POSTOJI PARALELA KOSOVO – BOSNA
Kao što Kosovo nikada neće biti Nezavisna Država tako ni BiH nikad nikada neće biti Bosna, Sarajevska Država.
Kad kažem Bosna ne mislim na BiH nego na Njihovu intropolitičku srednjovjekovnu fantazmagoriju.
Ali tu se ne završava paralela Kosovo – Bosna.
S tim što paralele obuhvataju i suprotnosmjerske a ne samo istosmjerne pravce.
Kosovo se vijekovima pretvaralo u Kosovo Država. Učestvovali su u tome, prije svega, serbeske vlasti beogradske, Srbi Srbije, Srbi Kosova i, na posebnom pijedestalu, istorijska budala Milošević, a od stranih izdajnika se mogu evidentirati neke velike sile, kao i svuda, od ideja o konfederaciji SFRJ i Albanije pa do pokušaja srpske okupacije Albanije i izlaska na more. Ključ Kosovske tragedije za Srbe jeste u Srbima sa Kosova. U BiH nema istovjetnog procesa. BiH je imala i više seksa od Kosovskih tri vijeka, koliko istoričar Predrag Marković osjenjuje kao vrijeme gubitka. Mada je i BiH imala zapanjujućih pokušaja pravljenja muškog polnog organa od vrbovog pruća – Kalajeva austrougarska džava, Endehazija, SRBiH...
Ključ različitosti je u Srbima Bosne i Hercegovine. Koji se nisu ponašali, u kolektivnom smislu, kao Srbi Kosova. Ovi drugi su, kao i Crnogorci, imali uvijek u pojedinačnoj i polukolektivnoj opciji sjevernu transvrzalu i Beograd. Zato je Kosovo ostalo, na kraju prazno a Crna Gora lako dobila Lajčakovih 55%.
Srbi Bosne i Hercgovine, kao i Srbi Hrvatske imali su potpuno drugačiju opciju. Ovdje, bio je Kočić, bio je Gavrilo, koji su se borili protiv kolonizatora i tuđinske vlasti i nisu pred njima i pred muslimanima bježali u Beograd. Srbi Hrvatske bili su predvodnik borbi protiv fašističkog, i spoljnog i unutrašnjeg, povodnja Hrvatske. Nisu pred logorima i istrebljenjima bježali u Beograd. Tek je Luda iz Požarevca, uz malu pomoć Tuđmana, uspjela uništiti Srbe Hrvatske, mnogo brže nego što se to dogodilo Srbima Kosova.
Ali pritisak na Srbe BiH, kako bi se stvorila Islamska Republika, ovdašnja varijanta Kosovo Republika, nastaviće se. Danas Tri nesreće sa otoka palmi, ne bi bilo prikladno da kažem Tri palme sa otoka sreće, Ešdaun, Šiling i Petrič, pišu kolektivno pismo preko Save gdje poručuju da se pitanje entitetskog glasanja mora rješavati prije ili kasnije. A to znači – ukidanje Republike Srpske.
Razloga za pesimizam ne treba biti.
Srbi BiH, konstitucionalno i teritorijalno konkretizovano – Republika Srpska, imaju svoj politički koncept uobličen u ustavno-teritorijalne temelje međunarodnog ugovora i u stvarne rezultate građanskog rata u kome su se ljudi samo borili za svoju zemlju a ne za Albaniju i more. Koncept je: Samostalnost, u okviru BiH ili zvan.
Bošnjaci, pak, odnosno, njihova politička kružnica koja je najveći neprijatelj Srba BiH, ima dobrim dijelom ugrađenu kolektivnu tehnologiju Srba Kosova. Nemaju uobličen nacionalni, ustavni, teritorijalni pa ni vjerski, kolektivni interes vezan za svoj narod i svoje područje. Sarajevski politički krug ima viziju da bude ovdašnja otomanska imperija nad Hrvatima i Srbima. A to ne vodi kolektivnom uspjehu.
Pretpostavljam da će se na butmirisne razgovore potrošiti namjanje vremena koliko i na Reformu policije.
A svaki takav četvorogodišnji razgovor vodi raspadu BiH.
Vrijeme nikad ne radi za unitarne države.
