2135.
NOVA
OTOMANSKA
LABILNOST,
ČUVAJ SE TURSKE
I KAD DŽAMIJE
PRETVARA U CRKVE
 

Nula problema sa susjedima, sto problema sa usjedima.

Kad sam vidio onolike proteste zbog beznačajne stvari kao što je Picin Tirkiše Park, znao sam da je Turska u velikim unutrašnjim problemima. Nije dovljno, moj Tajipe, pozatvarati novinare i generale. Treba pozatvarati i glumce, glumice, punice i svakojake nevjernike, pa vojnike, dvojnike i, čak, pokojnike.

Kako miriše na proljeće. Po informacijama zaključujem. Glumac Sulejmana Pičastvenog u prvim redovima. Vojnici daju maske narodu. Sudije pustile studente da uče za ispit.

Da li je neko pripremio slomljenu dršku od metle.

Na bilbordima u BiH stoji Beskrajna Turska.

To će joj i doći glave.

U ovdašnjoj, sarajevskoj, medijskoj, političkoj, kulturnoj i bizMis javnosti, Turska se prihvata zdravo za gotovo. Ističu se barjaci samo uhougodni. Turska vratila kredite Ememefa. Sada je i finansijska sila. I slično.

Takva lažna predstava o bezgrešnosti prijatelja, rođaka i ambicioznog geonamjernika, dvostruko je generisana. Možda više iz Ankare nego iz Sarajeva. Jer Sarajevo je samo politički centar jednog naroda, odnosno, njegove politike, i zato krnjavo. A Ankara je centar cijele jedne politike, takozvane Davutogluše, politike širenja po Osmanskim Stabilnostima, od Kavkaza pa do Triglava.

Bol Bosne je i naša bol. Radost Bosne je i naša radost. Ta epska proseravanja lako ulaze u uho ovdašnjem muslimanu. A lako bi mogla izaći svim narodima i vjerama. Na nos i kroz uši. Samo kad se steknu istorijske nesreće na jednom mjestu.

Sarajevo, a naročito druga dvojica u BiH, treba dobro da razmisli i sagleda šta Turska donosi sa svojim umilnim kratkim proglasima Davutoglua i Erdogana. Šta se iza toga valja.

Veliki Mrak. Jer, ovdašnja javnost, a i Srbije i Hrvatske, nije obaviještena, cenzurisana je, obmanuta je. Samo nekoliko činjenica bez detaljnog uvida u unutrašnju politiku, stanje i trendove, stvara zavaravajuću koprenu, prikazuje samo lijepu Fatu Morganu o tome kako Saraj i muslimani imaju jakog i velikog prijatelja i kako im to znači hipoteku i pokriće za svaku politiku koju nekolicina u Saraju smisli i realizuje. A Međuzaj ohaerizuje.

Opasnost Turske nije locirana samo u Saraju. Erdogan sve više pominje Albance, prizrene, jedrene, sedrene. Doduše, još nije pomenuo Bled. I još niko u Srbiji nije ubledeo od te politike. Ali se treba nadati da će shvatiti. Ne trebaju, valjda, više vekovi.

Unutrašnji haos u Turskoj, a Picin Tirkiše Park samo je vrh ledenog brijega, velika je vanjska opasnost za sve one koji slijepo i glupo lete pod plašt Nove Otomanske Stabilnosti.