BiH JEDNOSMJERNA ULICA
Izjava Sulejamana Tihića, nakon kraha predvojničke obuke u vojnoj bazi Butmir, tako je i jna organizovala vježbe pa se raspala za pet minuta, da je očekivao da će se barem imenovati krivci, konačno otkriva svu suštinu propasti Bosne i Hercegovine koja je počela kada su sarajevski čaršijaši, hercegovački nacionaši i paljanski esdeesaši, odlučili da se bave državnim poslovima Mog naroda a Alija, koji je od političkog iskustva imao samo zatvor, dao glavni smjer: Jebeš mir, oću državu, i koja se očituje u jednosmjernoj ideologiji označenog krivca.
Počelo je sa onima koji nisu bili za referendum o nezavisnosti.
Od tada strelica krivice neprestano, kao u video igricama, ide za Srbima a onda i za Republikom Srpskom.
Sva sarajevska, bošnjačka i „državna“ politika svela se u nošenje strelice krivice za Srbima u BiH, a i u Beogradu, kad treba, u lijepljenju etikete: Pazi, krivac, u targetiranju Srba i Republike Srpske. Krivica je postala žuta traka istrebljenja Srba u BiH, kao nekad jevreja u hitlerizovanoj Evropi.
Čaršijaši će, na kraju, doći glave Bosni i Hercegovini.
Čaršijaši nisu samo političari. Čaršijašenje je način života nedefinisanog društva i presudna je osobina svih sarajevskih intelektualaca, privrednika koji se ovdje označavaju sa Bizmismen, književnika, novinara i svih oni koji utiču na stvaranje javnog i političkog mnijenja.
Šaršijaši su pogubni jer žive samo u svom sokaku. Svako u svom sokaku. Za njih ne postoje drugi sokaci. A i ako postoje, za svoj sokak će žrtvovati druge sokake. Božo Ljubić je to detektovao tako što je rekao da se stvara konfederacija Bošnjaka i Srba. Dakle, hrvatski sokak je već žrtvovan. Pitanje je samo koliko je u tome krivica Vezivanja Zastava.
Čaršijaši iz svog sokaka gledaju svijet ali tako da misle da se sav svijet vrti oko njihovog sokaka. Zato su komponovali pjesmu Iznad Tešnja pada veče, dobro došo prijesedniče. Zato su ljuti na Tokaču jer je previše Srba upisao među žrtve ratova u BiH a premalo Bošnjaka. Zato su očekivali od Bajdena da lupi šakom o prašinu u Našem Sokaku. Zato su očekivali da će u Butmiru strelica konačno da obavi posao a ako ne obavi da se uhapsi Dodik, pa možda i Čović a da se imenuje namjesnik koji će prihvatiti strelicu krivice i nositi je kao Isus na putu prema razapinjalaištu. Zato Tihić, unezvijerenih očiju i ukrštenih jabučica, zapomaže: Što niste imenovali barem krivca.
Jer, od imenovanog krivca politika čaršijaša može da živi još jedan mandat. Najmanje.
Izjava Sulejamana Tihića, nakon kraha predvojničke obuke u vojnoj bazi Butmir, tako je i jna organizovala vježbe pa se raspala za pet minuta, da je očekivao da će se barem imenovati krivci, konačno otkriva svu suštinu propasti Bosne i Hercegovine koja je počela kada su sarajevski čaršijaši, hercegovački nacionaši i paljanski esdeesaši, odlučili da se bave državnim poslovima Mog naroda a Alija, koji je od političkog iskustva imao samo zatvor, dao glavni smjer: Jebeš mir, oću državu, i koja se očituje u jednosmjernoj ideologiji označenog krivca.
Počelo je sa onima koji nisu bili za referendum o nezavisnosti.
Od tada strelica krivice neprestano, kao u video igricama, ide za Srbima a onda i za Republikom Srpskom.
Sva sarajevska, bošnjačka i „državna“ politika svela se u nošenje strelice krivice za Srbima u BiH, a i u Beogradu, kad treba, u lijepljenju etikete: Pazi, krivac, u targetiranju Srba i Republike Srpske. Krivica je postala žuta traka istrebljenja Srba u BiH, kao nekad jevreja u hitlerizovanoj Evropi.
Čaršijaši će, na kraju, doći glave Bosni i Hercegovini.
Čaršijaši nisu samo političari. Čaršijašenje je način života nedefinisanog društva i presudna je osobina svih sarajevskih intelektualaca, privrednika koji se ovdje označavaju sa Bizmismen, književnika, novinara i svih oni koji utiču na stvaranje javnog i političkog mnijenja.
Šaršijaši su pogubni jer žive samo u svom sokaku. Svako u svom sokaku. Za njih ne postoje drugi sokaci. A i ako postoje, za svoj sokak će žrtvovati druge sokake. Božo Ljubić je to detektovao tako što je rekao da se stvara konfederacija Bošnjaka i Srba. Dakle, hrvatski sokak je već žrtvovan. Pitanje je samo koliko je u tome krivica Vezivanja Zastava.
Čaršijaši iz svog sokaka gledaju svijet ali tako da misle da se sav svijet vrti oko njihovog sokaka. Zato su komponovali pjesmu Iznad Tešnja pada veče, dobro došo prijesedniče. Zato su ljuti na Tokaču jer je previše Srba upisao među žrtve ratova u BiH a premalo Bošnjaka. Zato su očekivali od Bajdena da lupi šakom o prašinu u Našem Sokaku. Zato su očekivali da će u Butmiru strelica konačno da obavi posao a ako ne obavi da se uhapsi Dodik, pa možda i Čović a da se imenuje namjesnik koji će prihvatiti strelicu krivice i nositi je kao Isus na putu prema razapinjalaištu. Zato Tihić, unezvijerenih očiju i ukrštenih jabučica, zapomaže: Što niste imenovali barem krivca.
Jer, od imenovanog krivca politika čaršijaša može da živi još jedan mandat. Najmanje.
