ZEMLJA BOSNA
Muhamed Filipović, komunistički opozicionar, neuklopljivi musliman, vatreni saboraš, objavio je kratku skicu svog novog mišljenja o Bosni, teritoriji i ljudima.
Tunjo Filipović se o Bosni izriče kao zadivljeni turistički vodič, nabraja rijeke i brda, jezera i visoravni, citira Francuza koji navodi da je sam bog poslao toliko geološke zanimljivosti i šarolikosti na jedan teren kojeg Tunjo zove naša zemlja. Zemlja Naše Države.
Veli, ova teritorija je uobličena prije tri hiljade godina a formirana prije hiljadu i pet stotina godina. Mi smo slika svoje zemlje i ona je slika nas, kaže.
Tunjo Filipović, u stvari, promoviše geocizam, teritorija iznad svega, kao što nacizam kaže: naša rasa iznad svega. Da bi tom tromilenijumskom istorijom stvorio kolektivno pravo da se čuva zemlja od komadanja, te brdusine od razdvajanja i te rijeke od raslivljavanja.
Tunjo Filipović nije u pravu. Ne postoji nikakva veza teritorije i ljudi. Teritorija upotrebljava ljude kao i sav živi i biljni svijet. Prirodno. A kada ljudi upotrebljavaju teritoriju onda to nije prirodno. To je nasilno, to je agresvino, to je osvajački, to je okupacijski. Ako je toliko ta teritorija skladna, uobličena i dragocjena, kako su se Mehmed Fatih i bratija usudili posjeći je sabljom i osvojiti.
Nije u pravu, jer se ta teritorija, milosna slika rijeka, brda i ljudi, geološko-humanoidni dragulj i rezervat, 95. jedva održala a danas, vidimo, raspada se. Jedna Neretva skreće na zapad, druga na istok, Bosna nije više zajednička rijeka, nema više Krajišnika, nema Posavaca...
Na okupu tu Našu Zemlju Države Bosne drži šačica ambasadora, i neka priznanja na osnovu jednog međunarodnog sporazuma. Oni koji su se borili za tu Našu Zemlju nemaju podrušku onih koji se nisu borili za nju.
Ne treba se pozivati ni na kakve milenijume. Fudbal je najbolji skener. Za BiH ne navijaju više ni svi oni koji su se borili da se raspadne SFRJ. U njoj ne igraju djeca heroja borbe za Našu Zemlju, nego djeca rođena u Njemačkoj. Isto veče, djeca rođena u Modriči i Banjaluci, igraju za reprezentaciju Srbije.
Naša zemlja nije više naša.
Onaj ko danas kaže Naša Zemlja i Naša Država, ima zle namjere.
Tunjo Filipović, kao uman i životno iskusan čovjek, morao bi da uzme u obzir činjenicu da se posjedovanjem teritorije ne može stvoriti nacija. To je pokušano sa Jugoslovenima. Trebao bi da uzme u obzir činjenicu da se teritorija ne može odbraniti kao što se ne može ni osvojiti. Da se osvajanjem teritorije samo prikriva osvajanje ljudi. Onaj ko kaže Naša Zemlja, podrazumijeva da ima i Naše Ljude. Sirotinju Raju.
Bosna nije moja zemlja. Da ne govorim u ime drugih. Svih onih koji nisu bili za raspad jedne druge Naše Zemlje.
Ali Bosna, pošto je nema i pošto postoji samo ugovorni papirni oblik koji se u zemljišnim knjigama vodi kao Bosna i Hercegovina, ne može biti ni zemlja onih koji su bili za raspad Naše zemlje. Tako se uvijek Vaše Našim vraća.
Šta se može učiniti, osim sladostrasja geografijom, geodezijom i geologijom?
Uvažavati ljude a ne teritoriju.
Da su Fatihovi dželati uvažavali ljude ne bi nikada okupirali Našu Teritoriju i pretvorili je u Njihovu Teritoriju pa su je onda oni ozbiljni muzičari iz Beča anektirali i pretvotili u Austrougarsku Teritoriju. I tako sve do Našeg Tunje.
