2154.
UNITARNA
TETKA NATA
U NEZAVISNIM.
A GDJE JE CRTEŽ.
 

Ateve slavi šesnaest godina. To je bio povod Kompaniji da objavi intervju sa Tetkom Natom Unitarkom.

Ma, ne. Povod su izbori sljedeće godine. To je nova informativna transverzala na sajmu Infobunj 2014.

Ateve nije Medijska Kuća. Ateve je rijaliti šou privatnog shvatanja novinarstva nekolicine Iščašoida, nove vrste posttraumatičara koji se revitaliziju sranim, stranim i nastranim donacijama.

Ateve, čak i kada je Tetka Nata hvali, ima obavezu da objavi svoje porijeklo. Kako je od dvije kancelarije dobila zgradu i zemljište u centru grada. Koliko je donacija dobila i od koga, uključujući i Narukvice. I dalje.

Da bi imala pravo da sere o novinarstvu. I ozbiljnom promišljanju svoje budućnosti.

A njena unitaristička orijentacija, koja se prikriva sa dogovorenim malodoumjereno Srpstvom, vidljiva je i u rušenju svega što ima prizvuk Republike Srpske. Samo se ciljem predstavlja vlast a ljubavlju ulična demokratija. Tetka Nata kaže da je mnogo javnih servisa u BiH. Najbolje je jedan. U Sarajevu, mnijem. I jedna kamera. I samo jedan građanin pred kamerom. Mnijem da ne treba niko da ima svoj broj. Dovoljan je jedan matični broj za sve. Sarajevski. AIZG. Alija Izetbegović Znamenka Građaninova.

Na medijskoj sceni Republike Srpske, u toku je duboko oranje. Takozvano rigolovanje. Bude se dugogodišnji spavači, oni koji su pred vlastima i vladajućom strankom mahali rezervnim repom. A onaj pravi, genetski, držali u unutrašnjem lijevom džepu blizu srca.

Intervju Tetka Nate samo je jedna od linija u perunaskoj staroj pustinji.

Medijskom scenom Republike Srpske vladaju mnogi Moćni Krugovi, Tajne Slugbe, Transverzale i Prostitutke.

Bez želje da sve opišem i predočim, natuknuću samo neke sitnice. Mada to neće biti dovoljno za razumijevanje.

Najmoćniji Moćni Krug u medijstvu Republike Srpske jeste Krug Kudako. Ponekad se zove i Kokuda.  Njegova osobina je da ima neprikosnovenog vođu. Ostali dvojac uglavnom ima zadatak da redovno ide na napoj. Glavni posao Kudako Kruga je Sjedeće Lobiranje. Ništa ne radi, samo sjedi, zovi, spinuj, laži ako treba, ucjenjuj, kurči se, naplaćuj, pritišći, pozivaj se na Šefa.

Vođa Kudako kruga je vođa i jednog važnog krila Tajnog Zdruga, ostataka preživjelih i revitalizovanih Tajnih Slugbi. Ostali, razne Mokrozore, zadnji su na ljestvici Tajnog Zdruga. Njih koriste kad Vođi treba veći tiraž, pošto je Vođin mali. I kad treba da se dodvori Šefu a da se to ne adresira na Ga. Nesreća Mokrozora je što su oni na dnu ljestvice čak i Slugbe Paskovića koja mu je odmah predočila Dokumente U Mom Posjedu, pošto je ovaj pokušao da, po nalogu Vođe, malo brani i hvali Dodika.

Spavači su takođe brojni i moćni. Sad dolazi Lilja da ih budi.

Prostitutke su oni za pare. Oni će za pare pokrenuti novine. Srati o tome kako je Novinarska profesija ozbiljno ugrožena. Kao Tetka Nata.

Posebna vrsta je Beenteve. Vlado ima stalnu klijentelu. Jedno krilo Esdeesa i svo krilo Srbijanskih Radikala. Dobro, sad se tako ne zovu. Nedaj bože da njegovi pobijede. Propašće mu program.

Ima toga još. A najbolje znaju Oni sami o sebi. Bolje nego što znaju o svim drugima. Samo kad bi htjeli da se transparentišu.

2153.
UTICAJ
SRBIJANSKOG
DATUMA
NA SRPSKU
 

Da vas jebo Datum.

Datum Srbiji samo je nastavak ultimativne politike međunarodne zajednice, još dok je ona bila mala i sastojala se samo od austrijske i ugarske komponente, prema ovoj zemlji seljaka, tajkuna i radikala, na Brdovitom Balkanu.

Ta Datumizacija srbijanske novije stvarnosti neće ništa promijeniti u Srbiji. Sve što je mogla, Srbija je već promenila. Na gore. Srbija nije imala vođstvo i nije znala da se snađe u Raspadu SFRJ. Sve ostalo je istorija. Datum, STJ.

Ali Datum Srbija utiče i na Republiku Srpsku i njen geostrateški položaj među Bosanskim Brdusinama, u kavezu gladnih krvoločnih Unitarista, Osmanista i Pedijevaca svih vrsta.

Znakozbiljno je da su mnoge srbijanske firme u Banjaluci svoje radnike pustile s posla, u onu Usranu Srijedu Brabonjaka, sa preciznom naredbom da se moraju pojaviti na Ebert-Cenić-studentskim protestima.

Kao što je znakovrsno pojavljivanje Vučića na Beenteve. I iznošenje vlastite duševne boli što je lider najjače ovdašnje stranke podržao Tadića a ne Nikolića. Kao da mi nemamo duševne boli nakon ponašanja, prema nama, Vučićevog, u odelu ministra radikalnih informativnih dela, onomad u Srbiji.

Nu. Vučić je time jasno rekao da će sada, na izborima sljedeće godine, vratiti bol za bol. Naći će kandidata za Predsjednika Republike i podržati ga.

Ovdašnji propagatori Vlasti Srbije pokušaće sve da se primijeni Vučićeva tehnologija Aps Za Glavnog. S tim što to neće biti Mišković, kao u Srbiji, već Glavni u politici. Saveznici su se dijelom otkrili u brabonjisanju banjalučkim ulicama. To su delegati istih onih koji sada datumišu Srbiju. Saveznika će biti i domaćih, više nego što se očekuje.  

