome u Džumhurijetu, samo upućeno Davutogluu, u istanbulskom listu, izvjesni Suha Umar.

Trebalo bi Saraj da to čita, da dobošari, kao što je kralj dobošario Obznanu i Šestojanuarsku diktaturu.

Čak i oni, u Istanbulu, smiju nešto napisati protiv vlade i ministra. Ovdje niko ne smije ni razgovarati sa Banjalukom. Mada je to banjalučka hrabrost, prije svega. 

1825.

NA UVCE,

CILE,

NA UVCE

Ministar Nutarnjih Dela Srbije izjavio je da će pohapsiti ceo vrh policije ako se utvrdi krivica za prisluškivanje Nikolića i Vučića. Direktor policije za nadgledanje Nutarnjih Nedela javio je da u ponedeljak dolazi sa bolovanja pa će videti šta je na stvari. Policijski prefekt Valjevskog okruga sazvao je sastanak komandira policijskih stanica i naložio budnost u vezi sa prisluškivanjem. Komandir stanice policije u Leposeliću skupio policajce i naredio da demonstriraju transparentnu budnost u pogledu mogućih slučajeva prisluškivanja. Policajac Mita, koji još nije zadužio opasač jer nema onih sa oznakom XXXXXL, kapaciteta 900 i više janjaca i prasaca tokom karijere poslije punoljetstva, otišao do Čiča Neše i namrgodno mu saopštio Jbaću ti majčicu i najmlađu snajicu, saznam li da prisluškuješ.

Čiča Neša je gluv od rođenja.

To znaju svi u Valjevskom okrugu, čak i odavno pokojni Puriša Đorđević.

Ali. Niko ne zna ko prisluškuje u Srbiji.

Analitično govoreći. Nejasno mi je otkud im sad zbrka sa prisluškivanjem. To je proces u kontinuitetu. Kao proizvodnja prediva. Ako imate dovoljno veliki kalem i dovoljno jak motor za namotavanje, možete da proizvodite konac u beskraj.

Tako je i u BiH. Malomalo pa je neki usrani medijum U Posjedu poruka ili transkripata, od predsjednika vlade do predsjednika zločinaca.

U BiH je to znak da ne vlada skoro niko. Ni Ohaer, ni Zlatagan, Ni Sulio, ni Savjet Nevladinih Ministara. Vlada jedino Republika Srpska.  

Srbija je poseban slučaj. Tamo ne vlada niko. Samo u jednom kratkom vremenu, nakon Osme sjednice, vladao je Sloba. Poslije nije vladao ni Sloba, ni Mira, ni Đinđa, Ni Boki. Ni sada ne vladaju, ni Tom ni Dač.

Kad ne vladate njima Tokom Prvog Miliona, nećete nikad.

Davno sam izneo stav da je Srbija, a i Paljanskoesdesovska Srpska, u svoje zlatnokriminalno doba, bila jedina destinacija gdje je vlast pokušavala da se uvuče u kriminal da bi malo vladala. Svuda u svetu kriminal nastoji da uđe u vlast da bi malo vladao.

Ako Koalicija NDV u Srbiji uspije da uvede red, biće to Prvo Svetsko Čudo.

Prljava Moć, kad se jednim uvuče u institucije, političku artikulaciju, mediji i vanproceduralne tokove, teško se iskorenjuje. Vi idete na izbore a oni vladaju. U demokratizovanim i liberalizovanim, amorfnim i rastrojenim društvima, vi idete na izbore a vlada administracija. To je prvi korak.

Prljava Moć u politici ne mijenja vlade, ne izvodi državne udare, ne zavodi diktature. Ona usmerava izbore, koriguje koalicije, uneređuje novinare i medije, direktno postavlja ministre i važne tipove na javne punktove, banke i druge opštedruštvene institute.

Dač & Vuč su danas u Srbiji Eliot & Nes.

A direktor policije na bolovanju. Nušić još nije umro.

Taj evropski policijski sitem u Evropi još možda i funkcioniše. Direktor Policije. Agencija za Kur. Povjerenstvo za Tur. Nezavisni Odbor za Prc. Regulatorno tijelo za Trt.

Ovdje to ne može da funkcioniše. Jer sve može da se kupi. Čak i Srebrenička Srpska Sirotinja. Imamo direktora policije, koji ne smije da bude stranačka ličnost, a to je kao kad kršteno novorođenče ne bi smjelo da bude ni katolče ni pravoslavče. Ejebiga. I imamo ministra Nutarnjih Dela koji igra ulogu Mlatimuda U Zemlji Čuda.

Čiča Neša je otvorenih očiju gledao u zalazak sunca, da vidi kakvo će vreme sutra da bidne. Seno mora da se skupi. Samo je siroti policajac Mita mislio da gleda u njega i ozbiljno uzima situaciju. 

1824.

NOVINARSTVO

SPALO KZU

Kad ikad, moj brate slatki.

Čitam kako je izvjesni Tijanić, javni direktor Medijskog Servisa Srbije, inače svjedok vlasti, od prve do zadnje godine dinastije Slobomira, izvrijeđao studente na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Nedo, Nedo. Što ga dovede. Ne priliči jednoj finoj intelektualnoj beogradskoj dami da voda kretena. Da dovodi u fakultetske svete amfiteatre Slonove Iz Staklarije.

