PERMANENTNA CENTRALIZACIJA
Ustavni amandmani od ponedjeljka, 19. oktobra 2009. zastupani po Predsjedništvu EU i Sjedinjenim Američkim Državama a imenom Karla Bilta i Džejmsa Štajnberga, monstruozni su instrument permanentne centralizacije jedne ljudske zajednice i kao takav nezabilježen u teoriji i praksi države i ustavnog prava.
To se obezbjeđuje sistematskim izvlašćivanjem Republike Srpske.
Amandmani su ostavili entitetima samo posebne paralelne odnose sa susjednim državama, pružanje pomoći vladi BiH da ispoštuje međunarodne obaveze, ispunjavanje uslova za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom i sklapanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama ako to dozvoli svemoćni Predstavnički dom.
Sve ostalo je u nadležnosti BiH ili u spisku podijeljenih nadležnosti među kojima su sve one koje su dosad bile u nadležnosti Republike Srpske.
Fantomske Dodatne nadležnoszi su konačan gubitak suvereniteta BiH kakav ne poznaje ni Evropska unija. Jasno se kaže: BiH može prenijeti suverene ovlasti na te (međunarodne) organizacije, ne pominje se nikakva unutrašnja procedura niti saglasnost naroda i entiteta. Zatim: BiH je nadležna za zaključivanje sporazuma sa EU i za preuzimanje pravnih i političkih obaveza uključujući i pitanja koja su u nadležnosti entiteta. I na kraju: U slučaju potrebe pristupanja EU BiH će biti nadležna za donošenje zakonodavstva, uspostavu institucija i osiguranje provedbe za bilo koje prethodno navedene obaveze, opet bez pitanja i i saglasnosti bilo koga.
Predstavnički dom se više ne bira neposredno iz svog entiteta nego je to dom po principu jedan čovjek – jedan glas u kome se bira i Dom naroda i predsjednik BiH
Dom naroda gubi zakonodavnu funkciju što poništava konstitutivnost naroda BiH i favorizuje većinski, bošnjački narod.
U Predstavničkom domu, pošto Dom naroda gubi zakonodavnu funkciju, favorizovano je većinsko glasanje a stara formulacije da će članovi Predstavničkog doma „ulagati najveće napore“ kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova sa teritorije svakog entiteta, nisu validne ustavne formulacije.
Izbor Predsjednika i Predsjedništva BiH između članova Predstavničkog doma koji nisu izabrani u Dom naroda, dodatno je izvlaščivanje Republike Srpske i konstitutivnih naroda. Srpskom narodu se tako uskraćuje pravo da direktno bira člana Predsjedništva. To pravo je, čaršijskim esdepeovskim mućkama već uskraćeno hrvatskom narodu.
Predsjednik i Predsjendištvo gube sva ovlaštenja osim što im je konsenzualno ostavljena vrhovna komanda i kontrola nad oružanim snagama, što ne mora da znači ništa.
Savjet ministara dobija nepoznat broj novih ministarstava a nema govora o tome odakle dolaze ministri i na koji se način štite interesi dijelova BiH, odnosno entiteta.
Premijer i Savjet ministara i Predstavnički dom postaju sveta mjesta centralizovane BiH.
Permanentna centralizacija je omogućena nadležnostima Bosne i Hercegovine u prenosu suvereniteta na vanbosanskohercegovačke asocijacije i zajednice, preuzimanju izvanbosanskohercegovačkih obaveza koje su iz oblasti nadležnosti entiteta i odredbom koja omogućava Državi da bira imovinu za potrebe evropskih integracija u narednih pet godina iz imovine koja je pod moratorijumom a i poslije „sve dotle dok država ne odabere imovina za svoje sadašnje i buduće potrebe“.
Ovakav Ustavni Udar nije zabilježen u viševjekovnoj istoriji ovog staništa, uključujući i najkrvoločnije osvajače koji su sjekli glave ali nisu uzimali duše ovih naroda.