 

2152.
VELIKI RED
I MALI ZAVEŽLJAJ

Nekako odmah poslije zadnjeg krvavog rata, krvavi su ratovi oni koji su ljudima u krvi, pao je u Slobodu i sirotuljak, čovječuljak, čovjekčić, zaboravljen od svih. I od smrti. I on se malo koga sjećao i malo koga prepoznavao na novim Bulevarima Slobode, zaraslim u krepljsku i zmijsku travuljinu.

Sa dva dinara u džepu. Još pola do kile ljeba.

Treći dan je ta dva dinara prebacio u lijevi džep izlizanih vojničkih hlača. I opet tražio poznata lica. Činilo mu se da je lakše da prosi od poznatog oka.

Nigdje nikoga.

Nakon godinu, i više, sa dva dinara u džepu, čuje da ima neki Red. Red je veliki, sve veći. U redu su, kažu i poljari i boljari, i jadnici i nadnici, i učeni i mučeni. Red je počeo da se pita. Narod zavolio Red. I daje mu, polako, da odlučuje umjesto njega, naroda. Možda samo zato što je svakom dosta rata, smrti i laži. A stari redovi se istrošili, izmuzli. Sebe istrošili a narod izmuzli.

Stani u Red. Red je. Tebi su prevrtali volujska kola. Nabijali te na kolac. Nisu imali boljeg strašila.

Tako se Čovječuljak našao u redu sa mnogo ljudi i dva dinara u džepu. Poneko upita Jesil ti onaj. Jesmol bili neđe na svadbi. Onaj sam, onaj. Nisam ja. Nisam bio na svadbi deset godina. Bilo je svadbi ali me niko nije zvao. Sad više ne bi ni išo.

Sve bolja odjeća se nosila u Redu.

Pa došli važni i uljudni. Onda čuvari Reda kažu Pusti ovoga ispred, on ima banku. Pusti i ovog, njegov je voz nafte zarobio Krkan. I ovog. On ima protezu. Ovog obavezno. Ima štake. Ovog isto pusti ispred, i drugi će, to je Budućnost. Pa zar nisam došao direktno u budućnost, pita se Čovjekčić sa dva dinara. I pušta. Red je postao veliki. Beskrajan. Sav narod u Redu. Nigdje starih vojničkih hlača ni na vidiku. Postalo gadljivo reći Ja došo iz rata. I Čovjekčić zaboravio rat. Sramota ga u redu da se znoji i smrdi na postraumatski stresni sindrom. Ponekad dobije želju da dobro prdne. Kao nekad u tranšejima, dok rafali oru.

Jednog dana, lijep dan Slobode, potrošila se ona dva dinara i našlo se još, radio Čovjekčić golim rukama, nadničio, rudničio, krčio, našao se na začelju Velikog Reda. Odnekle izbi i neka delegacija. Evo nešto zavežljaja. Pazi, samo, motka je dračova, nismo imali vremena ići u šumu po pravu, usjekli kraj puta a teško se guli sa trnjem.

Čovječuljak ne želi da pogleda u zavežljaj. Kad ne znam šta imam, važniji sam. Nije dobro da se razočaram a ni da se razveselim.

Opet ide vrijeme. Red vijuga. Daleko je čelo. Konačno je saznao da se gore, na čelu, dijele pečene tikve. Dobro. Jeo je pečene tikve. Deset podlanica u kotao, da se kuva krmcima, jednu u pekaru, da pojede. Pečene tikve su čudo.

Opet izbi delegacija. Joj, ljudino. Odmah mu bilo sumnjivo. Ne postaje Ljudina tako lako. Na dobrom si mjestu u Redu, na božijem. Samo si se pogrešno okrenuo. Uhvate ga, bratski, za ramena pa ga okrenu tamo gdje su mu bila leđa. Tako stoj. Tako treba. Znaš koliko se njih uzda u tebe.

Stajao jadničak tako još neko vrijeme. Dugo je izbjegavao da se okrene, da pogleda. Kad je vidio da nikakva delegacija ne gleda, okrenuo se. Reda nije bilo. Sam Čovječuljak sprijeda, sam odzada. Sam sa strana. Gdjegod se okreneš, svejedno.

Sigurno je Red imao važnog posla. Ili je nestalo tikava. Ne vjerujem da su me zaboravili. Sigurno sam ja zaboravio njih. Kasno sam se okrenuo. Bio mi obraz važniji od guzice. Svako ima neku manu. Jebiga. Ja imam nekoliko.

I onda se sjeti vremena kad je bilo dobro. Neprijatno mu da se sjeća muke, naročito svoje. Kako je Grbo igrao kod Osima, u Želji. Predratna priča. Osim trener. On određuje tim. Grbo igra ko zmaj ali nešto lanuo pa Osim kaže Grbo danas na klupi. Grbavica puna ko šipak. Oćemo Nikolu, Oćemo Nikolu. Ide vrijeme, bliži si kraj utakmice. Idi na zagrijavanje. Prokuvao Grbo. Da idem, Šefe. Gdje. Na teren. Ne na teren, Grbo, penji se na tribine. Oni viču Oćemo Nikolu. Na terenu te niko ne traži.

Jadničku zasuzile oči. Žao mu bilo Grbe. Grbo tada sigurno nije plakao. On je naivan i pošten i dobar čovjek. Dobri ljudi ne plaču.

Tako je Čovječuljak prošao Rat i Slobodu.

Neprijatno mu bilo da shvati da su Rat i Sloboda prošli pored njega.  

 

 

i moj drug Didara, koji je učestvovao u pribavljanju gromada crnog graba za moje skulpture, na Čemernici, ima umjetničke namjere. dočekao me je sa najnovijim izbirima.

2150.
SVE
ZA LAGUMDŽIJU,
LAGUMDŽIJU
NI ZA BOGA
 

Predlažem da BiH, Vaša Država, ponovo otvori, spreman sa da presiječem Crnu Vrpcu, Centralni Komitet i da Predsjednik Centralnog Komiteta BiH bude Zlatko Lagumdžija.

Još samo to nije urađeno za Lagumdžiju.

Isporučuj u Gvantanamo. Provodi mu Reformu. Pravi mu Platformu. Daj mu na tacni Socijalističku internacionalu. Daj mu Bošnjački institut. Šteta, kad je otišao Cerić, mogli su mu dati da bude Reis. Glasaj za Komšića. Više puta. Nađi mu Čovjeka za Državu. Donesi mu Kofer. Odnesi mu Kofer. Pravi novu tablicu množenja. Ma, šta tablicu, i novi Mendeljejev sistem. Ostavi ga da bude Ministar spoljnih poslova. Pravi s njim sporazum. Zovi Fahru. Izbacuj Suletove ministre. Hapsi Budimira. Pravi demonstracije. Daj mu JMBG. Sve Za Zlatana. A Zlatana nizašta.