I zbog prošlosti njegove ali i sadašnjosti. Kakva je uloga jednog direktora u novinarstvu, nije trebalo dati priliku jednom mudozalemu, starom mudonji, da fakultetskim curicama priča o spermatozoidima. Kao da one i bez njega ne znaju o čemu je riječ.

Ona stvar je, međutime, mnogo tvrđa nego što mislimo. Stvar nije u tome što je doveden direktor metuzalem nego što na novinarskom tržištu nema baš mnogo novinara koji bi studentima FPN mogli nešto akademski da kažu. A kad ih nema u BGD, neće ih, valjda, biti u Surdulici, Piskavici, Čaprazovcima i Zavrzincima Donjim. Mislim na Paraćin, Sarajevo i Banjaluku. Za Mostar se još ne zna čiji je.

Kada su u praskozorje Multietničkog Mira, nakon Noći Bratskih Ratova, počeli ovdje da dolaze medijski eksperti u našu napaćenu, krvavu i usranu zemljicu, kasnije Vašu Državu, i sa njima i Bibisi, shvatio sam da svom novinarstvu, i ovdašnjem opštovito, mogu reći Sva svoja znanja JBC.

Ja, Zašto Uvijek Ja, kaže mi kritičarka koja je uvijek u pravu, koji sam petnaest godina radio u najboljoj televiziji na Balkanu, poslije i prije turaka, nisam mogao da gledam Prosere iz Bibisija. I druge. Ovako se radi u interesu građana, javnosti i gledalaca. Pitam za detalje. Novinar, sa novinarkama je malo nezgodnije, svako jutro u usta strpa jastučnicu, ujalovi sam sebe, izvadi jastučnicu, obrije se i ide na posao. Na poslu ne komentariše ništa, samo daje mikrofon svakoj budali koja se pojavi. Sve strane moraju da budu zastupljene. Svi imaju jednak pristup. To je Pluralitet Javnosti. Šta je sa činjenicama. Jebeš činjenice. Svako ima pravo da se žali. Kome. Samoizabranom autoregulirajućem nezavisnom i nizaštonejebavajućem bordu.

Dignem ruke od svega, odbijem da potpišem tu zajedničku televiziju, danas poznatu kao Behatečernobil, i odem tiho i popišano u legendu.

Šta je nastalo od armije Prosera sa Bibisija i sa drugih šijunsko-anarhističnih destinacija. Pa. Nastali bakiri, fakiri, apsolutno, apsolutno, razni atevečići, blečići i armija degenerisanih odraslih spermatozoida koji sami sebe krste i polumjeseče kao novinari a u stvari su novinaroidi.

Nastale novinarkinje tipa one Avramove koja je imala novinarsku misiju da pokaže kako je Lagumdžija ovo ili ono. Ne branim Zlagumdžiju, poznata je naša bliskost stavova i orijentacija. Samo iznosim golofakt da ni jedan novinar, pa ni odnosna pišulja, ne može tako razgovarati sa bilo kojim liderom koji ide na izbore i na izborima dobija validnu količinu glasova. Možda može. Ako je Zmijavra dobila približno glasova kao i taj Esdepe. Njeno je da ga pozove, da on objasni. A ne da ga kolje tu pred djecom, bakama i poštenim svijetom. Ako se Redakcija ne slaže sa Zlataganom i onim što je radio sa Mićkom, nemoj ga ni zvati. Oblij ga šutnjom i mukom.

Nu. Jurišićkin Sindrom Produženog Žurnalističkog Patriotskog Seksualiteta raširio se po Vašoj Državi kao ambrozija.

A to sjeme je donijeto iz tog Bibisija. Sada poznatog kao Jebisi. Koji je već mjesecima u medijskoj špici zbog pedofilskioh sklonosti njihovih voditelja, novinara, komičara, čega li. Jučer jedan uhapšen. Godinama, izgleda i decenijama, terorisali djevojčice i dječake, primoravali ih na silovanje, na liječenje svojih Produženih Seksualnih Bolesti.

Šta je, za to vrijeme, rekla nezavisna regulatorna komisija za elektronske medije i ejakulaciju. A.

1823.

OBRAZ UZ OBRAZ

I po načinu oblačenja Hilari Klinton jasno je da granice na Balkanu, raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, još nisu završena stvar.

U Vašoj Državi, u Sarajevu, i u Beogradu, gospođa Klinton se obukla u bijeli debeli koporan, koji me podsjeća na šiptarsku mušku odjeću sa Prokletija. Mada to nema nikakve veze. Ja sam samo opterećen  Velikom Albanijom kao i Tom Nik.

Ima, međutime, veze sa davanjem značaja pojedinim zemljama. Taj Govor Rublja otkriva da se Sekretarka Klintn svuda obukla dostojno i sa značajem, u tamnije diplomatske i ozbiljne nijanse, osim u Vašoj Državi i Srbiji. U BiH je još svezala i rep čime nam je, nehotično, poručila Prljava mi je kosa kao i zemlja vam.

A u Prištini je, pored oduševljenja velikim spomenikom Bilšaqiru Klintonu i prodavnicom pod njenim imenom, pala u prisni obrazno vakuumski ugrljaj sa Tačijem.

I, konačno, otišla je u Albaniju. Zasad običnu.

Prva Pratilja Ketrin bila je samo domaćica na toj turneji, kako bi se tek kazalo da odnosne zemlji nisu u Aziji, niti u Južnoj Americi.