Ustavni amandmani od ponedjeljka, 19. oktobra 2009. zastupani po Predsjedništvu EU i Sjedinjenim Američkim Državama a imenom Karla Bilta i Džejmsa Štajnberga, monstruozni su instrument permanentne centralizacije jedne ljudske zajednice i kao takav nezabilježen u teoriji i praksi države i ustavnog prava.
To se obezbjeđuje sistematskim izvlašćivanjem Republike Srpske.
Amandmani su ostavili entitetima samo posebne paralelne odnose sa susjednim državama, pružanje pomoći vladi BiH da ispoštuje međunarodne obaveze, ispunjavanje uslova za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom i sklapanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama ako to dozvoli svemoćni Predstavnički dom.
Sve ostalo je u nadležnosti BiH ili u spisku podijeljenih nadležnosti među kojima su sve one koje su dosad bile u nadležnosti Republike Srpske.
Fantomske Dodatne nadležnoszi su konačan gubitak suvereniteta BiH kakav ne poznaje ni Evropska unija. Jasno se kaže: BiH može prenijeti suverene ovlasti na te (međunarodne) organizacije, ne pominje se nikakva unutrašnja procedura niti saglasnost naroda i entiteta. Zatim: BiH je nadležna za zaključivanje sporazuma sa EU i za preuzimanje pravnih i političkih obaveza uključujući i pitanja koja su u nadležnosti entiteta. I na kraju: U slučaju potrebe pristupanja EU BiH će biti nadležna za donošenje zakonodavstva, uspostavu institucija i osiguranje provedbe za bilo koje prethodno navedene obaveze, opet bez pitanja i i saglasnosti bilo koga.
Predstavnički dom se više ne bira neposredno iz svog entiteta nego je to dom po principu jedan čovjek – jedan glas u kome se bira i Dom naroda i predsjednik BiH
Dom naroda gubi zakonodavnu funkciju što poništava konstitutivnost naroda BiH i favorizuje većinski, bošnjački narod.
U Predstavničkom domu, pošto Dom naroda gubi zakonodavnu funkciju, favorizovano je većinsko glasanje a stara formulacije da će članovi Predstavničkog doma „ulagati najveće napore“ kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova sa teritorije svakog entiteta, nisu validne ustavne formulacije.
Izbor Predsjednika i Predsjedništva BiH između članova Predstavničkog doma koji nisu izabrani u Dom naroda, dodatno je izvlaščivanje Republike Srpske i konstitutivnih naroda. Srpskom narodu se tako uskraćuje pravo da direktno bira člana Predsjedništva. To pravo je, čaršijskim esdepeovskim mućkama već uskraćeno hrvatskom narodu.
Predsjednik i Predsjendištvo gube sva ovlaštenja osim što im je konsenzualno ostavljena vrhovna komanda i kontrola nad oružanim snagama, što ne mora da znači ništa.
Savjet ministara dobija nepoznat broj novih ministarstava a nema govora o tome odakle dolaze ministri i na koji se način štite interesi dijelova BiH, odnosno entiteta.
Premijer i Savjet ministara i Predstavnički dom postaju sveta mjesta centralizovane BiH.
Permanentna centralizacija je omogućena nadležnostima Bosne i Hercegovine u prenosu suvereniteta na vanbosanskohercegovačke asocijacije i zajednice, preuzimanju izvanbosanskohercegovačkih obaveza koje su iz oblasti nadležnosti entiteta i odredbom koja omogućava Državi da bira imovinu za potrebe evropskih integracija u narednih pet godina iz imovine koja je pod moratorijumom a i poslije „sve dotle dok država ne odabere imovina za svoje sadašnje i buduće potrebe“.
Ovakav Ustavni Udar nije zabilježen u viševjekovnoj istoriji ovog staništa, uključujući i najkrvoločnije osvajače koji su sjekli glave ali nisu uzimali duše ovih naroda.