Sad i Prijevremene izbore.

Mada BiH ne postoji, ali čini se, ponekad, da je sva njena osamnaestogodišnja istorija, istorija Zlatka Lagumdžije.

Veliki Dalaj Lama Bosne i Hercegovine sada je došao na najgenijalniju ideju. Pošto je sve upropastio i doveo do uništenja, Federaciju prije svega, sada bi da sve pokrene prijevremenim izborima nakon kojih će se on pojaviti na Bijelom Konju. A mi svi u crnim govnima.

Kad bih znao da će Jerka kandidovati za Člana P, podržao bih ga.

Ta politička sječa šumske jalovine i ogranaka, koju više od dvije decenije provodi Lagumdžija, nije nikakva njegova sposobnost. To je samo zakašnjeli trag ugljivičene memle centralnokomiteških hodnika koji su doveli do propasti Jugoslavije. Nije ni to tragedija. Tragedija da se takva muda mogu prodati sarajlijama, muslimanima i međunarodnoj zajednici, kao prvoklasna roba. Tartufi, STJ.

Tragedija je i da je to danas najproduktivniji i najvitalniji segment bošnjačke politike, Sarajevskog Političkog Kruga.

Jer, Zlagumdžija je sve potčinio sebi i svom političkom Anarhozorijumu. I podijeljenu Esdea, i Male Miševe Velikih Hrvatskih Strančica, i Dvojac bez Sejdića i Fincija, i Fahru na čelu bezbjednjaka, i Neku Ambasadu, i Sarajevski Taksim.

Možda treba biti smiren. Pa pustiti da ta utrulujuća bošnjačka politička artikulacija odvuče Bosnu i Hercegovinu u propast. Ona ju je, vještačku, ubogu i sakatu, i stvorila.

2149.
DRONJAK,
CVONJAK,
I BRABONJAK
 

Bio sam u pravu, MVJ.

Onog trenutka kad ste u svoje redove, svoje tužne rukavce, svoje nategnute političke protestuljke primili Svetlanu Čavić Cenić, Damira Ivanić Miljevića i Slobodana Lagumdžiju Popivića Tanju Domi Ebert Topićku, potpisali ste svoju smrtnu presudu. Zahvalite Miloradu Dodiku na njegvoj ljudskosti, dobroti i demokratiji. Da sam ja Prijesednik nikad sa Predsjednikom Države ne bi potpisali Povelju. Jebo vas onaj koji vam je to omogućio a Predsjedniku podvalio kako bi mogao da ga dugoročno zloupotrebljava. Rukovodstvo Studentske unije, većinom, Koopilad. Rođeno iz Kooperantskog Odnosa određenih krugova. Znaju dobro oni kojih. Znaju ko im je politički otac i politička majka. Ko im savjetuje da budu mirni. Jerinić i ostali. Dok im gazde logisticiraju oni savjetuju. Dok Umočevići određuju strategiju, oni upravuju i jedne i druge. Dok Fridrich opet jebe Gavrila, one ulaze u kolonu. Agenti provokatori.

Studentski protest nije ni ono kad su vaši djedovi ostavili pet hiljada cipela kod podvožnjaka na Novom Beogradu, isprebijani i izbježani od narodne milicije. A naročito ne kad tražite da nekog usranog vasića isključe odnekle. Imate ciljeve UPM.

Devalvirate prirodni studentski protest, Dronjci, Cvonjci i Brabonjci.

2148.
KORNJAČIN
HOD
UNAZAD
 

Sada se polako sklapa mozaik cjelomandatnog sadejstva Sarajevskog Političkog Kruga i Unitarnog Krila Međuzaj konglomerata. Međuzaj ne znači Međedova Zajebancija.

Cijeli niz događaja koji je uslijedio poslije izbora 2010., koji nisu protekli kako je očekivano u nekim od tih i drugih faktora, organizovan je i izveden kako bi se kupilo mandatno vrijeme za drastičan uticaj na izbore 2014.

·         Eliminacija Hrvata iz Federacije, Triputpet jest jednako sedmanest.

·         Pritisak Neke Ambasade na vojnu i državnu imovinu pa i na lidere sa naglaskom na Dodika

·         Fluidni i fiktivni strukturalni dijalog o Pravomuđu

·         Lagumdžijina eliminacija Esdea i pripuštanje dva Hadezea

·         Sapunica Budimir Veličanstveni

·         Istorijski sporazum SNSD – SDP i otezanje i natezanje oko zakona iz tog sporazuma

·         Popis, JMBG, MMF i ostalo iz kategorije SUPM

stavke su koje su imale i imaju za cilj da omoguće vrijeme i stvore političku atmosferu opšteg nezadovoljstva kako bi se masovni protesti u cijeloj BiH iskoristili za promjenu biračke i javne klime u odnosu na realne favorite i prirodne rezultate izbora.  Prirodne u skladu sa realnom organizacionom i glasačkom snagom pojedinih stranaka.

Neću da detaljnije objašnjavam, naplaćujem, ali izniču dva cilja u tom smislu. Revitalizacija uništenog Esdepea i konačna depresijacija Esenesdea.

Cilj protesta i u Sarajevu i u Republici Srpskoj jeste da se razvlače. Nikakav drugi konkretan cilj nemaju. I da tim razvlačenjem obuhvataju što više tema i zahtjeva, bez obzira da li se išta može pomaknuti u svakom od tih segmenata. Cilj je da se protesti nazovu bosanskohercegovačkim. To je svojevrsno treniranje masovnih protesta u koje je uključeno nevjerovatno mnogo faktora u BiH. Od picbiciklista, ljudi slučajeva, emotivnih tema, amorfnih studenata, stranih diplomata, stranačkih insajdera, sitnih plaćenika, nevladinih organizacija, tajnih službi u javnim bezbjednjačkim agencijama, stranačkih vrhova, marketinških organizacija, novofabrikovanih tviteraša, pa sve do nekih bivših i sadašnjih aktera izvršnih vlasti na svim nivoima.

Cilj je postići stanje da se protesti počnu razmnožavati. U tu svrhu je ministar Radončić ponavljao da, dok je on na braniku bezbjednosti, niko narod neće da bije. To jed poziv na nove i nove proteste i prosvjede.