Onda je Tom Nik, predsidetelj Serbije, rekao da granice na Balkanu još nisu gotove. Šnitovi se mijenjaju iz dana u dan. Veliki Krojači tupe i oštre makaze a Burda, pokretač onog krojačkog časopisa, prevrće se u groblju. Pošto mu je grob tijesan.

Možda bi neke vidjelice sada i pokazale granice ali njih sigurno ne bi bilo, konačnih, čak ni kada bi Republika Srpska priznala Bosnu i Hercegovinu bez entiteta, kantona i distrikta. Niti kada bi Srbija priznala Uan Tači Kosovo.

Sarajevsko odjevno šarenilo, nije zaostajala ni Ketrin, jasno kazuje da je dio ovog područja, dio Balkana, prepušten Turskoj.  To EU, u prisustvu Sekretarke, Turskoj poručuje. A Turska odručuje Prekrižili smo EU. To, što povremeno, neki ambasador iz daleke sjeverne zemlje poruči kako se ne smiju dirati nadležnosti Veteesvea, to je MZR. Mačku Za Rep.

Da je stvar ozbiljna pokazuje i činjenica kako na ta dva odredišta propadaju Lideri Evropejci. Nekadašnji Miljenici i Brisela i Prekobare. Taj kurvanjski odnos Evrope, EU, doveo je do porasta nacionalizma koji otvara prostor Turskoj a zatvara ga Briselu. Samo u Hrvatskoj nema nacionalizma jer nema Srba. Teško je biti sam sebi nacionalist. Slovenščina je i taktak bankrotovala.

A poznato ja da nacionalizam na Balkanu, kao i prisustvo Turske, pogubno utiče na granice.

Kad je Evropa tako brzo i bez borbe napustila Helsinki, i granice su Prdnule U Čabar.

1822.

VIŠI JEBEL

GEOSTRATEGIJE

Jebel je Jebeni Level.

Pronalazeći arheološke ostatke Hladnog Rata, čitam o planovima, odnosno o tajnim analitičkim potrebama za jednodnevnim ubijanjem deset miliona Rusa. Od strane neke nuklearne bojeve glave u engleskom vlasništvu do trenutka pada.

Toliko ih treba pobiti da se od tog prvog udara ne oporave. Kazivale su analize.

Srećom, Rusi su preživjeli i Hladni Rat, i Staljina, i Raspad Sajuza.

Ali, razmišljam kao je Ajnštajn mogao malo poraditi i na Teoriji Relativiteta Genocida.

Jer, ovdje, kod nas, strijeljanje ratnih zarobljenika u Srebrenici kiti se Genocidom kao Univerzalnom Antisrpskom Deklaracijom. Kogod iz diplomatskog svijeta dođe u Vašu Državu, osudi negiranje genocida. Samo čekam dan da se otvori Logor Negatora.

A planovi, kojih je ko zna koliko stotina bilo u istoriji svijeta poslije DSR, o istrebljenju miliona ljudi, samo su obični istorijski dokumenti.

Dobro. Taj svjetski poredak počiva na Voluntarizmu Moći. Toliko shvatam. Ne shvatam gdje su sve one silne mašinerije za zaštitu Čmarodera, Krznaša, Ljudskih Prava i ostalih svemirski presudnih faktora, da barem upute jedan pisani protest protiv takvog planirnog ludila o ubistvu deset miliona ljudi.

Da je neko obznanio postojanje takvog plana za muslimane, npr, Zemaljska Kugla bi već gorjela. Ali za Ruse nema veze. Slavene možeš da tamaniš koliko ti volja. I još neke.

To nepoštovanje drugih nacija, i rasa, taj divljački geostrateški voluntarizam ponekad se pretvara i u geostrateški primitivizam. Koji se jedanput očituje kao bombardovanje jedne evropske države dvadeset vijekova nakon što su divljaci razapeli Isusa, samo da bi se imao izgovor da se nekom plemenu da Država. Drugiput kao neshvatljiva izjava gospođe Klinton o Kosovu, toj Plemenskoj Državi. "Za mene, moju porodicu i za moje američke sugrađane, to je više od spoljnopolitičkog pitanja. To je lično pitanje".

Pri tome je objavljena fotografija koja potkrepljuje i facijalno oduševljenje Državom.

Sunce Ti Jebem.

Sreća da nas, svih u BiH, ima manje od deset miliona. Valjda neće neka ubdala za tako malo potezati nuklearne bojeve glave. I da nismo ničije Lično Porodično Pitanje.

1821.

VOLIO BIH

DA STE OŠTRIJE

GOVORILE

O MOJOJ ZEMLJI

O njihovoj trećini. O njihove dvije trećine. O protivnicima Moje Zemlje. Ona će, Moja Zemlja, možda stati i stajati ali se neće raspasti. Samo da uđemo u Nato, investicije će biti udesetostručene.

Tako je danas govorio Bakir Sin. O posjeti Ketrin i Hilari.

Jednako analitično kao i Komentator Role koji kaže, slavodobitno, Nije slučajno što su Ketrin i Hilari svoju Balkansku Turneju počele baš u BiH. Još je važnije, kažem ja, da je BiH prva zemlja koju su posjetile Sekretarke nakon izbora u Ukrajini.

Razumijem, a Bakir Sin ne razumije, da joškojisat Predsjedavajući PBiH mora nešto reći nakon posjeta dviju gospođa iz visokog društva. Ali, ima tako dražesnih diplomatskih fraza koje neukom svijetu mogu da znače mnogo. U odnosu na ove Prosere o desetorostrukom uvećanju investicija. Nato je vojni pakt, nije investicioni pakt.

