OJAČALI SRPSKI GRAĐANI U FEDERACIJI
Mirko Pejanović, jedan od presudnih boraca protiv agresije paljanskih, karadžićevih, krajišnikovih, romanijskih, miloševićevih, šešeljevih, jna i srbijanskih četnika a u odbrani Sarajeva kao srca Građanske Bosne, koja nije ni srpska, ni hrvatska nego samo bosanska, ustupio je čelno mjesto Srpskog Građanskog Vijeća. Umjesto M. Pejanovića Sretko Radišić, javljaju građanski mediji u Sarajevu.
Možda će se Sretku posrećiti pa će u Sarajevu, i Federaciji, jer on ima i potpredsjednike iz raznih krajeva diljem SGF, Srpske Građanske Federacije, doći do razmnožavanja građana srpske provenijencije. Ovdje se, nakon toliko godina, od slobodarske, antiagresorske, građanske 94. do danas, pokazala sva naprednost, dalekovidost, demokratičnost i humanoidna antinacionaličnost Srba koji su tako mudro, pronicljivo u miroljubivo predvidjeli da će BiH, kroz petnaest godina biti poptuno građanska pa su formirali SGV, Srpsko Građansko Vijeće. Hrvati, primjerice, bili su potpuno naivni pa nisu svoje htvatstvo konvertovali u građanstvo. Zato ih danas i nema u Sarajevu. A Građana S ima u Federaciji 75 – 60 ih je glasalo za Sretka a 15 za znatno manjeg građanina Radovana Vignjevića. Izvještači kažu da ga je jebalo ime. Trebao je, kao Maja Morales, da prilagodi svoja lična imenična obilježja situaciji. Nezgodno je malo da vam se neko u Sarajevu obrati sa: Građanine Radovane.
Građani S su odigrali i veliku ulogu u istorijskoj politici Alije Izetbegovića poznatijoj kao Triput multi, jer su pokazali da u zološkom vrtu može biti i Srba i da mogu biti miroljubivi.
Ove srpske Građane u Sarajevu, i šire, treba odvojiti od nesretnika koji su ostali čitav rat u Federaciji ili se kasnije, kada je Federacija postala potpuno građanska, vratili i okupili oko svojih uspravnih dimnjaka koji se dižu iz pepela kao građani iz nacionalnog bića. To su nesretnici. A ovi Građani, srbi, su sretnici. Oni su, najzad, dobili priliku da se poturče, pošto u onom prvom valu nisu imali priliku. Nisu se bili izjajili.
Ko zna, možda je ovo pravo vrijeme, pravije od onog. Jer Turska se, skoro svake nedjelje, lako preseli u Sarajevo. Još malo pa će u Ankari djelovati samo detašman Vlade Turske. Kad zaživi Otomanska Stabilnost Davutoglua, Građani S će biti građani prvog reda.
Nesretni Sretko, Mirko, Marko, Janko... nisu shvatili da u Sarajevu i Federaciji nemaju nikakva prava. Nemaju prava da budu Srbi, čak ni kao nacionalna manjina. Imaju pravo tek da budu građani. Kao nekad, nakon Oktobarske Revolucije, kada su nekomuniste, potcjenjivački, oslovljavani sa graždanine.
Dobro, ako ne vide, ali ne moraju od toga da prave demokratiju.
Mirko Pejanović, jedan od presudnih boraca protiv agresije paljanskih, karadžićevih, krajišnikovih, romanijskih, miloševićevih, šešeljevih, jna i srbijanskih četnika a u odbrani Sarajeva kao srca Građanske Bosne, koja nije ni srpska, ni hrvatska nego samo bosanska, ustupio je čelno mjesto Srpskog Građanskog Vijeća. Umjesto M. Pejanovića Sretko Radišić, javljaju građanski mediji u Sarajevu.
Možda će se Sretku posrećiti pa će u Sarajevu, i Federaciji, jer on ima i potpredsjednike iz raznih krajeva diljem SGF, Srpske Građanske Federacije, doći do razmnožavanja građana srpske provenijencije. Ovdje se, nakon toliko godina, od slobodarske, antiagresorske, građanske 94. do danas, pokazala sva naprednost, dalekovidost, demokratičnost i humanoidna antinacionaličnost Srba koji su tako mudro, pronicljivo u miroljubivo predvidjeli da će BiH, kroz petnaest godina biti poptuno građanska pa su formirali SGV, Srpsko Građansko Vijeće. Hrvati, primjerice, bili su potpuno naivni pa nisu svoje htvatstvo konvertovali u građanstvo. Zato ih danas i nema u Sarajevu. A Građana S ima u Federaciji 75 – 60 ih je glasalo za Sretka a 15 za znatno manjeg građanina Radovana Vignjevića. Izvještači kažu da ga je jebalo ime. Trebao je, kao Maja Morales, da prilagodi svoja lična imenična obilježja situaciji. Nezgodno je malo da vam se neko u Sarajevu obrati sa: Građanine Radovane.
Građani S su odigrali i veliku ulogu u istorijskoj politici Alije Izetbegovića poznatijoj kao Triput multi, jer su pokazali da u zološkom vrtu može biti i Srba i da mogu biti miroljubivi.
Ove srpske Građane u Sarajevu, i šire, treba odvojiti od nesretnika koji su ostali čitav rat u Federaciji ili se kasnije, kada je Federacija postala potpuno građanska, vratili i okupili oko svojih uspravnih dimnjaka koji se dižu iz pepela kao građani iz nacionalnog bića. To su nesretnici. A ovi Građani, srbi, su sretnici. Oni su, najzad, dobili priliku da se poturče, pošto u onom prvom valu nisu imali priliku. Nisu se bili izjajili.
Ko zna, možda je ovo pravo vrijeme, pravije od onog. Jer Turska se, skoro svake nedjelje, lako preseli u Sarajevo. Još malo pa će u Ankari djelovati samo detašman Vlade Turske. Kad zaživi Otomanska Stabilnost Davutoglua, Građani S će biti građani prvog reda.
Nesretni Sretko, Mirko, Marko, Janko... nisu shvatili da u Sarajevu i Federaciji nemaju nikakva prava. Nemaju prava da budu Srbi, čak ni kao nacionalna manjina. Imaju pravo tek da budu građani. Kao nekad, nakon Oktobarske Revolucije, kada su nekomuniste, potcjenjivački, oslovljavani sa graždanine.
Dobro, ako ne vide, ali ne moraju od toga da prave demokratiju.