Iako planeri i akteri znaju da nema realnog ni političkog ni konkretnog povoda za masovne proteste u Cijeloj Zemlji, ZJJ, zemlju joj jebem, oni podnose ovo razvlačenje i natezanje koje organizatore i učesnike devalvira kao besciljne manipulante, oni će biti zadovoljni samom klimom protesta koja je stvorena i stanjem, kako sere jedan od najviših predstavnika, da su protesti legitimna demokratska tehnologija. Evo, kupe i smeće za sobom. Oni će natjerati političare da rade u interesu naroda. JMM.

Treba očekivati još dva velika vala protesta i Cijeloj Zemlji. U jesen ove i u proljeće sljedeće godine. Oni mogu uključivati i nešto kontrolisane krvi. Ne treba se iznenaditi.

Ali nakon te tri epizode javna klima pred izbore će biti potpuno promijenjena. U Srpskoj, na primjer, birači neće uzimati u obzir autoput, termoelektranu i slična velika djela. A i inače, izbori su uvijek jednim dijelom iracionalni politički čin. Iracionalan u smislu uzimanja mnogih faktora u blender odluke za glasački listić, mnogih od onih koji nemaju nikakav uticaj na rad onih koji će biti izabrani niti su povezani sa konkretnim problemima koji muče svakodnevicu svake individue. Dakle, vrijeme do izbora sljedeće godine proteći će u velikoj borbi u iracionalnoj sferi, sferi isporuke i prezentacije a ne u sferi stvarnih uspjeha i činjenica vlasti. Ko ne bude bio spreman za taj virtuelni iracionalni rat, izgubiće.

Ono što je za Republiku Srpsku opasno, pored stavljanja velikih investicija u drugi plan, i mnogih drugih postignuća, jeste potiranje, prekrivanje, potiskivanje njene nacionalne politike. Zato i seruckaju mnogi kako Srpska nije ugrožena izvana. A Ofanziva JMBG je direktna Staljingrad Operacija na razaranje Republike Srpske. Npr.

Možda se varam. Čini mi se da je onaj Sin Bakir, sa najmanje predispozicija za to, jedini shvatio opasnost Političkih Procesa Uličarenja. Pa poziva da se sa tim prekine.  

2147.
U ČEMU JE
SUŠTINA
PSIHOVASKOLOŠKIH
STEČENIH SINDROMA
 

Psihovaskologija je posebna naučna disciplina koja istražuje masovne pojave tzv Vaskovićevog sindroma stečenog žala za prigradskim žbunjem Sarajeva.

Taj sindrom ispoljava se kao prezir prema svakom ko nije iz Sarajeva i za svakoga za koga jedinka, ili jedinke, misli da je kriv za propast njihovog gnijezda, ideala i zlatnog staništa. Kod narečenog vaskovića ispoljava se kao prezir prema pojedincima. On, i oni, nikada ne govori o pojavama, trendovima, stanjima. Uvijek o pojedincima. Sjećam se nedavnog teksta u kome je natezao nekakvu analizu o tome kako smo Dodik i ja stakleni blizanci, on meni dvostruko ja a ja njemu jednostruki on. vasković i psihoanaliza. Bože pomozi. STJ. Ali u tom sklopu zasvjetlucao je nevjerovatan prezir prema novinarima koji, ismijavajući mene na tviteru i ostalim izmaglicama, koriste moje skraćenice.

Ako izuzmemo dozu nevjerovatne narcisoidnosti ove morbidindividue, Hodam, pijem kavu, pušim, pušim, pijem kavu, hodam, pisao sam ovako onda, pisao sam onako tada, jasno je da ova krhka ličnost ne može podnijeti činjenicu da je Banjaluka centar srpskog svijeta Naseobine. Centar Republike Srpske. Ishodište ovih morbidindividua je u onoj neshvatljivoj ustavnoj odredbi da je Sarajevo glavni grad Srpske Republike BiH. Koju su kreirale Karadžićeve okolosarajske intelektualne jurišne horde. Čime su pokazale kakvu su konceptuativnost posjedovale u pogledu budućih događaja sa srpskim narodom u BiH. Mnogima od njih je glavni cilj bio podijeliti Sarajevo, imati svoj komad Sarajeva. A sve ostalo neka nosi voda.

vasković je doista Čovjek Sa Druge Strane. U svom preziru prema Banjaluci on je spreman na sve. Kao što se sada nakačio na neku sisu izvjesne tajne službe, tako se nedavno bio okačio, i osisu i o muda, onog srbomrsca iz emisije 6o muamera, kako li se zvala. Svako ko drži do imalo dostojanstva, da ne pominjem srpstvo i novinstvo, ne bi u takvoj emisiji ni prdnuo.

vaskovići su posebna sojta. Ista ona koja leže one okolosarajske fratre koji zatiru Hrvate a veličaju Saraj. Koji preziru Treći Entitet a veličaju Ahdnamu. vaskovići su spremni svako jutro sjesti u autobuse i ići na posao u Zajedničke Organe, na Zajedničke Organe, i služiti im, ni jednog božijeg minuta ne sjeteći se Republike Srpske, iako znaju da ih sarajski živalj smatra fašistima, četnicima, agresorima i genocidašima.

vaskovići su procijenili da njihov prezir prema Saraju i muslimanima ne može imati efekta koliko prezir prema Srbima i Banjaluci. I zato, gdjegod imaju priliku djeluju protiv ljudi Banjaluke i Nesarajlija uopšte. Udružujući se, pri tome sa samim đavolima. Tako je i vasković našao Čavića. Takođe jednog ljubitelja Sarajeva. Samo dalekometnog.

Ta sojta, bila srpska, bila hrvatska, sutra bi za jednu Malu Sarajevsku Ahdnamu, pohrlila u Saraj kao na ćabu, beskrajno dugo vrtila repom po prašnjavim sokacima Prisarajluka, samo da ih neko jednom pomiluje po njuškici, ušima ili vratu.

Ta sojta nema političku koncepciju, ne umije se politički artikulisati, nemaju politikokaza po kome bi se moglo ocijeniti kakav je njihov politički pogled na svijet, BiH i Srbe. Da li su dešnjaci ili ljevaci. Desničari ili ljevičari, mislim.

Ta sojta sva može stati u tihu, neprebolnu dramu svakog od njih a koja se zove Čekajući Ahdnamu.