Ketrin i Hilari su došle u BiH samo da ne naprave skandal na temu kako su došle u Miloševićevu Srbiju (milošević-šešeljevim nasljednicima) a nisu došle u Omiljenu Lijepu Gizdavu, Bosnu Favoritkinju.

A u Srbiju su došle da vrate optimizam poraženom političkom bloku Srbeu. I da daju znak da se ne računa baš samo na Ruse. Mi ne tražimo da priznate Kosovo. To je isto kao kad bi Rusi rekli da ne traže od Srbije da napadne Nato.

U toj diplomtskoj čipki našao se Portparol Bakir da objašnjava šta su rekle Sekretarke. I da malo zakuka za omiljenom oštrinom koja je toliko puta donijela iluzioni plod Sarajevu da je ono sada spalo na Lagumdžiju Lajkovačkom Prugom.

1820.

BRATSTVO

I EVROPEJSTVO

Istraživanje javnog mnijenja u Srbiji izazvalo je, u određenim krugovima, paniku. Prvi put je zabilježeno da je više onih koji neće Staru Ofucanu Udavaču nego onih koji su popili po dvije pive pa je hoće. Čak su i mladi protiv ulaska u EU.

Sva sila analitičara se raspisala o tome da li je to zbog toga što je došlo do promjene vlasti ili zbog toga što mladi ne znaju šta hoće ali hoće odmah. Pominje se i količina para koju su igrači uložili u Srbiju. EU daleko najviše. Rusija nešto malo a Japan posve malo. Ali svi misle da su Rusija i Japan dali više.

Nije tako kako mu ga daš već kako ga on oseti. Stara istina iz okolinu Niš.

Moglo bi se o Srbiji i EU pričati decenijama. Kao relativni mračnjak mogu da kažem da je cela stvar završena. Što loše po Srbiju, što svejedno za EU.

Ovi mladi ne znaju ali razumeju da je Srbija, od strane EU, predana na mislost i nemilost šiptarskim zahtevima, američkim nebeskim demokratijama i turskim neootomanskim prohtevima. Oni su još u majčinim utrobama gledali kako su im tate i mame najebali od tih nekih iz svet.

Mnogo mi je, pak, zanimljivije kako stoji peting BiH i EU.

Ovdje će ne samo mladi da odustanu. Nego i oni zagrobni.

Na sceni je dugotrajna jalova presija na sluđene građane i neposlušne političare kakvu nisu provodili ni komunistički agitpropovci nad nizaštonejebevajućim prvomajskim samoupravljačima i radničkom klasom.

Samo u jednom danu na internet zidu su zakačene dvije katastrofične izjave dosadnih i nemaštovitih evropsnika. Sve druge zemlje regije napreduju samo BiH nazaduje u procesu evroatlanskih integracija. Kaže Sorensen. Svi znamo da su političari ti koji blokiraju evropski put BiH. Kaže Doris Pak koja je dugotrajna i nerazgradiva koliko i Tetra Pak.

Te dvije izjave su samo sitni ali reprezentativni uzorak o tome kako se sije pesimizam i kako se okrivljuju građani. Meni se ipak čini da nazaduje EU. Ona se udaljava od regiona. I potpuno sam siguran da su građani glasali za ove političare. Tu, skoro prije mjesec. Svuda u demokratijama političari rade ono što građani žele. Barem oni političari koji pobjeđuju na izborima.

Ovakva jalova presija pesimizma i raspeće političara okrenuće ljude u Republici Srpskoj, a i u BiH, od EU. Na neku drugu stranu. Neće to biti Turska kako bi nekolicina u Briselu potajno priželjkivala. Barem što se Republike Srpske tiče.

Biće to neki mali prkosni samostalni put na kome će biti jasno da nema ni velikih laži ni velikih obećanja ni velike Evrope. Samo korak po korak u izgradnji svoje Države i razvoju Nacije. A ako EU bude htjela pomoći, nećemo je uslovljavati da prizna Kataloniju. 

1819.

PRVI BALKANSKI

CARINSKI RAT

Pozivi da Država BiH zabrani uvoz mesa i hranbenih produkata iz Hrvatske, a i iz Srbije, čudi me da niko ne pominje Tursku kao najbližeg susjeda, nemaju nikakve osnove. Iz dva razloga.

Ne postoji Država BiH. I Hrvatska i Srbija rijetko donose neke državne mjere koje bi mogle da rezultiraju kontramjerama. A tu su i Cefta, EU i druga evropska sranija liberaloidne provenijencije. U tom slučaju bi nas mogli optužiti da ne želimo u EU što je netačno. Bože me oprosti.

Republika Srpska mora ovdje da djeluje Samostalno I Odmah. Mora biti svjesna činjenice da ulaskom Hrvatske u EU, počinje Prvi Balkanski Carinski Rat koji će trajati najmanje dvije decenije. Republika Srpska mora Hitno otvoriti svoj front.

Jedina alatka koju ima u rukama jesu inspekcijske službe.