Muhamed Filipović, komunistički opozicionar, neuklopljivi musliman, vatreni saboraš, objavio je kratku skicu svog novog mišljenja o Bosni, teritoriji i ljudima.
Tunjo Filipović se o Bosni izriče kao zadivljeni turistički vodič, nabraja rijeke i brda, jezera i visoravni, citira Francuza koji navodi da je sam bog poslao toliko geološke zanimljivosti i šarolikosti na jedan teren kojeg Tunjo zove naša zemlja. Zemlja Naše Države.
Veli, ova teritorija je uobličena prije tri hiljade godina a formirana prije hiljadu i pet stotina godina. Mi smo slika svoje zemlje i ona je slika nas, kaže.
Tunjo Filipović, u stvari, promoviše geocizam, teritorija iznad svega, kao što nacizam kaže: naša rasa iznad svega. Da bi tom tromilenijumskom istorijom stvorio kolektivno pravo da se čuva zemlja od komadanja, te brdusine od razdvajanja i te rijeke od raslivljavanja.
Tunjo Filipović nije u pravu. Ne postoji nikakva veza teritorije i ljudi. Teritorija upotrebljava ljude kao i sav živi i biljni svijet. Prirodno. A kada ljudi upotrebljavaju teritoriju onda to nije prirodno. To je nasilno, to je agresvino, to je osvajački, to je okupacijski. Ako je toliko ta teritorija skladna, uobličena i dragocjena, kako su se Mehmed Fatih i bratija usudili posjeći je sabljom i osvojiti.
Nije u pravu, jer se ta teritorija, milosna slika rijeka, brda i ljudi, geološko-humanoidni dragulj i rezervat, 95. jedva održala a danas, vidimo, raspada se. Jedna Neretva skreće na zapad, druga na istok, Bosna nije više zajednička rijeka, nema više Krajišnika, nema Posavaca...
Na okupu tu Našu Zemlju Države Bosne drži šačica ambasadora, i neka priznanja na osnovu jednog međunarodnog sporazuma. Oni koji su se borili za tu Našu Zemlju nemaju podrušku onih koji se nisu borili za nju.
Ne treba se pozivati ni na kakve milenijume. Fudbal je najbolji skener. Za BiH ne navijaju više ni svi oni koji su se borili da se raspadne SFRJ. U njoj ne igraju djeca heroja borbe za Našu Zemlju, nego djeca rođena u Njemačkoj. Isto veče, djeca rođena u Modriči i Banjaluci, igraju za reprezentaciju Srbije.
Naša zemlja nije više naša.
Onaj ko danas kaže Naša Zemlja i Naša Država, ima zle namjere.
Tunjo Filipović, kao uman i životno iskusan čovjek, morao bi da uzme u obzir činjenicu da se posjedovanjem teritorije ne može stvoriti nacija. To je pokušano sa Jugoslovenima. Trebao bi da uzme u obzir činjenicu da se teritorija ne može odbraniti kao što se ne može ni osvojiti. Da se osvajanjem teritorije samo prikriva osvajanje ljudi. Onaj ko kaže Naša Zemlja, podrazumijeva da ima i Naše Ljude. Sirotinju Raju.
Bosna nije moja zemlja. Da ne govorim u ime drugih. Svih onih koji nisu bili za raspad jedne druge Naše Zemlje.
Ali Bosna, pošto je nema i pošto postoji samo ugovorni papirni oblik koji se u zemljišnim knjigama vodi kao Bosna i Hercegovina, ne može biti ni zemlja onih koji su bili za raspad Naše zemlje. Tako se uvijek Vaše Našim vraća.
Šta se može učiniti, osim sladostrasja geografijom, geodezijom i geologijom?
Uvažavati ljude a ne teritoriju.
Da su Fatihovi dželati uvažavali ljude ne bi nikada okupirali Našu Teritoriju i pretvorili je u Njihovu Teritoriju pa su je onda oni ozbiljni muzičari iz Beča anektirali i pretvotili u Austrougarsku Teritoriju. I tako sve do Našeg Tunje.