2146.
LAGUMDŽIČIĆI,
MORALČIČIĆI,
UVEOCI
 

Ganulo me, ovako nježnog i drvenog, kad je Lagumdžijino Podmladežje izdalo saopštenje o mom moralnom činu. Kažu To je Rajkov jedini moralni čin u karijeri.

Gdje su oni vidjeli karijeru, MIJ.

Moral i Karijera nikad nisu išli zajedno.

Skup tragedija nije karijera.

Ali. Ganulo me.

Kad ti potomci Smrada Tamjana diljem Bosne Ponosne, Rosne i Nesnosne, dodjeluju Moral kao titulu, Guzicu Uzazid. To je gore čak i od novinskog prostora koji, putem Natjeranog Maunage, dobiješ u Novinama Korporacije.

Ganulo me jer iz Kotline, iz Karavan Saraja, iz Vaše Države čujem riječ Moral.

Mada im uljudno moram reći da ne priznajem njihov Moralni Sud.

Neuljudno je kad Mlade Esdepedžije, iz stranke u kojoj se moral nosi u koferima, govore o moralu. Još je neuljudnije kad govore o studentima Bosne i Hecegovine, koja ne postoji. A najneuljudnije kad pripadnici tog Podmladežja nose ćirilične parole po Karavan Saraju.

Dug je Turski Moralni Drum. Od sepeta do ćirilične parole. Студенти Просвједују.

Od Hrvata uzeli riječ, od Srba slova.

Moralno UPM.

2145.
POKRETAČAVIĆ

Interes javnosti za izlaganje Dragana Čavića na Kongresu Ujedinjenja, STJ, nadmašio je višedecnijski interes arheologa i istoričara za nalaženjem ostataka Nojeve barke. Stoga je Draganča mora ustupiti svoje izlaganje na određenim prosralima.

Nu. I prije Kongresa Ujedinjenja, bilo je jasno da Čavićeva partija tone. Pošto mu nije pomogao balon, takozvani Šlauf, Sa Druge Strane Vaskovića, posegao je za balonom u obliku saća, takozvanog Saćeta, Krste Jandrića, Jandre Krstića, kako li.

Na tom Kongresu sa Krstom, mada je ime Krsto problematično obzirom na Čavićevu ulogu u Priznavanju Srebrenice, za Čavića po značaju ravnom Petom Titinom Zagrebačkom, temeljna politička filozofija Čavića iznijeta je u proklamatorijumu Nama ne trebaju stranke, nama treba Pokret.

A taj pokret sam ja, Čavić Pokretač. Izjavljujem ja. Niko ozbiljan ne komentariše Vasića, kaže Čavić. Nije ni Silajdžić, primjerkom, kad sam mu na njegov Bosanski Jezik, rekao da govori Srpskim jezikom. Odmah ušutio ko prkno koje ima proljev. Pa gdje je sada. Niko ko nema šta da kaže, ili ko je potpuno propao, ne komentariše Vasića.

Jedan od najpotpunijih Propadača u Republici Srpskoj,, ma i na prostoru SFRJ, jeste Čavić. Čak ni Janša nije tako propao kao Čavić. Janša je osuđen. Ovaj naš nije ni tužen. A bez optužbe i osude, propast nije potpuna. Kao ni spas bez oslobađajuće presude.

Nu. Pokret.

Šta će Čaviću Pokret. Samo su dva razloga. Da se stavi ba Njegovo Čelo. I da sruši omiljeni režim Milorada Dodika.

I gdje mu je Pokret. Osim ako ne postoji narodna umotovorina da Svaki Pokret počinje jednim Krstom.

Imao je Čavić, i njegovi, esdeesovci, Pokret.

Pa upropastili ga.

Iz pokreta izrasli Bukejlovići, Obreni, Mićići. Čavić uvenuo.

Svaka protuva koja je protiv Režima, trebala bi da zna da je Pokret korak unazad. Ne može se poništiti politička artikulacija. Nema demokratije u Pokretu. Pokret je za marginalce, autiste, krajišnike. Čavić, Krsmanović, Jandrić, Mihajljica.

Demokratija je u Proceduri, nije u Pokretu.   

 

2144.
SARAJEVSKI
TAKSIM
 

Kad se sanira bojište, pokupe ranjeni i mrtvi, upotrebljivo oružje i municija, postroje jedinice, trebalo bi da se iz računske teke može pročitati ko je izvukao korist iz svega a ko mora da čeka ili je štetovao.

Sarajevski JMBG Trg, sarajevska verzija Taksima, zamišljen je sa mnogo većim plodovima od onih koji su ubrani. Ne može se sa preciznošću znati koliki je bio planirani rod jer se nisu otkrili ni svi planeri, akteri i najamnici.

Jasno je da se trebao izvesti jedan totalitarni demokratski unitarni udar koji bi dresirao srpske delegate da se, u opštem bijegu od svoje sjenke, ne omišljaju kad treba prihvatiti ponuđenu državnu unitarnu baklavu.

Kako reče Incko, na specijalističkoj televiziji za haos, ulicu i proteste, te noći tamo su se vrzmali on i Fahro. I oni zasad imaju jedinu vidljivu korist. Incko, jer je dobio prostor u medijima i jer neuka medijska i politička javnost raspreda o povratku Bonskih Ovlaštenja. Fahro, jer se malo populistikovao. Bosanski Vučić u borbi protiv kriminala. Bosanski Milošević. Niko ne sme da vas bije.

Ostali, pak, bili su pametniji i stvari pratili sa distance. Dva krila Esdea, Esdepe, Hadeze, redovni i predizborni. Što ne znači da nisu planeri, akteri i korisnici plodova.

Sarajevski Politički Krug je ukupni korisnik ove situacije na JMBG Trgu. Kupljeno je vrijeme iako efekti nisu postignuti. Skrenuta je pažnja sa Budimira i tamošnjeg federalnog parlamentarno-vladinog haosa. Sad će ljeto i onda je  gotovo sa tim aktivnostima. Do jeseni ćemo se nekako pregrupisati.

Korist SPK je i u nizu nusprodukata. Raščerečiti Panduricu. Širićemo proteste. Zaštagod se sjetimo. Sutra stidenti idu pred kanton. Može se tako sve do lovačkog društva Bistrik. Nusprodukt je, i to dobar, što je kriza sa Federacije prebačena na BiH. U toku je pokušaj metastaze i na Republiku Srpsku.