Potrebno je odmah donijeti uredbe za inspekcijske djelatnosti i uskladiti ih sa standardima EU. Šta traži EU, traži i Inspekcija Republike Srpske. Nema Kroz Prste. Nečitka deklaracija. Povuci proizvod. Nema sastava ovog ili onog. Povuci Ga. Datum blizu isteka. Povuci Ga. Neodgovarajuća težina. Povuci Ga. Neevropsko pakovanje. Povuci ga. Sumnjiva vlažnost proizvoda. Povuci Ga. Malo čvrste tvari. Povuci Tvrđu Stvar. Nema kalcijuma. Povuci Ga. Nema sastava piva na Srpskom Jeziku i na ćirilici. Povuci Klipaču.

Pa da vidiš kako guja krsno ime služi.

Cilj ovog carinskog rata mora biti zaštita domaće poljopriviredne i prerađivačke proizvodnje. I to ne treba kriti ni od Hrvatske i Srbije, niti od EU. Koliko rogonje iz Srbije, toliko Nektaruše u Srbiju. Ja sam jednom za četiri sekunde. Koliko Žuje Vamo, toliko Nektara tamo. A piju ga u ZGB. Provjereno.

To mora da bude jedna od alatki pretvaranja Srpskog Sela u održiv životni prostor. Inače će posljedice puta na evropskim integracijama biti to da ćemo svi hodati bez gaća. A oni imućiniji sa klinovima od crnog graba u međuguzju. Jer je crni grab najtvrđi i najžilaviji, od njega se prave batovi, pa nema klina kojim bi se mogao izbiti.

1818.

BOŠNJAČKA

POLITIKA

-          POLITIKA

SILE VEĆINE

Bošnjačake političke stranke nisu zainteresovane ni za kakav napredak BiH kao jedinstvene države, jednog glasa i moderne članice EU.

Zainteresovane su isključivo za Primjenu Sile Većine u BiH. Njihovi programi, manje ili više umotani i upakovani, stoposto eksplicitni ili predstavljeni kao Svakodnevno Ukidanje Republike Srpske, okrenuti su tom cilju jer im on omogućava Teror Većine nad Srbima.

Ne kaže Bakir Izetbegović slučajno Tomi Nikoliću, Moja Zemlja. On govori ono što bošnjačke političke stranke rade ili pokušavaju da rade. Prisvaja cijelu BiH. On time krši Ustav. Jer njega nije birala Njegova Zemlja nego njegovi birači. On može eventualno da kaže Vi, Nikoliću, vrijeđate Moju Trećinu.

Tu generalnu liniju bošnjačke političke artikulacije otkriva primjer Mostara. Bošanjačke i probosanske stranke, zajedno sa muftijom, predlažu i zahtijevaju podjelu na šest opština jer ne mogu biti većina u Mostaru.

Politička slika je kao i na nivou BiH. Stranke i Reis. Samo je nivo niži. I samo je pravac akcije obrnut. Na nivou BiH se traži moja Zemlja a u Mostaru se traži Moja Opština.

Nije to nikakva podjela Mostara niti stvaranje uslova za Treći entitet kako se može čuti iz nekih stavova. To je najobičnije ograđivanje svojih teritorija i čekanje boljeg trenutka.

Kao što je i nespremnost da se bude sa drugima ako istovremeno nisi i nad drugima.

Ono što se nudi Srbima i Hrvatima na niovu BiH, unutar BiH, ne prihvata se u Mostaru i na nivou Mostara.

1817.

JAVNA

DEKOMPETENCIJA

Nova serijska destruktivna komedija Ahtevea, pod nazivom Respekt, fabrikovana u retortama crvičarenja političke scene Republike Srpske, naročito  njenog glasovno nadmoćnijeg i vladajućeg dijela a zbog procjene da treba dodati gas u rušenju Esenesedea, jer njihov dnevnik, i Šinjelka, ne mogu obaviti sve što je potrebno, uvodi u javnu političku transparenciju roštiljsko-jaranski milje i isti takav nivo elaboracije.

Sinoć je, na Roštilju Kod Marina, jer i on vodi i koncipira svoje emisije, stari zadrti esdeesovac, kao da su već popijene dvije klipače i prejaglana jedna kranjska, došlo do demonstracije takvih novinarskih nedostignuća koje bi trebalo emitovati kao komemorativne pokazne vježbe na studijima žurnalistike. U Banjaluci. A i šire.

Potpuno nekompetentni sagovornici bili su izloženi temama o kojima ne znaju mnogo ili Nisu Nadležni. Tako im je podastrto da raspravljaju o unutrašnjim stvarima Eseneesdea. Da zaviruju u tuđi lonac. Što se njih apsolutno ne tiče. Da raspredaju o ulasku Hrvatske u EU. Jerinić je pokušao da analizira stvari, da čak brani Esenesde, što je bilo krajnje klizavo, znajući šta Određeni Faktori tamo gdje on Leba Jede, misle o Esenesdeu i njegovim Nekim.

Ali. Pojavio se na Roštilju Kod Marina i izvjesni Sociolog. STJ. Liči na Sulejmana Veličanstvenog i na nekog ko je studirao Devet Dugih Godinica. A tako i elaboriše. Šta su, ba, uradili. Sve je propalo. Iz Dubice, ba, svakog mjeseca odlazi nekoliko stotina ljudi. Nakon čega procjenjujem da je u Dubici ostalo samo nešto jednodnevnih pilića. Kneževo, ba, sumoran grad, nema radnih mjesta, nema industrije.

Njegova uloga je bila da baca blato na Esenesde pa sam uhvatio Jerinića kako ga gleda blagim pogledima koji liče na moje prosječno krvoločne.

