2136.
SRBI
SARAJEVA
SPALI
NA DVA REBRA
 

Pronadjena su dva rebra u sarajevskoj kotlini. U bagerskim iskopinama. Opravdano je pretpostaviti da su srpska. Osim ako se ne radi o ostacima međubanditskih patriotskih obračuna raznih hordi koje su slobodarile Okupiranim Gradom koga su Srbi, Četnici i Agresori opkolili i uništavali naočigled Gospe Amanpur i cijelog svijeta.

O stradanjima Srba Sarajeva niko ne zna ništa. Ne samo u ovom ratu. Znaju samo Srbi koji su stradali i oni koji su uspjeli da izbjegnu divlje horde Šehida, Patriota i Ljiljana. Napisane su, istina, o tome, brojne knjige i svjedočenja ali sve to ostaje izvan mašinerije dnevne propagande kojoj Srbi nisu vični a nisu ni oćni. Cijeli jedan nevidljivi bošnjački segment upornije propagira žrtve na svojoj strani od uništavanja i protjerivanja Srba. Kod Srba, pak, u elektronsku javnost pokatkad izbije neke sarajevska srpska tragedija. Kao što ju je izbio Frontal u priči o pjesmi Đurđevdan. Gledam, nekidan, nešto rodbine se skupilo na mjestu gdje su muslimani pobili civile. Njiva. Bujadište. Nema nikakvog obilježja. Našli kamen pa na njemu pale svijeće. Dok se na drugoj strani, muslimanskoj, svakodnevno valja parni valjak dženaza, marševa i užrtvljenja. I oduševljenja presudama nad Srbima i Hrvatima.

Sarajevo i pripadajuće bošnjačke vlasti, inetektualci, kultura i javnost, ne čine ništa za srpsku istinu sarajevsku. Čine da je spriječe. Kao što je  sprečavana i istina iz IIWW. Nešto više se zna o stradanju Jevreja. Ali i to je dobro pokriveno Valterom, Ortodoksnim Sarajevskim Komunizmom, Olimpijadom i, sada, Vječnom Srpskom Agresijom.

Da se barem nađe neki njihov Vili Brant Čavić pa da se javno izvini Srbima i da prizna da su u cijeloj srpskoj tragedji u sarajevu stradala Dva Srpska Rebra. Zaborav bi bio lakši. Srpski Zaborav. Kojeg je sve više. Zaboravi na Mostar, zaboravi na Sarajevo, zaboravi na Kosovo.