Nu. Bez obzira na sve dosad vidljive koristi i nusprodukte, Sarajevska politička scena, i pripadajući Međuzaj, još se jednom demonstrirala kao amaterska. Jer Lagumdžija je spao na to da šalje pisma izvinjenja. Nadam se da nisu sa antraksom ili sa ricinusom. A Incko je spao na Ateve.

 

LICE DRVENIH
BORA DOBILO OKO

2141.
OBJESILA SE
BOSNA,
ZATVARA LI SE
KARAVAN SARAJ
 

Sve manje ljudi prolazi Putem Unitarizma, jednim od brojnih puteva koji su, kroz povijest mrežili BiH, Put Svile, Put Gajtana, Put Sepeta, Put Soli, Put Duvana, Put Janjaca Prema Dubrovniku, Put Olova i Cinka, Put Branka i Hamdije.

Prema istorijskim izvorima, koji su insistirali da ostanu anonimni, Put Unitarizma, u narodu poznat kao Put Uvrtanja Muda Nevjernicima, prolazio je kroz Begov Dvor, ili Sarajevo, sve negdje do 2006. Onda je naišao ne neku nezamislivu okuku, krivinu, narod pripovijeda, stoput težu od lakat krivine, ili na neki bezdan, i stao. I sad se u narodu vijeća da je čudo da je jedan Put jednostavno nestao. Dobio Sušicu, STJ.

Oni koji su se zadesili na tom Putu Nestanka, ostali su prašnjavi, neokupani, gladni i žedni, nervozni i perverzni, počeli i između sebe da se glođu, kao otrovani pacovi koji jedu samo neotrovane, ne znajući kud da krenu, kud da skrenu, kud da okrenu. Stari putokazi Pedi, Rafi, i slični, odavno nisu više kraj puta.

Pa su počeli da vode samostalnu politiku. Uzeli računaljke u ruke. Triputpet. Umjesto slova H, D i Z dodali u zemljani lonac jedno šesnaest drugih slova. Biraj Hapsi, Hapsi Biraj. Sve Ekrem do Ekrema.

Pa se, odnekud pojavio JMB. Dobro stvorena prilika da se emotiviše malo sa majkama i djecom. A i studente pokupi. Oni nemaju šta izgubiti, dobiće koju povlasticu u vidu vanrednog ispitnog roka, a i ne razumiju, bogzna, nešto naročito. Pozvaćemo naše i u Banjaluki da protestuju, da se solidarišu, da ruše, sahranjuju. Ne mora nišan, more i krst. Pa ćemo rušit entitet. Za Identitet žrtvovaću Entitet. Viče Alija Izetbegović iz mezara.

A pojavili se i stranci, banakari, iz svijeta. Baš dobro da vide uličnu demokratiju u pelanama. Oni stariji, koji su na političkoj sisi, imaju cucle, malo veće od uobičajenih. Bankari neće ovdje donijeti investicije ali će odnijeti vijesti i priče, takozvane stori, u svijet o tome kako se Budi Javnost, kako u Bosni Ima Nade.

Nu. Sve se izjalovilo. U Banjaluki.ba samo jedan krst i jedan bijeli pas. Svjetski bankari keš popizdili. Dok su studenti stigli iz okoline Karavan Saraja, taoci oslobođeni.

Nepovratna šteta je načinjena Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Planeri Sloma načinili su istu grešku kao i oni koji su množili Tri Puta Pet. Da nisu isti. Nisu imali sve petice. Imali peticu, dvoju i trojku. Kad se izmnožilo, Niđe Sedmanest, STJ.

Veliki Demokratski Obruč Jedinstvenih Matičnih Beba pretvorio se u farsu. Neka budala je mislila da se demonstracijama i blokadama zgrade može uticati na odluke parlamenta. Naročito Srba. A neka druga budala je mislila da će stranci da se upišaju u gaće, pišaju isključivo kokošanel5, da sve snimaju svojim ajfonima i da šalju na fejsbuk. I uživo, za one briket vijesti.

Sada Lagumdžija gletuje. Šalje pisma izvinjenja. Koliko će koštati poštarina ovdašnje poreske obaveznike. Demokratski omladinski pokret, otkud to u Saraju, zove Dodika na kahvu. Garantuju bezbjednost. Jebo grad u kome ti neko mora garantovati bezbjednost, sto puta mi je govorio Toman.

Dodika Na Kavu. Panduricu Na Kolac.

Nema gleta ni popravka.

Objesila se Bosna.

 

2140.
MIĆO MIĆIĆ
PRIJESEDNIK,
VUČUREVIĆ
SAVJETNIK
 

Ko nekad, u sumrak, Poplašen Prijesednik, Panto savjetnik.

Mićo Mićić, poznatiji u Semberiji kao Mićo Šarenica, istakao je svoju kandidaturu, Republici i Esdeesu istovremeno. Preduzeo je široku akciju regionalizacije, decentralizacije i fragmentacije Republike Srpske.

Uz pomoć Utučurevića, utučenog zbog nesposobnosti, Mićić nudi decentralizovanu zabavu iz hiljadu i jedne noći, za Lokalce Kapitalce i tako se promoviše u Vrhovnog Opozicionara u Republici Srpskoj. Ali i u vrhovnog rušitelja. Jer je nekidan išao u Sarajevo da tamo promoviše svoj projekt regionalizacije Srpske i prekograničnu saradnju sa mrskim opštinama Federacije.

Istakao je, dakle, Kandidaturu za Predsjednika Republike Srpske. Time je pretekao Bosića, Šarovića, Detence Ogi a i Pandurevićku pa prvu ženu na toj vrsti kandidature.

Lijepo sam predlagao Bosiću. Da napravimo koaliciju sa Esdeesom pa da u jednim izborima pobijedimo i Aladžu Krsmanovića i Semberbega Mićića.

Dok se Bosić češkao iza uva, eto šta bi.

Mićo Mićić na ovaj način vješto koristi feudalnu strukturu i bolest Esdeesa pa u stranačke razdore i nepremostive pukotine, uvlači i Republiku Srpsku.

Ali. Kako ono ide. Ko prerano kukurikne.

2139.
OSAM
BANJALUČANA,
JEDAN PAS
I SRĐAN PUHALO
 

Podržali su proteste Građana BiH, Sunce Ti Jebem. Zato što nema JMBG. Srđan Puhalo je onaj, čini mi se psihoterapeut,  psihoterijer, psihoanalnitičar, šta li, kojeg je portal Fornatal.ćir otjerao u .ba.

