2156.
USTAVUŽALITELJI,
POTOMCI SEPETARA,
CRNI DŽAMIJAŠI,
GRB, BANJALUKA
I SRBI
 

Banjaluka mora da mijenja Grb. Zbog uobičajene djelatnosti sarajevskih muslimanskih Ustavužalitelja.

Samo čekam kad će neki Tihić uputiti apelaciju Ustavnom Stranom Sudu i zahtijevati da se živalj u centru Banjaluke kreće sa fesovima na glavi. U omjeru predratnog popisa stanovništva. Crven Fesić, Babo.

Slučajno sam bio prisutan kada je pokojni, moj drug, Šesta, Branko Šestić, stvarao Grb Banjaluke. Kada ga je slao na konkurs. I kada je pobijedio. Crtao je rukom. Pa filmovao. U maniru starih majstora dizajna i grafike. Bilo je i tada kompjutera ali on je još tada mogao brže rukom da načini i razvije četiri filma za četiri boje, nego mladi momci i kompjuteri na folijama i štampačima.

Poslije je otišao na Vlašić. I poginuo u rovu. Usrani Srbi su takve ljude slali u rovove. A volove su slali na televiziju i u kulturu. O politici da ne riječim. Sjedio sam s njim zadnju veče pred odlazak. Kod Milutina, u Domu kulture. Pod stolom mu uniforma. Već sam bio stari ratnik. Znao sam da to nije za njega. Nije htio da se ponizi i da moli nekoga u Gradu.

Sada mu prevrću Grb.

Dabogda im se majke prevrtale u grobu. Al ne uzduž nego poprijeko.

Taj Grb Banjaluke ne vrijeđa nikoga. Crkva, srpska crkva, čiji su temelji prikazani na Grbu, bila je tu prije Endeha i ustaša, prije Alijine Žrtve Mira. Banjaluka je uvijek bila srpska. Šta sada hoće muslimani. Hoće li obilježje Pedija i Picka, možda.

Grb prikazuje simbole Kastela, simbole ljiljana, simbole kestena, simbole tadašnjih nametnutih Šehitluka, jer spomenik krajiškim partizanim ne može biti na turskom brdu junaka, kako su to tada nametnuli šeheraši i mahalaši, simbole toka Vrbasa, latinično slovo V, za Vrbas. Prikazuje četiri ocila što nema veze sa Srbima. Prikazuje i krst. Jeste. Ali Ferhadija nije u centru grada i Banjaluka nije nikad bila muslimanska. Srbin je izgradio i džamiju.

Neko jednom mora prekinuti taj niz uslovljavanja i bolesničkog vala izliva kompleksa neostvarenih okupatora.