2158.
FARMA,
MOJ MUHAREME,
FARMA
 

Lijepo zvuči kada Muharem Bazdulj povodom nekog citira Voltera. Naročito, nakon što o tom nekom niz kaldrmu brabonjaju cvonjci, dronjci i praporci.

Nažalost, ne živimo u Bazduljevom Društvu promišljanja, razlaganja, dosljednosti i kulturološkog nasljeđa.

Mi smo, svi na razvalinama SFRJ, pretvoreni u nekoliko farmi. Ovdje, u Naseobini, Glavni Ekrem je Incko. Rezervni je, svaka prava farma mora imati rezervne dijelove, Bakir. Lagumdžija je Era Ojdanić. Komšić je Ava Karabatić. Dobro, ona je sa Velikog Brata. Fahrudin Radončić je Zorica Marković. Ko li je Stanija. Sa veštačko dupe.

Duh Farme nije slučajno ovdje primljen sa neupitnom rodbinošću, pridušjem i interakcijom. On se, prije pojavljivanja tih licenciranih sadržaja na našim smrdljivim provincijalnim ekranima, već bio uvukao u sve segmente i sastavnice društva. U parlamente, u vlade, u gradove, na televizijske stanice, u pojedine emisije, u političke stranke. Go Farmer do Farmera.

Farma je logična posljedica desocijalijarijuma, dekulturacije, deeetatizacije, dekolektivizacije. Posljedica rušenja jednog sistema, kakavgod on bio, i posljedica zamjene to sistema apsolutnom determinacijom.

Jugoslovensko Socijalističko Samoupravno Društvo bilo je kulturološki obrazac u najširem smislu riječi. Od višenacionalnog etata, kako smo vidjeli, nespojivih naroda, do pijedestalizovanja obične kulture na opštejugoslovenskom i na regionalnom i republičkom nivou.

Danas je glavno kulturološko, a čini mi se i društeno pa i nacionalno pitanje, npr, Zašto niko od velikih zabavljača neće da dođe u Sarajevo. Ili Zašto je propao koncert Kurcleuše na Ušću. Kao da Sarajevo i Karlešuša nešto znače na kulturološkom i kulturnom planu.

Farmaloški je logično da jedan Cvonjak može da utiče na politički mozaik ili na političke procese, mada je moja ostavka stvar odnosa u stranci a ne djelovanja spinaša, podrepaša i plaćenih ejakulatora. Kao što je logično da dobijem armiju neprijatelja i široke mase ignoranata samo zato što su Prsti, moj roman, ušli u najuži izbor za Ninovu i Vitalovu nagradu.

Da sam, slučajno koju dobio, garantujem glavom, da danas ne bih bio živ.

To je Farma. To je duh farme. Na farmi se ništa ne oprašta. A kamo li stav i razlučivanje. Za Farmu je samo bitno da ima cjepalo, sikiru i pogodnog pevca, za likovanje.

A za nas je bitno da se podsvjesno poistovjetimo sa ponašanjem Farmera.

Pa oni su isti kao i mi. Oni prde, imaju nisko dupe i mlohave sise. I glupi ko noć.