On je važno izjavio da je otac dvoje djece i da zato podržava zahtjeve građana BiH, podružnica sarajevo, za JMBG. Sa naglaskom na Jedinstveni.

Ko te plaća. Koliko plaća FES, MMJ.

JMBG je, u svjetlu muslimanskih zahtjeva u PS BiH i u tami protesta pred tom PS BiH, unitaristički projekt. To je Crna Silajdžićeva Regionalizacija.

A ovih Osam Građana, Bijeli Pas i Srđan Puhalo, kao i Studenti koji traže Četvrti Paviljon, za smještaj, instruisani su i instrumentalizovani statisti u probi masovnih scena.

Očito je da se na jesen, i na proljeće, sprema Uzjeb Građana BiH.

Ovo su simulacije. Civilne vježbe. Ambasadne štabne probe.

Dronjci i ostali studenti, sreća njihova da ne postoji obavještajna služba Republike Srpske, inače bi na vrijeme saznali Ko Te Šalje, zahtijevaju sada vrući četvrti paviljon. Zašto baš sada. Jer. Kada bi se sutra počeo graditi, niko ko sasda studira ne bi stanovao u njemu. Otkud toliki altruizam među kopiladima.

A što se tiče blokade PS BiH, treba dobro razmisliti da li predstavnike Republike Srpske ubuduće žrtvovati zarad zakona i sranja koja nikome ne koriste osim bolesnicima koji bi da unitarizuju BiH.

Napalo ih ko gladnog srati.

2138.
OZNA
SVE DOZNA,
SIPA SVE PIPA
 

U moru teškog obavještajnog Spinčvajza, gdje se po starom običaju lansira milijarda informacija, polučinjenica i laži, kako bi se Kreatori, Akteri, i Realizatori, Faktor KAR,  zaštitili u nekoj projektovano sumnjivoj akciji, ima elemenata za značajnu analizu i zaključivanje.

Ali. Da ne zaboravim. Zasad mi se čini da su oni koji su bili Faktor KAR za uhićenje Predsidetelja Časne Ravnopravne Federacije izgubili dah. A da sve više daha imaju oni koji su Predsidetelja tu i namjestili i spremni su braniti njegovu Nezasluženu Poziciju.

Budimir Faktor KAR preuzima inicijativu.

A pomenuti Spinčvajz nam onemogućava da precizno detektujemo sve igrače i statiste.

Meni je, pak, zanimljivo djelovanje Sipuše. Agencije za istrage i zaštitu, virenje iza ćoškova i nošenje sunčanih naočara prilikom uhićenja, nekadašnje agencije za čuvanje objekata i lica.

Danas objavljeni presretnuti snimak nadzorne kamere u kome neki insajder baca torbicu sa novcem u kofu za kišobrane, pošto nisu našli Predsidetelja da mu uruči označene novčanice, potpuno diskredituje Državnu Agenciju, kako vole da joj tepaju Unitaristi i Bosnoljupci.

Da li je moguće da su došli da Budimiru uruče inkriminisanu lovu a nisu znali da nije u Mostaru već u Sarajevu.

Ili je možda važnije pitanje Znaju li se pripadnici Sipe vratiti iz Mostara u Sarajevo.

 

2137.
SEVDALINKA
IZ TUZLE:
JEBEM TE SARAJEVO
 

Svu su Bosnu premrežile čaršije, samo je Sarajevo proširena, Glavna Čaršija.

Taj sindrom Sarajluka ima korijenje duboko decenijama unazad. Da je Drug Tito razmišljao evropski, Banjaluka bi bila glavni grad Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Krajina je pet brigada dala. A Sarajevo samo Valtera. Dok je tadašnja Bosanska Krajina, dala pet brigada, Partizana, Sarajevo je davalo Srbe u Jasenovac. I da je Đuro Pucar Stari imao mudanca.

Nu. Tada je Sarajevo postalo bastion komunističke ortodoksije koja je rezultovala Olimpijadom. A potom su nepromišljeni Srbi od njega napravili Žrtvu. Umjesto da su, u ratu, pustili Rupu da se usmrdi a okrenuli se zaštiti drugih srpskih područja.

Još ne shvata čeljad mnoga pravu politiku Glavne Čaršije. Hrvatima je trebalo podjela i podjela, saginjanja i klanjanja, tijekom nekoliko mandata. Banjaluka je bila uspješnija. Još za komunizma i samoupravljanja teško se i musliman odavde odlučivao da službuje, i na najvišim dužnostima republike i partije, u Saraju.

Tuzlanska fudbalska sevdalinka Jebem Te Sarajevo, melodijski tečna i dirljiva skoro kao i Nad Tešnjom Zora Sviće, Dobro Došo Prijesedniće, za vrijeme utakmice protiv Srbije, pardon, Sa Srbijom, nije nekakva ljutnja navijača prema sarajevskim klubovima i sudbinom tuzlanske Slobode. To je sindrom. To je cijeli dijagnostički spektarijum. Kao i zeničko političko zagađenje vazduha Kosovo je Srce Srbije, na utakmici Čelika protiv nekog sarajevskog kluba.

Možemo fudbalske navijače smatrati jednako glupim, prizemnim, primitivnim i neobrazovanim kao i fudbalere. Ali njihov pojednostavljeni receptorski instinkt društvenih i nacionalnih trendova, na ovdašnjim prostorima, moćniji je od svih superprocesora Intela i ostali tela.

Jebem Te Sarajevo politička je poruka.

Jer. Sarajevo već dvadeset pet godina vrše u svom vršaju i ne zanima se ni za Mostar, ni za Bihać, ni za Tuzlu, ni za Zenicu. Oni već dvadeset pet godina igraju prstenova. I dandanas se bave time iako i budala zna da je ratno muslimansko političko i vjersko rukovodstvo Patriotski Rat vodilo na kriminalan način. To ne treba istraživati.

Ali Sarajevo neće razumjeti taj politički slogan.

Oni će da kažu Jesil ba vidio kako stoje i šute kad se svirala ćetnićka imna, jeboji babo.

2136.
SRBI
SARAJEVA
SPALI
NA DVA REBRA
 

Pronadjena su dva rebra u sarajevskoj kotlini. U bagerskim iskopinama. Opravdano je pretpostaviti da su srpska. Osim ako se ne radi o ostacima međubanditskih patriotskih obračuna raznih hordi koje su slobodarile Okupiranim Gradom koga su Srbi, Četnici i Agresori opkolili i uništavali naočigled Gospe Amanpur i cijelog svijeta.