Skender Vakuf, Kneževo, nikad nije ni imalo ništa. Unazad osamdeset godina. Jeste Hamdija Pozderac, pošto su mu poturili da jebe mladu igračicu folklora, poslije pojedenog janjeta, u doba Marka Čelića, naređivao da se u Skender Vakufu otvori Fabrika željezničke opreme. Poznato je da je željeznica u Skender Vakufu bila u punom jeku još prije Džemsa Vata i Parne Mašine, sa kojom su se u Skenderu tada sprdali, misleći da je to Mašina Za Parenje. Jeste, politički, otvorena fabrika aluminijskih prozora i vrata kao OOUR Alumine iz Skoplja. Jeste, politički i na prevaru, izgrađena Fabrika zobenih pahuljica. Mada Švicarci nisu znali da zobi gore nema. One koja je za takvu tehnologiju. Potpuno jhe razložno da je sve to propalo sa slomom SFRJ. Jeste da je bila velika pilana. Ali pred najezdom Esdeesa i ta pilana je propala.

To Mali Sociolog Sulejman ne zna. Ali zna da kaže da je Esenesde uništio sve i da nije uradio ništa. JEM.

Nu. Inokosni Sociolog Sulejman nije problem. Problem je što se u Javni Medijski Milje uvode roštiljsko-jaranske transverzale, familijarne falange, potkupljivi poluintelektualoidi, reketaški feljtoni i potpuno pravo da se nastupa bez bilo kakvog argumenta i potkrepe. U tom miljeu Beenteve služi kao, svijetao, primjer jednostrane stranačke orijentacije. Doduše, nejavno proklamovane. Što bi joj, da proklamuje, kao neke ingleske novine, više ne podržavamo Laburiste, odsad podržavamo Konzervativce, donijelo još neki poen korektnosti.

Biće zanimljivo tragičan Ahteve Buvljak, Kapali Čaršija, do 2014.

1816.

DRŽAVNI SANINO

Nešto se ne sjećam da je Evropska komisija učestvovala na izborima u BiH. Niti da je predviđena za člana Nove Većine u PS BiH. Niti da je neko iz te EK bio kod Dodika u Kalderi ili negdje.

Pa me čudi da Stefano Sanino, generalni direktor za kalibraciju, mislim proširenje, sitnu knjigu piše Mirku Šaroviću. Ministru kod Bevande.

U toj sitnoj knjizi traži obrazloženje nekog amandmana koji  omogućava da se dobit Transco/Elektroprenosa, vještačke, nametnute, zajedničke korporacije prenosa električne energije, takozvane Struje, podijeli između osnivača, Republike Srpske i Federacije, odmah a ne nakon deset godina kako je ranijim, nametnutim, zakonom bilo predviđeno.

Kakve veze Sanino i EK imaju sa bosanskohercegovačkom dobiti. A radi se o 289 miliona maraka koje godinama trunu u slamarici dobiti.

Ako se vratimo malo u istoriju, shvatićemo. Ta nametnuta korporacija je nametnuta da bi bila obrazac za opštu unitarizciju na svim poljima života, smrti i smrada. Da bi se jednog usranog dana formirala i zajednička Korporacija Ćenifa BiH. Transerco. Tako Mali Đokica zamišlja Državu.

Istina, te korporacije su predviđene dejtonskim sporazumom. Kao mogućnost i na osnovu Sporazuma Dva Entiteta. Nu. Kako funkcioniše narečeni Transco, bolje da nisu predviđene. Ogromna količina miliona stoji zaleđena jer se ne može postići dogovor gdje da se ulože. Svi hoće da se ulože u Sarajevo. Srbi proizvode struju, pare se uključuju u Sarajevu.

Dakle. Pare stoje zaleđene u Transcou. Pare stoje zaleđene u Oružanim snagama BiH. Pare stoje zaleđene u desetinama Zajebničkih Agencija BiH. Pare stoje u domaćem pivu, mlijeku, vodi, koji su na udaru cunami-uvoza. A BiH uzima kredite od Ememefa i drugih gulikoža.

Eto ti obrazloženje.

A sad Ti obrazloži Ko Te Nagovorio.

1815.

PLAVI POSKOK,

SVASTIKIN BUT,

ŠUŠKA ŠUŠNJAR

Ako ne budem pisao nekoliko dana, znajte da je Sipa došla po mene. Greškom sam, sam sebi, poslao mejl. Takozvanu poruku. Sa gmail adrese na blictačkanet. Ako Sipa dozna, MSJ.

Ali pošto sam uvijek na braniku Otadžbine, Trećeg Entiteta i Vaše Države, nju sam uvrstio samo radi trijade i trojstva, još sam se više zabrinuo zbog poruke koja mi je i naslov a koja je stigla sa neke kanarske adrese.

Vidim da je situacija Nušićevska. Balkanski Špijun. Ili slično. Treba pokrenuti ne samo Sipu, nego i sve druge policijske agencije, revitalizovati i Barašina. Hitno vratiti na guzicu, na fotelju, mislim, Sadika Ahmetovića. Meni taj šušanj miriše na tešku zavjeru najširih razmjera. Hitno treba obavijestiti okolne vlade da im se nešto ne podšušnjari pa da se ne otkriju važni mejlovi njihovi. IMT i ostale poruke.

Jednom Sipa, uvijek Sipa.

