ZEMLJA ZA UCJENE
Novine su pune smeća.
Svakojaka mraka se uhvatila Butmira, ko šibicari punog autobusa gastarbajterskih livadića sa kariranim šeširićima i peruškicama iz vremena prije sretnih demokratskih ratova Balkana.
Priliku, da ga dignu i pokažu, dobijaju i oni koji nigdje i nikad, a naročito ne u svojoj zemlji, ne bi imali ni stranicu toalet papira za intervju a kamo li cijelu stranicu nezavisnog samoregulišućeg štampanog medija.
Smeće je puno ucjena.
Podijelićemo u Butmiru domaće zadatake. Obogatićemo garnirung uslova i ciljeva. Ako želite u NATO i EU, morate ispuniti uslove, skidanje gaća nije dovoljno. Ako želite sa nama da pričate morate izgraditi funkcionalnu državu. Ako ode Ohaer moraju ostati Bonska ovlaštenja... Vrhunac je bila elaboracija Olija Rena, sa novim naočarima: Poluprotektorat, kao što ste vi, ne može podnijeti molbu gornjem naslovu za članstvo u EU. A poluprotektorat smo, od Bujadišta, stvorili moj pradjed Toman i ja?
Tako je Bosna i Hercegovina zaslugom mnogih inostranih ilegalaca raspada, uz obilnu pomoć domaćih političkih paraplegičara, srednjaša i kompleksaša Mog Naroda, Tvog Naroda i Njihovog naroda, postala zemlja ucjena i uslova.
Sa propašću Bosne i Hercegovine, evidentan je i pad rejtinga bavitelja njome.
Na početku je to bila njemačka diplomatija koja je, u paketu sa Hrvatskom i Slovenijom, željela, pošto poto, da stvori još jednu nezavisnu zemlju na Balkanu kako bi se ovaplotila njena želja, ili želja ministra HDG, za opipljivom spoljnom politikom koja bi donijela mjesto i u diplomatskim poslovima Evrope, a ne samo u ekonomskim. Čelnik te politike, ipak je otišao, poslije tih priznanja koja su donijela ratove.
Niko od visokih predstavnika, osim Bilta, nije načinio ništa dobro BiH, niti mu je to značilo skok u karijeri.
Sada smo došli dotle da se Bosnom i Hercegovinom bavi Turska. To je mnogo veće poniženje od onoga kada su se nacionalnim interesima ovih ljudi bavili zenički zatvorenik i vjerski poluamater, durmitorski ejakulator poezije i sportski novinar lulaš.
Vijest je u novinama, danas, da su, prema pouzdanim informacijama iz „naših izvora“, Obama i turski predsjednik pomenuli BiH.
Suština je da o BiH, iznutra i danas, nema ko da govori, pregovara i da nešto učini za nju, osim Republike Srpske.
Republika Srpska je u situaciju da o BiH pregovara sa skrpljenim predstavnicima međunarodne zajednice koji predstavljaju Funkcionalnu Državu pod kojom se podrazumijevaju interesi Bošnjaka a koji će, nakon zaživljavanja takve države uobziriti, kolikogod to mogu, i interese Hrvata.
Vrijeme je da se počne pisati hronika „21 vijek - Povijest Propasti BiH“.
Novine su pune smeća.
Svakojaka mraka se uhvatila Butmira, ko šibicari punog autobusa gastarbajterskih livadića sa kariranim šeširićima i peruškicama iz vremena prije sretnih demokratskih ratova Balkana.
Priliku, da ga dignu i pokažu, dobijaju i oni koji nigdje i nikad, a naročito ne u svojoj zemlji, ne bi imali ni stranicu toalet papira za intervju a kamo li cijelu stranicu nezavisnog samoregulišućeg štampanog medija.
Smeće je puno ucjena.
Podijelićemo u Butmiru domaće zadatake. Obogatićemo garnirung uslova i ciljeva. Ako želite u NATO i EU, morate ispuniti uslove, skidanje gaća nije dovoljno. Ako želite sa nama da pričate morate izgraditi funkcionalnu državu. Ako ode Ohaer moraju ostati Bonska ovlaštenja... Vrhunac je bila elaboracija Olija Rena, sa novim naočarima: Poluprotektorat, kao što ste vi, ne može podnijeti molbu gornjem naslovu za članstvo u EU. A poluprotektorat smo, od Bujadišta, stvorili moj pradjed Toman i ja?
Tako je Bosna i Hercegovina zaslugom mnogih inostranih ilegalaca raspada, uz obilnu pomoć domaćih političkih paraplegičara, srednjaša i kompleksaša Mog Naroda, Tvog Naroda i Njihovog naroda, postala zemlja ucjena i uslova.
Sa propašću Bosne i Hercegovine, evidentan je i pad rejtinga bavitelja njome.
Na početku je to bila njemačka diplomatija koja je, u paketu sa Hrvatskom i Slovenijom, željela, pošto poto, da stvori još jednu nezavisnu zemlju na Balkanu kako bi se ovaplotila njena želja, ili želja ministra HDG, za opipljivom spoljnom politikom koja bi donijela mjesto i u diplomatskim poslovima Evrope, a ne samo u ekonomskim. Čelnik te politike, ipak je otišao, poslije tih priznanja koja su donijela ratove.
Niko od visokih predstavnika, osim Bilta, nije načinio ništa dobro BiH, niti mu je to značilo skok u karijeri.
Sada smo došli dotle da se Bosnom i Hercegovinom bavi Turska. To je mnogo veće poniženje od onoga kada su se nacionalnim interesima ovih ljudi bavili zenički zatvorenik i vjerski poluamater, durmitorski ejakulator poezije i sportski novinar lulaš.
Vijest je u novinama, danas, da su, prema pouzdanim informacijama iz „naših izvora“, Obama i turski predsjednik pomenuli BiH.
Suština je da o BiH, iznutra i danas, nema ko da govori, pregovara i da nešto učini za nju, osim Republike Srpske.
Republika Srpska je u situaciju da o BiH pregovara sa skrpljenim predstavnicima međunarodne zajednice koji predstavljaju Funkcionalnu Državu pod kojom se podrazumijevaju interesi Bošnjaka a koji će, nakon zaživljavanja takve države uobziriti, kolikogod to mogu, i interese Hrvata.
Vrijeme je da se počne pisati hronika „21 vijek - Povijest Propasti BiH“.