O stradanjima Srba Sarajeva niko ne zna ništa. Ne samo u ovom ratu. Znaju samo Srbi koji su stradali i oni koji su uspjeli da izbjegnu divlje horde Šehida, Patriota i Ljiljana. Napisane su, istina, o tome, brojne knjige i svjedočenja ali sve to ostaje izvan mašinerije dnevne propagande kojoj Srbi nisu vični a nisu ni oćni. Cijeli jedan nevidljivi bošnjački segment upornije propagira žrtve na svojoj strani od uništavanja i protjerivanja Srba. Kod Srba, pak, u elektronsku javnost pokatkad izbije neke sarajevska srpska tragedija. Kao što ju je izbio Frontal u priči o pjesmi Đurđevdan. Gledam, nekidan, nešto rodbine se skupilo na mjestu gdje su muslimani pobili civile. Njiva. Bujadište. Nema nikakvog obilježja. Našli kamen pa na njemu pale svijeće. Dok se na drugoj strani, muslimanskoj, svakodnevno valja parni valjak dženaza, marševa i užrtvljenja. I oduševljenja presudama nad Srbima i Hrvatima.

Sarajevo i pripadajuće bošnjačke vlasti, inetektualci, kultura i javnost, ne čine ništa za srpsku istinu sarajevsku. Čine da je spriječe. Kao što je  sprečavana i istina iz IIWW. Nešto više se zna o stradanju Jevreja. Ali i to je dobro pokriveno Valterom, Ortodoksnim Sarajevskim Komunizmom, Olimpijadom i, sada, Vječnom Srpskom Agresijom.

Da se barem nađe neki njihov Vili Brant Čavić pa da se javno izvini Srbima i da prizna da su u cijeloj srpskoj tragedji u sarajevu stradala Dva Srpska Rebra. Zaborav bi bio lakši. Srpski Zaborav. Kojeg je sve više. Zaboravi na Mostar, zaboravi na Sarajevo, zaboravi na Kosovo.  

2135.
NOVA
OTOMANSKA
LABILNOST,
ČUVAJ SE TURSKE
I KAD DŽAMIJE
PRETVARA U CRKVE
 

Nula problema sa susjedima, sto problema sa usjedima.

Kad sam vidio onolike proteste zbog beznačajne stvari kao što je Picin Tirkiše Park, znao sam da je Turska u velikim unutrašnjim problemima. Nije dovljno, moj Tajipe, pozatvarati novinare i generale. Treba pozatvarati i glumce, glumice, punice i svakojake nevjernike, pa vojnike, dvojnike i, čak, pokojnike.

Kako miriše na proljeće. Po informacijama zaključujem. Glumac Sulejmana Pičastvenog u prvim redovima. Vojnici daju maske narodu. Sudije pustile studente da uče za ispit.

Da li je neko pripremio slomljenu dršku od metle.

Na bilbordima u BiH stoji Beskrajna Turska.

To će joj i doći glave.

U ovdašnjoj, sarajevskoj, medijskoj, političkoj, kulturnoj i bizMis javnosti, Turska se prihvata zdravo za gotovo. Ističu se barjaci samo uhougodni. Turska vratila kredite Ememefa. Sada je i finansijska sila. I slično.

Takva lažna predstava o bezgrešnosti prijatelja, rođaka i ambicioznog geonamjernika, dvostruko je generisana. Možda više iz Ankare nego iz Sarajeva. Jer Sarajevo je samo politički centar jednog naroda, odnosno, njegove politike, i zato krnjavo. A Ankara je centar cijele jedne politike, takozvane Davutogluše, politike širenja po Osmanskim Stabilnostima, od Kavkaza pa do Triglava.

Bol Bosne je i naša bol. Radost Bosne je i naša radost. Ta epska proseravanja lako ulaze u uho ovdašnjem muslimanu. A lako bi mogla izaći svim narodima i vjerama. Na nos i kroz uši. Samo kad se steknu istorijske nesreće na jednom mjestu.

Sarajevo, a naročito druga dvojica u BiH, treba dobro da razmisli i sagleda šta Turska donosi sa svojim umilnim kratkim proglasima Davutoglua i Erdogana. Šta se iza toga valja.

Veliki Mrak. Jer, ovdašnja javnost, a i Srbije i Hrvatske, nije obaviještena, cenzurisana je, obmanuta je. Samo nekoliko činjenica bez detaljnog uvida u unutrašnju politiku, stanje i trendove, stvara zavaravajuću koprenu, prikazuje samo lijepu Fatu Morganu o tome kako Saraj i muslimani imaju jakog i velikog prijatelja i kako im to znači hipoteku i pokriće za svaku politiku koju nekolicina u Saraju smisli i realizuje. A Međuzaj ohaerizuje.

Opasnost Turske nije locirana samo u Saraju. Erdogan sve više pominje Albance, prizrene, jedrene, sedrene. Doduše, još nije pomenuo Bled. I još niko u Srbiji nije ubledeo od te politike. Ali se treba nadati da će shvatiti. Ne trebaju, valjda, više vekovi.

Unutrašnji haos u Turskoj, a Picin Tirkiše Park samo je vrh ledenog brijega, velika je vanjska opasnost za sve one koji slijepo i glupo lete pod plašt Nove Otomanske Stabilnosti.

 

 

2135.
ŠTA BI
SA GOLOM
LUJKAČOM
NA PENDŽERU

 

Šta bi sa istraživačkim novinarstvom Saraj Bordela. Kako znaju kad jer prdnuo onaj vlasnik pivare a ne znaju ko je gola lujka na pendžeru. Nije valjda preko noći Jaganjac izmiješao pendžere i vrata. Kako znaju sve o Kačavendi a ne znaju ko je gola šlaufara. Zar je moguće da toliko vole pravoslavlje. Ko je zvao. Ko je pare dao. Koje predmete je imala gola lujkača. Koliku moć ima baba, da ostane nepoznata a osramotila je Evropsku Prijestolnicu Kulture. Možda su joj priznate zasluge za novu disciplinu. Vodoravni striptiz. Bez šipke. Šta bi sa Mojim Izvorima koji su insistirali da postanu anonimni. Među čijim nogama, i guzovima, šute Dani i Slobodna Bosna. Koji o Republici Srpskoj znaju sve. A o Pendžeruši u centru Saraja ništa. JVN. Istraživačko.