HARIS KRVOLOKOGLU
Dabome da sam bio u pravu.
Ne treba Srbija da se izvinjava nikome. Niti da usvaja deklaracije o Srebrenici. Niti treba priznati genocid u Srebrenici, niti bilo gdje. Niti Hrvatska, ili Hrvati, treba da se izvinjavaju za Jasenovac. Ovdje to, jednostavno nije humanitarna pojava. Ovdje je to znak slabosti, znak priznanja vječne krivice i znak trajnog podđonskog položaja. Ne trebaju ni Bošnjaci da se izvinjavaju za ona dva, tri zločina, kako reče Tihić. Samo ti, sinko, radi svoj posao.
Znam da će sada svi da skoče na obznane i tam-tam: Vasić širi mržnju. Ma, nije tačno. Ja samo ponekad, jer je mržnja svuda oko nas, upalim pokoji reflektor. Ali, onima koji to misle: mislite i pričajte i dalje o Vasiću i mržnji. Ako će to pomoći vašoj mržnji.
Dakle, pitanje je koje je pitanje bolje:
1. Zašto ste ga pustili u Hercegovinu (Silajdžića) ili
2. Zašto Tadić beskonačno demonstrira mamaterezijanstvo.
PRVO. Silajdžić je primitivnim anadolskim, azijatskim, abartovanim krvoločnim balkanskim manirom jedan dobroćudni sajam, koji i nema neke velike svrhe jer je ekonomija tuberanska ali ima svrhu da se ljudi vide, kontaktiraju, čuju šta ko radi, razmijene vizitke ako ne i emajlirane adrese, pretvorio u novi zamajac mržnje i generator nestabilnosti. Silajdžić je politički kretenoid, to je jasno. Ali treba uzeti u obzir to da Turska bezrezervno podržava Silajdžića i da on ovo ne radi samo u svoje ime, niti u ime svoje stranke Za BiH bez Grahovca. Da li Turska u Beogradu i Zagrebu glumi bečke dječake a kada ode onda njen štićenik, baščaršijski dječak, divlja, ruši i uništava sve što je s mukom postignuto u smiješnoj diplomatiji 2 x 3.
Silajdžić je iskoristio gostoprimstvo Mostara, Hercegovine, Hrvata, da bi načinio transbalkansko zlo koje se neće tako lako oprati. Prije svega, u Srbiji će to radikalizovati opoziciju Tadiću i njegovim demo-soc-G snagama. Zatim, to će radikalizovati političku svijest Bošnjaka kojima se Silajdžić obraća ali i Srba u BiH. Pa dijelom i Hrvata, barem onih koji neće da trpe da se Silajdžić zaskakuje na Tadića koji kontaktira sa Čovićem.
Silajdžić na ovaj način želi da dalje odvoji Srbiju od BiH. I obratno. Da zaoštri odnose na Balkanu. To odgovara njegovom predizbornom marketingu ali odgovara i Turskoj. Na zaoštrenom islamsko-hrišćanskom Balkanu Turska tek ima šta da radi. Pisao sam nekidan o tome.
DRUGO. Tadić se izvinjavao za zločine koji su počinjeni u ime, sa pomenom i od strane građana, podanika Srbije. Išao u Srebrenicu. Donio u po Beograda deklaraciju o Srebrenici. Prihvatio onog čudnog ambasadora BiH u Beogradu. I nije pomoglo. Svilenko Tadić, istina dobio je još jednog imenjaka i suradnika, Svilenka Josipovića, i u Mostaru je nastojao dao bude fini Srbin. Nismo navikli. Ali se navikavamo da to ne donosi rezultate.
Da li će Tadić i Srbija umeti da pročita znake Harisa Krvolokoglua? Neće. A znaci su da treba da se okrene Hrvatskoj, kad već ima jednakotalasnog Josipovića, koji će doći među Hercegovce i koji je, makar predizborno, govorio o potencijalima Trećeg, a, Tadić, zaobići Sarajevo, ne slati tamo ni Vuka, otarasiti se Turske na kulturan, terezijanski način, to barem znade.
Baščaršijske autiste treba ostaviti u popodnevnom sokaku usmrdjelom od užeglog prežvakavanja jedne misli i dokuvavanja toza od pretprošlog stoljeća.
Ali, ne mogu cijeli tekst da robujem razumu.
Braćo Hrvati, niste ga trebali puštati u Hercgovinu.
