GEOREIS PONOVO JAŠE
Što propusti Deli Haris, to dočeka Starina Reis.
Kad se spusti Harisu, digne se reisu.
Nije trebalo prečekati da se katastrira i evidentira sva šteta Josipovićevog žaljenja koje, kad se prevede na turski ili arapski, ovisno kako ko laže o svom porijeklu, znači izvinjenje za zločine Hrvatske i Hrvata dobrim Bošnjanima i još boljim Državnjanima.
Kao ni na pravo tumačenje Harisovog ispada u gostoprimnom stolnom gradu Mostaru.
Reisul Cerić je dao intervju Rojtersu u kome iznosi precizna uputstva za rukovanje odnosom prema BiH od strane Tadića, Beograda i Srbije. To strani inkvizitori, okupatori i kolonizatori zovu Mapa puta. Reisul kaže da su to što je Tadić medio u Mostaru samo suze prevarantske, da Deklaracija o Srebrenici znači ruganje žrtvama i najavu novog genocida, da Evropa ne treba da se zavarava. Tadić i Beograd, ima, mora, veli reisul, ispuniti dva uslova - jasna osuda genocida, izvinjenje žrtvama "bez ijednog ali", te javno obećanje svijetu "da neće ponoviti genocid protiv ikoga na Balkanu".
Cerićul je pozdravio potez predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, “koji se izvinio za ulogu njegove države u proteklom ratu u našoj zemlji”.
Koliko sam shvatio Posipovića, čitavo vrijeme se posipa i ističe: niste čitali, on je izrazio žaljenje.
Iz obraćanja islamskog poglavara Rojtersu moguće je zaključiti dvije stvari:
• Štagod kanio i mislio predsjednik Hrvatske, Sarajevo, ono temeljno, Izmeno, fundamentalno, političkovjersko, njegov gest je shvatilo kao proglašenje Sarajevske Bosne Jedinim Herojem, Jedinom Žrtvom, Jedinim Slobodarem. Istovremeno, to Sarajevo je Hrvatsku izjednačilo sa Srbijom. Samo što se Hrvatska prva „izvinila“.
• Silajdžićev istup u Mostaru nije bio incident trulog političkog lava iz stospostotnog bih-kaveza (Harise – tur. Lav) već koncept, najava koncepta, koji će dugoročnije trovati odnose Sarajevo – Beograd. A ovo sa Rojtersom, to je izjava Cerićeve podrške Silajdžiću i na oktobarskim izborima i papirić opravdanja za mostarski incident, kako bi i drugi u Saraju, znali šta je na stvari.
Pa, vrijeme je da se počne: Izvinjavam se što je neko 26. oktobra, 94., oko 1 čas i petnaest minuta pucao na mene sa Kote 946 i isjekao sav moj grudobran pa sam ostatak noći ležao na vreloj tanadi. Posebno se izvinjavam reisu što se te noći počešao po guzici zbog toga.
Što propusti Deli Haris, to dočeka Starina Reis.
Kad se spusti Harisu, digne se reisu.
Nije trebalo prečekati da se katastrira i evidentira sva šteta Josipovićevog žaljenja koje, kad se prevede na turski ili arapski, ovisno kako ko laže o svom porijeklu, znači izvinjenje za zločine Hrvatske i Hrvata dobrim Bošnjanima i još boljim Državnjanima.
Kao ni na pravo tumačenje Harisovog ispada u gostoprimnom stolnom gradu Mostaru.
Reisul Cerić je dao intervju Rojtersu u kome iznosi precizna uputstva za rukovanje odnosom prema BiH od strane Tadića, Beograda i Srbije. To strani inkvizitori, okupatori i kolonizatori zovu Mapa puta. Reisul kaže da su to što je Tadić medio u Mostaru samo suze prevarantske, da Deklaracija o Srebrenici znači ruganje žrtvama i najavu novog genocida, da Evropa ne treba da se zavarava. Tadić i Beograd, ima, mora, veli reisul, ispuniti dva uslova - jasna osuda genocida, izvinjenje žrtvama "bez ijednog ali", te javno obećanje svijetu "da neće ponoviti genocid protiv ikoga na Balkanu".
Cerićul je pozdravio potez predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, “koji se izvinio za ulogu njegove države u proteklom ratu u našoj zemlji”.
Koliko sam shvatio Posipovića, čitavo vrijeme se posipa i ističe: niste čitali, on je izrazio žaljenje.
Iz obraćanja islamskog poglavara Rojtersu moguće je zaključiti dvije stvari:
• Štagod kanio i mislio predsjednik Hrvatske, Sarajevo, ono temeljno, Izmeno, fundamentalno, političkovjersko, njegov gest je shvatilo kao proglašenje Sarajevske Bosne Jedinim Herojem, Jedinom Žrtvom, Jedinim Slobodarem. Istovremeno, to Sarajevo je Hrvatsku izjednačilo sa Srbijom. Samo što se Hrvatska prva „izvinila“.
• Silajdžićev istup u Mostaru nije bio incident trulog političkog lava iz stospostotnog bih-kaveza (Harise – tur. Lav) već koncept, najava koncepta, koji će dugoročnije trovati odnose Sarajevo – Beograd. A ovo sa Rojtersom, to je izjava Cerićeve podrške Silajdžiću i na oktobarskim izborima i papirić opravdanja za mostarski incident, kako bi i drugi u Saraju, znali šta je na stvari.
Pa, vrijeme je da se počne: Izvinjavam se što je neko 26. oktobra, 94., oko 1 čas i petnaest minuta pucao na mene sa Kote 946 i isjekao sav moj grudobran pa sam ostatak noći ležao na vreloj tanadi. Posebno se izvinjavam reisu što se te noći počešao po guzici zbog toga.
