ZLOUPOTREBA BEOGRADA
(ŠTO NIJE DOGOVORENO SA REPUBLIKOM SRPSKOM, NIJE NI DOGOVORENO)
Kurve uvijek imaju više lica.
Jedno za tetku iz provincije, drugo za prijateljicu iz susjedstva, treće za obožavaoce i udvarače... mislim i na muške kurve, jer kurve i kurvari nisu isto.
Tako, ovih dana, sarajevski mediji, i nekoliko beogradskih, u stranom vlasništvu, pokazuju svoj kurvanjski profil. A pokazuju ga i neki međunarodni zvaničnici.
Kada predsjednik Srbije dođe na otvaranje neke škole u Republici Srpskoj, onda je to agresija Beograda na suverenu, nedjeljivu, jedinstvenu, međunarodno priznatu zemlju i nastavak velikočetničke i megakokardaške koncepcije preuređenja Balkana u skladu sa Srbijom do Blajburga.
A kada treba slomiti Republiku Srpsku, onda se lansira teza o tome kako je Beograd poslao Vuka da poruči Dodiku da ne pravi pizdarije. Ide patka preko Drine; kako je Beogradu obećano da će se odmrznuti SPP ako slomi Dodika, a oni će slomiti Holandiju; kako stranci idu u tajnu misiju u Beograd; kako Tadić poziva sve stranke iz Republike Srpske da im kaže da podviju Rep jer je u pitanju Matica Majka...
U tu svrhu i one dvije kurve iz PBiH odustaju od protestne note Srbiji povodom Tadićeve posjete otvaranju škole.
Beograd nije više agresor. Kad treba ukinuti Republiku Srpsku, Beograd je Majčina Dušica, Nana, Melem, Bokvica. Za rane.
Dakle, i ostaci ratnih medija i ostaci evropskih i američkih političkih predradnika, navikli na politiku pacovskih jazbina, sporazuma sa đavlima i svakojakih nagodbi, laganja poput Holbrukovog naivnom Raši, pokušavaju da ožive mrtvu prošlovjekovnu tehnologiju koja je stoljećima tako dobro uspijevala na Balkanu.
Treba podsjetiti na još jednu Balkansku osobinu.
Tvrdobrdost.
Alija Ratni Huškač, Izetbegović, svojevremeno je u Lisabonu potpisao mir i nagodbu pa došao u Sarajevo i rekao da ne vrijedi. Rašo Paljanski, u Grčkoj je nešto potpisao a onda došao Na Pale i rekao da ne vrijedi. Mora Skupština da kaže svoju riječ. Onda došao Sloba Dedinjski Na Pale. Pa nije pomoglo.
Dakle, ta tehnolgija nije pouzdana, najčešće ne propušta struju, ne drži vodu.
Sarajevu, i službenom i medijskom, Briselu i Vašingtonu, i onom i ovom, treba da bude jasno:
Ono što nije dogovoreno sa Republikom Srpskom, nije ni dogovoreno.
Zdraviji dio Republike Srpske, da ne kažem Savez nezavisnih socijaldemokrata, i kada je bio mali, a tada veliki Slobo Faktor Mira Marković, nije prihvatao ulogu otirača i morbidnu tezu tog Miloševića: jebeš, bre, narod, važno je šta će reći istorija.
(ŠTO NIJE DOGOVORENO SA REPUBLIKOM SRPSKOM, NIJE NI DOGOVORENO)
Kurve uvijek imaju više lica.
Jedno za tetku iz provincije, drugo za prijateljicu iz susjedstva, treće za obožavaoce i udvarače... mislim i na muške kurve, jer kurve i kurvari nisu isto.
Tako, ovih dana, sarajevski mediji, i nekoliko beogradskih, u stranom vlasništvu, pokazuju svoj kurvanjski profil. A pokazuju ga i neki međunarodni zvaničnici.
Kada predsjednik Srbije dođe na otvaranje neke škole u Republici Srpskoj, onda je to agresija Beograda na suverenu, nedjeljivu, jedinstvenu, međunarodno priznatu zemlju i nastavak velikočetničke i megakokardaške koncepcije preuređenja Balkana u skladu sa Srbijom do Blajburga.
A kada treba slomiti Republiku Srpsku, onda se lansira teza o tome kako je Beograd poslao Vuka da poruči Dodiku da ne pravi pizdarije. Ide patka preko Drine; kako je Beogradu obećano da će se odmrznuti SPP ako slomi Dodika, a oni će slomiti Holandiju; kako stranci idu u tajnu misiju u Beograd; kako Tadić poziva sve stranke iz Republike Srpske da im kaže da podviju Rep jer je u pitanju Matica Majka...
U tu svrhu i one dvije kurve iz PBiH odustaju od protestne note Srbiji povodom Tadićeve posjete otvaranju škole.
Beograd nije više agresor. Kad treba ukinuti Republiku Srpsku, Beograd je Majčina Dušica, Nana, Melem, Bokvica. Za rane.
Dakle, i ostaci ratnih medija i ostaci evropskih i američkih političkih predradnika, navikli na politiku pacovskih jazbina, sporazuma sa đavlima i svakojakih nagodbi, laganja poput Holbrukovog naivnom Raši, pokušavaju da ožive mrtvu prošlovjekovnu tehnologiju koja je stoljećima tako dobro uspijevala na Balkanu.
Treba podsjetiti na još jednu Balkansku osobinu.
Tvrdobrdost.
Alija Ratni Huškač, Izetbegović, svojevremeno je u Lisabonu potpisao mir i nagodbu pa došao u Sarajevo i rekao da ne vrijedi. Rašo Paljanski, u Grčkoj je nešto potpisao a onda došao Na Pale i rekao da ne vrijedi. Mora Skupština da kaže svoju riječ. Onda došao Sloba Dedinjski Na Pale. Pa nije pomoglo.
Dakle, ta tehnolgija nije pouzdana, najčešće ne propušta struju, ne drži vodu.
Sarajevu, i službenom i medijskom, Briselu i Vašingtonu, i onom i ovom, treba da bude jasno:
Ono što nije dogovoreno sa Republikom Srpskom, nije ni dogovoreno.
Zdraviji dio Republike Srpske, da ne kažem Savez nezavisnih socijaldemokrata, i kada je bio mali, a tada veliki Slobo Faktor Mira Marković, nije prihvatao ulogu otirača i morbidnu tezu tog Miloševića: jebeš, bre, narod, važno je šta će reći istorija.