Dabome da sam bio u pravu.
Ne treba Srbija da se izvinjava nikome. Niti da usvaja deklaracije o Srebrenici. Niti treba priznati genocid u Srebrenici, niti bilo gdje. Niti Hrvatska, ili Hrvati, treba da se izvinjavaju za Jasenovac. Ovdje to, jednostavno nije humanitarna pojava. Ovdje je to znak slabosti, znak priznanja vječne krivice i znak trajnog podđonskog položaja. Ne trebaju ni Bošnjaci da se izvinjavaju za ona dva, tri zločina, kako reče Tihić. Samo ti, sinko, radi svoj posao.
Znam da će sada svi da skoče na obznane i tam-tam: Vasić širi mržnju. Ma, nije tačno. Ja samo ponekad, jer je mržnja svuda oko nas, upalim pokoji reflektor. Ali, onima koji to misle: mislite i pričajte i dalje o Vasiću i mržnji. Ako će to pomoći vašoj mržnji.
Dakle, pitanje je koje je pitanje bolje:
1. Zašto ste ga pustili u Hercegovinu (Silajdžića) ili
2. Zašto Tadić beskonačno demonstrira mamaterezijanstvo.
PRVO. Silajdžić je primitivnim anadolskim, azijatskim, abartovanim krvoločnim balkanskim manirom jedan dobroćudni sajam, koji i nema neke velike svrhe jer je ekonomija tuberanska ali ima svrhu da se ljudi vide, kontaktiraju, čuju šta ko radi, razmijene vizitke ako ne i emajlirane adrese, pretvorio u novi zamajac mržnje i generator nestabilnosti. Silajdžić je politički kretenoid, to je jasno. Ali treba uzeti u obzir to da Turska bezrezervno podržava Silajdžića i da on ovo ne radi samo u svoje ime, niti u ime svoje stranke Za BiH bez Grahovca. Da li Turska u Beogradu i Zagrebu glumi bečke dječake a kada ode onda njen štićenik, baščaršijski dječak, divlja, ruši i uništava sve što je s mukom postignuto u smiješnoj diplomatiji 2 x 3.
Silajdžić je iskoristio gostoprimstvo Mostara, Hercegovine, Hrvata, da bi načinio transbalkansko zlo koje se neće tako lako oprati. Prije svega, u Srbiji će to radikalizovati opoziciju Tadiću i njegovim demo-soc-G snagama. Zatim, to će radikalizovati političku svijest Bošnjaka kojima se Silajdžić obraća ali i Srba u BiH. Pa dijelom i Hrvata, barem onih koji neće da trpe da se Silajdžić zaskakuje na Tadića koji kontaktira sa Čovićem.
Silajdžić na ovaj način želi da dalje odvoji Srbiju od BiH. I obratno. Da zaoštri odnose na Balkanu. To odgovara njegovom predizbornom marketingu ali odgovara i Turskoj. Na zaoštrenom islamsko-hrišćanskom Balkanu Turska tek ima šta da radi. Pisao sam nekidan o tome.
DRUGO. Tadić se izvinjavao za zločine koji su počinjeni u ime, sa pomenom i od strane građana, podanika Srbije. Išao u Srebrenicu. Donio u po Beograda deklaraciju o Srebrenici. Prihvatio onog čudnog ambasadora BiH u Beogradu. I nije pomoglo. Svilenko Tadić, istina dobio je još jednog imenjaka i suradnika, Svilenka Josipovića, i u Mostaru je nastojao dao bude fini Srbin. Nismo navikli. Ali se navikavamo da to ne donosi rezultate.
Da li će Tadić i Srbija umeti da pročita znake Harisa Krvolokoglua? Neće. A znaci su da treba da se okrene Hrvatskoj, kad već ima jednakotalasnog Josipovića, koji će doći među Hercegovce i koji je, makar predizborno, govorio o potencijalima Trećeg, a, Tadić, zaobići Sarajevo, ne slati tamo ni Vuka, otarasiti se Turske na kulturan, terezijanski način, to barem znade.
Baščaršijske autiste treba ostaviti u popodnevnom sokaku usmrdjelom od užeglog prežvakavanja jedne misli i dokuvavanja toza od pretprošlog stoljeća.
Ali, ne mogu cijeli tekst da robujem razumu.
Braćo Hrvati, niste ga trebali puštati u Hercgovinu.