Sipa je formirana kao Agencija. Jel ona Agencija, Moreš Je Jebat. MJJ. Za čuvanje ćoškova i lica. Za Istrage i Zaštitu. A onda su se Unitarci dosjetili da bi ona mogla biti Stub Vaše Države. Nisu se dosjetili da sa takvim genima ne može biti ništa. Svaki put kad su opšti izbori, Sipaekipa dođe kod mene u povjerljivu misiju. Otkad je Špirić član Esenesdea. Otkad Radmanović. Otkad Dodik. Otkad ovaj kandidat, otkad onaj kandidat. I pisanu potvrdu da damo. Koliko je bio u radikalima. Pitajte Ogija. Mada i on nije više u tim govnima.

Čak i da je Šušnjar ušao u tuđi Inbox, šta. Svaka obrazovanija mlađa budala može da otkrije taj moj pasvord i da uđe u moje mejlove. Za to ne treba ni Sipa ni Šušnjar.

Besposlena baba češlja i ćelavog djeda.

Umjesto da se pozabave temeljnim anarhičnim procesima koji razaraju Vašu Državu, oni ganjaju vjetrenjače.

A jedan od najanarhičnijih procesa je glasanje poistovijećeno sa javnim nužnikom. U Vašoj Državi može da glasa kogod naiđe putem. Svrati i glasa. Svrati i piša. U nekim manjim opštinama udvostručen je broj birača. U Srebrenicu i Duška Jurišić svratila da piša. I glasala. I Muazuki. Samo ne znam da li je čučnuo. To je posao za Sipu, kao operativca Cika, da onemogući da o vlasti u opštinama, nad napaćenim narodom, odlučuju oni koji ne žive sa tim narodom i u tim opštinama. Za istrage i zaštitu spremni.

I čudo još anarhičnijih procesa u Vašoj Državi.

e.moja Sipo.

1814.

BLAGORODAN

OSTANAK

LAGUMDŽIJE

Pošto je Kadar Kompanjije ostao u Sedlu Mipa, može se reći da je to mali korak za sarajevsku vanjsku politiku a veliki korak ka novom haosu u Sarajevskom Političkom Krugu.

Prazni analitičari izmišljaju dvadeset jedno obećanje koje je Lagumdžija potpisao u Kalderi. Govore o jačanju Republike Srpske. Vračaju kako će u četvrtak osvanuti Treći Entitet a u petak će Republika Srpska biti primljena u ujedinjene nacije.

Republika Srpska je i tako samostalna i nezavisna. Zašto bi brzala za taj petak.

I zašto bi političku situaciju u BiH činila glatkom kad svaka stabilizacija znači humus za unitarizaciju. Svi su stranci već izašli sa svojim stavovima o tome kako poslije izbora političari trebaju da sjednu i da se kompromituju. Da nađu kompromis. A kad mi neko pomene Kompromis, dođe mi da se objesim. Dosad su svi kompromisi bili na štetu Republike Srpske a na korist Sarajeva i Unitarije.

Ima važnijih posljedica ostanka Čovjeka Sa Crteža.

Esdea je na lokalnim izborima osvojila i džamiju i avliju. Esdepe je grohnuo. Kao i Esbebe što nije dobio očekivano i nerealno. Zašto bi sirotinja iz provincije glasala za bogataša iz Saraja.

Sada je ta Esdea otišla niz državni sokak. Kao pobjednik lokalnih izbora eliminisana je iz Državne Vlasti. Našla se u poziciji Hrvata 2010. Tek toliko da vide kako je.

Esdepe je platio cijenu dvogodišnjeg divljanja po Federaciji ali i po Bosni i Hercegovini. Izgubio je na lokalnom mozaiku. Ali će Lagumdžija i dalje imati priliku da se šepuri kao glavni u BiH. I po Svijetu.

To će otvoriti novu klaonicu u Sarajevskom Političkom Krugu. Bez hasap sertifikata.

I to je dobiti za viziju Toma Nika. Polako Nestaje Pred Našim Očima. PNPNO.

I za moju.

Oda radosti.

1813.

MA, KO TI JE

ZEMLJA

Bosna i Hercegovina polako nestaje pred našim očima ali je već propala u našim srcima. Jebo oko koje srca nema.

Tako je pevao Tom Nik, Polako Nestaje, Lirika Itake, kada je imao poetsko veče na makedonskoj televiziji.

A onda se sav zajapurio Sirijski Nalogodavac Zlatka Lagumdžije, Bakir, Sin Oca Svog.

Ovo je grub nasrtaj na Moju Zemlju. JTZ. Jebem Ti Zemlju.

A onda je Izetbegović nabrojao Nikoliću sve važnije političke govore, od Srpskog Vukovara do Odgenocidavanja Srebrenice.

I začinio čuvenim dječijim hladnim ratom. Vrati mi moje krpice, nećemo se više igrati. Otkazao sam put u Tursku gdje smo se nas dvojica i ti, trebali sastati. Neprijatno mu da kaže Trojica.

Tu me uhvati turčenje. Dokle će još da se prave trojni sastanci sa Turskom. Kad ta zemlja nije susjed ni Srbiji i Vašoj Zemlji. Što se malo ne sastanu Srbija, BiH i Island, SMJ.

Jasno mi je da Uturčenje Turske na Balkan ima ulogu da se Balkan Zavadi. Ali mi nije jasno kakva je svrha normalizacije odnosa BiH i Srbije. Što Izetbegović nabija na nos Nikoliću. Jer, ovom izjavom o Polako Nestaje, on, kobiva, onemogućava normalizaciju. Kojoj se Izetebgović nadao koozebosuncu.