Vrijeme radi za autonomije.
Kao što Kosovo nikada neće biti Nezavisna Država tako ni BiH nikad nikada neće biti Bosna, Sarajevska Država.
Kad kažem Bosna ne mislim na BiH nego na Njihovu intropolitičku srednjovjekovnu fantazmagoriju.
Ali tu se ne završava paralela Kosovo – Bosna.
S tim što paralele obuhvataju i suprotnosmjerske a ne samo istosmjerne pravce.
Kosovo se vijekovima pretvaralo u Kosovo Država. Učestvovali su u tome, prije svega, serbeske vlasti beogradske, Srbi Srbije, Srbi Kosova i, na posebnom pijedestalu, istorijska budala Milošević, a od stranih izdajnika se mogu evidentirati neke velike sile, kao i svuda, od ideja o konfederaciji SFRJ i Albanije pa do pokušaja srpske okupacije Albanije i izlaska na more. Ključ Kosovske tragedije za Srbe jeste u Srbima sa Kosova. U BiH nema istovjetnog procesa. BiH je imala i više seksa od Kosovskih tri vijeka, koliko istoričar Predrag Marković osjenjuje kao vrijeme gubitka. Mada je i BiH imala zapanjujućih pokušaja pravljenja muškog polnog organa od vrbovog pruća – Kalajeva austrougarska džava, Endehazija, SRBiH...
Ključ različitosti je u Srbima Bosne i Hercegovine. Koji se nisu ponašali, u kolektivnom smislu, kao Srbi Kosova. Ovi drugi su, kao i Crnogorci, imali uvijek u pojedinačnoj i polukolektivnoj opciji sjevernu transvrzalu i Beograd. Zato je Kosovo ostalo, na kraju prazno a Crna Gora lako dobila Lajčakovih 55%.
Srbi Bosne i Hercgovine, kao i Srbi Hrvatske imali su potpuno drugačiju opciju. Ovdje, bio je Kočić, bio je Gavrilo, koji su se borili protiv kolonizatora i tuđinske vlasti i nisu pred njima i pred muslimanima bježali u Beograd. Srbi Hrvatske bili su predvodnik borbi protiv fašističkog, i spoljnog i unutrašnjeg, povodnja Hrvatske. Nisu pred logorima i istrebljenjima bježali u Beograd. Tek je Luda iz Požarevca, uz malu pomoć Tuđmana, uspjela uništiti Srbe Hrvatske, mnogo brže nego što se to dogodilo Srbima Kosova.
Ali pritisak na Srbe BiH, kako bi se stvorila Islamska Republika, ovdašnja varijanta Kosovo Republika, nastaviće se. Danas Tri nesreće sa otoka palmi, ne bi bilo prikladno da kažem Tri palme sa otoka sreće, Ešdaun, Šiling i Petrič, pišu kolektivno pismo preko Save gdje poručuju da se pitanje entitetskog glasanja mora rješavati prije ili kasnije. A to znači – ukidanje Republike Srpske.
Razloga za pesimizam ne treba biti.
Srbi BiH, konstitucionalno i teritorijalno konkretizovano – Republika Srpska, imaju svoj politički koncept uobličen u ustavno-teritorijalne temelje međunarodnog ugovora i u stvarne rezultate građanskog rata u kome su se ljudi samo borili za svoju zemlju a ne za Albaniju i more. Koncept je: Samostalnost, u okviru BiH ili zvan.
Bošnjaci, pak, odnosno, njihova politička kružnica koja je najveći neprijatelj Srba BiH, ima dobrim dijelom ugrađenu kolektivnu tehnologiju Srba Kosova. Nemaju uobličen nacionalni, ustavni, teritorijalni pa ni vjerski, kolektivni interes vezan za svoj narod i svoje područje. Sarajevski politički krug ima viziju da bude ovdašnja otomanska imperija nad Hrvatima i Srbima. A to ne vodi kolektivnom uspjehu.
Pretpostavljam da će se na butmirisne razgovore potrošiti namjanje vremena koliko i na Reformu policije.
A svaki takav četvorogodišnji razgovor vodi raspadu BiH.
Vrijeme nikad ne radi za unitarne države.
Vrijeme radi za autonomije.
