DA LI JE ENTITETSKO GLASANJE PODVALA
Još od Butmira 1 mnogi međunarodni zvaničnici, stacionirani ovdje ili u svojim zemljama, papagajski pjevaju, i kad ih se ne pita, pjesmu o tome kako entitetsko glasanje nije na dnevnom redu.
A insistira se na promjenama Predsjedništva BiH, Savjeta Ministara, Predstavničkog doma, Doma naroda, oduzimanju zemlje za potrebe Evropske unije i NATO-pakta te na naknadnom upisu u Ustav svega onog što je proizvod dizanja one stvari visokim i nižim predstavnicima a ukazalo se kao nametanje i naturanje i nakon čega je Savjet ministara od tri člana narastao do pantljičare ist.
Istovremeno, o entitetskom glasanju, koje je sarajevskim bošnjačkim liderima bilo mrskije od slaninom umazanog četnika u njihovom dnevnom boravku, niko od Zainteresovane Strane sa Miljacke, ne prozborijeva ni slovka. Čak ni Lagumdžija, u emisiji kod svog jataka Bakira.
Smišljena je podvala, dakle.
Glavni cilj je potpuno potiranje ravnopravnosti tri nacije u BiH. U tom slučaju, entitetsko glasanje ostaje na čistini i nema više efekt kao sada, kada funkcioniše ukupan mozaik.
Prvo, ravnopravnost nacija se manifestuje u Predsjedništvu BiH, njegovim trojnim izborom, trojnim odlučivanjem sa pravom veta koji povlači uključivanje Narodne skupštine Republike Srpske i rotacijom. Uvođenjem jednog predsjednika i prebacivanjem njegovih nadležnosti na Vladu Bosne, nestaje tronacionalne ravnopravnosti na vrhu države. Onda nije ni bitno ko je predsjednik, ako je protokolaran, ukrasan, plastificiran.
Drugo, pretvaranje Savjeta ministara u Vladu Bosne u kojoj nema nacionalne zastupljenosti, nacionalnog glasanja i čiji predsjednik ne može narednih osam godina biti Srbin, jedna je od najopasnijih centralizacija u BiH, još od doba Benjamina Kalaja.
Treće, isključivanje Doma naroda iz zakonodavne procedure takođe poništava tronacionalnu ravnopravnost a povećanje broja poslanika u Predstavničkom domu PS BiH, otvara mogućnost ulaska svakojake stranačke mrake, pa i na osnovu izbornog inženjeringa, kao što u evropski parlament mogu da budu izabrani i kurve i kerovi. Takvim sastavom PD PS BiH lako se manipuliše i u njemu više nije bitna nacionalna komponenta.
Četvrto, uključivanje u ustav BiH svega onog što je bio proizvod kurcodiza visokih predstavnika a što je evidentno bilo na štetu Srba i Republike Srpske, dalje legalizuje i betonira nacionalnu neravnopravnost.
Krajnji cilj je građanska BiH, kako to izjavljuje generalni sekretar Venecijanske komisije, odnosno novi ustav koji će se temeljiti na građanskim principima. To znači: Islamska Republika.
Bosna i Hercegovina, Srbi i Hrvati, uhvaćeni su u zamku evroatlantskih integracija pod kojima se nastoji provesti centralizacija, unitarizacija i islamizacija. Dobrovoljnim ucjenama.
Efekt tog procesa mogao bi biti integracijsko čišćene BiH od Srba i Hrvata.
Još od Butmira 1 mnogi međunarodni zvaničnici, stacionirani ovdje ili u svojim zemljama, papagajski pjevaju, i kad ih se ne pita, pjesmu o tome kako entitetsko glasanje nije na dnevnom redu.
A insistira se na promjenama Predsjedništva BiH, Savjeta Ministara, Predstavničkog doma, Doma naroda, oduzimanju zemlje za potrebe Evropske unije i NATO-pakta te na naknadnom upisu u Ustav svega onog što je proizvod dizanja one stvari visokim i nižim predstavnicima a ukazalo se kao nametanje i naturanje i nakon čega je Savjet ministara od tri člana narastao do pantljičare ist.
Istovremeno, o entitetskom glasanju, koje je sarajevskim bošnjačkim liderima bilo mrskije od slaninom umazanog četnika u njihovom dnevnom boravku, niko od Zainteresovane Strane sa Miljacke, ne prozborijeva ni slovka. Čak ni Lagumdžija, u emisiji kod svog jataka Bakira.
Smišljena je podvala, dakle.
Glavni cilj je potpuno potiranje ravnopravnosti tri nacije u BiH. U tom slučaju, entitetsko glasanje ostaje na čistini i nema više efekt kao sada, kada funkcioniše ukupan mozaik.
Prvo, ravnopravnost nacija se manifestuje u Predsjedništvu BiH, njegovim trojnim izborom, trojnim odlučivanjem sa pravom veta koji povlači uključivanje Narodne skupštine Republike Srpske i rotacijom. Uvođenjem jednog predsjednika i prebacivanjem njegovih nadležnosti na Vladu Bosne, nestaje tronacionalne ravnopravnosti na vrhu države. Onda nije ni bitno ko je predsjednik, ako je protokolaran, ukrasan, plastificiran.
Drugo, pretvaranje Savjeta ministara u Vladu Bosne u kojoj nema nacionalne zastupljenosti, nacionalnog glasanja i čiji predsjednik ne može narednih osam godina biti Srbin, jedna je od najopasnijih centralizacija u BiH, još od doba Benjamina Kalaja.
Treće, isključivanje Doma naroda iz zakonodavne procedure takođe poništava tronacionalnu ravnopravnost a povećanje broja poslanika u Predstavničkom domu PS BiH, otvara mogućnost ulaska svakojake stranačke mrake, pa i na osnovu izbornog inženjeringa, kao što u evropski parlament mogu da budu izabrani i kurve i kerovi. Takvim sastavom PD PS BiH lako se manipuliše i u njemu više nije bitna nacionalna komponenta.
Četvrto, uključivanje u ustav BiH svega onog što je bio proizvod kurcodiza visokih predstavnika a što je evidentno bilo na štetu Srba i Republike Srpske, dalje legalizuje i betonira nacionalnu neravnopravnost.
Krajnji cilj je građanska BiH, kako to izjavljuje generalni sekretar Venecijanske komisije, odnosno novi ustav koji će se temeljiti na građanskim principima. To znači: Islamska Republika.
Bosna i Hercegovina, Srbi i Hrvati, uhvaćeni su u zamku evroatlantskih integracija pod kojima se nastoji provesti centralizacija, unitarizacija i islamizacija. Dobrovoljnim ucjenama.
Efekt tog procesa mogao bi biti integracijsko čišćene BiH od Srba i Hrvata.