Uturčenje Turske na Balkan i Privođenje Srbije Trojstvu, ima isti cilj.

Promjenu odnosa snaga u BiH. Poremećaj ravnoteže u kojoj su Srbi i Republika Srpska jedna strana klackalice.

Za Republiku Srpsku nije obećavajuća pretjerana normalizacija odnosa BiH i Srbije. Jer će se, kad tad, doći do onog Tadićevog stava Srbija će podržati sve što se tri naroda dogovore. Nemoj, majke ti. Jer narodi se mogu dogovoriti na razne načine. Uvrtanjem Muda Srbima. NPR.

Ili, čak, do nekog tragičnijeg stava.

Za Republiku Srpsku najbolja je neka vrsta podgrijanog hladnog rata između BiH i Srbije. Odnosi na nivou Nepromjenjivog Dejtona i na osnovu Specijalnih Paralelnih Veza.

A unutar BiH, takođe. Volimo se u 3LPM. Ali ne diraj Gužvu Na Vratnicama.

Nisam siguran da li sam sve razumio. Ali jedno sigurno nisam razumio. Na šta je mislio Sin Oca Svog, kada je rekao Moja Zemlja.

1812.

ILUZIJA

PO ILUZIJA I

-          MRTVA BOSNA

Ahvaz se uneredio u Donji Veš, kroz tastaturu izvjesnog Erola, koji je tako iznijansirano erotski zborio hvalospjeve o Mirnoj Bosni nakon izjave Filipa Rikera, stejtdepartmanca, o tome da je Balkan Američki Prioritet. Isto i ja, kadgod na brzinu ne znam šta da kažem novinarima, kažem To je nama strateški važno pitanje.

Pa šta će drugo da kaže. Nas ne zanima vaša kaljuga. Eto vam naš ambasador pa neka povremeno nešto kaže. Najbolje o nemogućim stvarima. Kao što je Preustroj Federativnog Stroja.

Iz Rikerove izanđale izjave nije moguće iscijediti ništa, kao ni iz suve drenovine.

A jamačno je nemoguće iscijediti Veliko Rajsko Unitaroidno Finale – Mirna Bosna. U smislu Zdrava I Živa.

Iz iluzija, kakva je Rikerova, a naročito kakva je avazovo tumačenje Erola Avdovića, moguće je izvući samo jedno. Mrtva Bosna.

Bosna je odigrala svoju ulogu. Odlaskom Slovenije i Hrvatske, ta uloga je završena. Uloga Bosne u Raspadu Jugoslavije, bila je epizodna. U glavnu ulogu pokušali su da je prometnu Izmišljenom Opsadom Sarajeva, Markalama, Kapijama, Marketiziranim Genocidima. Ali nije pomoglo.

Mirna Bosna je iluzija. Kao što je i Bosna iluzija od Bosna i Hercegovina. Mrtva Bosna je ledena stvarnost. Kao što je ledena stvarnost da danas, dvadeset godina nakon Velikog Patriotskog Praska, najveći vjerski službenici moraju objašnjavti kako da se unitarizaciono i iluziono sluđeni napaćeni muslimanski narod treba izjašnjavati na popisu. Kao ovce su ih vodili u rat, u Svetu Žrtvu Mira. Tako ih i sada, kao ovce, vode u Popis.

Zato je Bosna Mrtva. Mrtva Priroda. Prirodno Mrtva.

1811.

RADOVANU U HAGU,

ALIJI U PAKLU

Ovih dana proglašava se neka godišnjica smrti izvjesnog Alije Izetbegovića. Prenose se izjave Velikana. STJ. Bio je ovo i ono. Istorijska ličnost.

Postoje dvije vrste Istorijskih Ličnosti. Jedne, koje nose vihorovi i koje se, sticajem okolnosti, nađu nesposobni na pogrešnom mjestu, kao kezme u dunjaluku. I druge koje puše cigaru, Majku Ti Božju, i pućkaju vihorove.

Alija Izetbegović jeste istorijska ličnost. Ličnost Krvoločne Istorije. Istorije u kojoj se loče krv. On je prvi i jedini samoobznanjeni pokretač rata i uništitelj Sto Hiljada Života. Čak ni Hitler nije bio toliko lud da javno kaže da će za Dojčland Iber Ales žrtvovati Mir. Alija Istorija je za Usranu Bosnu žrtvovao Mir.

Da je barem našao neku zemlju. Petu Republiku, Sedmo Nebo, Noge Andaluzije. Već Bosnu. Pih.

Dok Radovana, u Hagu, na pogrešnom mjestu, jer treba da mu se sudi pred Srbima, kao što je trebalo i Slobodanu Slobi Požarevcu, čereče u Hagu, lažući po stohiljaditi put o Genocidu i Markalama, Aliji sude u Paklu.

Tamo ispitivanje traje devet godina. Jesil ikad upozno Šejtana Radovana. Jesam, al nisam piso pjesme s njim.  Jesil ikad bio u Lisabonu. Nisam. Laže Alija skoro ko Tihić. I tako dandanas.

Dabome. Ne želim da upadnem u grešku Sarajevskog Političkog Kruga, i drugih dželata, po kojoj Srbi, i Srbija, mora da se suoče sa svojom prošlošću. Morali bi i oni da se suoče sa Alijom.

Ali ne insistiram. Neka se, za početak suoče sa Harisom i drugim Unitaristima.

Da im ne pominjem potonje.