PROCJENA POLITIČKE METEOROLOGIJE
Postoje tužne političke stranke koje žive bez plana, od vlasti do vlasti, od gazde do gazde, od naručioca do naručioca, bez pravog shvatanja političkog života osim kao prividno demokratizovane progresije esdeesovske društvene halapljivosti.
Karakterno, tim strankama najbliže je stvorenje u narodu poznato kao miš mekinjar. Kadgod neko uđe u pojatu, on iskoči iz džaka i sakrije se u ćošak. Čim kućepazitelj izađe, on se popne u džak da se najede mekinja.
I tako iz vlasti, u vlast. Sad u ovaj džak, sad u onaj džak.
Njegovo, mišije, shvatanje vremena i prostora ne postoji, kao ni kod takve stranke. Procjena vlastite realne snage, snage drugih, i relativitet, politička vremenska prognoza, za njih je teslina umotvornost. Takve stranke kandiduju svoje najbolje takmace na izborima gdje je realno da će biti treći.
Takve stranke, zbog svoje demokratske progresije, potrče uz prvi novi džak koji se otvori u ostavi. Tako su potrčali uz neki veliki jutani džak koji je neko ostavio u Butmiru. Navijestili im da je unutra veliki paket za vlast u kome ima mjesta i za njih. I za neke male miševe, tek orepljene. I za neke olinjale miševe iz Sarajeva, sa starom ispucalom repinom.
Uslov je sitan: Samo promijeniti ustav i uzeti ključeve onog ko drži pojatu zaključanu od izbora 2006. I malo pripomoći da se pojata uruši.
Pa su Pedepe i Čavić, pošto je Depe samo registrovana a inače ne postoji, istrčali sa zahtjevima da se unakazi entitetsko glasanje, da se forsira građansko a ne srpsko, da se čuva BiH kao malo Bosne na dlanu, da se ne priča o referendumu.
Ostale stranke koje su protiv Republike Srpske, mislim, sarajevske, mudro su ćutale. Niko nije govorio o ukidanju entiteta, o ukidanju entiteskog glasanja, protiv Republike Srpske. Uzdali su u paket u džaku. Samo su ta dva miša mekinjara istrčali gologuzi među gloginje. Rudnik srpskih budala je nepresušan.
Čavić, iz registrovanog Depea, nije izdržao i prvi se izbacio iz Survivor Butmir.
Pedepe je išao da vidi džak i paket ali još uvijek ima zadnje noge u gvožđima enitetskog glasanja pa je vrlo rano, još prije otvaranja vreće mekinja u Butmiru, počeo da ponavlja nedodirljivost interesa Republike Srpske, zaštitu enititeskog glasanja, da ponavlja ono što Esenesde zbori od 2006. Ko da je narod glup.
Ali ne propušta priliku da podmuko, smrdljivo, naglasi da je na vladajućim strankama da nađu rješenje.
Žalibože što takve stranke zauzimaju mjesto na ideološkoj i programskoj lepezi, mada tu nema ni programa ni ideologije, i na klupama.
Zbog takvih treba uvesti demokratski institut vanparlamentarne političke čekaonice u koju bi izabrani predstavnici naroda svraćali jednom u četiri godine, da čuju imaju li stranke koje to misle da jesu, šta da kažu.
Ako imaju, na izbore, ako nemaju, nazad u čekaonicu.
Postoje tužne političke stranke koje žive bez plana, od vlasti do vlasti, od gazde do gazde, od naručioca do naručioca, bez pravog shvatanja političkog života osim kao prividno demokratizovane progresije esdeesovske društvene halapljivosti.
Karakterno, tim strankama najbliže je stvorenje u narodu poznato kao miš mekinjar. Kadgod neko uđe u pojatu, on iskoči iz džaka i sakrije se u ćošak. Čim kućepazitelj izađe, on se popne u džak da se najede mekinja.
I tako iz vlasti, u vlast. Sad u ovaj džak, sad u onaj džak.
Njegovo, mišije, shvatanje vremena i prostora ne postoji, kao ni kod takve stranke. Procjena vlastite realne snage, snage drugih, i relativitet, politička vremenska prognoza, za njih je teslina umotvornost. Takve stranke kandiduju svoje najbolje takmace na izborima gdje je realno da će biti treći.
Takve stranke, zbog svoje demokratske progresije, potrče uz prvi novi džak koji se otvori u ostavi. Tako su potrčali uz neki veliki jutani džak koji je neko ostavio u Butmiru. Navijestili im da je unutra veliki paket za vlast u kome ima mjesta i za njih. I za neke male miševe, tek orepljene. I za neke olinjale miševe iz Sarajeva, sa starom ispucalom repinom.
Uslov je sitan: Samo promijeniti ustav i uzeti ključeve onog ko drži pojatu zaključanu od izbora 2006. I malo pripomoći da se pojata uruši.
Pa su Pedepe i Čavić, pošto je Depe samo registrovana a inače ne postoji, istrčali sa zahtjevima da se unakazi entitetsko glasanje, da se forsira građansko a ne srpsko, da se čuva BiH kao malo Bosne na dlanu, da se ne priča o referendumu.
Ostale stranke koje su protiv Republike Srpske, mislim, sarajevske, mudro su ćutale. Niko nije govorio o ukidanju entiteta, o ukidanju entiteskog glasanja, protiv Republike Srpske. Uzdali su u paket u džaku. Samo su ta dva miša mekinjara istrčali gologuzi među gloginje. Rudnik srpskih budala je nepresušan.
Čavić, iz registrovanog Depea, nije izdržao i prvi se izbacio iz Survivor Butmir.
Pedepe je išao da vidi džak i paket ali još uvijek ima zadnje noge u gvožđima enitetskog glasanja pa je vrlo rano, još prije otvaranja vreće mekinja u Butmiru, počeo da ponavlja nedodirljivost interesa Republike Srpske, zaštitu enititeskog glasanja, da ponavlja ono što Esenesde zbori od 2006. Ko da je narod glup.
Ali ne propušta priliku da podmuko, smrdljivo, naglasi da je na vladajućim strankama da nađu rješenje.
Žalibože što takve stranke zauzimaju mjesto na ideološkoj i programskoj lepezi, mada tu nema ni programa ni ideologije, i na klupama.
Zbog takvih treba uvesti demokratski institut vanparlamentarne političke čekaonice u koju bi izabrani predstavnici naroda svraćali jednom u četiri godine, da čuju imaju li stranke koje to misle da jesu, šta da kažu.
Ako imaju, na izbore, ako nemaju, nazad u čekaonicu.
